1              Poslovni broj: Gž-76/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-76/2024-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimica, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice D. D. (OIB: ...), Z., zastupana po punomoćniku odvjetniku Z. R. iz Z. protiv tuženika T. B. (OIB: ...), Z., zastupan po punomoćniku odvjetniku M. K. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem : 76 P-2956/14-195 od 20.listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem:76P-2956/14-195 od 20. listopada 2023. u pobijanom dijelu točke 1.2. i II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje pobijana presuda u dijelu točke 1.1. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno o troškovima postupka ( točka 1.3. izreke).

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužiteljici iznos od 9.900,00 EUR / 72.804,60 kn1, sa zateznim kamatama tekućim od 07.06.2014. do 31.07.2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u razdoblju od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, dok je odbijen njegov zahtjev za više zatraženi tijek zatezne kamate od 15.07.2009. do 07.06.2014. ( točka I. 1.i 2.).

 

1.1. U odluci pod točkom I. 3. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana platiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.484,10 €/ 41.319,93 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

 

1.2.Ujedno su u točki II. Izreke odbijeni tužbeni zahtjev tužiteljice  koji glase:

 

„1.Tuženik je dužan u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju 9.900,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim u razdoblju od 15.VII.2012.g. do 31.VII.2015.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1.VIII.2015.g. do 31.XII.2022.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u razdoblju od 1.I.2023.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

 

2.Tuženik je dužan u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju 36.000,00 kn (4.778,02 EUR), zajedno s zakonskim zateznim kamatama određenim u razdoblju do 31.VII.2015.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1.VIII.2015.g. do 31.XII.2022.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u razdoblju od 1.I.2023.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena a tekućim:

 

2.1. na iznos od 1.000,00 kn 2(132,72 EUR) od 16.VIII.2009.g. do isplate.,

2.2. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.IX.2009.g. do isplate.,

2.3. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.X.2009.g. do isplate.,

2.4. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.XI.2009.g. do isplate.,

2.5. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.XII.2009.g. do isplate.,

2.6. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.I.2010.g. do isplate.,

2.7. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.II.2010.g. do isplate.,

2.8. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.III.2010.g. do isplate.,

2.9. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.IV.2010.g. do isplate.,

2.10. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.V.2010.g. do isplate.,

2.11. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.VI.2010.g. do isplate.,

2.12. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.VII.2010.g. do isplate.,

2.13. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.VIII.2010.g. do isplate.,

2.14. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.IX.2010.g. do isplate.,

2.15. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.X.2010.g. do isplate.,

2.16. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.XI.2010.g. do isplate.,

2.17. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.XII.2010.g. do isplate.,

2.18. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.I.2011.g. do isplate.,

2.19. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.II.2011.g. do isplate.,

2.20. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.III.2011.g. do isplate.,

2.21. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.IV.2011.g. do isplate.,

2.22. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.V.2011.g. do isplate.,

2.23. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.VI.2011.g. do isplate.,

2.24. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.VII.2011.g. do isplate.,

2.25. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.VIII.2011.g. do isplate.,

2.26. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.IX.2011.g. do isplate.,

2.27. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.X.2011.g. do isplate.,

2.28. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.XI.2011.g. do isplate.,

2.29. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.XII.2011.g. do isplate.,

2.30. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.I.2012.g. do isplate.,

2.31. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.II.2012.g. do isplate.,

2.32. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.III.2012.g. do isplate.,

2.33. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.IV.2012.g. do isplate.,

2.34. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.V.2012.g. do isplate.,

2.35. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.VI.2012.g. do isplate., te

2.36. na iznos od 1.000,00 kn 3(132,72 EUR) od 16.VII.2012.g. do isplate.

