REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1526/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Z. b. d.d., Z., OIB: … , Z., koju zastupa punomoćnica Ž. G., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika-protutužitelja H. K., OIB: … , Z., kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., drugotuženice- protutužiteljice D. V., OIB: … , S. N., koju zastupa punomoćnica K. T., odvjetnica u Z. i trećetuženice M. B.-K., OIB: … , Z., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ž. i P., odvjetnici u Z., radi isplate i utvrđenja, odlučujući o revizijama prvotuženika-protutužitelja, drugotuženice-protutužiteljice i trećetuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8627/16-6 od 17. travnja 2018., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8627/16- 10 od 2. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3946/15-177 od 2. studenog 2016., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3946/15-214 od 25. siječnja 2019. i reviziji drugotuženice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1734/19-2 od 4. lipnja 2019., kojim je potvrđeno dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3946/15-212 od 17. siječnja 2019., ispravljeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3946/15-214 od 25. siječnja 2019., u sjednici održanoj 9. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se odbija kao neosnovana revizija prvotuženika-protutužitelja protiv toč. II. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8627/16-6 od 17. travnja 2018., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8627/16-10 od 2. listopada 2018., u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3946/15-177 od 2. studenog 2016., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3946/15-214 od 25. siječnja 2019. u toč. I.,III. i IV. izreke.

II. Djelomično se odbija kao neosnovana revizija drugotuženice-protutužiteljice protiv toč. II. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8627/16-6 od 17. travnja 2018., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8627/16-10 od 2. listopada 2018., u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3946/15-177 od 2. studenog 2016., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3946/15-214 od 25. siječnja 2019. u toč. I. izreke.

III. Djelomično se odbija kao neosnovana revizija trećetuženice protiv toč. II. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8627/16-6 od 17. travnja 2018., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 8627/16-10 od 2. listopada 2018., u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3946/15-177 od 2. studenog 2016., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3946/15-214 od 25. siječnja 2019. u toč. I. izreke.

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija prvotuženika- protutužitelja, drugotuženice-protutužiteljice i trećetuženice protiv toč. III. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8627/16-6 od 17. travnja 2018., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8627/16- 10 od 2. listopada 2018., u dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

II. Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija drugotuženice- protutužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1734/19- 2 od 4. lipnja 2019., kojom je potvrđeno dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3946/15-212 od 17. siječnja 2019., ispravljeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3946/15-214 od 25. siječnja 2019. u dijelu kojim je drugotuženici-protutužiteljici naloženo naknaditi tužiteljici-protutuženici parnični trošak u iznosu od 36.287,50 s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija drugotuženice- protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8627/16- 6 od 17. travnja 2018., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8627/16-10 od 2. listopada 2018., u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3946/15-177 od 2. studenog 2016., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3946/15-214 od 25. siječnja 2019. u toč. IV., V. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3946/15-177 od 2. studenog 2016. odlučeno je:

„I. Nalaže se I-tuženiku H. K., II-tuženici D. V. i III-tuženici M. B. K. solidarno isplatiti tužitelju Z. b. d.d. iznos od 147.070,37 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 55.054,75 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja, od 17. kolovoza 2012.g. do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te parnični trošak u iznosu od 84.161,25 kn sa zateznim kamatama tekućim od 02. studenog 2016.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 75.524,32 EUR s pripadajućim kamatama, te se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 54.580,59 EUR za razdoblje od 17. kolovoza 2016.g. do isplate.

III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan glavni protutužbeni zahtjev I-tuženika - protutužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da Ugovor o kreditu br. 17/AVŠ, broj 2120589211-012133 (novi broj - Ugovor o kreditu br. 17, kreditna partija 7100201249) od 27. srpnja 1993. godine zaključen između Z. b. d.d. Z. kao kreditora i D. M. iz Z., kao korisnika kredita, te ugovor o jamstvu proizašao iz predmetnog ugovora zaključen između Z. b. d.d. Z. i jamca K. H. iz Z., … nije niti nastao."

