REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Metković, Andrije Hebranga 9
Posl.br. 4 Pr-208/2021-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Marijani Zloić Talajić, u pravnoj stvari tužiteljice S. J., OIB:……., koju zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik, protiv tuženice OŠ O, OIB: …….., radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 22. veljače 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, a nenazočnosti tužene, te objavljene odluke dana 9. ožujka 2022. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana na ime razlike plaće isplati tužiteljici bruto iznos od 5.320,15 kuna i to:
- za svibanj 2016. godine, iznos od 584,88 kuna
- za lipanj 2016. godine, iznos od 582,44 kuna
- za srpanj 2016. godine, iznos od 584,45 kuna
- za kolovoz 2016. godine, iznos od 582,73 kuna
- za rujan 2016. godine, iznos od 594,82 kuna
- za listopad 2016. godine, iznos od 595,37 kuna
- za studeni 2016. godine, iznos od 595,43 kuna
- za prosinac 2016. godine, iznos od 593,19 kuna
- za siječanj 2017. godine, iznos od 606,84 k
una,
sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, teku od 16-og u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici troškove ovoga postupka u iznosu od 3.281,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje od presuđenja 9. ožujka 2022. do isplate teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika, na radnom mjestu učitelja hrvatskog jezika – mentora. Poslove tog radnog mjesta tužiteljica je kod tuženika obavljala i u razdoblju od 1. siječnja 2016. godine do 31. srpnja 2016. godine. Sukladno odredbama članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", br. 27/01. i 39/09.), tuženik obavlja javnu službu. Vlada Republike Hrvatske, s jedne strane, i sindikati u javnim službama, s druge strane, dana 23. studenog 2006. godine sklopili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama(u daljnjem tekstu: Sporazum), kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za šest posto (6 %) godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. godine. Među istim strankama dana 13. svibnja 2009. godine zaključen je Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Dodatak). Dodatkom je, uslijed ekonomske krize iz 2008. godine, osnovica za plaće u javnim službama privremeno zadržana na iznosu iz 2008. godine, 5.108,84 kuna, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % za 2009. godinu, dakle, povećanje na iznos od 5.415,37 kuna, sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka za trenutak kada „službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“. Stranke su potom, 26. listopada 2011. godine sklopile Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Izmjene dodatka), a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. godine. Sukladno odredbi članka XI. stavka 4. Izmjena dodatka, ugovoreno trajanje Dodatka i Izmjena dodatka je pet godina, te su navedeni ugovori, uslijed pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu, bili u primjeni do 26. siječnja 2017. godine. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi usvojili su 28. prosinca 2012. godine Vjerodostojno tumačenje Izmjena dodatka kojim je pojašnjena primjena članka IV. stavka 5. u vezi s člankom VI. stavkom 1. Izmjena dodatka. Odredbom članka III. Izmjena dodatka ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“Državni zavod za statistiku (u daljnjem tekstu: DZS) objavio je 28. kolovoza 2015. godine prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine, u kojoj je navedeno kako je BDP realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. godine. DZS je 27. studenog 2015. godine objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za treće tromjesečje 2015. godine, u kojoj je navedeno kako je BDP realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, a koji statistički pokazatelj je potvrđen i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015. godine. Napominje se također da je BDP i dalje nastavio rasti te je 4. ožujka 2016. godine DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. godine u kojoj je utvrđeno da je BDP realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dana 20. listopada 2016. godine DZS objavio je priopćenje za javnost povodom objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. godine do drugog tromjesečja 2016. godine prema BDP-u za 2014. godinu, iz kojeg jasno proizlazi da su uvjeti za povećanje osnovice iz članka III. Izmjena dodatka ispunjeni dana 4. prosinca 2015. godine. Naime, iz revidiranih podatka proizlazi kako je kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi kvartal 2015. godine iznosila 1,24561 %, a da je za treći kvartal 2015. godine iznosila 2,78247 %. Kako je već istaknuto, odredbom članka III. Izmjena dodatka utvrđeno je da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kuna primjenjivati čim službeni pokazatelji DZS-a ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto. Iz naprijed navedenih službenih pokazatelja DZS-a, razvidno je da se uvjet iz članka III. Izmjena dodatka ispunio u studenom 2015. godine, s obzirom da je aritmetička sredina realnog rasta BDP-a u drugom i trećem tromjesečju 2015. godine iznosila upravo 2 % ([1,2% + 2,8%] / 2 = 2). Stoga se osnovica u iznosu od 5.415,37 kuna imala tužiteljici isplaćivati počevši s plaćom za prosinac 2015. godine, a sve sukladno odredbi članka VII. c Izmjena dodatka. Tuženik je, međutim, tužiteljici plaću tijekom utuženog razdoblja, od veljače 2016. do siječnja 2017. godine, i nadalje isplaćivao primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu od 5.108,84 kuna, čime je tužiteljicu oštetio za znatan iznos (Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. godine osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kuna počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. g., a koje povećanje je tužiteljica uzela u obzir prilikom izračuna). Daljnja povećanja osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđena su odredbama članka IV. Izmjena dodatka. Preciznije, odredbom članka IV. stavka 1. Izmjena dodatka utvrđeno je sljedeće: „Točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između:
- pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu
bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i
- istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.“
Prema statističkim podacima DZS-a, koji su sukladno članku VII. b Izmjena dodatka ugovornim stranama Izmjena dodatka redovito dostavljani, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kuna, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u gospodarstvu u Republici Hrvatskoj za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kuna, odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kuna s iznosom od 7.247,50 kuna). Kako je člankom VII. b stavcima 3. i 8. Izmjena dodatka utvrđeno kako paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe članka IV. stavka 1. Izmjena dodatka dolazi do sljedećeg odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72 %, a iz čega nadalje proizlazi da je paritet iz 2015. godinu za 2,28 % manji od pariteta iz 2008. godine. Člankom IV. stavkom 2. Izmjena dodatka određeno je: „ U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.“ Sindikati javnih službi dana 2. lipnja 2016. godine pozvali su Vladu RH da sukladno članku IV. Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz članka IV. stavka 1. Izmjena dodatka. Međutim Vlada RH se oglušila na poziv sindikata i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz navedenog članka. Primjenom odredbe članka 297. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, kvocijent pariteta iz članka IV. stavka 1., zbog naprijed navedenog razloga, ima se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. godine (jer je DZS objavio podatke 4. studenog 2015. godine pa je rok određen člankom IV. stavkom 1. Izmjena dodatka točno 4. lipnja 2016. godine), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. stavka 2. Izmjena dodatka (u smislu odredbe članka 272. Zakona o obveznim odnosima kvocijent pariteta je odrediv prema objektivnim statističkim podacima DZS-a). Dakle, počevši od plaće za srpanj 2016. g. osnovica se trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,28 % : 2 = 1,14 %) Člankom IV. stavkom 3. Izmjena dodatka određeno je: „Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.“ Sukladno naprijed citiranom, osnovica plaće za prosinac 2016. g. i siječanj 2017. g. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14 %. Sumirano, osnovica tužiteljičine plaće tijekom utuženog razdoblja trebala je iznositi :
- za razdoblje od prosinca 2015. g. do lipnja 2016. g. = 5.415,37 kuna
- za razdoblje od srpnja 2016. g. do studenog 2016. g. = 5.477,11 kuna
-za razdoblje od prosinca 2016.g. do siječnja 2017. g. = 5.539,55 kuna
Tuženik je sačinio izračun razlike plaće koja je tužiteljici trebala biti isplaćena u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. srpnja 2016. godine, a koji izračun tužiteljica prihvaća. Tužiteljičino traženje je na tragu utvrđenja i stajališta koja je Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio u presudi poslovni broj: Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. godine. Stoga je tužiteljica ustala tužbom i predložila da sud prihvati njezin tužbeni zahtjev.
2. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik navodi da je nesporno je da je tužitelj radnik tuženika. U odnosu na pod II. do IV. u tužbi navedenu normativnu osnovu tužbe, tuženik navodi da je točno je da je dana 23. studenoga 2006. godine sklopljen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama. Također, točno je da je dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Dana 26. listopada 2011. godine sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, a kako tužitelj navodi u tužbi. U svezi sa potonjim, tuženik odmah ističe kako osporava pravnu valjanost ovih sklopljenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Tužitelj u tužbi spominje i Arbitražnu odluka od dana 7. prosinca 2011. godine navodeći kako je istom također došlo do usvajanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. U svezi sa navedenim, tuženik odmah ističe kako osporava pravnu valjanost Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Tužitelj u tužbi kvalificira Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kao kolektivni ugovor te ih povezuje sa odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09 i 124/09), odredbom članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/10) te odredbom članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12). U svezi sa potonjim, tuženik ističe kako osporava kvalifikaciju sklopljenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kao kolektivnog ugovora te njihovu pravnu valjanost i relevantnost njihova odnosa sa navedenim temeljnim kolektivnim ugovorima. Tužitelj u tužbi navodi i usvajanje Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 28. prosinca 2012. godine. U svezi sa navedenim, tuženik odmah ističe kako osporava relevantnost navedenog Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 28. prosinca 2012. godine. Tužitelj navodi kako su uvjeti iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ispunjeni, a da tuženik propušta ispunjavati svoje obveze u svezi sa ispunjenjem tih uvjeta. U svezi sa navedenim, tuženik ističe kako osporava navedeno. U odnosu na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljene dana 26. listopada 2011. godine, tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj navedenog. Prije svega sporna jest pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. godine. Tu se, prije svega, valja propitati jesu li Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od dana 26. listopada 2011. pravno valjane i mogu li proizvoditi pravne učinke, napose u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi HRK 5.415,37 kuna. U pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. godine odmah valja utvrditi kako je isti potpisan od sedam potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine jest parafirao, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio (sic!) jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama – Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Slijedom narečenog razvidno jest kako je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine potpisalo manje potpisnika od prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, dakle nisu svih potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili, sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. S gornjim u svezi notorno jest kako se sve izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane, imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, na obje ugovorne strane istog. Ovo je temeljno načelo obveznog prava. Činjenično, ovdje je razvidno kako na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koje su stajale na ugovornoj strani sindikata prihvatile, sudjelovale u izmjenama i dopunama, te sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Navedeno, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine čini pravno nevaljanim. Nastavno, za slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru pravna situacija je ista – da bi izmjene kolektivnog ugovora, bez obzir na njihov naziv, bile pravno valjane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor, odnosno stav da je izmjena kolektivnog ugovora “pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor (…)” te da je takva izmjena nevaljana, dakle nezakonita, a da su takva i sva kasnija postupanja potpisnika nezakonitih kolektivnih ugovora, iznio je Vrhovni sud Republike Hrvatske o svojoj odluci broj Gž-5/05 od dana 27. travnja 2005. godine, a isto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-409/09 od dana 17. ožujka 2010. godine. Slijedom svega narečenog pravno su nevaljane, dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine te ne postoji nikakva utuživa obveza pa niti ona uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljena dana 26. listopada 2011. godine. U odnosu na Arbitražnu odluka od dana 7. studenoga 2011. godine tuženik, kao i prethodno, ističe kako je ista pravno nevaljana obzirom u njoj nije sudjelovao niti je na njeno provođenje pristao ili ovlastio Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što implicira da se njome ne može ostvariti cilj, kako tužitelj kaže,“usvajanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama” jer se identitet stranaka izmjena i dopuna ugovora ne može nadomjestiti nikakvom arbitražnom odlukom, a osobito ne onom na koju ne pristaju sve strane, odnosno stranke, u nekom sporu odnosno nesuglasju. Jednako tako, i Vjerodostojnom tumačenju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 28. prosinca 2012. godine nedostaje suglasnost volje, odnosno pristanak i potpis Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske te je i ono , kao i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine i Arbitražnu odluka od dana 7. studenoga 2011. godine, iz istih razloga – izostanka svih stranaka odnosno neidentiteta stranaka, pravno nevaljano, dakle ništetne i nepostojeće. S obzirom na navedeno tuženik se na Arbitražnu odluka od dana 7. studenoga 2011. godine i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 28. prosinca 2012. godine neće dalje posebno osvrtati, ali se svi stavovi tuženika u odnosu na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine mogu uzeti da se odnose i na Arbitražnu odluka od dana 