 

3.Tuženik je dužan u roku od petnaest dana naknaditi troškove ovog postupka tužitelju, zajedno s zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je bavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

 

Podredno

 

1.Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 9.900,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim u razdoblju od 15.VII.2009.g. do 31.VII.2015.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1.VIII.2015.g. do 31.XII.2022.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u razdoblju od 1.I.2023.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

 

2. Tuženik je dužan u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju 9.900,00 EUR-a, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim u razdoblju od 15.VII.2012.g. do 31.VII.2015.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1.VIII.2015.g. do 31.XII.2022.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u razdoblju od 1.I.2023.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

 

3. Tuženik je dužan u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju 36.000,00 kn (4.778,02 EUR), zajedno s zakonskim zateznim kamatama određenim u razdoblju do 31.VII.2015.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1.VIII.2015.g. do 31.XII.2022.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u razdoblju od 1.I.2023.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena a tekućim:

 

2.37. na iznos od 1.000,00 kn 4(132,72 EUR) od 16.VIII.2009.g. do isplate.,

2.38. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.IX.2009.g. do isplate.,

2.39. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.X.2009.g. do isplate.,

2.40. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.XI.2009.g. do isplate.,

2.41. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.XII.2009.g. do isplate.,

2.42. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.I.2010.g. do isplate.,

2.43. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.II.2010.g. do isplate.,

2.44. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.III.2010.g. do isplate.,

2.45. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.IV.2010.g. do isplate.,

2.46. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.V.2010.g. do isplate.,

2.47. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.VI.2010.g. do isplate.,

2.48. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.VII.2010.g. do isplate.,

2.49. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.VIII.2010.g. do isplate.,

2.50. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.IX.2010.g. do isplate.,

2.51. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.X.2010.g. do isplate.,

2.52. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.XI.2010.g. do isplate.,

2.53. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.XII.2010.g. do isplate.,

2.54. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.I.2011.g. do isplate.,

2.55. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.II.2011.g. do isplate.,

2.56. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.III.2011.g. do isplate.,

2.57. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.IV.2011.g. do isplate.,

2.58. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.V.2011.g. do isplate.,

2.59. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.VI.2011.g. do isplate.,

2.60. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.VII.2011.g. do isplate.,

2.61. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.VIII.2011.g. do isplate.,

2.62. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.IX.2011.g. do isplate.,

2.63. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.X.2011.g. do isplate.,

2.64. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.XI.2011.g. do isplate.,

2.65. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.XII.2011.g. do isplate.,

2.66. na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.I.2012.g. do isplate.,

na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.II.2012.g. do isplate.,

na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.III.2012.g. do isplate.,

na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.IV.2012.g. do isplate.,

na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.V.2012.g. do isplate.,

na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR) od 16.VI.2012.g. do isplate., te

na iznos od 1.000,00 kn 5(132,72 EUR) od 16.VII.2012.g. do isplate.“

 

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim nije prihvaćen njen tužbeni zahtjev (točka I.2. te u točki II. izreke) žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP).

 

2.1. Žali se i tuženik pobijajući presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom 353. stavak 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

2.2. Na žalbe nije odgovoreno.

 

2.3. Žalbe nisu osnovane.

 

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

4.    Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tužiteljica u žalbi, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi, ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

5. Predmet spora u ovom postupku predstavlja glavni zahtjev tužiteljice kao pravne sljednice pok. N. G. za isplatu iznosa glavnice od 9.900,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama od 15.7.2012. do isplate, kao i iznosa od 36.000,00 kn ( 4.778,02 EUR) na ime ugovorenih kamata sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od 1.000,00 kn ( 132,72 EUR) počevši sa dospijećem od 16.8.2009. do 16.7.2012.

 

5.1. Ovom zahtjevu tužiteljica postavlja eventualni zahtjev kojim bi se naložila tuženiku isplata iznosa od 9.900,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom od 15.7.2009. te trošak postupka, te drugi eventualni zahtjev za isplatu iznosa od  9.900,00 EUR sa zateznim kamatama od 15.7.2012. do isplate, te isplatu iznosa od 36.000,00 kn (4.778,02 EUR) sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od 1.000,00 kn za razdoblje s dospijećem 16.8.2009. do 16.7.2012., a ukoliko sud ne usvoji niti jedan od ovih zahtjeva tužiteljica postavlja kao treći eventualni zahtjev za isplatu 9.900,00 EUR sa zateznim kamatama od 15.7.2009. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci pobijane presude.

