REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Jž-1328/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. F. S. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbama okr. V. R. i okr. S. B. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Kutini od 19. travnja 2019., broj: 12. PpJ-75/2019-15, u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. V. R. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. V. R. obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 15 dana od primitka ove presude.

III. U povodu žalbe okr. S. B., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na načina da se izriče:

Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. S. B. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi :

12. srpnja 2018. u 00,10 sati u K., u ulici M. L. prilikom fizičkog sukoba okrivljenih laku tjelesnu ozljedu zadobila kao svjedok događaja L. Š. na način da je okr. V. R. izgubio ravnotežu i svojom glavom udario u njezinu glavu prilikom fizičkog sukoba s okr. S. B.,

-dakle, narušavao javni red i mir

-čime bi počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

IV. Uslijed odluke iz točke III. žalba okr. S. B. je bespredmetna.

V. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i 7. Prekršajnog zakona u odnosu na okr. S. B. padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini od 19. travnja 2019., broj: 12. PpJ-75/2019-15 proglašeni su krivim okr. F. S. i okr. V. R. da su na način činjenično opisan u t. 1. u izreci počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je im je izrečena novčana kazna u iznosu 384,00 kuna, što je protuvrijednost 100 DEM, odnosno 51 EUR.

1.1. Istom presudom okr. S. B. proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u t. 2. u izreci počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je mu je izrečena novčana kazna u iznosu 384,00 kuna, što je protuvrijednost 100 DEM, odnosno 51 EUR.

1.2. Okrivljenici su novčanu kaznu dužni platiti u roku od 90 dana po primitku presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezani su naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka od 200,00 kuna, svaki okrivljenik.

1.3. Na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona okr. F. S., okr. V. R. i okr. S. B. oslobođeni su od optužbe da bi na način činjenično opisan u t. 3. u izreci počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv dijela te presude kojim je proglašen krivim okr. V. R. osobno je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da ga se oslobodi prekršajne odgovornosti.

3. Okr. S. B. osobno pravodobno je u odnosu na sebe podnio žalbu u kojoj ne navodi zakonske žalbene razloge, iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

3.1. Žalba okr. V. R. nije osnovana.

3.2. Žalba okr. S. B. je bespredmetna.

U odnosu na t. I. ove presude

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okr. V. R. pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okr. V. R. smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka jer je prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu nerazumljiva u odnosu na prekršajnu sankciju, jer se ne može ispitati radi li se o jedinstvenoj kazni za njega i okr. F. S. koju su dužni platiti u izrečenom iznosu svaki pojedinačno ili se radi o novčanoj kazni koju su dužni platiti svaki u polovici.

6. Po ocjeni ovog suda, izricanjem novčane kazne za djelo opisano u t. 1. izreke presude nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to u žalbi smatra okr. V. R.. Naime, iako se radi o donekle nespretnom izričaju suda prilikom odluke o kazni, s obzirom na formulaciju izreke, odnosno da se okr. F. S. i okr. V. R. izriče novčana kazna u iznosu od 348,00 kuna, navedeno ne čini izreku nerazumljivom tako da se odluka u tom dijelu ne bi mogla ispitati. Naime, cijeneći da se krivnja okrivljenika utvrđuje individualno i da se kazna izriče pojedinačno i ne postoji mogućnost solidarnog izricanja novčane kazne u prekršajnom postupku, iz izreke, kako je koncipirana, jasno je da su okr. F. S. i okr. V. R. dužni platiti novčanu kaznu u iznosu od 384,00 kuna, svaki. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okr. V. R. navodi da prilikom utvrđivanja prekršajne odgovornosti sud nije uzeo u obzir kontekst samog događaja u vrijeme kad je navodni prekršaj počinjen, da je „cijeli grad“ slavio pobjedu Hrvatske na svjetskom prvenstvu, što podrazumijeva veliku buku, pjevanje, galamu, trubljenje automobila, pa par udaraca u metalna vrata ne predstavljaju buku koja bi mogla uznemiriti druge građane te nije ispunjeno bitno obilježje djela koje mu se stavlja na teret, a to je remećenje javnog reda i mira na javnom mjestu koje je moglo utjecati na ostale građane.

7.1. Neosnovano okr. V. R. negira da bi provedenim dokaznim postupkom bila utvrđeno da je remetio javni red i mir. Naime, u postupku, na temelju izvedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je okr. V. R., zajedno sa okr. F. S. kritične prigode u K., u ulici M. L., lupao po metalnim vratima koja se nalaze na ulazu u stan u kojem stanuje okr. S. B. Prema suglasnim iskazima okrivljenika i svjedoka radi se o metalnim ulaznim vratima na ulazu u kuću u ulici M. L., u kojoj stanuje okr. S. B. Dakle, događaj se zbio na ulici, odnosno neograničenom javnom mjestu, kod kojeg nije potrebno utvrđivati da li je zaista bilo prisutnih građana, već je dovoljna objektivna mogućnost da oni budu prisutni, koja se kod takvih mjesta podrazumijeva. Navodi žalbe kojima okr. umanjuje i relativizira svoje ponašanje činjenicom da je „cijeli grad slavio pobjedu“, predstavlja bezuspješan pokušaj opravdavanja njegovog protupravnog ponašanja, a imajući u vidu i vrijeme počinjenja prekršaja 00,10 sati.

8. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okr. V. R. navodi da bi se, obzirom na sve olakotne okolnosti, eventualnim izricanjem opomene, u potpunosti ispunila svrha kažnjavanja.

8.1. Međutim, po ocjeni ovog suda, okr. V. R. je za počinjeni prekršaj izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za prekršaj iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-200 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja, prije svega blažu vrstu propisane kazne. Prvostupanjski je sud, cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, okrivljeniku izrekao mjeru kazne koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Po ocjeni ovog suda, cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i izražene zahtjeve generalnog i preventivnog djelovanja, nema osnove za izricanjem novčane kazne u nižem iznosu.

8.2. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se primijeni opomena, treba navesti da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju „za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna“. Budući je za prekršaj iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana alternativna kazna zatvora do 30 dana, jasno je da u ovom slučaju nema mjesta primjeni opomene.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovinsko stanje okrivljenika. Naime, okr. V. R. je mlada osoba, u spisu nema podataka da bi bio nesposoban za rad, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle blizu minimalno mogućeg iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u t. I. u izreci ove presude.

U odnosu na t. III. ove presude

11. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, jer je u odnosu na djelo koje se okr. S. B. stavlja na teret, prekoračio optužni prijedlog. 12. Naime, optužnim prijedlogom Policijske postaje Kutina od 28. rujna 2018. broj:511-10-10-02/06-130-142-187/18 okr. S. B. stavljeno je na teret da je kritične prigode izašao na ulicu, došao do okr. F. S. i okr. V. R., nakon čega su se međusobno fizički sukobili udarajući se rukama (šakama) po glavi (za što su okrivljenici oslobođeni od optužbe u t. 3. u izreci presude). Nastavno se u činjeničnom opisu optužnog prijedloga pojašnjavaju okolnosti pri kojima je svjedokinja L. Š. zadobila laku tjelesnu ozljedu, u kojoj nema niti jedne protupravne radnje okr. S. B. (kako je navedeno i t. III. u izreci ove presude). Prvostupanjski sud je u t. 2. u izreci pobijane presude okr. S. B. proglasio krivim da je kritične prigode „narušavao javni red i mir na način da je nakon što je došao vozilom za F. S. i V. R. te L. Š. i T. P. te nakon što je primio L. Š. za ruku u namjeri da je odvede u policijsku postaju i nakon što je njezin dečko V. R. stao između njih i pokušao ruku svoje djevojke izvući iz ruke S. B. odgurnuo V. R., uslijed čega je V. izgubio ravnotežu i svojom glavom udario u glavu L. Š. koja je zadobila laku tjelesnu ozljedu i to hematom na sredini čela.“

12.1. Na opisani način prvostupanjski je sud okr. S. B. proglasio krivim za drugačije činjenično stanje nego je izloženo u optužnom prijedlogu i za dio radnje počinjenja koja ne čini činjenični opis optužnog prijedloga.

12.2. Prvostupanjski sud može, ovisno o rezultatu dokaznog postupka, u izreku presude unijeti utvrđenja koja se mogu razlikovati u odnosu na tvrdnje iz optužbe, ali pod uvjetom da se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onog koji mu je stavljen na teret ili da se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužbom stavljeno na teret. Prvostupanjski sud je u t. 2. u izreci pobijane presude okr. S. B. proglasio krivim za više od onoga što mu je optužbom bilo stavljeno na teret. Takva izmjena, po ocjeni ovog suda, predstavlja prekoračenje optužbe, bez obzira što sud okrivljenika nije proglasio krivim za neko drugo djelo u odnosu na djelo za koje je optužen. Prvostupanjski sud je u ponašanje okrivljenika, sam, bez intervencije ovlaštenog tužitelja, dodao veću količinu protupravnog ponašanja, koji nije optužen. Prvostupanjski sud nije vezan za prijedlog ovlaštenog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali je vezan činjeničnim opisom djela navedenim u optužnom prijedlogu.

12.3. Prvostupanjski sud je obvezan postupati u skladu s odredbom čl. 179. st. 3. Prekršajnog zakona koja propisuje da se presuda može odnositi samo na osobu protiv koje je podnesen optužni prijedlog i proveden postupak i samo na djelo iz podnesenog ili na raspravi izmijenjenog ili proširenog optužnog prijedloga. U protivnom, ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, što je konkretni slučaj, a na koju povredu ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Iako je utvrđena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, što dovodi do ukidanja prvostupanjske presude, u ovom slučaju, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, obzirom na činjenicu da je protiv pobijane presude žalbu podnio samo okrivljenik, a ne i tužitelj, rukovodeći se načelom zabrane reformatio in peius, odnosno da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika, trebalo je preinačiti pobijanu presudu i na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona izreći presudu kojom se okr. S. B. oslobađa od optužbe, jer djelo činjenično opisano u optužnom prijedlogu po propisu nije prekršaj.

15. Uslijed takve odluke bespredmetno je upuštati se u ocjenu žalbenih navoda okr. S. B. u odnosu na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, dok je o troškovima prekršajnog postupka odlučeno sukladno odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona.

16. Iz navedenih razloga na temelju čl. 205. i čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u t. III. u izreci ove presude

Zagreb, 9. ožujka 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, podnositelje žalbi i tužitelja.