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan eventualni protutužbeni zahtjev I-tuženika - protutužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništav Ugovor o kreditu br. 17/AVŠ, broj 2120589211- 012133 (novi broj - Ugovor o kreditu br. 17, kreditna partija 7100201249) od 27. srpnja 1993. godine zaključen između Z. b. d.d. Z. kao kreditora i D. M. iz Z., kao korisnika kredita, te ugovor o jamstvu proizašao iz predmetnog ugovora zaključen između Z. b. d.d. Z. i jamca K. H. iz Z., … ."

V. Odbija se u cijelosti kao neosnovan protutužbeni zahtjev II-tuženice - protutužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da između tužiteljice D. V. iz S. N., … OIB: … , i tuženika Z. b. d.d. Z., OIB: … , nije nastao pravni odnos solidarnog jamstva kojim tužiteljica preuzima obvezu ispunjenja obveza D. M. iz Z., JMBG: … , iz Ugovora o kreditu između tuženika Z. d.d. Z. kao kreditora i D. M. iz Z., JMBG: … , kao korisnika kredita, vrsta kredita 527140, broj ugovora 17/AVS, broj računa … , datum odobrenja 29. srpnja 1993.g, zaključenog u Z. 06. rujna 1993.g, što je tuženik dužan priznati jer u protivnom takvo priznanje zamjenjuje ova presuda.

II. Utvrđuje se da ne postoji pravo tuženika Z. b. d.d. Z., OIB … , od tužiteljice D. V. iz S. N., OIB: … , namiriti svoje potraživanje prema D. M. iz Z., JMBG: … , iz Ugovora o kreditu između tuženika Z. d.d. Z. kao kreditora i D. M. iz Z., JMBG: … , kao korisnika kredita, vrsta kredita 527140, broj ugovora 17/AVS, broj računa 2120589211, datum odobrenja 29. srpnja 1993.g, zaključenog u Z. 06. rujna 1993.g, što je tuženik dužan priznati jer u protivnom takvo priznanje zamjenjuje ova presuda."

VI. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak I-tuženiku u iznosu od 64.545,56 kn sa zateznim kamatama tekućim od 02. studenog 2016.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, II-tuženici u iznosu od 43.112,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 02. studenog 2016.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te III- tuženici u iznosu od 23.046,87 kn, sve u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 8627/16-6 od 17. travnja 2018. (dalje: drugostupanjskom presudom) odlučeno je:

„I Odbija se žalba tužitelja i protutuženika Z. b. d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3946/15- 177 od 2. studenog 2016. u pobijanom dijelu pod toč. II izreke kojim je odbijen dio zahtjeva u iznosu od 75.524,32 Eur te pod toč. VI izreke.

II. Odbijaju se žalbe I tuženika i protutužitelja H. K., I. tužene i protutužiteljice D. V. i III tužene M. B. K., kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3946/15-177 od 2. studenog 2016. u pobijanom dijelu pod toč. I, III, IV, V izreke, te u dijelu u kojem II tužena i protutužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja i protutuženika, I tuženika i protutužitelja, II tužene i protutužiteljice i III tužene za naknadom troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja i protutuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.“

3. Dopunskim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3946/15-212 od 17. siječnja 2019. odlučeno je:

„Nalaže se I-tuženiku - protutužitelju H. K. naknaditi tužitelju-protutuženiku Z. b. d.d. parnični trošak u iznosu od 63.350,00 kn, te se nalaže II-tuženici protutužiteljici D. V. naknaditi tužitelju-protutuženiku Z. b. d.d. parnični trošak u iznosu 36.287,50 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

4. Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1734/19-2 od 4. lipnja 2019. (dalje: drugostupanjskim rješenjem) odlučeno je:

„I. Odbijaju se žalbe I tuženika i protutužitelja H. K. i II tuženice i protutužiteljice D. K., kao neosnovane i potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3946/15-212 od 17. siječnja 2019., ispravljeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3946/15-214 od 25. siječnja 2019., dana 4. lipnja 2019.