 

6. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na ugovoru o zajmu od 14.07.2009., kojim je  njena teta sada pokojna N. G. preminula ..., čija je tužiteljica univerzalni pravni slijednik, i u odnosu na predmetnu tražbinu prema tuženiku, sve prema rješenju o nasljeđivanju JB O. R. O. 9331/12, pozajmila tuženiku utuženi iznos uz ugovorenu mjesečnu kamatu od 1.000,00 kuna s rokom vraćanja do 14. srpnja 2012.

 

7. Utoliko je predmet spora sud prvog stupnja raspravio s aspekta primjene odredbe članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), kojom je propisano da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

 

8. Prvostupanjski sud je osnovom provedenog dokaznog postupka u bitnom utvrdio:

- da je  rješenjem o nasljeđivanju broj O- 9331/12 javnog bilježnika O. R. (list 5), tužiteljica proglašena nasljednica iza smrti N. G. i u odnosu na potraživanja prema tuženiku s osnova ugovora od 14.07.2009.;

- da su rješenjem ODO u Zagrebu broj KP-DO-2996/20 od 22.IV.2020.g., odbačena tužiteljičine kaznene prijave podnesene protiv tuženika upravo povodom predmetne stvari s obrazloženjem kako je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik dužan tužitelju utuženi novac, ali da njegova namjera nije bila prevariti tužiteljevu tetu N. G.;

- da je rješenjem suca istrage ŽS Zagreb broj Kir-929/2020 od 10. rujna 2020., na temelju članka 225. stavka 1. i 3. ZKP/08, kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog oštećenice kao tužiteljice D. D. za provođenje istrage protiv osumnjičenog T. B., zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11 postalo pravomoćno;

- da je uvidom u ovjerenu presliku ugovora između pok. N. G. i tuženika od 14.7.2009. (list 4) i original tog ugovora (list 69), tuženik na dan 14.07.2009. od pok. prednice tužiteljice pozajmio 9.900,00 EUR, bez ugovorenog roka vraćanja uz mjesečnu kamatu od 1.000,00 kn;

- da je između stranaka ugovora bilo i prethodnih financijskih aranžmana, ali su ugovorile da samo ovaj ugovor vrijedi vezano za primljen iznos;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka grafološke struke M. K. od 27.9.2017. proizlazi da se na ugovoru 14.7.2009. vrlo vjerojatno nalazi potpis tuženika odnosno da je napisan rukom tuženika.

 

9. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, koja žalitelj nije doveo u sumnju žalbenim razlozima jer su isti zasnovani na valjanoj ocjeni svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je prihvatio treće postavljeni eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice, koja kao zakonski nasljednici svoje tete sukladno čl 164 st 1 ZOO-a ima pravo tražiti ispunjenje tuženikove obveze u odnosu na isplatu glavnice u valuti uz pripadajuću kamatu, držeći kako je tuženik  s prednicom tuženika sklopio ugovor o pozajmici utuženog iznosa od 9.000,00 eura na temelju ugovora o zajmu od 14. srpnja 2009., otklanjajući prigovor tuženika kako se ne radi o njegovom potpisu na istom, prihvaćajući kao argumentirani i stručni nalaz i mišljenje vještaka grafologa M. K., koji nije doveden u pitanje primjedbama tuženika.

