REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 UsI-1136/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja L. d.d., K., kojeg zastupa opunomoćenik K. R., univ. spec. iur., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za tržište rada, Službe za pravne poslove, Z., radi novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, 9. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za tržište rada, Službe za pravne poslove, KLASA: UP/II-415- 07/21-01/56, URBROJ: 524-04-01-02/2-21-2 od 6. rujna 2021., radi poništenja rješenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Sektora za zapošljavanje i kontrolu, Službe za kontrolu kvotnog zapošljavanja, KLASA: UP/I-415-07/21-02/116, URBROJ: 426-06- 02/4-21-1 od 25. ožujka 2021., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Sektora za zapošljavanje i kontrolu, Službe za kontrolu kvotnog zapošljavanja, KLASA: UP/I- 415-07/21-02/116, URBROJ: 426-06-02/4-21-1 od 25. ožujka 2021., određeno je da je tužitelj, u svojstvu poslodavca, dužan na ime novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom u razdoblju od travnja 2018. do prosinca 2019. uplatiti iznose pobliže označene izrekom rješenja, uz ostala prateća utvrđenja. Prvostupanjsko tijelo svoju je odluku utemeljilo, u bitnome, na činjenicama da tužitelj u spomenutom razdoblju nije zapošljavao potreban broj osoba s invaliditetom prijavljenih u očevidnik koji se vodi pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-415-07/21-01/56, URBROJ: 524-04-01- 02/2-21-2 od 6. rujna 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Pored potvrđivanja osnovanosti razloga iznesenih u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, tuženik u drugostupanjskom rješenju obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Odlučne činjenice utvrđene su praćenjem podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u nastavku teksta: HZMO), pri čemu je tužitelj propustio na propisani način HZMO-u prijaviti sezonske radnike. Opisuje uputu o načinu popunjavanja prijava o početku osiguranja dostupnu u okviru e-usluga HZMO-a. Navodi da je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno nesporedno riješiti stvar, na temelju članka 49. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP). Upućuje na mogućnost izuzimanja radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, kao i na mogućnost ispunjenje kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom zamjenskom kvotom. Pozivom na Opći porezni zakon otklanja prigovor zastare.

3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da je osporavano rješenje manjkavo obrazloženo i ograničeno na puko nabrajanje zakonskih odredaba, te da u postupku nije utvrđeno je li u dotičnom razdoblju na Zavodu za zapošljavanje na području rada tužitelja bila prijavljena ijedna osoba s invaliditetom koja bi zadovoljavala potrebe rada. Smatra da javnopravna tijela nisu primijenila najpovoljniju mjeru kojom se postiže propisani cilj, u smislu načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa (čl. 6. ZUP-a), te da su povrijedila načelo zakonitosti (čl. 5. ZUP-a), načelo saslušanja stranke (čl. 7. Općega poreznog zakona), načelo utvrđivanja materijalne istine (čl. 8. ZUP-a), kao i načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (čl. 9. ZUP-a). Ističe i prigovor zastare potraživanja. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora u ukupnom iznosu od 5.050,00 kuna. PDV

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja, podsjeća da je tužitelj (unatoč dostupnim jasnim uputama) propustio na odgovarajući način prijaviti sezonske radnike, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu ovog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 9. ožujka 2022. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Krug poslodavaca koji su dužni zaposliti određeni broj osoba s invaliditetom određen je u članku 8. stavku 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14 i 39/18), a oni među njima koji ne ispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja obveznici su novčane naknade te obveznici obračunavanja i plaćanja novčane naknade (čl. 10. st. 1. navedenog Zakona).

