REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2633/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & Š. j.t.d. Z., protiv tuženika V. d.o.o., P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u V., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-636/19-2 od 28. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-187/15 od 31. siječnja 2019., u sjednici održanoj 9. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-636/19-2 od 28. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-187/15 od 31. siječnja 2019.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Ovo stoga što se revizijske odluke na koje se tužitelj poziva ne odnose na istu činjeničnu i pravnu situaciju kao u pobijanoj presudi pa se ne može raditi o nepodudarnom pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda u odnosu na odluke ovog suda. Naime, pobijana odluka je donesena u primjeni odredbe čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), na temelju utvrđenja da štetna radnja zaposlenika tuženika nije bila u vezi s radom.
Odluke ovog suda Revr-342/05-2 od 6. srpnja 2005. i Gzz-125/02-2 od 12. siječnja 2005., na koje se poziva tužitelj, donesene su u primjeni odredaba Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 56/96 i dr.). Nadalje, iz ukidne odluke ovog suda Revr-312/11-2 od 1. lipnja 2011., proizlazi da je tom predmetu tužiteljica tražila zaštitu dostojanstva od spolnog uznemiravanja i naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pri čemu je tužila tuženika kao nadređenu osobu. Revizijski sud je odbio reviziju kao neosnovanu u dijelu odluke sudova kojima je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za zaštitu od dostojanstva radnika od uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, uz shvaćanje da je u toj situaciji pasivno legitimiran poslodavac, a ne njegov radnik, dok je ukinuo nižestupanjske odluke u dijelu odluke o zahtjevu za naknadu štete budući da je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Dakle, u navedenoj odluci nije izraženo shvaćanje koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 9. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.