 

10. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi kako je i tuženik u svom iskazu naveo da "potpis na ugovoru od 14.07.2009. vjerojatno nije njegov potpis", ali ne isključuje mogućnost da jest. Osim toga sud navodi kako ne vjeruje dijelu iskaza tuženika, u kojem navodi da potpis na ugovoru od 14.07.2009. vjerojatno nije njegov potpis, jer se to protivi nalazu vještaka grafološke struke M. K., koji je nakon naknadno dostavljene dokumentacije od strane tuženika zaključio kako je u visokom stupnju uvjeren da se radi o potpisu tuženika. Jednako tako prvostupanjski sud otklanja kao nelogične tvrdnje tuženika da nije komentirao potpise na ugovoru kada mu je tužiteljica isti pokazala, već bi logičnije bilo da je odmah tužiteljici rekao da to nije njegov potpis, a ne čekao pokretanje postupka da bi taj potpis osporio.

 

10.1. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako nije životno logičan dio iskaza tuženika da je pok. N. G. vodila evidenciju o tome koliko joj je tuženik novaca vraćao, a tuženik nije o tome imao niti mogao predočiti ikakav pismeni trag, naročito uzevši u obzir da je imao sa pok. više financijskih aranžmana, što je vidljivo iz teksta samog ugovora. Isto se odnosi i na tvrdnje da bi tuženik plaćao kamatu pok. gđi G. po potrebi u različitim iznosima, kada ga je ona to tražila, a da o tome nema nikakvu priznanicu za primljene iznose, i to u razdoblju od 2000-2009 kada navodi da je od nje posuđivao novac. I na koncu sud nalazi proturječnim i neuvjerljivim dio iskaza u kojem navodi da je pok. pristala primiti slike umjesto novca, koje slike su ostale u posjedu i vlasništvu tuženika, bez da o tome postoji bilo kakav pisani trag.

 

11. Ispitujući pobijanu presudu o okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi u nastavku.

 

12. Neosnovano prije svega tuženik ukazuje na ostvarenu bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s odredbom članka 260. ZPP-a, jer je u postupku proveden dokaz vještačenjem po vještaku grafološke struke proveden u skladu s navedenom odredbom članka 260. ZPP-a prema kojoj vještak svoj nalaz i mišljenje iznosi usmeno ali sud može odrediti da vještak svoj nalaz i mišljenje podnese i pismeno.

 

12.1. Naime, u odnosu na navode tuženika za odgovoriti je kako je vještak više puta saslušan na ročištu, te se na primjedbe tuženika očitovao da bi mu bila potrebna dva originalna potpisa tuženika u razdoblju 2007. i 2008. da bi mogao decidirano odgovoriti na primjedbe tuženika, a tuženik je do zaključenja glavne rasprave pribavio dvije originalne isprave (list 123 i 130) iz 2007/08 sa potpisom tuženika, odnosno kako to u pobijanoj presudi navodi prvostupanjski sud dostavio je 3 lošije fotokopije isprava (list 206-209), od kojih se na dvije uopće ne vidi datum, a na trećoj je datum iz 2008, nakon čega je vještak dao još jedno pisano očitovanje (list 138) u kojem je zaključio da je potpis na ugovoru od 14.07.2009 vrlo vjerojatno, gotovo sigurno napisan rukom tuženika.

 

12.2. U navedenom pravilno je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog tuženika za određivanjem novog vještačenja na iste okolnosti, između ostalog i pozivom na odredbu čl. 261. st. 3. ZPP-a, prema kojoj će sud  ako se u pravilnost danog mišljenja pojavi osnovana sumnja, koja se nije otklonila saslušanjem vještaka, zatražit  mišljenje drugih vještaka. Pri tome je za ukazati kako  upravo postupanje tuženika tijekom postupka dostavljanjem nepotpune dokumentacije predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja usmjerenih na nepotrebno odugovlačenje postupka. Osim toga na potrebu dostavljanje dodatne relevantne osobne dokumentacije tuženika, a radi decidiranog mišljenja ukazano je od strane vještaka već prilikom izrade prvog nalaza i mišljenja. Unatoč tomu, u odnosu na tijekom postupka naknadnu i sukcesivnu dopunu manjkave dokumentacije od strane tuženika,  vještak se svaki put pismeno i usmeno dodatno očitovao te u tom pravcu pristupio i na zakazano ročište u predmetu za dan 7. lipnja 2022., da bi i nakon toga sačinio nalaz i mišljenje od 15. siječnja 2023. sada sa većim stupnjem vjerojatnost odnosno zaključkom kako je potpis na predmetnom ugovoru vrlo vjerojatno, gotovo sigurno potpis tuženika. Dakle, tuženiku je tijekom postupka omogućeno naknadno dostavljanje dodatne dokumentacije, a sve radi utvrđenje prema nalazu vještaka grafološke struke postojanja većeg stupnja vjerojatnosti o potpisu tuženika, čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede postupka iz odredbe članka  354. stavka 6. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj.