II. Odbija se zahtjev II tuženice i protutužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

5. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli prvotuženik-protutužitelj H. K. (dalje: prvotuženik), drugotuženica-protutužiteljica D. V. (dalje: drugotuženica) i trećetuženica M. B. K. (dalje: trećetuženica). Drugotuženica je reviziju podnijela i protiv drugostupanjskog rješenja.

6. Prvotuženik i trećetuženica podnijeli su protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te su predložili ovom revizijskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, odnosno podredno da preinači pobijanu presudu i odbaci tužbu kao nedopuštenu.

7. Drugotuženica je protiv drugostupanjske presude i drugostupanjskog rješenja podnijela reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te je predložila ovom revizijskom sudu da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te da ukine drugostupanjsko rješenje, odnosno podredno da preinači drugostupanjsko rješenje i odbije u cijelosti zahtjev tužiteljice- protutuženice Z. b. d.d. (dalje: tužiteljice) za naknadom troška iz dopunskog rješenja.

8. Tužiteljica-protutuženica Z. b. d.d. (dalje: tužiteljica) nije odgovorila na revizije tuženika.

9. Revizija prvotuženika i trećetuženice djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

10. Revizija drugotuženice djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

11. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 222.594,69 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos predstavlja dospjelu tražbinu prema ugovoru o kreditu sklopljenom 6. rujna 1993. između tužiteljice kao kreditora i M. D., kao korisnika kredita, dok su tuženici u predmetom ugovoru bili solidarni jamci.

11.1. Predmet glavnog protutužbenog zahtjeva prvotuženika je utvrđenje da ugovor o kreditu od 27. srpnja 1993. te ugovor o jamstvu proizašao iz tog ugovora u odnosu na prvotuženika kao jamca nije niti nastao. Nadalje, predmet eventualnog kumuliranog zahtjeva prvotuženika je utvrđenje da je ništav ugovor o kreditu od 27. srpnja 1993., te ugovor o jamstvu proizašao iz tog ugovora u odnosu na prvotuženika kao jamca.

11.2. Predmet protutužbenog zahtjeva drugotuženice je utvrđenje da između drugotuženice i tužiteljice nije nastao pravni odnos solidarnog jamstva kojim ista preuzima obvezu ispunjenja obveze M. D. iz ugovora o kreditu od 6. srpnja 1993., kao i nepostojanje prava tužiteljice da od drugotuženice namiri svoje potraživanje prema M. D. na temelju tog ugovora o kreditu.

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće pravno relevantne činjenice:

- da iz zahtjeva za dugoročni kredit od 28. srpnja 1993. proizlazi kako je M. D. podnio tužiteljici zahtjev za dugoročni kredit u iznosu od 174.000,00 DEM s rokom otplate od 15 godina,

- da iz ugovora o kreditu od 6. rujna 1993. proizlazi kako je isti zaključen između tužiteljice kao kreditora i M. D. kao korisnika kredita na iznos kredita od 173.795,00 DEM u dinarskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju NBH važećem na dan korištenja kredita,

- da iz čl. 7. i 8. predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da su navedeni ugovor o kreditu tuženici potpisali u svojstvu solidarnih jamaca,

- da iz otkaza Ugovora o kreditu od 11. siječnja 1995. proizlazi kako je tužiteljica otkazala predmetni ugovor o kreditu i pozvala M. D. da u roku od 15 dana uplati dugovanje u iznosu od 634.178,56 kn s pripadajućim kamatama i troškovima,

- da korisnik kredita M. D., raniji prvotuženik, do donošenje presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8808/01-137 od 7. lipnja 2013. nije sporio datum otkaza ugovora o kredita kako ga je utvrdio vještak, niti je protiv navedene prvostupanjske presude podnio žalbu, pa je ista u odnosu na ranijeg prvotuženika i glavnog dužnika po predmetnom ugovoru o kreditu postala pravomoćna,

