Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Poslovni broj: P-358/2019.-19.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB: … iz N., J., kojeg zastupa odvjetnica M. Ć. iz N., protiv tuženika P. B. Z. d.d., OIB: … iz Z., R. c., kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva L. i p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 17. veljače 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice A. P. i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika M. G., na temelju članka335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.- dalje: ZPP) 9. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011571776 koji su 21. lipnja 2006. sklopili tužitelj M. K. kao korisnik kredita i tuženik P. b. Z. d.d., kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene stope od 5,50 % godišnje, odnosno odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. II Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., R. c. da tužitelju M. K. iz N., J. isplati iznos od 3.218,56 kn (tri tisuće dvjesto osamnaest kuna i pedeset i šest lipa), sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 38,48 kn od 31.8.2007.,
- na iznos od 37,46 kn od 30.9.2007.,
- na iznos od 37,06 kn od 31.10.2007.,
- na iznos od 37,22 kn od 30.11.2007.,
- na iznos od 36,56 kn od 31.12.2007.,
do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te
- na iznos od 36,79 kn od 31.1.2008.,
- na iznos od 71,52 kn od 29.2.2008.,
- na iznos od 71,96 kn od 31.3.2008.,
- na iznos od 69,19 kn od 30.4.2008.,
- na iznos od 68,03 kn od 31.5.2008.,
- na iznos od 67,86 kn od 30.6.2008.,
- na iznos od 65,85 kn od 31.7.2008.,
- na iznos od 65,16 kn od 31.8.2008.,
- na iznos od 65,04 kn od 30.9.2008.,
- na iznos od 70,23 kn od 31.10.2008.,
- na iznos od 65,33 kn od 30.11.2008.,
- na iznos od 68,63 kn od 31.12.2008.,
- na iznos od 68,37 kn od 31.1.2009.,
- na iznos od 67,75 kn od 28.2.2009.,
- na iznos od 65,91 kn od 31.3.2009.,
- na iznos od 65,10 kn od 30.4.2009.,
- na iznos od 63,10 kn od 31.5.2009.,
- na iznos od 61¸23 kn od 30.6.2009.,
- na iznos od 60,48 kn od 31.7.2009.,
- na iznos od 60,02 kn od 31.8.2009.,
- na iznos od 58,95 kn od 30.9.2009.,
- na iznos od 57,47 kn od 31.10.2009.,
- na iznos od 57,36 kn od 30.11.2009.,
- na iznos od 56,95 kn od 31.12.2009.,
- na iznos od 56,82 kn od 31.1.2010.,
- na iznos od 55,53 kn od 28.2.2010.,
- na iznos od 55,63 kn od 31.3.2010.,
- na iznos od 54,25 kn od 30.4.2010.,
- na iznos od 53,66 kn od 31.5.2010.,
- na iznos od 55,87 kn od 30.6.2010.,
- na iznos od 53,96 kn od 31.7.2010.,
- na iznos od 54,54 kn od 31.8.2010.,
- na iznos od 52,67 kn od 30.9.2010.,
- na iznos od 50,20 kn od 31.10.2010.,
- na iznos od 51,13 kn od 30.11.2010.,
- na iznos od 52,60 kn od 31.12.2010.,
- na iznos od 49,27 kn od 31.1.2011.,
- na iznos od 48,55 kn od 28.2.2011.,
- na iznos od 46,24 kn od 31.3.2011.,
- na iznos od 44,89 kn od 30.4.2011.,
- na iznos od 46,70 kn od 31.5.2011.,
- na iznos od 45,25 kn od 30.6.2011.,
- na iznos od 46,26 kn od 31.7.2011.,
- na iznos od 43,31 kn od 31.8.2011.,
- na iznos od 40,40 kn od 30.9.2011.,
- na iznos od 38,65 kn od 31.10.2011.,
- na iznos od 36,89 kn od 30.11.2011.,
- na iznos od 35,67 kn od 31.12.2011.,
- na iznos od 34,42 kn od 31.1.2012.,
- na iznos od 32,70 kn od 29.2.2012.,
- na iznos od 30,64 kn od 31.3.2012.,
- na iznos od 29,04 kn od 30.4.2012.,
- na iznos od 27,34 kn od 31.5.2012.,
- na iznos od 25,34 kn od 30.6.2012.,
- na iznos od 23,59 kn od 31.7.2012.,
- na iznos od 21,62 kn od 31.8.2012.,
- na iznos od 19,55 kn od 30.9.2012.,
- na iznos od 17,90 kn od 31.10.2012.,
- na iznos od 16,06 kn od 30.11.2012.,
- na iznos od 14,15 kn od 31.12.2012.,
- na iznos od 11,87 kn od 31.1.2013.,
- na iznos od 10,17 kn od 28.2.2013.,
- na iznos od 8,12 kn od 31.3.2013.,
- na iznos od 6,07 kn od 30.4.2013.,
- na iznos od 4,00 kn od 31.5.2013.,
- na iznos od 2,00 kn od 30.6.2013.,
sve do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.337,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 9.3.2022. do isplate, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 21.6.2006. Ugovor o kreditu broj 9011571776, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 11.890,13 CHF u kunskoj protuvrijednosti.