8. Člankom 8. stavkom 4. toga Zakona propisano je, između ostalog, da obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom poslodavac može ispuniti tako da ima zaposlen propisani broj osoba s invaliditetom upisanih u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom i/ili zamjenskom kvotom. Po stavku 9. navedenoga članka, radi praćenja ispunjenja obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom iz stavka 1. toga članka HZMO će, prema posebnom propisu o zaštiti osobnih podatka, dostavljati podatke Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

9. Pored članka 8. stavka 4. spomenutog Zakona, ispunjenje obveze kvotnog zapošljavanja zamjenskom kvotom, umjesto zapošljavanjem propisanog broja osoba s invaliditetom, uređeno je stavkom 5. toga članka, te člankom 6. i člancima 8.-13. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom („Narodne novine“, broj 75/18 i 120/18, u nastavku teksta: Pravilnik). Očevidnik o zaposlenim osobama s invaliditetom vodi HZMO (čl. 13. navedenog Zakona).

10. Nadalje, odredbom članka 7. stavka 1. Pravilnika propisano je da poslodavac može ispuniti kvotu isključivo osobama s invaliditetom koje su zaposlene na najmanje 20 sati tjedno i koji su evidentirani u očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom pri HZMO-u sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom.

11. Poslodavac koji smatra da se na određeno radno mjesto zbog posebnih uvjeta rada ne mogu zaposliti osobe s invaliditetom i da se isto treba izuzeti iz ukupnog broja radnih mjesta na temelju kojih se utvrđuje kvota, dužan je zatražiti suglasnost Zavoda, uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (čl. 4. st. 7. Pravilnika)

12. Postojanje alternativne opcije kvotnog zapošljavanja zamjenskom kvotom, kao i opcije iz članka 4. stavka 7. Pravilnika, otklanja osnovanost prigovora nemogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom zbog toga što nema prijavljenih nezaposlenih osoba s invaliditetom i/ili zbog posebnih uvjeta rada na pojedinim poslovima.

13. Zatim, prema članku 4. stavku 2. Pravilnika, u ukupan broj zaposlenih ne ubrajaju se radnici koji su u radnom odnosu kod poslodavca na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme za obavljanje sezonskih poslova i koji su temeljem tog ugovora prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje.

14. Dosljedno prethodno citiranim odredbama, člankom 19. stavkom 2. Pravilnika propisano je da HZMO dostavlja ovdje prvostupanjskom tijelu podatke iz očevidnika o osobama s invaliditetom zaposlenima kod određenog poslodavca te druge podatke potrebne za praćenje kvote, sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec.

15. U obrazloženjima osporavanih rješenja citirane su i drugdje ovdje mjerodavne pravne norme. Te su odredbe, stoga, poznate tužitelju.

16. Za tumačenje primjenjivih pravnih odredaba mjerodavna su i obrazloženja Prijedloga odnosno Konačnog prijedloga Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, općedostupna putem mrežne stranice Hrvatskog sabora. Prema tim obrazloženjima, iz iskustava država članica Europske unije, za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom osobito se važnim pokazalo, među inim, uvođenje adekvatnoga kvotnog sustava zapošljavanja za sve poslodavce. Time se, ujedno, olakšava provedba odredaba Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz tu Konvenciju kojima je uređeno pravo na rad i zapošljavanje. Cilj Zakona je povećati zapošljivost osoba s invaliditetom i stvaranje uvjeta za njihovo ravnopravno sudjelovanje na tržištu rada. To se postiže i kvotnim zapošljavanjem osoba s invaliditetom, uz obvezu plaćanja novčane naknade za neispunjavanje obveze kvotnog zapošljavanja. I ovdje je naglašeno da očevidnik o zaposlenim osobama s invaliditetom vodi HZMO.

17. Generalno, Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (uz prateći Pravilnik) uspostavljen je sustav zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu ili pod posebnim uvjetima, koji obuhvaća, između ostalog, obvezu kvotnog zapošljavanja (putem zapošljavanja osoba s invaliditetom ili zamjenske kvote) te obvezu plaćanja novčane naknade ako poslodavac ne ispuni obvezu kvotnog zapošljavanja. Plaćanjem navedene naknade poslodavci se potiču na ispunjenje obveze kvotnog zapošljavanja. Uz to, sredstva uplaćena s osnove novčane naknade namjenski se koriste za ostvarivanje ciljeva toga Zakona (čl. 10. st. 6. Zakona). Istodobno, cijeli sustav integriran je putem evidencije koju vodi HZMO. Poslodavci ne mogu zakonito ispunjavati svoje obveze bez dostave odgovarajućih podataka u tu evidenciju. Ta obveza poslodavaca nije nerazložna, niti za poslodavce čini nerazmjeran teret, niti se inzistiranje na njenom ispunjenju može smatrati pretjeranim formalizmom. Jasnim i nedvosmislenim odredbama Zakona i Pravilnika ciljano je ustrojen striktan i strogo formalan sustav ostvarivanja ciljeva Zakona, radi djelotvornog ostvarivanja prava na rad osoba s invaliditetom, kao ranjive društvene skupine.