 

12.3. S druge strane, konvencijsko pravo na pošteno suđenje u smislu članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija), ogleda se i u primjeni odredbe članka 10. stavak 1. ZPP-a o dužnosti suda da o zahtjevima stranaka odluči bez odugovlačenja i u razumnom roku ali i spriječi svaku zlouporabu prava u postupku. Naime, važnost funkcioniranja pravosudnog sustava bez odugovlačenja koje bi moglo ugroziti njegovu učinkovitost i vjerodostojnost traži da se sudski postupci provedu u »razumnom roku«. To je jamstvo sadržano u članku 6. stavku 1. Konvencije,  kojim se štiti pravo na pošteno suđenje. Ono sadrži obvezu država ugovornica da svoje pravne sustave organiziraju na način koji sudovima omogućuje postupanje u skladu s različitim zahtjevima (postupovnim jamstvima) tog članka.

 

12.4. Zaštita prava na suđenje u razumnom roku je i ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, a razrađena je Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 29/02.; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), koji je stupio na snagu 15. ožujka 2002.

 

12.5. Utoliko s pravom prvostupanjski sud u pobijanoj presudi u obrazloženju svoje odluke posebno ukazuje  kako dokaz grafološkim vještačenjem na okolnost potpisa tuženika na spornom ugovoru valja cijeniti u kontekstu ostalih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Naime, iz stanja spisa je razvidno kako tuženik u svom iskazu ne spori postojanje duga prema prednici tužiteljice pok N. G., kao i činjenicu da su slike koje bi namijenio za namirenje preostalog duga koji je iznosio oko 6.000,00 EUR-a zadržao kod sebe. Stoga je bez osnove svako daljnje lamentiranje o izostanku zaključka vještaka u nalaza o 100% potvrdi potpisa tuženika kao ključnog dokaza o postojanju duga tuženik.

 

12.6. Osim toga za ukazati je žalitelju kako za postojanje obveze u smislu odredbe članka 499. ZOO-a nije nužno da dužnik potpiše ugovor o zajmu, jer i usmeni dogovor obvezuje ukoliko su stranke postigle sporazum o bitnim odrednicama ugovora ( članak 247. ZOO-a).

 

13. U prilog postojanje obveze tuženika prema pravnoj prednici tužiteljice svjedoči  i sadržaj dostavljenog rješenja Općinskog državnog odvjetništva  u zagrebu od 22. travnja 2020 broj: KP DO -2996/20 iz kojeg proizlazi kako je tuženik u izjavi policijskim službenicima povodom kaznene prijave tužiteljice priznao postojanje duga, ali u preostalom iznosu od oko 6.000,00 EUR-a.

 

13.1. Stoga, u svakom slučaju ne stoje tvrdnje tuženika o negiranju postojanja duga temeljem pozajmice od strane u postupku nedvojbeno utvrđene prednice tužiteljice osnovom pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza njene smrti.

 

14. U odnosu, pak, na navode žalbe tuženika kako se u konkretnom slučaju zapravo ne radi o ugovor o zajmu obzirom na stipulaciju iz predmetnog ugovora prema kojem će tuženik vratiti iznos od 9.900,00 EUR-a u cijelosti ili u ratama,  za odgovoriti je kako se radi o načinu vraćanja preuzete pozajmice, a ne o izostanku obveze tuženika na povrat, pa su utoliko u tom pravcu neosnovani navodi žalbe.