7. studenoga 2011. godine i vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 28. prosinca 2012. godine. Nadalje, u odnosu na pravnu narav, a podredno i pravnu valjanost, Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor, što tužitelj tvrdi u tužbi. Navedeno prije svega jer sklapanju kolektivnog ugovora (i svih njegovih potonjih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo stoga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata - nego samo sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa - te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95 – ispravak, 65/95 – ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 – ispravak i 68/05 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Dakle se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja obican ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno je kao potonji ništetan! U odnosu na ove činjenice i ovaj stav u smislu potvrde iznosimo i stav iznesen u Odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-425/13 od dana 16. travnja 2013. godine koji glasi: “Kako je odredba cl. 254. st. 1. ZR, kojom je određeno da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora može pregovarati (samo) s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, u odnosu na takvu obvezu poslodavca, kogentna norma, prisilni propis pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženica u postupku pregovaranja sa sindikatima za sklapanje KU/11 nije poštivala navedenu odredbu ZR o formiranju pregovaračkog odbora sindikata, i da u izostanku sporazuma sindikata niti Gospodarsko - socijalno vijeće koje je utemeljeno, u smislu cl. 254. st. 3. ZR, nije odlučivalo o broju i sastavu pregovaračkog odbora, slijedom čega prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je navedeni KU/11 zaključen protivno prisilnom propisu i kao takav ništetan te suprotno tvrdnji žalitelja i materijalno pravo iz ćl. 254. st. 1., 2. i 3. ZR u vezi s odredbom cl. 322. ZOO pravilno primijenio kada je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti tog ugovora kao osnovan prihvatio.” Nadalje, iz gore-narečenog slijedi kako je moguće prigovoriti svojstvu odnosno pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kao kolektivnog ugovora, obzirom za njih nikad, prema proceduri iz Zakona o radu, nije sporazumno uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Nastavno, u odnosu na od tužitelja navedeno u tužbi, navodi se i kako Temeljni kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine, u člancima 51. stavak 4. navode kako ”Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.”. Navedeno je različito u odnosu na odredbu članka 49. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. godine prema kojem “Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenoga 2006. godine i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora.” Dakle, kako se i zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, što sporazume kao kolektivni ugovor čini ništetnim, a i prema pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine ne bi moglo raditi o kolektivnim ugovorima, to tada ne bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz navedenog razloga. Drugim riječima, činjenica da se u pogledu ovih pravnih izvora ne bi radilo o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, dovodila bi i do toga da ne postoje odredbe s normativnim učinkom – pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene, tako i tužitelja – pa se niti tužitelj, kao radnik zaposlen kod tuženika kao javne ustanove koja obavlja djelatnost javne službe, ne bi mogao pojaviti kao aktivno legitimiran potraživati prava iz Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, ovo niti u sudskom postupku. Konačno, opreza radi ističe se kako se niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti. U odnosu na navod tužitelja o ispunjenju uvjeta za povećanje osnovice, u članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine stoji: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.”, a na čemu tužitelj osniva svoj stav kako osnovica za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi HRK 5.415,37 bruto, a ne HRK 5.108,84 bruto, temeljem čega i postavlja svoj tužbeni zahtjev, tuženik isto osporava u cijelosti. Naime, plaće se u javnim službama uređuju, prije svega, Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09 i 124/09). Prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak: (a) koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen; i (b) osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 5. Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su: (a) prijedlog proračuna za sljedeću godinu; (b) sporazum o politici plaća; i (c) prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u “Narodnim novinama”. Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbom članka 2., uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje: (a) kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi; a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje (b) Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama predstavljaju strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje, ius cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Notorno jest kako je na sjednici održanoj dana 29. prosinca 2016. godine Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini od HRK 5.211,02 kuna bruto te se primjenjuje od dana 1. siječnja 2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama, odnosno podredno drugačije odluke vlade te se primjenjivala osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Gornje, naglašavamo, jest strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje, ius cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Svaki eventualni automatizam usklađivanja ove osnovice koji bi, eventualno, bi interpretiran da proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kako to pogrešno čini tužitelj, bio bi u izravnoj suprotnosti sa odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama - apsolutno inderogabilnog zakonskog uređenja, ius cogens! Sve do donošenja Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. godine, s primjenom od dana 1. siječnja 