REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1026/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. S. iz R., OIB ..., zastupanog po punomoćniku A. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu uželički & M. d.o.o., Z. protiv tuženika T. V. iz R., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. d.o.o., R., radi predaje u posjed, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Gž-993/2020-2 od 1. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, poslovni broj: P- 1567/2019-25 od 20. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Gž-993/2020-2 od 1. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, poslovni broj: P-1567/2019-25 od 20. ožujka 2020., zbog sedam pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u ovom sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Tuženik na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije odgovorio.
3. Prijedlog nije dopušten.
4.1. Tužitelj u prijedlogu ističe pitanja:
„a) Može li se pravo vlasništva nekretnine steći na temelju pravnog posla, odnosno privatnopravne isprave iz čijeg sadržaja ne proizlaze da je upravo ta nekretnina predmetnom tog pravnog posla?
b) Predstavlja li „Sporazum“ iz 1979. godine takav dokaz na kojem se ne može temeljiti odluka u ovom postupku s obzirom na to da se radi o pogrešno ocijenjenom dokazu, kada je pogrešno utvrđeno da isti predstavlja pravni temelj za stjecanje prava vlasništva?
c) Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud počinili bitnu povredu odredaba ZPP-a i pogrešno primijenili materijalno pravo kad su zaključili da je tuženik vlasništvo iste nekretnine stekao i na temelju pravog posla i na temelju zakona?
d) Što čini posjed poštenim, odnosno čini li posjed tuženika nepoštenim sama okolnost što su tužitelj i njegovi prednici u zemljišnim knjigama i u katastarskom operatu upisani kao vlasnici i posjednici nekretnine?
Kao razlog važnosti ovog pitanja tužitelj specifično ukazuje da drugostupanjska presuda odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda u odluci Rev-2426/1990 od 19. veljače 1991. te ukazuje i na rješenje Revd-2221/2020.
e) Čini li drugostupanjski sud povredu ustavnog i konvencijskog prava na obrazloženu odluku kao dijela prava na pravično suđenje, relativno bitnu procesnu povredu normiranu odredbom čl. 354. st. 1. u vezi s odredbama čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP ukoliko se u obrazloženju drugostupanjske odluke ne referira na žalbene navode od odlučnog značaja?
f) Mora li obrazloženje drugostupanjske presude zadovoljavati zakonske standarde u pogledu ocjene izvedenih dokaza u dovoljnoj mjeri da bi se otklonila sumnja u arbitrarnost i proizvoljnost u tumačenju i primjeni mjerodavnog prava?
g) Može li drugostupanjski sud odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku odluku bez da se očituje na navode žalbe od odlučnog značaja?“
Kao razlog važnosti navedenih pitanja e) – g) tužitelj ukazuje da je riječ o pravnim pitanjima o kojima je revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje, a drugostupanjska presuda u cijelosti odstupa od tog shvaćanja i to: Rev-x-769/12 od 18. rujna 2013., Rev-1667/17 od 22. listopada 2019., Revt-89/18 od 13. ožujka 2019. i Rev-1425/16 od 19. veljače 2019., prema kojem odluke sudova moraju biti obrazložene, a da je drugostupanjski sud, kao žalbeni, dužan ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja.
5. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
6.1. Pitanja postavljena od a) do c) usko su vezana za okolnosti konkretnog slučaja, pa po svom sadržaju nisu važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a pritom predlagatelj nije ni izložio valjane razloge važnosti u smislu odredbe čl. čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi koje naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari (što opširno obrazlaže), već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga, ne postoji potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije.
6.2. Što se pak tiče odgovora na postavljeno pitanje d) tužitelj njime zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ukazujući na možebitne propuste glede utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom sporu u vezi s posjedom tuženika na spornom dijelu zemljišta, a u odnosu na što se ne može podnijeti revizija, pa samim time ni pitanje postavljeno u tom pravcu ne može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Što se pak tiče dostavljene sudske prakse ovog suda, valja reći da je u odluci Rev-2426/1990 od 15. veljače 1991. izraženo podudarno pravno shvaćanje kao i u pobijanoj odluci u vezi sa savjesnošću posjeda i provjerom zemljišno-knjižnog stanja. Naime, revizijski sud je ocijenio da okolnost da su posjednici propustili izvršiti uvid u zemljišne knjige ne isključuje uvijek sama po sebi savjesnost posjeda, kad ostale okolnosti konkretnog slučaja ukazuju da je posjed bio savjestan. Stoga odgovor na postavljeno pitanje ovisi od utvrđenih okolnosti svakog pojedinog slučaja koje su podloga za zaključak suda o savjesnosti posjeda. Zbog navedenog nisu niti za pitanje d) ispunjeni razlozi za dopuštenje revizije.
6.3. Naposljetku, pitanja postavljena pod e) – g) su pitanja kojima tužitelj zapravo ističe počinjenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka prilikom donošenja pobijane presude, kao i presude suda prvog stupnja. Međutim, na taj način nije određeno naznačeno pravno pitanje prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, jer problematiziranje rezultata primjene procesnopravnih odredbi, u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica pravnog shvaćanja suda koje bi bilo nepodudarno s izraženim pravnim shvaćanjem drugog drugostupanjskog suda ili revizijskog suda – kao što je upravo u ovom predmetu slučaj, ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP. Stoga niti jedno od ovih pitanja nije važno pitanje i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari (što predlagatelj opširno obrazlaže), već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Slijedom sveg iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s odredbom čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 9. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
