REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2006/2019-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. J., OIB: … iz K., Ć., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u R. protiv tuženika I. – I. N. d.d. OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i p. d.o.o. R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o tužiteljevoj reviziji izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž R-1666/18-2 od 22. siječnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-275/2015-27 od 9. listopada 2018., na sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž R-1666/18-2 od 22. siječnja 2019. potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 275/2015-27 od 9. listopada 2018. kojom je suđeno:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik I. – I. N. d.d. izjavio tužitelju B. J., pa se utvrđuje ništetnom i kao nezakonita poništava Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj: … od 09.10.2015.g. te mu se nalaže vratiti tužitelja na rad na radno mjesto Prodavač na benzinskoj postaji L. u organizacijskoj jedinici Regija R., sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, dok u slučaju izmjene stope po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, koja teče od presuđenja pa do isplate, sve u roku od osam dana.“

2. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„1. S danom 01.02.2016. raskida se Ugovor o radu broj … sklopljen 01.02.2013. između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u roku od 8 dana, uvećan za zakonske zatezne kamate počev od dana donošenja presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO)."

2. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka."

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati, uz naknadu troškova postupka tužitelju, uključujući i troškove revizije.

3. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

4. Revizija nije osnovana.

5. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 9. listopada 2015. i zahtjev za vraćanje na rad kod tuženika, kao i protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 1. veljače 2016.

7. Prema odredbi čl. 356. ZPP pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

8. Navodima u reviziji tužitelj nastoji ukazati na to da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., dalje: ZR) u vezi s čl. 135. st. 3. ZR, čl. 116. st. 2., čl. 150. st. 1., 4. i 12. te čl. 7. ZR, zatim odredbe internih akata tuženika, kao i drugih propisa koji normiraju zabranu diskriminacije.

9.1. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključujući da je tuženik dokazao ispunjenje pretpostavki za izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 116. st. 1. ZR jer je dokazao, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR, postojanje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, koja bi bila opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Tako iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, a kojim je revizijski sud vezan, jasno proizlazi da je tužitelj u kontroliranom razdoblju (1., 2. i 8. kolovoza 2015.) obavio 13 spornih transakcija, odnosno nakon prodane i naplaćene manje količine goriva bez izdavanja računa te količine zadržao na tzv. "puški" i to isključivanjem električne struje na agregatu te zadržanu količinu goriva ponovno naplatio slijedećem kupcu, postupajući time protivno uputama i drugim aktima poslodavca prema kojima proizlazi obveza izdavanja računa odmah po završenoj transakciji, slijedom čega je takvo postupanje tužitelja okarakterizirano kao osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, budući da je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika. Činjenica je li ili nije izvanredno otkazan ugovor o radu i drugoj dvojici radnika, za koje tužitelj navodi da su počinili iste povrede obveza iz radnog odnosa kao i on, nije odlučna za poziciju tužitelja u ovom sporu, budući da je poslodavac slobodan izabrati sankciju koju smatra adekvatnom u odnosu na svakoj pojedinog radnika, a ovisno o svim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

9.2. Nadalje, nižestupanjski su sudovi utvrdili da je tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju donio u propisanom roku iz čl. 116. st. 2. ZR, a na temelju sadržaja Izvješća broj … koje je sadržavalo utvrđenja o odlučnim okolnostima, a koje je Izvješće dostavljeno direktoru nadležnom za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu 24. rujna 2015.

9.3. Što se tiče provedenog postupka savjetovanja s radničkim vijećem nižestupanjski su sudovi utvrdili da je tuženik obavijestio radničko vijeće pozivom na savjetovanje o namjeri donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. listopada 2015. te je u pozivu za savjetovanje navedena i pritužba kupca („reklamacija Ž.“) kao i obrana tužitelja od 30. rujna 2015., a koja se suštinski i ne razlikuje od prethodno danog očitovanja tužitelja od 17. rujna 2015., pa u postupku očitovanja nije povrijeđena odredba čl. 150. st. 1. i 4. ZR.

9.4. Naposljetku, nižestupanjski su sudovi otklonili i navode tužitelja da je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju uvjetovana njegovom dobi. S obzirom na utvrđenu tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje mu je izvanredno otkazan ugovor o radu, tužitelj nije doveden u nepovoljniji položaj prema drugim radnicima po osnovi životne dobi, a protivno odredbi čl. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08 i 112/12, dalje: ZSD).

10. Odluku suda drugog stupnja tužitelj revizijskim navodima nije doveo u sumnju. Pravna shvaćanja iz odluka ovog suda na koje se tužitelj u reviziji poziva izražena su u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima. Stoga ovaj sud u svemu prihvaća razloge drugostupanjskog suda iznesene u obrazloženju presude, zbog čega se umjesto posebnog obrazloženja revizijski sud poziva na te razloge, a koji će, u skladu s odredbom iz čl. 396.a. st. 1. i 2. ZPP, biti objavljeni na internetskim stranicama suda.

11. Zbog navedenih razloga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.