Poslovni broj: Usž-803/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. S. iz C., kojeg zastupa opunomoćenik A. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & M. d.o.o., Z., protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Z., radi utvrđivanja imovine neprocijenjene u postupku pretvorbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI-720/2021-9 od 9. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI-720/2021-9 od 9. prosinca 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI-720/2021-9 od 9. prosinca 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje zaključka Centra za restrukturiranje i prodaju, klasa: UP/I-942-05/13-01/72, urbroj: 360-04-02/01-2021-23 od 5. svibnja 2021. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući je zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi ponavlja tužbene navode da precima tužitelja nije oduzeto poduzeće, već poslovni prostor, slijedom čega, po mišljenju tužitelja, nema mjesta primjeni odredaba o naknadi u dionicama već je potrebno provesti naturalnu restituciju. Spori pravilnost postupka pretvorbe društvenog poduzeća J. jer je u društveni kapital tog poduzeća procijenjen i dio zgrade u kojem je bio smješten nekadašnji hotel S., koji dio zgrade je oduzet precima tužitelja. Dosljednu primjenu zakonskih propisa smatra pretjeranim formalizmom te navodi da se takvom primjenom ne uzima u obzir svrha prava na naknadu. Ističe da je ovlaštenicima prava na naknadu, navedeno pravo grubo povrijeđeno zbog fluktuacije cijena dodijeljenih dionica na tržištu ili zbog toga što je njihova tržišna vrijednost već u trenutku dodjele takva da nikako ne odražava njihovu nominalnu vrijednost. Stajalište, da se prilikom određivanja naknade uzima u obzir nominalna vrijednost dionica, iako u suglasju s relevantnim propisima pa stoga zakonito, po mišljenju tužitelja nije pravedno niti zakonito kada se sagleda u širem smislu. Tužitelj opetovano ističe da svrha naknade ne bi trebala biti ne dati ništa ili gotovo ništa ovlaštenicima prava na naknadu, odnosno dati im dionice ili udjele bez vrijednosti, ili dionice i udjele čija nominalna vrijednost ne odražava njihovu tržišnu vrijednost ili su iste neperspektivne u pogledu zarade. Svrha odgovarajuće naknade trebala bi biti davanje adekvatne vrijednosti i ispravljanje nepravdi koje su vlasnicima imovine učinjene od strane jugoslavenskih komunističkih vlasti. Predlaže da Visoki upravni sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Zaključkom tuženika od 5. svibnja 2021. utvrđena je visina naknade za nacionalizirano poduzeće Hotel „S.“ C., određene pravomoćnim i izvršnim rješenjem Ureda državne uprave u P.-g. županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostave C. od 23. rujna 2013. u iznosu 1.563.878,51 kuna. Utvrđeno je da se tužitelju prenose dionice nominalne vrijednosti 1.563.935,00 kuna (2417 dionica društva A. p. d.d. nominalne vrijednosti 300,00 kuna po dionici, 1224 dionice društva K. d.d. nominalne vrijednosti 390,00 kuna po dionici, 3805 dionica društva I. d.d., koje predstavljaju udio u temeljnom kapitalu u iznosu od 361.475,00 kuna) te je utvrđeno da će se po pravomoćnosti, zaključak dostaviti S. d.d., radi preknjižbe navedenih dionica na tužitelja.
7. Prvostupanjski je sud, odlučujući o tužbi tužitelja, održao raspravu, izvršio uvid u sudski i spis tuženika te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja odluke tuženika sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a te na temelju svih podataka spisa predmeta i cjelokupno provedenog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje zakonite odluke.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je pravomoćnim i izvršnim rješenjem Ureda državne uprave u P.-g. županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostave C. od 23. rujna 2013. utvrđeno pravo na naknadu tužitelja, kao ovlaštenika naknade, u cijelosti za nacionalizirano poduzeće hotel „S.“.
10. Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, članak 47. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00,131/00., 27/01., 34/01., 65/01.., 118/01, 80/02. i 81/02.; dalje: Zakon o naknadi), članak 67. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ 52/18.) i članke 6., 7. i 8.a. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća („Narodne novine" 107/99., 76/00., 25/03., 36/03. i 33/06.).
12. Prigovor tužitelja, koji ponavlja u žalbi, da je u tijeku postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske vezano za rješenje o naknadi kojim je tužitelju utvrđeno pravo na naknadu u cijelosti za nacionalizirano poduzeće od 23. rujna 2013. otklonio je prvostupanjski sud uz obrazloženje koje prihvaća ovaj Sud u cijelosti. Rješenje kojim je tužitelju određeno pravo na naknadu u cijelosti za nacionalizirano poduzeće pravomoćno je i izvršno. Činjenica podnošenja ustavne tužbe protiv navedenog rješenja od 23. rujna 2013. ne utječe na donošenje drugačije odluke u ovom postupku.
13. Tužitelju je detaljno pojašnjeno da smisao Zakona o naknadi nije apsolutno obeštećenje slijednika ranijih vlasnika. Nastavno, prvostupanjski sud je pravilno tužitelju ukazao i da, prvenstveni oblik naknade, koji je tužitelju trebao biti dosuđen, jesu dionice, odnosno udjeli u društvu koje je slijednik poduzeća u čiji su temeljni kapital unesene nekretnine oduzete prednicima tužitelja sukladno članku 47. stavku 1. Zakona o naknadi, a podredno, ako to nije moguće, ovlaštenicima naknade dodjeljuje se naknada u dionicama ili udjelima iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju.
14. Uz detaljno i jasno obrazloženje, koje prihvaća i ovaj Sud, prvostupanjski sud je tužitelju pojasnio razloge iz kojih tužitelj nije mogao imati legitimno očekivanje da će se prilikom isplaćivanja naknade voditi računa o tržišnoj vrijednosti ustupljenih dionica ili udjela, već isključivo o nominalnoj vrijednosti.
15. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude odgovorio na sve navode tužitelja istaknute u tužbi (koje u bitnome ponavlja i u žalbi) obrazlažući razloge zbog kojih smatra iste neosnovanim, a tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud.
16. Slijedom navedenoga, prigovore istaknute u žalbi ovaj Sud smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, pogotovo budući da se radi o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s čijim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
17. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda o trošku tužitelja donesena na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu.
18. Budući da je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
19. Odluka o trošku žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a te je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe odbijen, budući da je tužitelj izgubio spor u cijelosti.
U Zagrebu 9. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
dr.sc. Sanja Otočan
