REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 646/2019-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. H. zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. M. H. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 23. rujna 2019. broj K-10/2019, u sjednici održanoj 9. ožujka 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice opt. M. H. i branitelja optuženika, odvjetnika L. L.
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se opt. M. H., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 227. st. 4. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.
II. Žalba opt. M. H. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom Županijski sud u Bjelovaru proglasio je krivim opt. M. H. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/11 te ga je na temelju čl. 227. st. 4. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju četiri godine.
1.1. Na temelju čl. 72. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija u trajanju od pet godina.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 4. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1.- 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08) optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 18.421,60 kn i paušala u iznosu od 1.000,00 kn te je dužan
I Kž 646/2019-6
naknaditi oštećeniku I. M. troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8.
ZKP/08 u iznosu od 11.250,00 kn.
2. Protiv te su presude žalbe podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati njegovu žalbu te preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju i optuženik, putem branitelja L. L., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri, troškovima kaznenog postupka i odluci o oduzimanju predmeta, s prijedlogom „da presudu preinači u oslobađajuću ili predmet vrati na ponovi postupak, a u međuvremenu donese odluku o vraćanju oduzetog predmeta ili omogućavanja da ga razgleda samostalno s vještakom po izboru.“
3. Optuženik je po branitelju podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.
4. Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. S obzirom na to da je optuženik u žalbi, u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08, zahtijevao da se on i branitelj izvijeste o sjednici vijeća, o sjednici vijeća su uredno izvješteni optuženik, branitelj i državni odvjetnik, međutim, kako državni odvjetnik iako uredno pozvan nije pristupio, sjednica je na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08, održana u njegovoj odsutnosti.
6. Žalba optuženika nije osnovana, a žalba državnog odvjetnika je osnovana.
7. Neosnovano optuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, navodi da mu je povrijeđeno načelo jednakosti oružja i na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno u čl. 6. st. 1. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Naime, optuženik ovu povredu vidi u tome što mu sud prvog stupnja nije omogućio da izvrši uvid u oduzeti predmet - osobni automobil koji je korišten u predmetnoj prometnoj nezgodi i da automobil pregleda, obavi izmjere i izradi nalaz i mišljenje vještak kojega bi on odabrao, čime da je u odnosu na tužitelja on doveden u bitno nepovoljniji položaj.
7.1. Međutim, nema govora da je optuženiku u ovom kaznenom predmetu povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer optuženik niti u jednom trenutku vođenja prvostupanjskog postupka nije u odnosu na drugu stranu u postupku bio stavljen u bitno nepovoljniji položaj. Nakon što je nalogom tada nadležnog Općinskog državnog odvjetnika od 28. prosinca 2018., broj K-DO-693/2017-62 (list 243-244) na temelju čl. 309. ZKP/08 bilo određeno provođenje kombinirano prometno-tehničko i sudsko- medicinsko vještačenja po vještacima D. F. i J. Š., i nakon što su ti vještaci izradili pisane nalaze (list 253-260 i 262-265) te su bili ispitani na raspravi od 20. rujna 2018. (list 302-304) sud prvog stupnja je prihvatio prijedloge obrane iznijete na toj raspravi i
I Kž 646/2019-6
u podnesku (list 307) uz koji je optuženik dostavio nalaz vještaka M. V. (list 308-313) koji je sačinjen na privatan zahtjev optuženika i nalogom od 16. listopada 2018. (list 318) odredio očevid radi pregleda predmetnog automobila, koji je proveden 16. studenog u nazočnosti vještaka F., optuženika i branitelja. Nakon toga je vještak F. sačinio dopunu nalaza i mišljenja od 9. veljače 2019. (list 337-348) u kojem se očitovao na prigovore optuženika. Prema tome, sud prvog stupnja je prihvatio dokazni prijedlog obrane u vezi provođenja očevida na automobilu kako bi se provjerili prigovori optuženika da on fizički nije mogao upravljati predmetnim automobilom i da na mjestu suvozača nije mogla sjediti žrtva S. M. te se prometni vještak F. na te prigovore očitovao. Dakle, optuženik kroz opisano postupanje suda prvog stupnja nije bio doveden u odnosu na tužitelja u bitno nepovoljniji položaj, a tvrdnje optuženika da mu se trebalo omogućiti da po svom izboru odredi vještaka koji bi u njegovoj nazočnosti pregledao predmetni automobil su potpuno promašene. Stranke u tijeku rasprave ne mogu same odlučivati što je predmet vještačenja te odabirati tko će vještačenje provoditi i na koji način, već je isključivo sud taj koji o tome u toj fazi postupka odlučuje, pri čemu stranke mogu u pogledu predmeta i opsega vještačenja isticati svoje prijedloge i primjedbe. U konkretnom slučaju je upravo tako sud prvog stupnja i postupao i stoga je navedeni prigovor o povredi prava na pravično suđenje potpuno neosnovan. U biti, kroz ovaj prigovor optuženik prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja jer se njime nastoji dovesti u sumnju ispravnost utvrđenja suda prvog stupnja da je on kritične zgode upravljao predmetnim vozilom, tako da će se o njemu očitovanje iznijeti u daljnjem dijelu ove odluke, u dijelu koji se odnosi na činjenične prigovore žalitelja.
