Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice

Poslovni broj 6 Gž-47/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. Z. Ž. (OIB: …) iz R., … i 2. Š. B. (OIB: …) iz N. M., S., …, obje zastupane po punomoćniku N. B.-S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje (OIB: …) iz Z., …, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. & L., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Pn-102/2020-22 od 19. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2022.,

r i j e š i o  je

I Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Pn-102/2020-22 od 19. studenog 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I, III, V i VIII izreke te se u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka će se odlučit konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

'' I Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje da 1. tužiteljici Z. Ž. iz R., … na ime neimovinske štete s osnove pravične novčane naknade zbog teškog invaliditeta bliske osobe isplati iznos od 231.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2010. pa do isplate, time da kamata u razdoblju od 2. veljače 2010. pa do 31. srpnja 2015. teče po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se 1. tužiteljica Z. Ž. sa zahtjevom za isplatu neimovinske štete s osnove pravične novčane naknade zbog teškog invaliditeta bliske osobe u iznosu od 99.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2010. pa do isplate, kao i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate za dosuđeni iznos pravične novčane naknade pod točkom I. izreke tekuće od 1. veljače 2010. pa do 2. veljače 2010., kao s neosnovanim.

III Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje da 2. tužiteljici Š. B. iz N. M., S., … na ime neimovinske štete s osnove pravične novčane naknade zbog teškog invaliditeta bliske osobe isplati iznos od 78.750,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2010. pa do isplate, time da kamata u razdoblju od 2. veljače 2010. pa do 31. srpnja 2015. teče po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se 2. tužiteljica Š. B. sa zahtjevom za isplatu neimovinske štete s osnove pravične novčane naknade zbog teškog invaliditeta bliske osobe u iznosu od 33.750,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2010. pa do isplate, kao i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate za dosuđeni iznos pravične novčane naknade pod točkom III. izreke tekuće od 1. veljače 2010. pa do 2. veljače 2010., kao s neosnovanim.

V Nalaže se tuženiku da 1.-2. tužiteljicama naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 55.488,13 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. studenog 2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI Odbijaju se 1.-2. tužiteljice s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 23.780,62 kuna zajedno s kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

VII Nalaže se 1.-2. tužiteljicama da tuženiku naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 17.400,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. studenog 2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VIII Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 53.475,00 kuna zajedno s kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.''

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama I, III, V i VIII izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je presuda proturječna, nerazumljiva, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11. ZPP, da ocjena izvedenih dokaza nije provedena na način propisan čl. 8. ZPP, da je sud prvog stupnja propustio odlučiti o preinaci tužbe koju su tužiteljice učinile podneskom od 9. prosinca 2020., čime da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, jer tuženiku nije bila dana mogućnost raspravljanja po preinačenom zahtjevu, da preinaka nije dopuštena, jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 190. ZPP koje bi omogućavale preinaku, kojoj se tuženik prije upuštanja u raspravljan protivio, jer je povećan tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka te da se ne bi mogla primijeniti odredba čl. 191. st. 2. ZPP. Nadalje ističe, da je sud prvog stupnja neosnovano odbio prigovor zastare na preinačeni dio, da nisu ispunjeni uvjeti za dosudu naknade štete tužiteljicama, da je sud iz dokaza provedenih pred drugim sudom izveo pogrešne zaključke o većoj suodgovornosti vozača nepoznatog vozila te je pogrešno primijenio i materijalno pravo. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka, jer da sud prvog stupnja nije vodio računa o opravdanosti učinjenih troškova, da je tužiteljicama neosnovano priznat trošak sastava tužbe i čak sedam podnesaka, a neosnovano je dosuđivanje troškova za zastupan više osoba. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica, uz naknadu parničnih troškova tuženiku, kao i troškova sastava žalbe, a podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 7.812,50 kn te sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 6.900,00 kn.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev 1. tužiteljice Z. Ž. i 2. tužiteljice Š. B. za naknadu neimovinske štete koju trpe zbog osobito teškog invaliditeta D. Ž., sina 1. tužiteljice, a brata 2. tužiteljice, koji je ozlijeđen u prometnoj nesreći 9. ožujka 2008. u R..

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito upire tuženik, jer presuda nema jasnih i valjanih razloga o svim činjenicama odlučnim za predmet spora, a izvedene dokaze sud nije cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP, zbog čega se ne može ispitati.