2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine, u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnimslužbama u visini HRK 5.108,84 bruto, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine. Gornje i argumentum a contrario – kako nakon donošenja Zakona o osnovici plaće u javnim službama - kojim je, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama za primjenu utvrđena osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine – a prije donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. godine, nije bilo kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se uređivala osnovici za plaće u javnim službama, to je do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. godine za primjenu bila utvrđena osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini HRK 5.108,84 bruto, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine! Dodatno, a u odnosu i na navedeno u tužbi u članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine u kojem stoji: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.”, pogrešno je i nepotpuno. Naime, tužitelj pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu HRK 5.415,37 bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Tužitelj, slučajno ili ne previđa da u članku 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Tako se u točci 1. Istoga članka navodi kako “Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.” Citirano nesporno uređuje odgodu “uskladbe” za onaj broj razdoblja “pada realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kao trenutak primjene – “poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)”. Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - “realni tromjesecni BDP” - u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počam od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore-narečenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o “padu realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativnom rastu) nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počam od siječnja 2016. godine nadalje. To, dalje, znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužitelj nisu nastupile. Pritom, a kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo dana 25. listopada 2016. godine, to implicira kako do “uskladbe“ osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Tuženik ističe kako argumentima ovdje pod VI. I VII. ne prejudicira osnovanost ili nepostojanost prethodnih argumenata. Nadalje, tuženik ističe – ovo u odnosu na uvjete iz članka IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine tuženik - kao i pod VI. i VII. Naime, pravna nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine općenito implicira i neprimjenjivost članka IV. Također, s obzirom na navedeno pod VII., odgoda“uskladbe” za dužinu trajanja konsekutivnih razdoblja “pada realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativnog rasta) odgađa i primjenu članka IV. za vrijeme cijelog trajanja do Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Ovdje napominjemo da se osobito osporavaju uskladbe pod člankom IV. stavka 1. i člankom IV.2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu zbog neispunjenja uvjeta, a o čemu Vrhovni sud Republike Hrvatske nije odlučivao u svojoj presudi, broj Rev 1111/2020-2 od dana 1. prosinca 2020. Kako se predmetni tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od HRK 10.000,00, to se ovaj spor u smislu članka 458. Zakona o parničnom postupku ima smatrati sporom male vrijednosti za koji vrijede posebna pravila na nacin da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze najkasnije do zaključenja prethodnog postupka. Prigovor zastare. Tuženik ovime ističe prigovor zastare za sva novčana potraživanja po ovoj tužbi za koja je, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu, protekao zastarni rok od 5 godina. U prilog iznesenog u svom odgovoru na tužbu tuženik se poziva i dostavlja presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. broj: Pr-2826/16-57 od 21. prosinca 2017. godine i Pr-584/17-31 od 21. prosinca 2017. godine te Općinskog suda u Osijeku, posl. broj: Pr-154/2017-17 od 30. listopada 2017. godine. Sve navedene presude donesene su u sporovima jednake činjenične i pravne osnove. Tuženik dostavlja i dokument „zaključci sa sastanka od 8. prosinca 2016. godine“, u kojem je izražen stav profesora pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj s katedre radnog prava o tematici koja je predmet spora tužiteljice i tuženika. Slijedom navedenog,tuženik tužbu i tužbeni zahtjev, i nadalje, smatra neosnovanom, a podredno nejasnom i neobrazloženom te predlaže sudu da tužbeni zahtjev odbije, i to u cijelosti, sve uz naknadu troškova tuženiku.
3. Tijekom postupka tužiteljica je ostala u cijelosti ostala kod svojih navoda iz tužbe i podneska, dok tuženik nije pristupio na pripremno ročište održano 22. veljače 2022. godine, a na kojemu je zaključen prethodni postupak i na kojem je održana i zaključena glavna rasprava.
4. Sud je izveo dokaze pregledom preslike Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27.studenog 2015. godine o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4.12.2015., preslike ugovora o radu i obračuna plaća za tužitelja, preslike zapisnika o saslušanju svjedoka iz predmeta Općinskog suda u Zlataru posl.br. Pr- 36/17, kao i dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu i to zaključke sa sastanka održanog 08. prosinca 2016. i prepisku putem e-pošte, priložene sudske odluke, te ostale isprave priložene spisu.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće između iznosa plaće koji su joj isplaćeni i plaće koja bi joj bila isplaćena po osnovici određenoj odredbom čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine za razdoblje od siječnja 2016. do veljače 2017. godine.
7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kune te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju. Nije sporna ni visina postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice.
8. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Nadalje je sporno je li nastupila zastara za predmetno potraživanje tužiteljice.
9. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.