Odredbom članka 4. Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,50 % godišnje.
Nadalje tužitelj navodi da je u razdoblju od sklapanja ugovora tuženik jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu.
Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika P. b. Z. d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je P. b. Z. d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
Pozivajući se na odredbu članka 502 c ZPP-a tužitelj predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011142933 koji su dana 11.4.2006. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 5,17 % godišnje, te da se tuženiku naloži tužitelju isplatiti iznos čiju će visinu tužitelj odrediti nakon dostave potrebnih podataka od strane tuženika i nakon provedenog financijskog vještačenja..
Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011571776 koji su 21. lipnja 2006. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene stope od 5,50 % godišnje, odnosno odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da se tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 3.212,40 kn.
Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 3.218,56 kn.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u bitnome navodi da je tužitelj cijelu tužbu koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita.
Ističe se da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane Javnog bilježnika i da stoga ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i da predstavlja pravu volju ugovornih stranaka.
Tužitelj pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je istom ustanovljena fiksna kamatna stopa, te tuženik napominje da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojoj odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi.
Tuženik ističe da prema odredbama Zakona o obveznim odnosima jedino ukoliko ugovorena visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu stope, ista se može smatrati ''nezakonitom''.
Tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a koje se promjene nisu događale jednostrano i proizvoljno, već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, pri čemu je tuženik kod svake promjene kamatne stope uredno tužitelju slao o tome obavijest i pripadajući otplatni plan. Tuženik još ističe da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu.
Ističe se i prigovor zastare utuženog potraživanja.
3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 21.6.2006., izvršio uvid u otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope, izvadak računa po kreditu broj: 9011571776 za 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012., obavijest o konačnoj otplati kredita i pročitao nalaz i mišljenje knjigovodstveno- financijskog vještaka Jasmine Fijačko sa dopunom.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 21.6.2006. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 11.890,13 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita.
6. Odredbom članka 4. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,50 % godišnje.
7. Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
8. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
9. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima''(Narodne novine'' broj35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
10. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
11. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.
12. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.
Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
13. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. 14. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
15. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.
16. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu.
17. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.
18. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
19. Kako je odredba članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetna, te je stoga trebalo utvrditi njenu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
20. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom ističe se da je isti osnovan u cijelosti.
21. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko proizlazi da razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika iznosi 627,84 CHF ili 3.218,56 kn.
22. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju i stoga sud nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.
Tuženik ne prigovara matematičkom izračunu već iznosi prigovore koji su uglavnom pravne prirode i na koje se vještakinja niti ne može očitovati.
Sud nije određivao dopunsko vještačenje kako to predlaže tuženik upravo iz razloga njegove neekonomićnosti i nesvrsishodnosti, uzevši u obzir da je predmetnim vještačenjem odgovoreno na postavljeni zadatak suda, a dopuna vještačenja bi samo nepotrebno odugovlačila i poskupljivala postupak jer bi ista uključivala cijelu ekonomsku analizu i više vještaka koji bi izrađivali ekonomsku analizu, a što je sve nepotrebno za rješenje ovog spora.
23. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka kao nepotrebnih u ovom postupku budući da je odredbom članka 502.c ZPP-a propisan direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, te u navedenom pravcu nema potrebe ponovno provoditi dokazni postupak (stav izražen u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2233/2019 od 10.6.2020. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2245/17 od 20.3.2018.)
24. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 11.6.2019., nije nastupio zastrani rok od pet godina. Ovdje se također ukazuje i na stav sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.1.2020., a prema kome zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
25. Parnični trošak je dosuđen tužitelju po odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 500,00 kn, sastava podneska od 18.2.2020. 500,00 kn, zastupanja na ročištu od 14.5.2020. 500,00 kn, sastava podneska od 3.9.2021. 500,00 kn, zastupanja na ročištu od 17.2.2022. 500,00 kn, na ročištu od 9.3.2022. 250,00 kn, PDV- a 687,50 kn, sudske pristojbe na tužbu 200,00 kn i na presudu 200,00 kn i trošak predujma za financijsko vještačenje 1.500,00 kn.
26. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Kutini 9. ožujka 2022.
Sudac
Jasmina Pintarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom u 4 primjerka.
Dna
1.Odvjetnica M. Ć., N.
2.O. d. L. i p., Z.
