Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3538/2021
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao a u prekršajnom predmetu protiv okr. I.K., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. I.K. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, Prekršajni odjel od 14. ožujka 2021., broj: Pp-478/2021-4, u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba okr. I.K., ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Požegi, Prekršajni odjel od 14. ožujka 2021., broj: Pp-478/2021-4 proglašen je krivim okr. I.K., da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna, u koju je uračunato uhićenje okrivljenika kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 5,700,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne te je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna.
1.1. Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja V.K., na udaljenosti manjoj od 5 metara, u trajanju od jednog mjeseca.
2. Protiv te presude okr. I.K. pravodobno je po branitelju odvjetniku D.M. podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koji se navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te utvrdio da podnositelj žalbe osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.
5. Žalbom se ističe da iz obrazloženja presude proizlazi da sud obranu okrivljenika nije podrobnije ni analizirao. Naime, sud navodi da je iskaz bivše supruge okrivljenika našao uvjerljivim i logičnim, pa stoga nije mogao prihvatiti obranu okrivljenika, što znači da je sud nakon analiziranja obrane oštećene obustavio svako daljnje kritičko ispitivanje tako danog iskaza i ocjenjivanje vjerodostojnosti iskaza oštećene i okrivljenika, dakle, analiza nije poduzeta već je a priori i nekritički prihvaćena tvrdnja supruge okrivljenika. Žalbom se ističe da okrivljenik ima pravo da mu nepristrani sud u fer i pravičnom postupku iznese legitimno obrazloženje za svoje shvaćanje po kojem obranu okrivljenika ne prihvaća.
6. Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski je sud u dokaznom postupku ispitao okrivljenika, svjedokinju ošt. V.K., te izveo materijalne dokaze koji prileže spisu predmeta, te na osnovu provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja smatra dokazanim prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret. Ocjenjujući izvedene dokaze prvostupanjski sud navodi da i sam okrivljenik priznaje da je došao u verbalni sukob sa svojom suprugom Vlastom, a da je okrivljenik počinio prekršaj prema optuženju zaključuje na osnovu iskaza svjedokinje V.K., čijem iskazu je iz razloga uvjerljivosti i logičnosti u cijelosti poklonio vjeru te nije našao osnove posumnjati u isti.
7. U pravu je okrivljenik kada navodi da pobijana presuda nema razloga, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.
7.1. Čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona propisuje:“ (7) U obrazloženju presude sud će iznijeti kratko razloge za svaku točku presude tako što će: izložiti nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili sudionika u postupku, zašto nije neposredno ispitan svjedok ili vještak, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja a posebice pri utvrđivanju postoji li prekršaj i krivnja okrivljenika, o primjeni određenih odredaba ovoga Zakona i posebnog propisa o prekršaju na okrivljenika i njegovo djelo.“
7.2. Međutim, obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge u smislu gore citirane zakonske odredbe, nisu izložene sporne i nesporne činjenice, niti je sud dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza. Naime, sud opširno reproducira obranu okrivljenika i iskaz svjedokinje, ali uopće ne ocjenjuje sadržaj obrane okrivljenika, dok se ocjena dokaza svjedokinje svodi na paušalno obrazloženje suda da je iskazu svjedokinje „iz razloga uvjerljivosti i logičnosti u cijelosti poklonio vjeru“. Ovakvo obrazloženje iskaza svjedokinje paušalno je i nekonkretizirano te na opisani način nije dana nikakva stvarna ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedokinje budući da prvostupanjski sud nije obrazložio na temelju čega je ocijenio da oštećenica, iskazuje „uvjerljivo i logično“, a ocjena obrane okrivljenika, kako je već rečeno, nije ni dana.
7.3. Budući se, prema stanju spisa predmeta, radi o dva suprotstavljena iskaza, čija proturječnost u postupku nije otklonjena, nema osnove za prihvaćanje jednog iskaza ukoliko suprotstavljeni iskaz nije pravilno ocijenjen, odnosno u ovoj situaciji nisu dani jasni razlozi o uvjerljivosti prihvaćenog iskaza, dok razlozi o neprihvaćanju drugog iskaza uopće nisu dani.
8. Iz navedenih razloga trebalo je prihvaćanjem žalbe okrivljenika prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će prvostupanjski sud iznova provesti sve već provedene dokaze pri čemu će otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, po potrebi provesti dokaz suočenjem ukoliko se iskazi okrivljenika i svjedokinje ne slažu u važnim činjenicama, po potrebi provesti i druge dokaze, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
9. Prilikom donošenja nove odluke, u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, prvostupanjski će sud voditi računa o odredbi čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika (načelo zabrane reformatio in peius).
Naime, čl. 16. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje: „(1) Zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve može se izreći počinitelju nasilja u obitelji ako postoji opasnost da bi počinitelj prema toj osobi mogao ponoviti nasilje u obitelji.
(2) U odluci kojom sud izriče mjeru iz stavka 1. ovoga članka odredit će se mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji odnosno zabraniti uznemiravanje ili uhođenje žrtve.“
10. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud nije, sukladno odredbi čl. 16. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odredio područja na kojima se okrivljenik ne smije približiti žrtvi nasilja, odnosno zabranio uznemiravanje ili uhođenje žrtve, dakle u odluci o zaštitnoj mjeri nije naveden bitni sastojak izrečene zaštitne mjere propisan čl. 16. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zbog kojeg nedostatka se zaštitna mjera ne može provesti. Budući je žalbu protiv presude podnio samo okrivljenik, a ne i tužitelj, u ponovnom postupku prvostupanjski će sud voditi računa o načelu zabrane reformatio in peius.
11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. ožujka 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