10. Člankom 139. ZR propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Potrebno je naglasiti da je odredbom članka 232. st. 2. ZR-a, koji je stupio na snagu 30. srpnja 2014., propisano je da se odredbe tog zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanje iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu tog zakona. Obzirom da je najstarije potraživanje tužitelja u ovom postupku dospjelo 16. siječnja 2016. godine, sud utvrđuje da isto nije zastarjelo do dana stupanja na snagu ZR-a, te se na isto primjenjuje zastarni rok propisan odredbom članka 139. ZR-a, prema kojem potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 15. prosinca 2020. godine, dakle unutar zastarnog roka od pet godina, sud ocjenjuje neosnovanim tuženikov prigovor zastare.
11. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:
- da su Vlada RH i Sindikati i to Sindikat, Nezavisni sindikat, Nezavisni sindikat, Sindikat, Samostalni sindikat, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat, te Hrvatski sindikat, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,
- da su Vlada RH i isti Sindikati zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
- da su Vlada RH te Sindikati zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim
čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,
- da su Vlada RH te Sindikati koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl.1.Vjerodostojnog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
12. U skladu s načelom ekonomičnosti pročitani su zapisnici Općinskog suda u Zlataru posl. br. Pr-36/17 o saslušanju svjedoka P.Č. od 8. veljače 2018. godine, te M.M i B.M. 18. prosinca 2017. godine.
12. 1. Čitanjem zapisnika Općinskog suda u Zlataru iz predmeta poslovni broj Pr-36/17 od 18. prosinca 2017. godine o saslušanju M.M. kao svjedoka koji je kao ministar rada i mirovinskog sustava te predsjednik pregovaračkog odbora Vlade Republike Hrvatske potpisao Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012.,kao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012., utvrđeno je da se pitanje pravne valjanosti Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, njegovih Dopuna te Izmjena i dopuna, nije ni postavljalo niti prilikom sklapanja Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, niti prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja niti bilo kada dok je on bio u Vladi Republike Hrvatske. Prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja nije se raspravljalo niti o odgodi primjene članka III. (povećanje osnovice) u vezi čl.
VII. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma niti je to bilo tko problematizirao. Iz njegovog iskaza proizlazi da u to vrijeme nisu bili ispunjeni gospodarski uvjeti za povećanje osnovice pa se u Vladi RH, niti na sastancima sa sindikatima nije raspravljalo niti o tome kako bi povećanje osnovice tehnički izgledalo, a s obzirom da nisu očekivali rast BDP-a nije razmatrana ni mogućnost odgode predviđena člankom VII. Dodatka Sporazumu "koja je po meni jasno napisana, odnosno napisana je specifičnim pravnim jezikom pa se on niti nije mogao kategorički očitovati odnosi li se ona i na čl. III. Dodatka Sporazumu koji regulira povećanje osnovice i čl. IV. koji regulira način usklađivanja pariteta ili pak se odnosi samo ne neki i kojih od tih članaka.
12. 2. Čitanjem istog zapisnika o saslušanju B. M. kao svjedoka, koji je kao zastupnik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Republike Hrvatske sudjelovao u pregovorima, među ostalim i u vezi povećanja osnovice za plaće u javnim službama proizlazi da je Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama regulirano da do povećanja, odnosno vraćanja osnovice na iznos od 5.415,37 kuna bruto treba doći automatski nakon što u dva uzastopna tromjesečja dođe do realnog tromjesečnog rasta BDP-a prosječno 2% i više, a osim toga su idućom točkom regulirani uvjeti za usklađivanje pariteta s ostalim plaćama u zemlji budući da su znali da zbog gospodarske situacije je taj dio teže ostvariti nego samo povećanje osnovice, kao i da je bila ugovorena i mogućnost eventualnog sniženja osnovice odnosno revizije sporazuma ukoliko se gospodarski pokazatelji pogoršaju ali ne jednostrano već opet kroz kolektivno pregovaranje. O odgodi primjene povećanja osnovice nije ništa dogovoreno. Kod pregovaranja i konačnog potpisivanja 26. listopada 2011. godine Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće bilo je pregovarano i ugovorena je mogućnost pod tamo navedenim pretpostavkama odgode usklađivanja pariteta s ostalim plaćama ali ne i za samo povećanje osnovice budući da je bilo nesporno da do njega treba doći automatizmom nakon što se navedeni uvjeti ispune. B.M.je tom prilikom također izjavio i slijedeće: "Kad govorim o automatizmu moram reći da je bilo pregovarano da nakon što Državni zavod za statistiku objavi službene podatke o rastu BDP-a i kad ti uvjeti budu ispunjeni da bi Vlada trebala donijeti odluku o povećanju osnovice u skladu sa Sporazumom, ali to u Sporazumu i njegovim Izmjenama i dopunama nije napisano i zato smo sada tu gdje jesmo". Kao zastupnik Sindikata B. M. je sudjelovao i pri donošenju Vjerodostojnog tumačenja te ni tom prilikom kao ni inače u međusobnim pregovorima Vlada RH nikada nije dovodila u pitanje pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće kao ni njegovih Dopuna te Izmjena i dopuna. Vjerodostojnom tumačenju se pristupilo, među ostalim i zato da se jasno regulira povećanje osnovice neovisno o usklađivanju pariteta što je bilo teže ostvarivo i što su svi znali, odnosno povećanje osnovice u vjerodostojnom tumačenju se nije ni spominjalo jer je to bilo nesporno, te je on sudjelovao i u pregovorima oko sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ali ga nije prihvatio iz određenih razloga te mu je poznato da ni u tim pregovorima Vlada Republike Hrvatske nije ni na koji način osporava valjanost Sporazuma o osnovici plaće niti njegovih Dopuna, niti Izmjena i dopuna te je to uneseno u kolektivni ugovor.