- da iz obavijesti o otkazu proizlazi kako je otkazni tok određen u trajanju od 15 dana pa kako korisnik kredita nije osporio da je primio otkaz ugovora o kreditu od 11. siječnja 1995., da je ugovor o kreditu otkazan 18. kolovoza 1995.,

- da su drugotuženica i trećetuženica 27. srpnja 1993. dale izjavu kojom pristaju da im se stavi administrativna zabrana na plaću kao jamcima ukoliko korisnik kredita M. D. ne bi udovoljio obvezama koje proizlaze iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u iznosu dinarske protuvrijednosti od 173.795,00 DEM,

- da je ugovor o kreditu sklopljen 1993., a prijedlog za ovrhu podnesen 1995.,

- da iz dopisa tužiteljice od 11. rujna 2001. proizlazi kako se drugotuženica tijekom ovog postupka obratila tužiteljici sa zamolbom da preuzme dug po predmetnom Ugovoru o kreditu od glavnog dužnika M. D.,

- da iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi kako je na dan otkaza ugovora o kreditu 18. kolovoza 1995., nakon obračuna zateznih kamata i uračunavanja depozita, preostao nepodmireni dug u iznosu od 115.229,48 DEM, što iskazano u valuti EUR iznosi 58.915,90 EUR, a da je na dan posljednje uplate 16. kolovoza 2012., nakon obračuna zateznih kamata i uračunavanja uplata, preostao nepodmireni dug po predmetnom kreditu u iznosu od 150.931,52 EUR, koji se sastojalo od 58.915,90 EUR dospjelog glavnog duga i 92.015,62 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata,

- da je nakon provedenog vještačenja u ovom postupku došlo do određenih uplata po navedenom Ugovoru o kreditu pa je od gore utvrđenog iznosa nepodmirenog duga valjalo oduzeti iznos od 3.861,15 EUR.

13. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim, i to za iznos od 147.070,37 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu za iznos od 75.524,32 EUR tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim. Tužbeni zahtjev ocijenjen je djelomično osnovanim na temelju odredbi čl. 997. i 1004. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05, dalje: ZOO) s obzirom na to da je između tužiteljice s jedne strane te tuženika s druge strane nastao pravni odnos solidarnog jamstva kojim su tuženici preuzeli obvezu namiriti dospjelu tražbinu glavnog dužnika M. D. iz predmetnog Ugovora o kreditu. Iz istog razloga su odbijeni protutužbeni i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev drugotuženice, dok je protutužbeni i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev prvotuženika odbijen s obzirom na to da prvotuženik nije dokazao da je u smislu odredbe čl. 63. ZOO među strankama postojao nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovi ili o predmetu obveze, niti je dokazao postojanje bilo kakvih okolnosti koje bi predmetni ugovor činile ništavim u smislu odredbe čl. 103. ZOO.

14. U odnosu na reviziju prvotuženika i trećetuženice:

14.1. U skladu s odredbom čl. 997. ZOO, ugovor o jamstvu je ugovor kojim se treća osoba (jamac) obvezuje vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako to dužnik ne učini. To znači da je obveza jamca dodatne (akcesorne) prirode, pa se i njen opseg utvrđuje prema opsegu obveze glavnog dužnika (čl. 1002. ZOO), osim ako bi jamčeva obveza bila ograničena na neki način. Također, u skladu s odredbom čl. 1004. st. 3. ZOO, ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme (solidarno jamstvo). Gore navedene odredbe su od značaja u ovom predmetu s obzirom na to da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8808/01 od 7. lipnja 2013. utvrđena obveza glavnog dužnika, tj. utvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu otkazan 18. kolovoza 1995. te da je samim time dospjela obveza glavnog dužnika i korisnika kredita M. D. prema ovdje tužiteljici. Slijedom navedenog, ovaj sud ocijenio je neosnovanim sve navode iz revizije prvotuženika i trećetuženice koji se odnose na pitanje valjanosti otkaza predmetnog ugovora o kreditu te dospijeća obveze glavnog dužnika s obzirom na to da je navedena obveza glavnog dužnika već utvrđena u pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8808/01 od 7. lipnja 2013.