18. Nesporno je da u rečenom slučaju tužitelj, u svojstvu poslodavca, nije HZMO-u privremeno zaposlene radnike prijavio kao sezonske radnike, niti je, prema podacima u propisanom očevidniku, zapošljavao potreban broj osoba s invaliditetom, niti je svoju obvezu ispunio zamjenskom kvotom, niti je proveo postupak iz članka 4. stavka 7. Pravilnika. Usto, pod pretpostavkom postajanja tužiteljeve obveze plaćanja predmetne novčane naknade, tužitelj ne osporava sâm izračun te naknade.

19. Pri tome, kod primjene kogentnih odredaba koje javnopravnom tijelu ne daju ovlast odabira između više dopuštenih mjera, članak 6. ZUP-a (kojim je uređeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa) ne ovlašćuje javnopravno tijelo na odabir (naj)povoljnije mjere. K tome, određivanje predmetne novčane naknade nema karakter kažnjavanja, već poticanja ostvarivanja prava osoba s invaliditetom na rad i namjenskog korištenja naknadom prikupljenih sredstava.

20. Zbog prethodno iznesenog, tužiteljeva argumentacija nije sukladna smislu i svrsi posebnih propisa, mjerodavnih za rješavanje upravne stvari ove vrste.

21. Javnopravna tijela bila su ovlaštena ovu upravnu stvar riješiti neposredno, kako primjenom posebnog zakona (čl. 87. t. 2. Općega poreznog zakona, „Narodne novine“, broj 115/16 i 106/18), tako i primjenom općeg zakona (čl. 49. t. 1. ZUP-a). Ni tužiteljevi žalbeni navodi u upravnom postupku niti njegovo izlaganje u ovom sporu ne upućuju na to da je predmet riješen pogrešno, a stoga ni da bi bio riješen drukčije da je tužitelj u upravnom postupku imao mogućnost dodatnog izjašnjenja, pored žalbe.

22. Tužiteljeva obveza utvrđena je unutar šestogodišnjega zastarnog roka iz članka 108. Općega poreznog zakona. Stoga je neosnovan i tužiteljev prigovor zastare.

23. Naposljetku, Sud utvrđuje da je obrazloženje tuženikova rješenja valjano sastavljeno, te da udovoljava zahtjevima relevantnosti i dostatnosti.

24. S obzirom na dosad navedeno, Sud ne nalazi da je pri rješavanju predmetne upravne stvari došlo do povrede članaka 5., 8. ni 9. ZUP-a.

25. Prvostupanjsko je tijelo, dakle, osnovano tužitelju odredilo obvezu plaćanja novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, što je tuženik pravilno potvrdio.

26. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

27. Pri odbijanju tužbenog zahtjeva u pogledu glavnog traženja, odbijen je i zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova spora (čl. 79. ZUS-a). Podredno, čak i da je tužitelj uspio u sporu, ne bi bilo osnove za dosuđenje dijela zatraženih troškova što se odnosi na sastav žalbe u upravnom postupku. Riječ je, naime, o zasebnim pravnim postupcima. Kao što stranka ima pravo na naknadu troškova upravnog spora u kojem je uspjela neovisno o konačnom ishodu rješavanja predmetne upravne stvari u ponovnome upravnom postupku, tako, s druge strane, troškovi upravnog postupka ne mogu biti iskazani kao dio troškovnika upravnog spora.

U Rijeci 9. ožujka 2022.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.