12. 3. Čitanjem zapisnika Općinskog suda u Zlataru iz predmeta poslovni broj Pr-36/17 od 8. veljače 2018. godine o saslušanju P. Č. kao svjedoka koji je kao potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja 26. listopada 2011. potpisao Izmjene i dopune Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, proizlazi da se detalja o tome više ni ne sjeća te niti ne zna zašto je baš on bio određen da u ime Vlade to potpiše jer ta problematika niti nije ulazila u resor kojim se bavio, zatim da mu se čini da nitko tom prilikom niti poslije nije dovodio u pitanju pravnu valjanost Dodatka Sporazumu, a ne sjeća se je li u Vladi ili prilikom tih pregovora bilo razgovora o tome na koji način bi se osnovica u povećanom iznosu počela primjenjivati ako budu stečeni uvjeti niti se sjeća na što se odnosila odgoda primjene, odnosno je li se odnosila samo na povrat odnosno povećanje osnovice ili pak samo na usklađivanje pariteta ili na oboje.
12.4. Ovaj sud je prihvatio iskaze navedenih svjedoka, budući isti imaju neposredna saznanja o spornim okolnostima te su u cijelosti podudarni sa ugovorenim sadržajem naprijed navedene dokumentacije pravno relevantne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari.
13. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.
13.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine.
13.2. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.
13.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“
14. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu.
14.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.
14.2. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.
14.3. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.
14.4. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. godine.
15. S obzirom da je nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je u ovom postupku utvrđeno da je tuženik trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, te da je tuženik izjavio da nije sporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva sud utvrđuje da tužiteljica za utuženo razdoblje ima pravo potraživati razliku neisplaćene plaće kako je to zatražila pod točkom I. tužbenog zahtjeva. Budući da tužiteljica za utuženu novčanu tražbinu nije navela da zahtijeva bruto iznos, u skladu sa čl. 433.a ZPP-a smatra se da je utužila bruto-iznos, radi čega je isto naznačeno u izreci.
16. Zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče je dosuđena od 16.-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, obzirom plaća dospijeva najkasnije 15.tog u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 84. st. 3. ZR-a, a po stopi određenoj primjenom čl. 29. st. 2. ZOO-a, s tim da tužitelj ima pravo na zatezne kamate na pojedinačne bruto razlike plaće umanjenje za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržan u ovim iznosima, obzirom se sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 117/04) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, a sukladno čl. 36. st. 1. i 2. istog zakona, istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli na naplatu da bi tužiteljica imala pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze.
17. Odluka o trošku postupka donijeta je na temelju čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a, a tužiteljici su kao potrebni priznati troškovi sastava tužbe, sastava podneska od 01. veljače 2022. godine, troškovi zastupanja na jednom ročištu za svaku radnju po 750,00 kuna, te trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda 375,00 kuna, sve uvećano za PDV-e, prema Odvjetničkoj tarifi RH, odnosno ukupan iznos od 3.281,25 kuna.
U Metkoviću, 9. ožujka 2022. godine
S u t k i nj a:
Marijana Zloić-Talajić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
DNA:
1. T.M., odvjetnik
2. O.Š O
NAKON PRAVOMOĆNOSTI: Ministarstvo financija Porezna uprava
