Poslovni broj: UsI-973/2021-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Mirjani Harapin, uz sudjelovanje Ljerke Perice zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice I. H., OIB: …, iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: …, Direkcije, Z., radi priznavanja prava na naknadu troškova prijevoza u svrhu ostvarivanja zdravstvene zaštite, dana 9. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-08/19-01/419, URBROJ: 338- 01-06-05-21-12 od 15. ožujka 2021. godine.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-08/19-01/419, URBROJ: 338- 01-06-05-21-12 od 15. ožujka 2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja H. zavoda za zdravstveno osiguranje, R. ureda Z., KLASA: UP/I-502-08/19-01/733, URBROJ: 338-21-02-02-19-02 od 13. studenog 2019.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznato pravo na naknadu troškova prijevoza (za ukupno 12 putovanja) nastalih u vezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja na relaciji Z., - Z.,

– Z., - Z., - Z., na teret sredstava Zavoda za razdoblje od 3. do 28. rujna 2019. godine.

3. Tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava, članka 62. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Navodi da joj je povrijeđeno pravo na naknadu troškova prijevoza, da ju se diskriminira u odnosu na druge osobe koje odlaze na dijalizu, a Liječničko povjerenstvo nalazom utvrđuje da ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz iako nikada nije bila pozvana na pregled prilikom provedbe medicinskog vještačenja. Zaposlena je, pokretna, na listi je čekanja za transplantaciju bubrega. Sanitet čeka nekoliko sati zbog čega ne bi mogla odlaziti na posao i na taj joj se način ugrožava pravo na rad. Navodi da nije potrebno da ona teškim invalidima zauzima sanitetsko vozilo jer je zdravstvu jeftinije nadoknaditi joj trošak osobnog dolaženja vozilom uz pratnju. Sukladno članku 28. Pravilnika o sanitetskom prijevozu osigurana osoba stječe pravo na korištenje sanitetskog prijevoza ali ga nije obavezna koristiti, kako je to pogrešno, formalistički, protumačio tuženik ignorirajući okolnost da je hemodijaliza neophodna te da su joj stvarno nastali troškovi prijevoza. Poziva se na ovosudske presude poslovnih brojeva UsI-504/-5 od 31. ožujka 2021., UsI-846/20-6 od 9. veljače 2021. (u izvršenju koje je doneseno osporeno rješenje), UsI-3315/19-9 od 13. srpnja 2020. u kojoj je utvrđeno da su odlukom tuženika u zahtjevu iste činjenične i pravne prirode povrijeđena njena ustavna prava utemeljena u odluci Ustavnog suda RH, broj: U-III- 4423/2011 od 13. srpnja 2017., te na odluku Ustavnog suda RH broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. godine. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i naloži tuženiku da joj nadoknadi troškove prijevoza za mjesec rujan 2019.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti pobija osnovanost tužbe iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane odluke i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Spor je riješen presudom bez rasprave sukladno članku 36. točki 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje ZUS) jer je tužiteljica osporavala primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave.

7. Prvostupanjsko je rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova prijevoza u vezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu za mjesec rujan 2019. godine (ukupno 12 putovanja, na izrekom prvostupanjskog rješenja naznačenim relacijama), a nakon provedenog postupka vještačenja u kojemu je pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva, R. ureda Z., KLASA: UP/I-502-08/19-01/733, URBROJ: 338-21-45-19-02 od 08. studenog 2019., kojim je ocijenjeno da tužiteljica ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz za provođenje hemodijalize za razdoblje od 1. rujna do 30. rujna 2019., temeljem: nalaza nefrologa – K. Z. – K. za unutrašnje bolesti od 31.01.2017., očitovanja izabranog doktora dr. V. R. Č. od 29.10.2019. da osiguranica ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz i Izvješća o provedenoj hemodijalizi u K. Z. – K. za unutarnje bolesti za period od 01.09. do 30.09.2019. – ukupno 12 hemodijaliza. Ocjena je nadležnog Liječničkog povjerenstva da osiguranica ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz za provođenje hemodijalize, te nema pravo na naknadu troškova prijevoza.

