REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 11/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. G. zbog kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak; dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 19. lipnja 2018., broj K-239/18-16 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 4. veljače 2020., broj Kž-70/2020-3, u sjednici održanoj 9. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. M. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. M. G. je zbog kaznenog djela trgovanja ljudima iz čl. 106. st. 1. KZ/11 na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. studenog 2014. do 26. siječnja 2015.

2. Protiv te je pravomoćne presude osuđenik osobno, a što proizlazi iz njegove izjave od 2. ožujka 2022., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i donese presuda kojom se osuđenik oslobađa od optužbe.

III Kr 11/2022-6

3. Postupajući na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđenik tvrdi da predmetno djelo koje je opisano u izreci presude Općinskog suda u Rijeci nije kazneno djelo jer da tvrtka M. c. d.o.o. u inkriminiranom periodu uopće nije postojala, već se radilo o tvrtki koja se vodila samo „na papiru“, budući je brisana iz sudskog registra 4. srpnja 2012. Osuđenik u zahtjevu tvrdi, da upravo iz tog razloga jer tvrtka nije postojala, on objektivno nije mogao prijaviti oštećenika kao zaposlenika, tako da su svjedoci koji su od osuđenika naručivali radove, njemu na ruke plaćali naknade, a ne na račun tvrtke M. c. d.o.o.

7. Suprotno navedenim tvrdnjama osuđenika u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude su navedena sva zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. KZ/11 jer su opisane radnje prijevarnog postupanja prema oštećeniku kojega je doveo u zabludu lažno ga uvjeravajući da će ga prijaviti kao zaposlenika u svoju odnosno u tvrtku M. c. d.o.o., iako to nije namjeravao učiniti, te je radi održavanja u zabludi s njim sklapao fiktivne govore o radu i ugovore o djelu, a nakon što je oštećenik radio na raznim građevinskim poslovima nije mu za to isplaćivao nikakvu novčanu naknadu, već mu dajući samo hranu dostatnu za jedan dnevni obrok i potpuno neadekvatan smještaj u garaži, te ga je održavajući u odnosu ovisnosti, od njega uzeo radnu knjižicu, domovnicu, uvjerenje o završenom školovanju, a povremeno i osobnu iskaznicu, na taj način radno iskorištavajući oštećenika ne isplaćujući ga za njegov rad. Prema tome, u činjeničnom i pravnom opisu izreke opisu su navedena oni oblici zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. KZ/11 koje je počinjeno u navedenom modalitetu (prijevarno postupanje, zlouporabe teškog položaja i odnos ovisnosti oštećenika te njegovo primanje radi iskorištavanja rada putem služenja), tako da je promašen prigovor osuđenika da opisane radnje, u smislu odredbe čl. 469. toč. 1. ZKP/08, ne predstavljaju kazneno djelo. Pitanje faktičkog nepostojanja tvrtke u koju osuđenik oštećenika navodno prima nije uopće element predmetnog kaznenog djela, jer je osuđenik oštećenika, upravo kroz lažno prikazivanje da ga je zaposlio u svom obrtu, odnosno u navedenoj tvrtki, doveo u zabludu, a koja okolnost je bitno obilježje ovog kaznenog djela.

7.2. U suštini, osuđenik kroz navedene tvrdnje iz zahtjeva zapravo prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja sugerirajući da oštećenika nije mogao dovesti u zabludu da ga prima u radni odnos jer da njegova tvrtka nije niti postojala. Isto se odnosi i kroz njegove daljnje prigovore da je oštećenik pristao da kao naknadu za rad ne dobiva plaću, već hranu, odjeću i smještaj u garaži bez struje i vode zbog čega oštećenik niti nije htio podnositi kaznenu prijavu protiv osuđenika. Sve su to činjenični prigovori koje je osuđenik već isticao u tijeku prvostupanjskog postupka i u žalbi, na koje mu je odgovoreno i u prvostupanjskoj (str. 14., 2.

III Kr 11/2022-6

odlomak) i drugostupanjskoj presudi (str. 3., 2. odlomak), a temeljem kojih se, smislu odredbe čl. 517. ZKP/08, ne može podnositi ovaj izvanredni pravni lijek.

8. Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.