Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9596/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. V.S., kojeg brani V.Š., odvjetnik u Z., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj putem branitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, broj: 9. Pp-91/2022 od 25. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. V.S. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. V.S. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. V.S. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa u roku od mjesec dana po primitku pravomoćne presude, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini, a okr. V.S. je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. V.S. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu i okrivljenika osloboditi od optužbe, odnosno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno, nerazumljivost i proturječnost izreke sebi i razlozima presude te proturječnost razloga o odlučnim činjenicama, ukazuje se žalitelju da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, iz izreke pobijane presude jasno proizlazi zakonsko obilježje prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim te je prvostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi čl. 183. st. 1. t. 1. PZ-a, jasno opisao samu radnju izvršenja okrivljenika i odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet prekršaja, čime je ostvareno zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa je sud pravilno primijenio i materijalno prekršajno pravo, a suprotno žalbenim navodima.

6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

6.1. Naime, okrivljenik u žalbi u bitnome ponavlja svoju obranu iznesenu tijekom prvostupanjskog postupka, ističući da se presuda temelji isključivo na subjektivnom iskazu svjedokinje I.S., okrivljenikove bivše supruge, koja je neosnovano iskazala da su poruke koje joj je okrivljenik poslao kod nje izazvale osjećaj straha, uznemirenosti i povrede dostojanstva, budući da je takva komunikacija među njima bila uobičajena, s obzirom da su bili u fazi rastave braka te da je i ona njemu učestalo slala poruke neprimjerenog sadržaja (čije preslike dostavlja uz žalbu), a prvostupanjski sud pritom uopće nije cijenio dostavljenu dokumentaciju nadležnog Centra za socijalnu skrb i Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba iz koje je razvidno neprimjereno ponašanje I.S. prema okrivljeniku te njeno izlaganje djece neprimjerenoj komunikaciji i negativnom atributiranju okrivljenikove partnerice, što upućuje na trajnu netrpeljivost prema okrivljeniku.

6.2. Međutim, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud opravdano na temelju iskaza žrtve I.S., okrivljenikove bivše supruge, koji je ocijenio kao neposredno uvjerljiv, u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, ali i obrane samog okrivljenika koji ne poriče da je bivšoj supruzi slao poruke (putem elektroničke pošte i njenog šogora M.J.), iako smatra da iste nisu kod nje mogle izazvati nikakvu posljedicu u pogledu uznemirenosti, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio psihičko nasilje prema bivšoj supruzi, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.3. Bezuspješno okrivljenik u žalbi nastoji relativizirati i umanjiti svoj postupak, pokušavajući ga opravdati tadašnjom „uobičajenom komunikacijom“ između njega i bivše supruge, naglašavajući slanje sličnih poruka i od strane bivše supruge njemu. Prvenstveno iz razloga što se ranija komunikacija među njima ne može odnositi na ovaj postupak u kojem su prvostupanjski i ovaj sud vezani događajem iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga zbog točno određenih radnji (objektivni identitet) koje su tim optužnim prijedlogom stavljene na teret upravo okr. V.S. (subjektivni identitet). Nadalje, prema prihvaćenom iskazu žrtve nasilja, riječi koje joj je uputio okrivljenik, izazvale su kod iste uznemirenost i povrijedile njeno dostojanstvo te i po stavu ovog suda nema dvojbe da je upućenim riječima: „ neka te bude sram postojanja i crkve u koju ideš, kada primaju takve kao što si ti i sa tvojim svećenikom ću razgovarati, džaba tebi sve vjere ovog svijeta kada si ti izvorno loš i zao čovjek!“, te putem M.J. „molim te prenesi ovom zlotvoru od čovjeka, ako je blokirala mail.. majku joj jebem bezobraznu, ja u bolnicu treba ići, neka zapamti sve dobro što je ikada vidjela od mene, sada će joj odvjetnici raskopati sve!“, ostvarena navedena posljedica kod žrtve nasilja o kojoj je vjerodostojno svjedočila žrtva. Prvostupanjski sud, neposredno ocjenjujući iskaz žrtve kao životno logičan i okolnosan, nije našao niti jedan razlog zašto bi posumnjao u istinitost njenog iskaza, kao niti ovaj sud. Stoga, navodi žalbe kojima se pokušava diskreditirati iskaz žrtve navođenjem da je ona zainteresirana za uspjeh u postupku, neutemeljeni su i proizvoljni te po stavu ovog suda ne dovode u pitanje objektivnost njenog iskazivanja.

6.4. Provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud. Pritom je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i da je dokumentacija koju je okrivljenik priložio u spis tijekom postupka, a odnosi se na dokumentaciju nadležnog Centra za socijalnu skrb i Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba te datira od 2018. g., potpuno irelevantna za ovaj postupak (str. 6. presude, zadnji odlomak).

6.5. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Iz sadržaja žalbe, razvidno je da okrivljenik u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a jer žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

8. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, a povodom žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je prvenstveno izrečena u novčanom iznosu za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a potom i u minimalnom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj, za koji je kao teža kazna, propisana i kazna zatvora u trajanju do 90 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao žalitelju na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa preostale novčane kazne u roku od mjesec dana u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje postupka.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 9. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.