7.2. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika u dijelu koji se odnosi na bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer sud prvog stupnja nije počinio postupovne povrede na koje žalba ukazuje, a niti je počinio povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Neosnovano se optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio. 8.1. Najveći dio žalbe optuženika kojim pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja odnosi se na zaključak suda da je on u inkriminirano vrijeme upravljao predmetnim automobilom. Optuženik kroz najveći dio tih žalbenih prigovora pokušava osporiti vjerodostojnost nalaza i mišljenja prometnog vještaka D. F. i J. Š., čije je nalaze i mišljenja sud prvog stupnja prihvatio i na kojima je dijelom i utemeljio svoju odluku. Optuženik polemizira sa dijelovima nalaza i mišljenja vještaka Š. da je žrtva ozljede zadobila naletom tijela na unutarnji dio desnih vrata vozila ukazujući da je moguće da su ozljede nastale uslijed naleta na slomljeni stup koji je u okomitoj poziciji visio na žicama i stoga tvrdi da je tu mogućnost vještak Š. pogrešno otklonio. Nadalje, smatra da je ostalo nerazjašnjeno kako se njegova obuća, ako je on vozio, našla između vrata desnog praga vozila i suvozačkog sjedišta, a što da je vidljivo na snimci br. 133-134 fotoelaborata. Ističe da se bez dodatnog očevida tijekom kojega bi se od optuženika uzele sve nužne biometrijske mjere, a ne samo njegova visina od 159 cm, utvrdilo da on nije niti „zavaljen“ u sjedištu, kako to utvrđuje vještak F., mogao upravljati vozilom, te bi se utvrdilo da niti žrtva visine 183 cm nije mogla sjediti
I Kž 646/2019-6
na mjestu suvozača. Osporava i pravilnost mišljenja vještaka Š. o različitim specifičnim ozljedama koje u naletu vozila zadobiva vozač koji prati tijek vožnje i ima tri točke uporišta (volan, leđa i noge), u odnosu na suvozača koji nije aktivno uključen u vožnju i ima samo dvije točke (leđa i noge) ukazujući da je to mišljenje vještaka Š. neprimjenjivo u konkretnim uvjetima visoke alkoholiziranosti optuženika i žrtve i u uvjetima djelovanja vrlo jakih sila koje se javljaju u trenutku naleta vozila na stup. 8.2. Međutim, sud prvog stupnja je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka D. F. i sudsko-medicinskog vještaka J. Š. koji su se osim pisanih nalaza i mišljenja te dopunskih nalaza u dva navrata i na raspravama usmeno u skladu s pravilima svoje struke očitovali na sva sporna pitanja i prigovore. Vještak F. je obrazlagao pod kojim se objektivnim okolnostima predmetna prometna nezgoda dogodila, tj. iznio je dinamiku prometne nesreće te ovaj vještak, nakon provedenog očevida tijekom kojeg je uz dodatna mjerenja i pregleda vozila i oštećenja, očitovao i na prigovor optuženika da, s obzirom na položaje sjedala vozila vozača koje je u odnosu na položaj sjedala suvozača bilo pomaknuto za 10 cm unazad, a imajući u vidu visine optuženika od 159 cm i žrtve od 183 cm, optuženik nije mogao upravljati vozilom, a oštećenik biti na mjestu suvozača. Vještak F. je istaknuo da je zatečeni položaj prednjih sjedišta omogućavao da je žrtva bila na mjestu suvozača, a da je optuženik bio vozač, doduše u malo „zavaljenom“ položaju. Sudsko-medicinski vještak Š. je, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka F., te ozljede koje su kritične zgode zadobili optuženik i žrtva, ukazao da su sile najjačeg intenziteta koje su djelovale na tijela osoba u vozilu ostvarene udarcem desne bočne strane osobnog automobila pri brzini od 94 km/h u betonski nosač i drveni stup električne mreže, pa je u