14.2. Neosnovano prvotuženik i trećetuženica u reviziji ističu da je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom na to da ovaj sud smatra kako pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. Naime, u nižestupanjskim odlukama dani su jasni i neproturječni razlozi vezano za otkaz predmetnog ugovora o kreditu, dospjelost tražbine tužiteljice, kao i za pitanje zasnivanja založnog prava na nekretnini M. B., a ne na poslovnom prostoru koji je bio predmet kupoprodaje. U nastavku predmetne revizije prvotuženik i trećetuženica opširno obrazlažu cijelu kronologiju ovoga spora, tj. postupak izdavanja predmetnog kredita, iskaze svjedoka te razloge zašto smatraju da je predmetni ugovor o kreditu naknadno ispunjavan te da su neki dijelovi istoga prekriženi. Međutim, prvotuženik i trećetuženica navedeno ne obrazlažu u kontekstu primjene materijalnoga prava, već osporavajući činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, iznoseći u reviziji svoju interpretaciju ishoda dokaznog postupka. Iz odredbe čl. 385. ZPP proizlazi da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa stoga revizijski sud pobijanu presudu nije ovlašten ispitati s obzirom na navedeni revizijski razlog.

14.3. Ni ostali navodi iz predmetne revizije koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava nisu osnovani. Neosnovani su navodi kojim se tužiteljici osporava postojanje pravnog interesa za vođenje ovog postupka s obzirom na postojanje „administrativne zabrane“ na plaći, tj. mirovini, a sve iz razloga što postajanje navedene zabrane ne oslobađa prvotuženika i trećetuženicu od njihove solidarne obveze ispunjenje tražbine tužiteljice u smislu odredbe čl. 1004. st. 3. ZOO. Naime, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, na temelju navedenog sredstva osiguranja nije moguće odmah u cijelosti tražiti namirenje cjelokupne tražbine s obzirom na to da se navedeno sredstvo osiguranja tražbine odnosi samo na zapljenu plaće, pa tužiteljica ima pravni interes ishoditi presudu u ovoj pravnoj stvari. Također, ovaj sud smatra da prvotuženik i trećetuženica pri sklapanju ugovora nisu postupali s pažnjom koja se u prometu zahtijeva u smislu odredbe čl. 61. st. 2. ZOO, ukoliko prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nisu pročitali niti osnovne odredbe navedenog ugovora. Zaključno, pogrešno je pravno shvaćanje prvotuženika i trećetuženice da je u konkretnom slučaju sud trebao odlučiti održava li na snazi platni nalog ili ne s obzirom na to da je rješenje o izvršenju na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage rješenjem prvostupanjskog suda od 4. studenog 1999., pa je postupak nastavljen po pravilima parničnog postupka te navedena okolnost nema značaj relativno ili apsolutno bitne povrede odredba parničnog postupka.

14.4. Slijedom navedenog, ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a u navedenom dijelu odbiti kao neosnovanu te je odlučeno kao u točki I. i III. izreke presude.

14.5. Prvotuženik i trećetuženica su u predmetnoj reviziji pobijali i odluku o troškovima žalbenog postupka. Međutim, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. je zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koju bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci poslovni broj Rev 1353/11 od 17. studenoga 2015.).

14.6. Stoga je reviziju prvotuženika i trećetuženice u odnosu na troškove žalbenog postupka valjalo odbaciti i odlučiti kao u točki I izreke rješenja.