8. Osporeno rješenje od 15. ožujka 2021. doneseno je u ponovljenom postupku nakon što je presudom ovog suda poslovni broj: UsI-846/20-6 od 09. veljače 2021. poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-08/19-01/419, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 17. veljače 2020. godine i naloženo tuženiku da donese odluku o žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 13. studenog 2019. godine. Dana je uputa tuženiku da u ponovljenom postupku donese novu odluku o žalbi imajući u vidu primjedbe i stajališta suda iznesene u toj presudi.

9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja nakon što je dopunilo postupak, te je pribavio od strane Liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika nalaz, mišljenje i ocjenu, KLASA: UP/II-502-08/19- 01/419, URBROJ: 338-01-10-04-21-11 od 23. veljače 2021. kojom je potvrđen nalaz, mišljenje i ocjena prvostupanjskog tijela vještačenja. U istome se navodi da je tužiteljica osigurana osoba s mjestom prebivališta u Z., koja kao kronični bubrežni bolesnik provodi liječenje hemodijalizom na Zavodu za nefrologiju, arterijsku hipertenziju i dijalizu KBC-a Z. tri puta tjedno. U razdoblju od 1. do 30.09.2019. osiguranica je hemodijalizu provodila u navedenom Zavodu te je zatražila pravo na naknadu troškova prijevoza. Potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite. U liječničkoj potvrdi vidljivo je da je osiguranica ispunjavala uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza u navedeno vrijeme. Sukladno mišljenju izabranog doktora od 29.10.2019., a iz potvrde izabrane doktorice tužiteljice proizlazi da je tužiteljica ispunjavala uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza tijekom rujna 2019. godine (ukupno 12 putovanja u Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju K.-a Z.). Nadalje se navodi da je s obzirom na višestruke zahtjeve tužiteljice, zatraženo očitovanje izabrane doktorice koje je dostavljeno 11. siječnja 2021. godine, pa nakon iznošenja sadržaja istog vijeće zaključuje da je s obzirom na prirodu bolesti i bojne komorbiditete koje tužiteljica ima, s obzirom na mišljenje izabranog doktora u čijoj je i nadležnosti utvrđivanje potrebe sanitetskog prijevoza sukladno zdravstvenom stanju osigurane osobe i koja drži da je tužiteljica i dalje radno nesposobna (samoinicijativno zatvara bolovanje uz potpis) ispunjavala je uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza u odlasku i dolasku sa dijalize u mjesecu rujnu 2019. godine.

10. Ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja, te razmatrajući sporna pravna pitanja, izvršen je uvid i pročitan je sudski spis i spis tuženika, te je utvrđeno da ne postoje tužbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija. Tuženik je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13., 98/19.; dalje Zakon), Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, 49/14., 51/14., 11/15., 17/15., 123/16. i 129/17.; dalje Pravilnik) i Pravilnik o sanitetskom prijevozu („Narodne novine, broj: 123/09. i 80/13.).

11. Zakon u članku 62. propisuje da osigurana osoba radi ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ima pravo na naknadu za troškove prijevoza, pod uvjetom da je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena izvan mjesta prebivališta, odnosno boravišta te da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza propisane odgovarajućim pravilnikom i utvrđene pravilnikom ministra nadležnog za zdravlje iz članka 19. stavka 2. točke 18. ovoga Zakona i utvrđene općim aktom Zavoda (stavak 1.); osigurana osoba iz članka 62. stavka 1. ovog Zakona ima pravo na naknadu za troškove prijevoza ako je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena u ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno ordinaciju ugovornog doktora privatne prakse ili ugovornom isporučitelju pomagala u mjesto koje je udaljeno 50 i više kilometara od mjesta njezina prebivališta, odnosno boravišta jer odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, sukladno svom zdravstvenom stanju ne može ostvariti u bližoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno ordinaciji ugovornog doktora privatne prakse s ugovorenom djelatnošću za tu vrstu zdravstvene zaštite ili kod bližeg ugovornog isporučitelja pomagala (stavak 2.); pravo na naknadu za troškove prijevoza, neovisno o udaljenosti iz stavka 2. ovoga članka, ima, između ostalog, osigurana osoba u vezi korištenja hemodijalize kao kronični bubrežni bolesnik (stavak 4.).

12. Sukladno odredbi članka 65. stavka 4. Zakona pravo na naknadu za troškove prijevoza osigurana osoba ostvaruje, između ostalog, na osnovi potvrde zdravstvene ustanove o provedenim hemodijalizama.