tom trenutku osoba koja se nalazila na mjestu suvozača morala zadobiti izvanredno opsežne ozljede, daleko opsežnije od ozljeda koje je za očekivati da zadobije osoba na mjestu vozača predstojeće prometne nesreće. Vještak Š. je naveo i da su ozljede koje je zadobila osoba na mjestu suvozača odgovaraju ozljedama sada pokojnog S. M., te da u prilog tom zaključku govori i činjenica njegovog izlijetanja iz kabine vozila u smjeru kretanja osobnog automobila u trenutku naleta na betonski nosač i drveni stup. Pojasnio je i da tom mehanizmu udarca tijela žrtve u desnu unutarnju stranu kabine vozila odgovaraju ozljede unutrašnjih organa žrtve, prvenstveno tkiva jetre, desnog bubrega i prijeloma desnih rebara te na koncu ističe da se sa najvećom mogućom vjerojatnošću može zaključiti da je u času prometne nesreće vozilom upravljao optuženik, dok je žrtva bila na prednjem desnom suvozačkom sjedalu.
8.3. Vještaci F. i Š. su u obrazlaganju svojih nalaza i mišljenja iznijeli vrlo logične i uvjerljive razloge u kojima su se, između ostalih, očitovali i na naprijed navedene prigovore da on nije mogao upravljati vozilom i na kojima stoga optuženi neosnovano ustrajava u žalbi jer se njima niti u najmanjoj mjeri ne dovodi u sumnju ispravnost navedenih nalaza i mišljenja vještaka F. i Š.
8.4. Osim toga, sud prvog stupnja je utvrdio da je optuženik vozio u trenutku nesreće i na temelju iskaza svjedoka S. Š. koji je kao slučajni očevidac vidio trenutak kada su optuženik i oštećenik ulazili u vozilo, te je svjedok uvjerljivo opisao kako je s udaljenosti od oko pet metara jasno vidio da niža osoba sjeda na mjesto vozača, a viša osoba na mjesto suvozača. Svjedok je opisao i kako je nakon kraćeg vremena
I Kž 646/2019-6
kada je svojim vozilom prošao 1,5-2 km naišao na mjesto nesreće te je s udaljenosti od 3-4 metra u uvjetima javne rasvjete dobro vidio onu višu osobu koja je ušla na mjesto suvozača leži pored bandere. Svjedok je na raspravi, prema svom sjećanju, optuženika kojega je vidio u sudnici označio kao nižu osobu koja je sjela na mjesto vozača. Optuženik u žalbi niti ne pokušava osporiti vjerodostojnost iskaza svjedoka S. Š., osim što na vrlo neuvjerljiv način iznosi novu varijantu obrane da je moguće da su se on i žrtva, od trenutka kada ih je svjedok vidio kako ulaze u automobil, pa do mjesta nesreće, a radi se o proteku 3-4 minute, zamijenili na pozicijama u autu.
8.5. Prema tome, sud prvog stupnja je na temelju iskaza svjedoka Š. te nalaza i mišljenja vještaka F. i Š. pravilno zaključio da je optuženik bio vozač u trenutku prometne nesreće, pri čemu je ukazao i na neživotnost obrane optuženika da je zbog toga što je on sam bio u toliko alkoholiziranom stanju dao žrtvi da upravlja njegovim vozilom ukazujući da je i žrtva s njim cijeli dan pila alkoholna pića i bila je također pod znatnim utjecajem alkohola.
8.6. Iz naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika u dijelu kojim pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Optuženik se u žalbi neosnovano poziva na nalaz M. V., stalnog sudskog vještaka za cestovni promet kojega je privatno angažirao u nastojanju da dovede u sumnju ispravnost nalaza i mišljenja prometnog vještaka F., a slijedom toga i vještaka Š., jer su se vještaci F. i Š. u tijeku rasprave očitovali na ove tvrdnje optuženika koji se poziva na nalaz V. 9. Optuženik tvrdi da je uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do „pogrešne primjene materijalnog prava“, međutim ovu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona ne obrazlaže i ne navodi u kojem od pitanje iz čl. 469. toč.
