Poslovni broj Gž Ovr-96/2022
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. P. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz K., protiv ovršenika Š. B. iz D. G., OIB: ..., kao nasljednika iza pok. ovršenika M. B., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz P., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-55/2019-5, od 8. prosinca 2021., 9. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
I Uvaženjem žalbe ovrhovoditelja preinačava se rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-55/2019-5, od 8. prosinca 2021., te se rješava:
Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 4.668,75 kuna.
II Nalaže se ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju trošak sastava žalbe u iznosu od 468,75 kuna, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovrhovoditelju da nadoknadi ovršeniku troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.668,75 kuna, u roku od 8 dana.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu ZPP), u svezi sa čl. 381. ZPP-a, te čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00 - odluka USRH, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, u daljnjem tekstu OZ).
3. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 14. st. 5. OZ-a temeljem koje je naložio ovrhovoditelju da namiri troškove predmetnog postupka ovršeniku, jer prema toj odredbi ovrhovoditelj je dužan ovršeniku naknaditi one troškove koje mu je neosnovano prouzročio, a u konkretnom slučaju ovršenik nije imao takvih troškova u postupku. Ističe da je ovrhu pokrenuo protiv prednika ovršenika, sada pok. M. B., radi naplate tražbine koja je utvrđena ovršnom ispravom - pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-3/02-65, od 25. veljače 2005., a da je do obustave postupka došlo zbog razloga koji se ne mogu pripisati ovrhovoditelju, odnosno zbog toga što ovršenik nije naslijedio nikakvu imovinu iza pok. oca, ovdje ovršenika pok. M. B., pa daljnji postupak protiv njega kao nasljednika temeljem čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03., 81/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19, dalje ZN), a u svezi sa čl. 67. OZ-a, više nije bio moguć. Navodi da su svi troškovi u ovrsi nastali u njegovom legitimnom pokušaju da naplati svoju pravomoćnu i ovršnu tražbinu od ovršenika, a da do obustave postupka nije došlo uslijed njegove krivnje, pa predlaže da sud po žalbi preinači pobijano rješenje i dosudi ovrhovoditelju trošak sastava žalbe u iznosu od 468,75 kuna.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz sadržaja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud priznao ovršeniku troškove postupka pozivom na odredbu čl. 14. st. 5. OZ-a, a u svezi sa relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje Tarifa), i to trošak sastava žalbe od 11. listopada 2013. u iznosu od 937,50 kuna, zatim trošak sastava podneska od 5. srpnja 2016. u iznosu od 187,50 kuna, trošak sastava podneska od 29. studenog 2021. u iznosu od 750,00 kuna, trošak pristupa na ročište od 16. lipnja 2016. i 5. srpnja 2016. u iznosima od po 750,00 kuna, trošak PDV-a u iznosu od 843,75 kuna, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 450,00 kuna, sveukupno 4.668,75 kuna.
6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na povrede iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi sa čl. 381. ZPP-a i čl. 19. st. 1. OZ-a, ovaj sud drži da niti jedna bitna povreda odredbi postupka nije počinjena, međutim materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.
7. Prema odredbi čl. 14. st. 1. OZ-a troškove postupka u vezi s određivanjem i provedbom ovrhe prethodno snosi ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja. Stavkom 4. toga članka propisano je da je ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužan ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje, dok je stavkom 5. istog članka propisano da je ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja, dužan ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi one troškove koje mu je neosnovano prouzročio.
8. U konkretnom slučaju, ovaj ovršni postupak koji je ovrhovoditelj pokrenuo radi namirenja novčane tražbine ovrhom na pokretninama pravnog prednika ovršenika (sada pok. M. B.) obustavljen je rješenjem Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-55/2019-3, od 27. kolovoza 2021., pozivom na odredbu čl. 67. st. 2. OZ-a, uz obrazloženje da iza pok. M. B. nema imovine koja bi mogla biti predmetom nasljeđivanja, a time i predmetom ovrhe, te da stoga daljnja provedba ovrhe protiv ovršenika kao nasljednika pok. M. B. više nije moguća sukladno čl. 139. ZN-a.
9. Imajući u vidu razloge obustave postupka ovrhe, ocjena je ovog suda da troškovi koje ovršenik zahtijeva od ovrhovoditelja, a koji su mu dosuđeni pobijanim rješenjem, ne predstavljaju neosnovano prouzročene troškove u smislu odredbe čl.
14. st. 5. OZ-a.
10. Naime, ovaj sud drži da je ovrhovoditelj s pravom pokrenuo predmetni postupak ovrhe radi naplate novčane tražbine koja je utvrđena pravomoćnom i ovršnom presudom, a okolnost što je postupak obustavljen iz razloga što nasljednik pok. M. B., ovdje Š. B., nije naslijedio imovinu koja bi u smislu čl. 139. ZN-a mogla biti predmetom ovrhe, ne predstavlja razlog za koji bi ovrhovoditelj bio odgovoran, jer niti je ovrhovoditelj svojim postupanjem doveo do obustave postupka, niti je na obustavu mogao utjecati, a svakako u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, te u fazi provedbe ovrhe, nije znao, niti mogao znati da će do obustave doći.
11. Slijedom iznijetog, stav je ovog suda da troškovi koje ovršenik potražuje od ovrhovoditelja, bez obzira na njihov sadržaj, ne predstavljaju neosnovano prouzročene troškove koji bi u smislu čl. 14. st. 5. OZ-a trebali pasti na teret ovrhovoditelja, već troškove za koje je odgovorna isključivo ona stranka koja ih je poduzela.
12. Zbog iznijetog, žalbu ovrhovoditelja je valjalo prihvatiti i i pobijano rješenje preinačiti temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u svezi sa člankom 19. stavkom 1. OZ-a, na način kako je to odlučeno u točki I izreke ovog rješenja.
13. Kako je ovrhovoditelj uspio sa podnesenom žalbom, a drugih troškova u postupku, izuzet troška sastava predmetne žalbe, nije tražio, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a, te čl. 19. st. 1. OZ-a, priznati mu trošak sastava žalbe u visini od 468,75 kuna sukladno odredbi iz Tbr. 10. točke 5. i Tbr. 42. Tarife, te odlučiti kao u točki II izreke ovog rješenja.
Rijeka, 9. ožujka 2022.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak, v.r.