13. Pravilnik u članku 21. stavku 1. propisuje da osigurana osoba primarnu zdravstvenu zaštitu ostvaruje kod izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite, u okviru koje izabrani doktor obiteljske (opće) medicine, ginekolog, doktor dentalne medicine i pedijatar obavlja i sljedeće poslove: 1. određuje potrebu prijevoza javnim prijevoznim sredstvom osigurane osobe s obzirom na njezino zdravstveno stanje i udaljenost odredišta u skladu s odredbama članka 62. Zakona i odredbama ovoga Pravilnika, 2. određuje potrebu sanitetskog prijevoza osigurane osobe u skladu s pravilnikom ministra nadležnog za zdravlje iz članka 19. stavka 2. točke 18. Zakona i odredbama ovoga Pravilnika, te utvrđuje potrebu pratnje osigurane osobe za vrijeme

3. utvrđuje potrebu

putovanja u drugo mjesto radi korištenja zdravstvene zaštite,

pratnje osigurane osobe za vrijeme putovanja u drugo mjesto radi korištenja zdravstvene zaštite te daje mišljenje o potrebi smještaja uz dijete za vrijeme bolničkog liječenja u skladu s ovim Pravilnikom i drugim općim aktima Zavoda. Pravilnikom je propisano da pravo na sanitetski prijevoz radi korištenja zdravstvene zaštite ostvaruje osigurana osoba koja ispunjava uvjete propisane pravilnikom ministra nadležnog za zdravlje iz članka 19. stavka 2. točke 18. Zakona (članak 26. stavak 1.); da u skladu sa Zakonom, osigurana osoba ima pravo na sanitetski prijevoz do najbližeg ugovornog subjekta Zavoda koji sa Zavodom ima ugovorenu i može pružiti traženu zdravstvenu zaštitu, a ostvaruje ih na osnovi naloga za sanitetski prijevoz izdanog od strane izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite koji je izdao uputnicu za traženu zdravstvenu zaštitu iz članaka 31. i 33. ovoga Pravilnika (članak 26 stavak 2.), da potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite (članak 28. točka 1.); da osigurana osoba koja hemodijalizu koristi kao kronični bubrežni bolesnik, pod uvjetom da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza propisane općim aktom ministra nadležnog za zdravlje iz članka 26. ovoga Pravilnika, ima na ime troškova prijevoza pravo na novčanu naknadu u visini utvrđenoj u stavku 2., 3. i 4. ovoga članka (članak 66. stavak 1.).

14. Pravilnik o sanitetskom prijevozu propisuje da pravo na sanitetski prijevoz može koristiti osigurana osoba Zavoda koja je nepokretna, teško pokretna i kojoj zbog prirode bolesti nije preporučeno samostalno kretanje (članak 2.); potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite osigurane osobe, doktor u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, doktor u službi hitne medicine kod kojeg je osigurana osoba u postupku liječenja ili ovlašteni doktor Zavoda, sukladno općim aktima Zavoda (članak 3. točka 1.); pravo na sanitetski prijevoz osigurana osoba ostvaruje na temelju ispravno popunjenog naloga za sanitetski prijevoz koji izdaje i ovjerava izabrani doktor u slučaju kad se osigurana osoba upućuje radi korištenja zdravstvene zaštite iz mjesta prebivališta, odnosno boravišta u ugovornu zdravstvenu ustanovu ili ordinaciju ugovornog zdravstvenog radnika (članak 4. točka 1.).

15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, utvrđeno je da navodima tužbe i tijekom spora pravilnost i zakonitost rješenja nije dovedena u pitanje. Tuženik je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

16. Naime, potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite. U konkretnom predmetu utvrđeno je uvidom u liječničku potvrdu da je osiguranica ispunjavala uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza u navedenom vremenu. Sukladno mišljenju izabranog doktora od 29.10.2019. a iz potvrde izabrane doktorice tužiteljice proizlazi da je tužiteljica ispunjavala uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza tijekom rujna 2019. godine (ukupno 12 putovanja u Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju K.-a Z.).

