REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 757/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u L., protiv tuženika H. o. p. s. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici K. L. i V. J. P., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu K. L. i V. J. P. u O., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-158/2017-2 od 13. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji broj P-23/2016-23 od 28. veljače 2017., u sjednici održanoj 9. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I – Nalaže se tuženiku H. O. P. S. d.o.o. Z. da na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade, za razdoblje od 01. kolovoza 2011. godine, do 31. prosinca 2016. godine, isplati tužitelju V. M. iznos od 262.163,71 kn (slovima: dvjestošezdesetdvijetisuće stošezdesettri kune sedamdesetjedna lipa) sa zateznom kamatom koja teče počev od dana dospijeća – pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi iz čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05), odnosno eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećano za 5%- tnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena kako slijedi:

- na iznos od 4.540,60 kn, dana 16. rujna 2011. godine,

- na iznos od 4.696,07 kn, dana 16. listopada 2011. godine,

- na iznos od 5.103,37 kn, dana 16. studenog 2011. godine,

- na iznos od 5.892,36 kn, dana 16. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 5.252,93 kn, dana 16. siječnja 2012. godine,

- na iznos od 4.336,25 kn, dana 16. veljače 2012. godine,

- na iznos od 3.448,48 kn, dana 16. ožujka 2012. godine,

- na iznos od 3.583,56 kn, dana 16. travnja 2012. godine,

- na iznos od 4.047,74 kn, dana 16. svibnja 2012. godine,

- na iznos od 4.275,54 kn, dana 16. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 3.374,67 kn, dana 16. srpnja 2012. godine,

- na iznos od 3.869,07 kn, dana 16. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 3.651,50 kn, dana 16. rujna 2012. godine,

- na iznos od 3.651,50 kn, dana 16. listopada 2012. godine,

- na iznos od 3.651,50 kn, dana 16. studenog 2012. godine,

- na iznos od 3.651,50 kn, dana 16. prosinca 2012. godine,

- na iznos od 3.651,50 kn, dana 16. siječnja 2013. godine,

- na iznos od 3.651,50 kn, dana 16. veljače 2013. godine,

- na iznos od 4.176,25 kn, dana 16. ožujka 2013. godine,

- na iznos od 3.533,80 kn, dana 16. travnja 2013. godine,

- na iznos od 4.168,65 kn, dana 16. svibnja 2013. godine,

- na iznos od 5.009,81 kn, dana 16. lipnja 2013. godine,

- na iznos od 3.011,73 kn, dana 16. srpnja 2013. godine,

- na iznos od 2.941,30 kn, dana 16. kolovoza 2013. godine,

- na iznos od 3.961,85 kn, dana 16. rujna 2013. godine,

- na iznos od 3.465,38 kn, dana 16. listopada 2013. godine,

- na iznos od 3.591,93 kn, dana 16. studenog 2013. godine,

- na iznos od 3.270,66 kn, dana 16. prosinca 2013. godine,

- na iznos od 4.480,78 kn, dana 16. siječnja 2014. godine,

- na iznos od 4.410,03 kn, dana 16. veljače 2014. godine,

- na iznos od 3.144,28 kn, dana 16. ožujka 2014. godine,

- na iznos od 2.840,28 kn, dana 16. travnja 2014. godine,

- na iznos od 3.313,13 kn, dana 16. svibnja 2014. godine,

- na iznos od 2.904,70 kn, dana 16. lipnja 2014. godine,

- na iznos od 3.791,02 kn, dana 16. srpnja 2014. godine,

- na iznos od 3.491,43 kn, dana 16. kolovoza 2014. godine,

- na iznos od 3.350,96 kn, dana 16. rujna 2014. godine,

- na iznos od 2.779,10 kn, dana 16. listopada 2014. godine,

- na iznos od 3.714,86 kn, dana 16. studenog 2014. godine,

- na iznos od 4.667,43 kn, dana 16. prosinca 2014. godine,

- na iznos od 4.940,66 kn, dana 16. siječnja 2015. godine,

- na iznos od 4.835,37 kn, dana 16. veljače 2015. godine,

- na iznos od 3.761,92 kn, dana 16. ožujka 2015. godine,

- na iznos od 4.123,34 kn, dana 16. travnja 2015. godine,

- na iznos od 4.859,01 kn, dana 16. svibnja 2015. godine,

- na iznos od 3.135,34 kn, dana 16. lipnja 2015. godine,

- na iznos od 4.495,04 kn, dana 16. srpnja 2015. godine,

- na iznos od 3.857,40 kn, dana 16. kolovoza 2015. godine,

- na iznos od 3.137,28 kn, dana 16. rujna 2015. godine,

- na iznos od 3.603,49 kn, dana 16. listopada 2015. godine,

- na iznos od 4.453,80 kn, dana 16. studenog 2015. godine,

- na iznos od 5.082,77 kn, dana 16. prosinca 2015. godine,

- na iznos od 5.037,34 kn, dana 16. siječnja 2016. godine,

- na iznos od 4.888,63 kn, dana 16. veljače 2016. godine,

- na iznos od 4.018,36 kn, dana 16. ožujka 2016. godine,

- na iznos od 4.881,11 kn, dana 16. travnja 2016. godine,

- na iznos od 4.137,08 kn, dana 16. svibnja 2016. godine,

- na iznos od 4.162,35 kn, dana 16. lipnja 2016. godine,

- na iznos od 3.976,21 kn, dana 16. srpnja 2016. godine,

- na iznos od 3.663,05 kn, dana 16. kolovoza 2016. godine,

- na iznos od 4.272,42 kn, dana 16. rujna 2016. godine,

- na iznos od 3.753,04 kn, dana 16. listopada 2016. godine,

- na iznos od 3.846,54 kn, dana 16. studenog 2016. godine,

- na iznos od 5.520,78 kn, dana 16. prosinca 2016. godine,

- na iznos od 5.370,03 kn, dana 16. siječnja 2017. godine,

sve u roku od 8 (osam) dana, a odbija se tužitelj V. M. sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do ukupnog iznosa od 263.266,16 kn (slovima: dvjestošezdesettritisuće dvjestošezdesetšest kuna šesnaest lipa), kao i sa preostalim dijelom tijeka zatezne kamate.

II – Tuženik H. O. P. S. d.o.o. Z. je dužan plaćati tužitelju V. M. rentu, u iznosu od 5.370,03 kn (slovima: pettisuća tristosedamdeset kuna tri lipe) mjesečno, koji iznosi dospijevaju počev od 15. veljače 2017. godine, pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time što je svaki pojedini mjesečni iznos dužan platiti najkasnije do 15-tog dana u mjesecu, sa zateznom kamatom koja teče počev od idućeg dana dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena.

III – Tuženik H. O. P. S. d.o.o. Z. je dužan tužitelji V. M. platiti parnični trošak u iznosu od 23.281,25 kn (slovima: dvadesettritisuće dvjestoosamdesetjedna kuna dvadesetpet lipa), u roku od 8 (osam) dana, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Žalba se odbija kao neosnovana, potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj 82-Pn-23/2016-23 od 28. veljače 2017. godine u pobijanom dosuđujućem dijelu (dio toč. I., toč. II. i III. izreke).“

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti da mu naknadi parnični trošak i trošak sastava revizije ili ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Ovaj sud je, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tuženik je, u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, naveo da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, ali u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojeg je istaknuo taj revizijski razlog. Stoga ovaj sud, postupajući po odredbi čl. 386. ZPP tuženikov neobrazloženi revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije uzeo u obzir.

8. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za naknadu imovinske zbog izgubljene zarade i rente za razdoblje od 1. kolovoza 2011. godine do 31. prosinca 2016., a sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 103. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) u vezi s čl. 1093. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) te čl. 1095. st. 2. ZOO.

9. Tuženik u reviziji navodi da je podnosi protiv drugostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pritom iznosi činjenične navode i osporava zaključak suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva ističući da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva po osnovi naknade štete zbog izgubljene zarade došlo do nedozvoljene kumulacije naknade štete, neosnovanog bogaćenja i dvostruke naplate iste štete. Takve činjenične i neargumentirane navode tuženik je već ranije neuspješno iznosio u postupku koji je prethodio ovom postupku. U odnosu na takve tuženikove činjenične navode iznesene u reviziji treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje tuženikove činjenične navode iznesene u reviziji.

10. S obzirom da je revident samo općenito iznio revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a sukladno odredbi čl. 386. ZPP stranke u reviziji trebaju određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih reviziju podnose, ovaj sud neobrazloženi revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, postupajući po odredbi čl. 386. ZPP, nije uzeo u obzir.

11. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP tuženikova revizija odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.