REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 866/2017-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Vučemila člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. S. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Z., radi sklapanja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 3158/17-2 od 13. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps - 267/2016-116 od 10. travnja 2017., u sjednici održanoj 9. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 3158/17-2 od 13. lipnja 2017. i predmet u vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci pod t. I. prvostupanjske presude. Odlukom o troškovima postupka tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku 17.093,75 kuna.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP ) je podnio tužitelj uz prijedlog da se ista preinači shodno u reviziji iznesenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Tuženik je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se odbije kao neosnovana.
4. U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a. Međutim, kako revizija tužitelja ispunjava sve pretpostavke dopuštene revizije iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, to je u povodu revizije tužitelja pobijana presuda ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose, a kako to nalaže odredba čl. 392.a st. 2. ZPP-a.
5. Pozivom na razloge prema kojima pravno shvaćanje na kojem je donijeta pobijana presuda nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda (iznijetog u odluci broj Revx – 191/2013-2 od 27. lipnja 2013.) tužitelj postavlja pitanje „...pored kriterija propisanih u čl. 31. st. 2. alineja 2. Zakona o najmu stanova, predstavlja li natprosječno imovinsko stanje najmoprimca prepreku ostvarivanja prava na zaštićenu najamninu sukladno Zakonu o najmu stanova?“
6. Odgovor na postavljeno materijalnopravno pitanje (obzirom na zauzeto pravno shvaćanje revizijskog suda) ovaj sud smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, čime je revizija tužitelja dopuštena. Isto tako, revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 31. st. 2. t. 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20 – dalje: ZNS), pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan.
8. U skladu s navedenom odredbom prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja na činjeničnom utvrđenju da su tužitelj i njegova pok. supruga, kao sunositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, kao osobe koje su stupanjem na snagu ZNS-a stekli prava i obveze najmoprimca (čl. 30. ZNS-a), odnosno pravnu poziciju sunajmoprimaca na predmetnom stanu, u vrijeme stupanja na snagu ZNS-a (5. studenog 1996.) bili vlasnici useljive kuće u N. V.. Drugostupanjski sud povodom žalbe tužitelja obzirom na stručni nalaz i mišljenje provedenog vještačenja cijeni upitnim pravilnost citiranog utvrđenja prvostupanjskog suda. Međutim, potvrđuje prvostupanjsku presudu na pravnom shvaćanju da navedena kuća predstavlja veliku vrijednost koja tužitelja svrstava u osobe natprosječnog imovnog stanja, zbog čega tužitelj ne može spadati u kategoriju osoba koje bi imale pravo na rješavanje stambenog pitanja na privilegiran način, sklapanjem ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom.
9. Navedeno pravno shvaćanje na kojem je donijeta pobijana presuda nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda (iznijetog u odluci broj Revx – 191/2013-2 od 27. lipnja 2013.), prema kojem pravo na zaštićenu najamninu nije vezano uz imovinske prilike stanara, nego uz ocjenu može li nekretnina koju stanar ima u vlasništvu (stan ili kuća) ovomu adekvatno osigurati pravo na dom.
10. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju odredbe čl. 31. st. 2. t. 2. ZNS-a drugostupanjski sud je propustio cijeniti žalbene navode tužitelja koji se odnose na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da su tužitelj i njegova pok. supruga, kao sunositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, kao osobe koje su stupanjem na snagu ZNS-a stekli prava i obveze najmoprimca (čl. 30. ZNS-a), u vrijeme stupanja na snagu ZNS-a bili vlasnici useljive kuće u N. V.. Kako su ostale nepotpuno utvrđene navedene činjenice u smislu izloženog stajališta ovog suda, to nema uvjeta za preinaku odluke.
11. Slijedom iznijetog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
12. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem ovog suda, razmotriti će činjenice na koje je u ovoj odluci ukazano, te ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude.
13. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP- a.
Zagreb, 9. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