15. U odnosu na reviziju drugotuženice:

15.1. Neosnovano drugotuženica u reviziji ističe da je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP smatrajući kako tužiteljevo isticanje kondemnatornog zahtjeva predstavlja promjenu istovjetnosti istoga jer je postupak pokrenut prijedlogom za dozvolu izvršenja na temelju vjerodostojne isprave. Međutim, kao što je već navedeno i kod revizije prvotuženika i trećetuženice, takvo postupanje nižestupanjskih sudova nema značaj relativno ili apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka jer to nije utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke, o čemu su nižestupanjski sudovi dali jasne i neproturječne razloge. Također, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je ocijenjen osnovanim, a koji je i predmet ove revizije, valja reći da se radi o istom zahtjevu kao iz prijedloga za ovrhu te da samim time nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva u navedenom dijelu, odnosno do preinake tužbe. Naime, tužiteljica u podnesku od 14. siječnja 2013. nije povisila tužbeni zahtjev, već je iznosu glavnice pribrojila do tada dospjele zatezne kamate, tj. uglavničila ih, te je upravo za navedeni iznos, umanjen za neke kasnije uplate tuženika, tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim. Također, valja reći i to da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, već za činjenični supstrat tužbe koji se u predmetnom slučaju sastoji od zahtjeva za isplatu dospjelog neisplaćenog dijela tražbine. Slijedom navedenog, neosnovan je i prigovor zastare s obzirom da se u predmetnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz odredbe čl. 371. ZOO. U preostalom dijelu revizije drugotuženica osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova vezano za otkaz predmetnog ugovora o kreditu, iznoseći pri tome svoju interpretaciju ishoda dokaznog postupka. Međutim, iz odredbe čl. 385. ZPP proizlazi da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa stoga revizijski sud pobijanu presudu nije ovlašten ispitati s obzirom na navedeni revizijski razlog. Slijedom navedenog, revizija drugotuženice u odnosu na tužbeni zahtjev je odbijena te je odlučeno kao u toč. II izreke presude.

15.2. U odnosu na protutužbeni zahtjev drugotuženice kojim traži da se utvrdi kako između nje i tužiteljice nije nastao pravni odnos solidarnog jamstva kojim drugotuženica preuzima obvezu ispunjenja dospjele obveze glavnog dužnika M. D. iz predmetnog Ugovora o kreditu, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi kako ne postoji pravo tužiteljice od nje tražiti namirenje svoje tražbine koju ima prema glavnom dužniku iz predmetnog ugovora o kreditu,valja reći da drugotuženica ni sud tijekom trajanja predmetnog postupka nisu u odnosu na predmetni zahtjev od 22. siječnja 2016. odredili vrijednost predmeta spora. S obzirom na to da drugotuženica u protutužbi nije označila vrijednost predmeta spora glede navedenih zahtjeva, a niti je prvostupanjski sud do zaključenja glavne rasprave utvrdio vrijednost predmeta spora na način propisan čl. 40. st. 4. ZPP, to se u smislu odredbe čl. čl. 40. st. 5. ZPP ima smatrati da je vrijednost predmeta spora tog zahtjeva 50.000,00 kn.

15.3. Kako dakle vrijednost predmeta spora glede protutužbenih zahtjeva od 22. siječnja 2016. iznosi 50.000,00 kn, dakle ne prelazi 200.000,00 kn, a što je pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, revizija drugotuženice nije dopuštena u odnosu na taj dio pobijane presude s obzirom da se ne može razmatrati ni kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Naime, u reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Predmetna je revizija u cijelosti sastavljena kao (redovna) revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP te nema sadržaj propisan odredbom čl. 382. st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo odbaciti reviziju u navedenom dijelu riješiti kao u toč. III izreke ovog rješenja.

15.4. Drugotuženica je pobijanu presudu i rješenje pobijala i u odnosu na dosuđene troškove parničnog postupka pa se iz istih razloga kao i u odnosu na prvotuženika i trećetuženicu revizija u navedenom dijelu odbacuje kao nedopuštena s obzirom na to da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koju bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I., II. i III. izreke rješenja.

Zagreb, 9. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.