 

14.1. Pri tome s pravom prvostupanjski sud otklanja prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice, jer kod ugovora o zajmu predaja stvari (novca) spada u ispunjenje ugovora pa ovdje tužiteljica kao pravni slijednik zajmodavca iz ugovora o zajmu stupa u pravni položaj svog prednika i stječe pravo na povrat pozajmljenog iznosa novca od tuženika kao zajmoprimca.

 

14.2. Upravo stoga je sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja. (čl. 221a ZPP), smatrao utvrđenim da je među strankama postojao obvezno pravni odnos te da tužiteljica nije dokazala dospijeće obveze, a tuženik nije dokazao da je pozajmljeni iznos vratio, niti da je pravna prednica tužiteljice pristala umjesto pozajmljenog iznosa primiti umjetničke slike (čl. 166 st 1 ZOO-a).

 

15. S druge strane prema odredbi čl. 504. ZOO ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam po isteku primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčevog (u ovom slučaju pravnog sljednika) traženja da mu se vrati zajam.

 

15.1. U ovom konkretnom slučaju sud je taj rok računao 2 mjeseca od pisanog poziva punomoćnika tužiteljice tuženiku da podmiri dugovanje (list 5-7), odnosno od 07.06.2014. do isplate.

 

16. Pri tome je u odnosu na navode žalbe  tužiteljice odgovoriti da ugovorena kamata sukladno članka 26 st 1 ZOO-a između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, a prema st. 4 cit. čl. 26. ZOO-a ako su ugovorene više kamate od dopuštenih, primjenjuje se najviša dopuštena kamatna stopa. Ova odredba počela se primjenjivati 01.01.2008., a visina kamate bila određena Uredbom („Narodne novine“, broj 153/04) na način da je najviša dopuštena ugovorna kamatna stopa između pravnih osoba 17% godišnje, između fizičkih prema pravnim osobama 19%, koja odredba je kogentne naravi.

 

18. U konkretnom slučaju, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud u pobijanoj odluci kako je ugovorena  kamatna stopa u nominalnom iznosu od 1.000,00 kn mjesečno, odnosno 12.000,00 godišnje, što je u vrijeme sklapanja ugovora bilo gotovo dvostruko više od dopuštenog, što istu čini u svakom slučaju nedopuštenom.

 

19. Međutim, u odnosu na navode žalbe tužiteljice za ukazati je kako je u konkretnom slučaju, a obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, postojala i dalje zabrana pozajmljivanja deviza između domaćih fizičkih osoba obzirom na odredbu članka 17. Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“, broj 96/03, 140/05, 132/06,150/08, 92/09, 133/09,153/09) pa se radi o ništetnom pravnom poslu u smislu odredbe članka 323. stavaka 1. ZOO-a te  svaka ugovorna strana vraća drugoj sve ono što je primila temeljem takvog nedopuštenog ugovora. Naime, članak 17. citiranog Zakona brisan je tek stupanjem na snagu Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“, broj 141/22) s danom 2. prosinca 2022. Sukladno tomu tuženik je u obvezi vratiti primljenih 9.900,00 EUR-a ( a ne kunsku protuvrijednost) s tijekom pripadajućih kamata koje nisu određene na štetu tuženika ( članka 1111. ZOO-a u svezi s člankom 29. stavak 2. ZOO-a) pa su neosnovani i navodi žalbe tuženika u tom pravcu.

 

20. Utoliko je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti pa je žalbe stranaka valjalo odbiti kao neosnovane , a pobijanu presudu u cijelosti potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a, a temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a i odluku o troškovima postupka jer je ista donesena uz valjanu primjenu odredaba članka 154. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

 

U Splitu, 7. ožujka 2024.