Poslovni broj: Usž-703/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijaliste Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. – servisne radionice j.d.o.o., L., kojeg po ovlaštenju direktora M. U. zastupa opunomoćenik D. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i R. u Z., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave kopnenog prometa i inspekcije, Z., radi izdavanja dozvole za obavljanje djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2526/20-8 od 14. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2526/20-8 od 14. listopada 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave kopnenog prometa i inspekcije, klasa: UP/I-340-08/20- 03/17, urbroj: 530-08-1-1-1-20-9 od 11. kolovoza 2020., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj u odnosu na tahografske uređaje robne marke V.-K. ne ispunjava uvjete iz članka 14. stavka 1. alineje 10. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu i članka 4. stavka 2. Pravilnika o radionicama za tahografe. Nadalje navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio stvarnu razliku između distributera i ovlaštenog predstavnika, a s obzirom da Zakon i Pravilnik ne definiraju pojam "ovlaštenog predstavnika", sadržaj očitovanja proizvođača trgovačkog društva C. T. G. ukazuje na notornu činjenicu da je ovlašteni distributer i ovlašteni predstavnik. Dakle, iz očitovanja proizvođača nedvojbeno proizlazi da su ovlaštenja trgovačkog društva L. jednaka ovlaštenjima ovlaštenog predstavnika, te da ista podrazumijevaju aktivnu i pasivnu prodaju proizvoda V.-K. i usluga i izvan granica P., dakle i za područje Republike Hrvatske. Dalje ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio istaknute navode tužitelja da je podnio zahtjev za izdavanjem dozvole za tahografsku radionicu, a koju dozvolu je moguće izdati za analogne, digitalne i pametne tahografe, dakle, da tužitelj nije podnio zahtjev za izdavanje dozvole u odnosu na pojedinog proizvođača tahografskih uređaja, uslijed čega bi mu zahtjev u odnosu na tahografe robne marke V.-K. proizvođača trgovačkog društva C. T. G. bio odbijen. Navodi da je ispunjenje navedenih uvjeta dokazao, i to na temelju ugovornog odnosa s trgovačkim društvom L. iz P., a sukladno očitovanju proizvođača trgovačkog društva C. T. G. od 23. srpnja 2020. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio mjerodavno materijalno pravo, pa iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev i presudom sam riješi stvar, te naloži tuženiku da mu naknadi troškove upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio činjenice koje su utvrđene tijekom predmetnog upravnog postupka, a kojim je djelomično udovoljeno zahtjevu tužitelja. Navodi da je osporenim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za pružanje određenih usluga koje se odnose na analogne, digitalne i pametne tahografe proizvođača C. T. G. koja proizvodi tahografske uređaje robne marke V.-K., jer tužitelj nije dostavio odgovarajući dokaz o ugovornom odnosu sa proizvođačem tahografskih uređaja V.-K., već samo Ugovor o poslovnoj suradnji s distributerom navedenih proizvoda trgovačkim društvom L. Iz navedenih razloga predlaže da se odbije žalba kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda osporava.

6. Prvostupanjski sud je ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je tužitelju izdana dozvola za određene usluge koje se odnose na analogne, digitalne i pametne tahografe, te ograničivače brzine proizvođača S., dok je odbijen zahtjev tužitelja za pružanje određenih usluga na analognim, digitalnim i pametnim tahografima proizvođača C. T. G. koji proizvodi tahografske uređaje robne marke V.-K., prihvaćajući obrazloženje tuženika kako tužitelj nije dostavio odgovarajući dokaz o ugovornom odnosu sa proizvođačem tahografskih uređaja V.-K., već samo Ugovor o poslovnoj suradnji s distributerom navedenih proizvoda trgovačkim društvom L.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tuženik zaključkom od 24. srpnja 2020. naložio tužitelju da dostavi važeći ugovor sklopljen s proizvođačem tahografskog uređaja ili ovlaštenim predstavnikom proizvođača tahografa. Naime, tuženik je uvidom u dokumentaciju tužitelja utvrdio da dostavljeni Ugovor o poslovno- tehničkoj suradnji koji je sklopljen između tužitelja i tvrtke L. od dana 1. veljače 2020. nije u skladu s odredbom članka 4. stavka 2. Pravilnika o radionicama za tahografe. Ovo iz razloga jer je u članku 1. navedenog ugovora navedeno da je L. distributer proizvoda V.-K. za P., a ne proizvođač ili ovlašteni predstavnik proizvođača tahografa.

8. Odredbom članka 4. stavka 2. Pravilnika o radionicama za tahografe ("Narodne novine", 36/19.) propisano je da radionica mora dokazati da osigurava procedure postupanja i poslova važećim ugovorom sklopljenim sa proizvođačem tahografskog uređaja ili ovlaštenim predstavnikom proizvođača tahografa. Proizvođač tahografa dužan je redovito dostavljati tehničku dokumentaciju te redovito izvještavati o svim novinama.

9. S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaz da osigurava procedure postupanja i poslova važećim ugovorom sklopljenim s proizvođačem tahografskog uređaja ili ovlaštenim predstavnikom proizvođača tahografa robne marke V.-K., jer je trgovačko društvo L. s kojim je sklopio ugovor o poslovnoj suradnji samo distributer, a ne proizvođač ili ovlašteni predstavnik proizvođača tahografa robne marke V.-K., to je osnovano u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen.

10. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari. Naime, nesporno je da tužitelj nije postupio po traženju tuženika, odnosno nije dostavio dokaze da ispunjava uvjete za izdavanje dozvole za obavljanje, ispitivanje i ugradnju analognih, digitalnih i pametnih tahografa, te ograničivača brzine, pa je tuženik imao osnove odbiti njegov zahtjev u dijelu koji se odnosi na proizvođača C. T. G.

11. Kako se navodi žalbe ne mogu ocijeniti osnovanim, to je trebalo temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

12. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu nema pravo ni na naknadu troškova žalbenog postupka, temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 9. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Boris Marković