17. Iz odredbi Zakona i Pravilnika proizlazi da je ispunjavanje uvjeta za korištenje sanitetskog prijevoza zapreka priznavanju prava na naknadu troškova prijevoza (čl. 62. st. 1. i čl. 66. st. 1. Zakona).

18. Tužiteljica nije osporila da u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti za korištenje sanitetskog prijevoza, a navodi kojima pokušava opravdati prijevoz i odlazak u bolnicu u vlastitoj organizaciji, ne dovode do drugačije odluke.

19. Ovo zato, jer prema ocjeni suda osiguranik ne mora koristiti sanitetski prijevoz, ukoliko to ne želi, već može, ako ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz, po vlastitom izboru koristiti sanitetski prijevoz ili sam organizirati prijevoz radi obavljanja hemodijalize. Međutim, kako je tužiteljica ispunjavala uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza, to je činjenica koja je isključila osnovanost njenog tužbenog zahtjeva za naknadu troškova prijevoza koji je sama organizirala. Tužiteljica nije obavezna koristiti sanitetski prijevoz ali budući da na isti ima pravo, ne ostvaruje pravo na naknadu prijevoza realiziranog na neki drugi način.

20. Ovakvo stajalište potvrđeno je i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4795/20-2 od 12. siječnja 2021. u kojoj se navodi: „Kako je, dakle, tužiteljica ispunjavala uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza u spornom razdoblju, to je pravilno ocijenjeno da u ovoj upravnoj stvari tužiteljica ne može ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza“ (str. 3.).

21. Okolnost da je vještačenje provedeno bez pregleda tužiteljice nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Svi podaci relevantni za ocjenu bili su utvrđeni iz medicinske dokumentacije koja je vijeću bila dostupna. Tuženik je materijalne propise pravilno primijenio odlučujući o zahtjevu tužiteljice.

22. Upravna tijela su pravilno provela upravni postupak i pravilno utvrdila činjenično stanje – da tužiteljica radi prirode svoje bolesti ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza. Tužiteljičini navodi o neadekvatnosti, trajanju i cijeni sanitetskog prijevoza nisu odlučni. Naime, tužiteljica može biti nezadovoljna organizacijom sanitetskog prijevoza i može umjesto njega koristiti prijevoz u vlastitoj organizaciji, ali to ne znači da ostvaruje pravo na naknadu troškova takvog vlastitog prijevoza. Ovosudske odluke na koje se tužiteljica poziva nisu od utjecaja na priznavanje njenog zahtjeva osnovanim, a odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-4423/2011 od 13. srpnja 2017. i odluka broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. godine na koje se tužiteljica poziva ne odnose se na činjeničnu i pravnu prirodu ovog upravnog spora.

23. Prema ocjeni suda nedostaci ranijeg postupka zbog kojih je presudom ovog suda poslovni broj: UsI-846/20-6 od 09. veljače 2021. poništeno rješenje tuženika od 17. veljače 2020. osporenim rješenjem su otklonjeni, a tuženik je valjano obrazložio razloge zbog kojih je žalbu odbio.

24. Napominje se da je ovaj sud uočio da je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja naveo razloge, na stranicama 6. i 7., zbog kojih prijedlog tužiteljice za obnovu postupka podnesen dana 20. srpnja 2020., a u svezi presude ovog suda poslovni broj 25-UsI-3315/19-9 od 13. srpnja 2020., u predmetu prava na naknadu troškova prijevoza za ukupno 9 putovanja u mjesecu svibnju 2019., iako prvostupanjskim rješenjem u predmetnom upravnom postupku nije odlučeno o prijedlogu tužiteljice za obnovom postupka, kao niti izrekom osporenog rješenja. Radi se o odvojenom postupku koji se ne odnosi ne predmetni upravni postupak (pravo na naknadu troškova prijevoza za ukupno 12 putovanja u mjesecu rujnu 2019), pa imajući u vidu izneseno sud cijeni da navedeno nije takvog značaja da bi sud zbog toga osporeno rješenje poništio. U pogledu prijedloga tužiteljice za obnovom postupka upravna su tijela dužna postupiti sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br: 47/09.) kojima je propisana obnova postupka.

25. Budući tužiteljica razlozima navedenima u tužbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijanog rješenja koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pobijano je rješenje zakonito, tužbeni zahtjev neosnovan, te je prijemnom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. ožujka 2022.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana dostave odluke.