6. Prvenstveno valja reći da su nejasni razlozi prvostupanjskog suda glede ocijene suodgovornosti srodnika tužiteljica D. Ž. u omjeru od 30%, koji je u noćnim uvjetima, smanjene vidljivosti zbog magle, u pijanom stanju dezorijentirano stajao na neosvijetljenom kolniku ceste, nesposoban uočiti opasnost koja mu prijeti od nadolazećeg vozila, čija svjetla je mogao na vrijeme uočiti i pravovremeno se maknuti s kolnika, što je propustio učiniti, a vozača vozila u omjeru od 70%, kada je nepoznati vozač nepoznatog vozila, prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka M. B. iz predmeta poslovni broj Pn-35/2016, koji je suglasnošću stranaka uzet kao dokaz u ovoj pravnoj stvari, oštećenika mogao uočiti kasnije nego što je D. Ž. mogao uočiti navedeno vozilo.

7. Prvostupanjska presuda nema ni valjanih razloga glede ispunjenja pretpostavki za naknadu štete tužiteljicama. Tužiteljice zahtijevaju naknadu štete zbog osobito teškog invaliditeta D. Ž. pa o tužbenom zahtjevu valja odlučivati na temelju odredbe čl. 1101. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) kojom je propisano da u slučaju osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), a takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, ako je između njih i ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

8. Pri ocjeni postoji li osobito teški invaliditet kao osnova za dosudu pravične novčane naknade treba utvrđivati ne samo postotak invaliditeta, već i pojavne oblike (vanjske, trajne i stalne manifestacije) kroz koje se taj invaliditet očituje, jer ti elementi tek u svojoj ukupnosti predstavljaju temelj za procjenu pripada li tužiteljima pravo na novčanu naknadu u smislu odredbe čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO. Naime, postotak invaliditeta ozlijeđene osobe je važan za ocjenu pripada li članovima obitelji pravo na novčanu naknadu, ali sud istovremeno mora ocijeniti vanjske, trajne i stalne manifestacije invaliditeta ozlijeđene osobe koje bitno utječu na kvalitetu života ozlijeđene osobe , zbog kojih član uže obitelji te osobe trpi štetu u vidu duševnih boli (tako i Ustavni sud Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-576/2000 od 24. siječnja 2007., Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev x-210/2015, Rev x- 244/08, Rev-1302/06, Rev x-154/2009, Rev-358/2010, Rev-1194/2011). Sud prvog stupnja je u postupku utvrdio postotak invaliditeta D. Ž. od 86%, kao posljedica ozljeda iz štetnog događaja pa kako je 1. tužiteljica Z. Ž. njegova majka, a 2. tužiteljica Š. B. sestra, zaključuje da su ostvarene pretpostavke za naknadu štete tužiteljicama. No, iako sud navodi da je imao u vidu težinu povreda i postotak invaliditeta od 86% D. Ž. te vanjske i unutrašnje manifestacije invaliditeta, ne obrazlaže u čemu se određeno sastoje vanjske i unutarnje manifestacije kroz koje se invaliditet očituje, a zbog kojih tužiteljice trpe duševne boli.

Tuženik neosnovano ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP time što je propustio odlučiti o preinaci tužbe. Preinaka tužbe je, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP, promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći pa povećanje tužbenog zahtjeva svake od tužiteljice predstavlja preinaku tužbe. No, okolnost što je sud odlučio o povećanom tužbenom zahtjevu, a da prethodno nije posebnim rješenjem dopustio preinaku tužbe, niti je u pobijanoj presudi obrazložio razloge zbog kojih je tako postupio ne predstavlja onemogućavanje tuženika da raspravlja pred sudom.

9. Presuda nema valjanih razloga ni glede zastare povećanog dijela tužbenog zahtjeva. Naime, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare se ocjenjuje samostalno, tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe, jer po preinačenoj tužbi, od trenutka kada je preinaka izvršena, teče nova parnica sa svim procesno-pravnim i građansko-pravnim posljedicama, a o tome presuda nema razloga.

10. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i pobijane odluke o troškovima postupka.

11. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, vodeći računa i o žalbenim navodima tuženika te o predmetu spora donijeti novu odluku. Sud će donijeti i novu odluku o troškovima postupka, imajući u vidu odredbu čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

12. Odluka pod točkom II izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

13. U nepobijanom dijelu pod točkama II, IV, VI i VII izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.