1.-6. ZKP/08 je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon. Ovaj drugostupanjski sud na temelju čl. 469. st. 1. toč. 2. ZKP/08 pobijanu presudu ispitao je i po službenoj dužnosti te je utvrdio da sud prvog stupnja nije na optuženikovu štetu povrijedio kazneni zakon.
10. Osnovano državni odvjetnik u žalbi, pobijajući odluku o kazni, smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju precijenio značaj neosuđivanosti kao olakotne okolnosti u svjetlu njegove višestruke prekršajne osuđivanosti zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, i to jednom i zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. tog zakona zbog voženje pod utjecajem alkohola većoj od 1,5 g/kg. Državni odvjetnik osnovano ukazuje i na nedovoljno vrednovane otegotne okolnosti da je optuženik bio po tolikim utjecajem alkohola od čak 2,61 g/kg i da je prekršio više odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama što ukazuje na njegovu potpunu nekritičnost prema poštivanju prometnih propisa te i da neizražavanje žaljenja i sućuti prema obitelji žrtve ukazuje na nekritičnost prema inkriminiranom kaznenom djelu te ističe da su ovakva kaznena djela u porastu, kao i prekršaji iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
10.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, također smatra da je činjenica neosuđivanosti optuženika za kaznena djela precijenjena, kraj njegove višestruke prekršajne osuđivanosti, pa i zbog vožnje pod utjecajem alkohola, a da je sud prvog stupnja uistinu premali značaj dao tolikoj nekritičnosti optuženika koji u
I Kž 646/2019-6
visokom stupnju alkoholiziranosti, zbog čega su mu vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, unatoč tome vozi brzinom od 113 km/h, iako je brzina kretnja na mjestu nezgode bila ograničena na 60 km/h, dakle, čak 53 km/h većom od dopuštene, zbog čega je vozilom prešao na suprotni kolnički trak i potom sletio s kolnika i izazvao ovu tešku prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba izgubila život. Radi se o izuzetno pogibeljnom postupanju te je takvom krajnje opasnom počinitelju potrebno izreći težu društvenu osudu od one koja mu je izrečena pobijanom presudom.
10.2. Slijedom navedenog, budući i ovaj drugostupanjski sud izrečenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine smatra preblagom, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni te je preinačena pobijana presuda na način da je optuženiku na temelju propisa citiranim u izreci izrečena kaznu zatvora u trajanju od pet godina koja je primjerena težini djela i koja će ispuniti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu individualne i generalne prevencije.
10.3. S druge strane, upravo iz navedenih razloga zbog kojih je prihvaćena žalba državnog odvjetnika, nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni u kojoj on precjenjuje značaj svoje neosuđivanosti te neosnovano ukazuje na žrtvin doprinos u smislu pristajanja na vožnju u datim okolnostima i okolnost nevezivanja žrtve sigurnosnim pojasom. Nadalje, optuženik u žalbi promašeno problematizira pitanje pada broja prometnih nesreća sa smrtnom posljedicom u Republici Hrvatskoj te pitanje prometne politike u Republici Hrvatskoji u smislu neadekvatnog korištenja autocesta, koje okolnosti u konkretnom slučaju uopće nisu relevantne.
10.4. Optuženik uvodno u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o izrečenoj sigurnosnoj mjeri, odluci o oduzimanju predmeta i troškovima kaznenog postupka. Međutim, pobijana presuda uopće ne sadrži odluku o oduzimanju predmeta, dok optuženik u žalbi ne obrazlaže u smislu odredbe čl. 471. st. 2. ZKP/08 zbog čega pobija odluke o sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka. Niti u tom dijelu njegova žalba nije osnovana jer je sud prvog stupnja optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru budući su za to u okolnostima ovog konkretnog slučaja bili ispunjeni svi zakonski uvjeti iz čl. 72. KZ/11, a s obzirom da je optuženik proglašen krivim, pravilno je obvezan na platež troškova kaznenog postupka.
11. Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 i čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 9. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
