Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž Ob-225/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice M. M. iz S. N., N., …, OIB: … i II. tužiteljice V. M., iz S. N., N., …, OIB:…, obje tužiteljice zastupane po punomoćnici N. K. C., odvjetnici u S., …, protiv tuženika A. M. iz S. N., N., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. T.-B., odvjetnici u Z., …, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj POb-265/2018-76 od 28. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 9. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj POb- 265/2018-76 od 28. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II.1., točkom III.1. i točkom IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj POb-265/2018-76 od 28. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev I. i II. tužiteljice za isplatom iznosa od 12.898,02 kn svakoj zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev I. tužiteljice, te je tuženiku naloženo da od 22. rujna 2018. kao dana podnošenja tužbe pa do 30. rujna 2020., mjesečno plaća na ime uzdržavanja iznos od 1.100,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II.1. izreke), dok je tužbeni zahtjev I. tužiteljice odbijen preko dosuđenog iznosa od 1.100,00 kn do zatraženih 1.666,00 kn, te u dijelu uz kojem je I. tužiteljica zahtijevala da joj tuženik plaća uzdržavanje u iznos od 1.666,00 kn za razdoblje nakon 30. rujna 2020. pa ubuduće (točka II.2. izreke).

Tuženiku je naloženo i da II. tužiteljici na ime uzdržavanje od 22. rujna 2018., pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plaća uzdržavanje u iznosu od 1.100,00 kn, s time da dospjele obroke plati odjednom, a dospijevajuće do svakog posljednjeg dana u mjesecu za koji je uzdržavanje trebalo platiti, sve sa pripadajućim sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate (točka III.1. izreke), dok je tužbeni zahtjev II. tužiteljice odbijen preko dosuđenog iznosa od 1.100,00 kn do zatraženih 1.666,00 kn (točka III.2. izreke). Na kraju, tuženiku je naloženo i da tužiteljicama nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.437,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (točka IV. izreke).

2. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da za uzdržavanje I. tužiteljice od 21. rujna 2018. kao dana podnošenja tužbe pa do 30. rujna 2020., mjesečno plaća na iznos od 1.000,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke rješenja), te da za uzdržavanje II. tužiteljice počev od 21. rujna 2018. pa ubuduće do pravomoćnosti presude mjesečno plaća iznos od 1.000,00 kn mjesečno s time da dospjele obroke plati odjednom, a dospijevajuće do svakog posljednjeg dana u mjesecu za koji je uzdržavanje trebalo platiti, sve sa pripadajućim sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate (točka II. izreke rješenja). Također, određeno je i da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parnice ili dok se ne promijene okolnosti pod kojima je ova mjera određena (točka III. izreke rješenja).

3. Protiv točke II.1., III.1. i IV. izreke presude i protiv rješenja žali se tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20 - dalje: ObZ) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ), te predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti, odnosno podredno, iste ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

6. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tuženik otac I. i II. tužiteljica koje su obje rođene 28. siječnja 2000. u braku tuženika i S. M.,

- da je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, posl broj P Ob-354/2017-20 od 11. srpnja 2018. razveden brak između tuženika i S. M., te da je istom tuženiku naloženo da I. tužiteljici i II. tužiteljici s osnove uzdržavanja plaća iznos od 1.259,00 kn mjesečno do njihove punoljetnosti, odnosno da je ukupno za svaku od tužiteljica s te osnove dužan ukupno platiti iznos od 8.650,55 kn,

- da I. i II tužiteljica žive zajedno sa majkom u kući tuženikovih roditelja koji vode postupak radi iseljenja,

- da je I. tužiteljica nakon završetka srednje škole upisala studij prava u akademskoj godini 2019/20 u kojoj akademskoj godini nije uredno ispunjavala studentske obveze,

- da je II. tužiteljica nakon završetka srednje škole upisala studij novinarstva na F. političkih znanosti u akademskoj godini 2019/20 na kojom fakultetu redovito i uredno ispunjava svoje obveze,

- da tuženiku priznato pravo na invalidsku mirovinu jer mu je 11. svibnja 1995. nastao trajni gubitak sposobnosti za rad,

- da mirovina tuženika od 1. srpnja 2020. iznosi 5.156,74 kn,

- da tuženik ostvaruje dodatne prigode kao taxi vozač,

- da potrebe I. i II. tužiteljice iznose od 2.000,00kn do 2200,00 kn,

- da tuženik nije doprinosio za uzdržavanje tužiteljica od ljeta 2017. godine.

8. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.

9. Tuženik žalbenim navodima ističe da mu je upravnim rješenjem utvrđena opća nesposobnost za rad, te da stoga ne postoji pravna osnova da se tuženiku naloži plaćanje uzdržavanja. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, u postupku nije sporno da je kod tuženika upravnim rješenjem utvrđen trajni gubitak sposobnosti za rad. Međutim, to ne znači da tuženik ne bi bio dužan plaćati tužiteljicama uzdržavanje ako ta to budu ispunjene zakonske pretpostavke. Pogrešno je pravno shvaćanje tuženika da okolnost što je nesposoban za rad automatski znači i da je oslobođen dužnosti uzdržavanja. Doduše, odredbom čl. 288. st. 1. ObZ propisano je da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Međutim, to a contrario ne znači da se radno nesposoban roditelj mora osloboditi plaćanja uzdržavanja jer to ovisi o okolnostima svakog konkretnog pojedinog slučaja, posebice primanjima koje radno nesposobni roditelj ostvaruje. U ovom konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tuženik, iako mu je u trajno utvrđen gubitak radne sposobnosti, ostvaruje primanja s osnova invalidske mirovine u iznosu od 5.156,74 kn koja primanja su uz utvrđenu mogućnost dodatne zarade, dovoljna da se plaćanjem uzdržavanja tužiteljica ne bude ugroženo uzdržavanje tuženika. Nisu stoga osnovani žalbeni navodi tuženika da, s obzirom na utvrđeni gubitak radne sposobnosti, ne postoji osnova da mu se naloži plaćanje uzdržavanja. U tom smislu nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio mogućnost ostvarivanja dodatnih prihoda jer je u tom dijelu sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženik ostvarivao dodatne prihode kao taxi vozač. Okolnost što tuženik dodatne prihode ostvarivao bez zasnivanja radnog odnosa, na što u žalbi ukazuje tuženik, ne znači da ne postoji mogućnost da tuženik ostvaruje dodatne prihode.

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima ističe da, obzirom da I. tužiteljica nije u akademskoj godini 2019/20 ispunjavala svoje studentske obveze, ne postoji obveza tuženika da joj u tom razdoblju plati uzdržavanje. Međutim, mjesečni obroci uzdržavanja dospijevaju mjesečno, tako da se činjenica neurednog ispunjavanja studentskih obveza može utvrditi tek nakon što akademska godina završi. Dakle, tuženiku je prestala obveza uzdržavanja tek nakon završetka akademske godine 2019/20 tako da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da u odnosu za I. tužiteljicu postoji obveza tuženika da plati uzdržavanje od dana podnošenja tužbe pa do završetka akademske godine 2019/20.

11. Neosnovano tuženik žalbenim navodima osporava odluku suda o visini uzdržavanja. Naime, sud je u odnosu na odluku o uzdržavanju pravilno utvrdio ukupne materijalne potrebe I. i II. tužiteljice, kao i ukupne mogućnosti tuženika kao obveznika plaćanja uzdržavanja, te je pravilno obvezao tuženika na plaćanje uzdržavanja u iznosu od 1.100,00 kn za svaku od tužiteljica. Imajući u vidu prihode i imovinsko stanje tuženika nije bilo osnove da se obveza plaćanja uzdržavanja odredi u iznosima manjim od dosuđenih. Nisu stoga osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu dosuđenih iznosa uzdržavanja. Također, bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude su i žalbeni navodi tuženika da tužiteljice stanuju u kući majke tuženika za što nikada nisu plaćale najam. Naime, navedena okolnost ni na koji način ne može utjecati niti na osnovu tuženikove obveze uzdržavanja, a niti na njenu visinu.

12. Sud prvog stupnja je dakle, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 290., čl. 311. i čl. 313. ObZ kada je tužbeni zahtjev tužiteljica djelomično prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.

13. I odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 366. ObZ) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

14. Pravilno je i pobijano rješenje o privremenoj mjeri koje je donijeto pravilnom primjenom odredbi čl. 538. i čl. 539. ObZ.

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ i čl. 21. st. 1. OZ, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom II.1., III.1. i IV. izreke, te potvrditi rješenje o privremenoj mjeri.

16. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj