Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-2198/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača J. L., K. V., OIB:…, odlučujući o žalbi vjerovnika HRT javna ustanova iz Z., OIB:… zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj Sp-595/2021-7 od 6. listopada 2021. u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba vjerovnika HRT kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj Sp- 595/2021-7 od 6. listopada 2021.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača J. L., K. V., OIB:…, (dalje potrošač), točkom II izreke zaključuje se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača te je u točki III izreke odlučeno da se potrošač oslobađa od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i vjerovnike pobliže navedene u toj točki izreke u pogledu oznaka osnova i datuma primitka, izdavatelja, naziva i adrese vjerovnika te visine tražbina iz pojedinih osnova (glavnica, kamata i troškovi).
2. Protiv rješenja pravovremenu žalbu podnosi vjerovnik HRT (dalje vjerovnik) pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 75/15. i 104/17. - dalje SZ) u vezi s člankom 23. i člankom 79.o Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/15. i 67/18. - dalje ZSP).
3. Predlaže pobijano rješenje ukinuti, podredno preinačiti i odbiti prijedlog za provođenje ovog postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja odlučuje o prijedlogu Financijske agencije (dalje FINA) kojim je pokrenut predmetni jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, utvrđujući da se potrošač u zakonskom roku nije očitovala je li suglasna s provedbom ovog postupka niti je dostavila popis imovine iz koje se mogu namirivati njeni vjerovnici, pa se smatra da je suglasna s tim postupkom prema zakonskoj presumpciji iz članka 79.c stavak 2. ZSP-a.
6. Uvažavajući potrebne pretpostavke predviđene odredbom članka 79.a ZSP- a, sud prvog stupnja sukladno članku 79.d stavak 5. ZSP-a uvidom u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje dostavljen po FINI (dalje Očevidnik) sa stanjem na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja, utvrđuje da je potrošač u neprekidnoj blokadi dulje od tri godine (1732 dana) te da u Očevidniku ima evidentirane osnove za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina čiji iznosi po osnovi glavnice ne prelaze 20.000,00 kn.
7. Sud utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa da zbroj glavnica po neizvršenim osnovama iznosi od 4.866,32 kn (članak 79.a stavak 2. ZSP-a) a zajedno s tražbinama vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je FINA brisala iz Očevidnika (članak 79.a stavak 3. ZSP-a) temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18., 2/20., 46/20. i 47/20.) u iznosu od 18.753,45 kn prelaze iznos od 20.000,00 kn s osnova nenaplaćene glavnice, pa nalazi da nisu ispunjeni uvjeti da se osim aktivnih - neizvršenih osnova ujedno uvrste i brisane osnove.
8. Sukladno članku 79.f stavak 2. ZSP-a sud je službenim putem pribavio podatke o imovini potrošača te proizlazi da potrošač u razdoblju od 2018. do 2021. godine nije ostvarivala stalna novčana primanja, osim doplatka za djecu u 2018. i 2019. Nadalje, nije utvrđeno postojanje bilo kakve druge imovine.
9. Dalje sud cijeni pasivnost vjerovnika sukladno članku 79.f stavak 1. alineja 3. ZSP-a utvrđujući da vjerovnici potrošača nisu u povodu poziva iz oglasa objavljenog na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, niti su osporili popis imovine potrošača, osim HRT koji je paušalno osporio popis imovine i predložio da sud po službenoj dužnosti utvrdi vrijednost imovine potrošača te raspolaganja imovinom koja je poduzela posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača.
10. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da su u ovom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 79.a ZSP-a za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača pa kako je utvrđena vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 10.000,00 kn, utvrđuje da su ispunjeni daljnji uvjeti iz odredbe članka 79.g stavak 1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje stečajnog postupka nad imovinom potrošača.
11. Nastavnom primjenom odredbe članka 79.g stavak 4. ZSP-a u vezi s člankom 79.a ZSP-a sud prvog stupnja oslobađa potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike kako je to navedeno u točki III izreke pobijanog rješenja.
12. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, uz daljnju primjenu članka 10. SZ-a te članka 23. i članka 79.o ZSP-a, ovaj je sud utvrdio da niti jedna bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a nije ostvarena, pa tako niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se neosnovano sadržajno žalbom poziva vjerovnik budući da pobijano rješenje nije nerazumljivo, u istome su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
13. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredbi utvrđujući da su u konkretnom slučaju ostvarene sve potrebne zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja.
14. U žalbi vjerovnik tvrdi da je sud bez ikakve provjere i provedenog postupka zaključio o vrijednosti potrošačeve imovine a da prethodno nije provjerio njenu stvarnu vrijednost.
15. U konkretnom slučaju potrošač se u zakonskom roku nije očitovala je li suglasna s provedbom jednostavnog postupka stečaja potrošača niti je dostavila popis imovine iz koje se mogu namirivati njeni vjerovnici. Navedena okolnost ne utječe na poštenje potrošača jer se u takvoj situaciji smatra da je potrošač suglasan s tim postupkom prema zakonskoj presumpciji iz članka 79.c stavak 2. ZSP-a, a na sudu je obveza da pristupi utvrđivanju postojanja eventualno ovršive imovine potrošača.
16. Protivno žalbenim navodima vjerovnika vezano za izostanak odgovarajuće provjere sastava i vrijednosti imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, iz stanja elektroničkog spisa kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je sud prvog stupnja u tom pravcu po službenoj dužnosti postupao upravo kako to nalaže odredba članka 24. stavak 3. ZSP-a i članka 79.f stavak 2. ZSP-a. Vanjskom provjerom odnosno uvidom u podatke koje je dostavila FINA, a radi se o podacima iz Evidencije dohodaka i primitaka Porezne uprave, podacima o upisanim založnim pravima, podacima Ministarstva o vozilima, podacima Visokog trgovačkog suda o poslovnim udjelima u trgovačkim društvima, podacima Središnjeg klirinškog depozitarnog društva o vrijednosnim papirima i obračunatim dividendama, podacima Ministarstva o plovilima te podacima Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra vezano za nekretnine, sud je došao do podataka za utvrđivanje sastava i vrijednosti potrošačeve imovine.
17. U tom pravcu sud je dao valjane razloge na koji je način, po slobodnoj ocjeni, sukladno odredbi članka 79.f stavak 3. ZSP-a utvrdio da je vrijednost potrošačeve imovine manja od 10.000,00 kn, da ne postoji imovina iz članka 79.i stavak 1. ZSP-a koja bi se mogla unovčiti.
18. U žalbi vjerovnik dalje tvrdi da je izostala pretpostavka potrebnog vremenskog trajanja od najmanje tri godine neprekinute blokade potrošača te ističe da su osnove za plaćanje ovog vjerovnika podnesene FINI na 2018., 2019. i 2020. stoga da sud nije pravilno utvrdio da je razdoblje blokade po tim osnovama trajalo dulje od tri godine.
19. Odgovarajući na ove žalbene navode treba reći kako pogrešno smatra vjerovnik da se rok od tri godine predviđen odredbom članka 79.a stavak 2. alineja 2. ZSP-a računa upravo od evidentiranja osnove za plaćanje vjerovnika u odnosu na koju je potrošač oslobođen. Naime, ovaj uvjet za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača ispunjen je ako potrošač ima evidentiranu bilo koju jednu ili više neizvršenih osnova za plaćanje u neprekidnom trajanju od tri godine. Nije bitan broj dana blokade računa po pojedinoj osnovi nego ukupan broj dana blokade računa po svim osnovama.
20. U predmetnom slučaju sud je ispunjenost ove pretpostavke pravilno utvrdio uvidom u podatke dostavljene po FINI. FINA je javnopravno tijelo koje sudu dostavlja podatke iz evidencije koju je ovlaštena voditi i za sud su relevantni podaci koje je ona dostavila. Broj dana blokade računa potrošača naveden je u prijedlogu kojim je FINA dana 26. srpnja 2021. pokrenula ovaj postupak i koji je u tom trenutku iznosio 1660 dana. Ovaj je podatak naveden i u podacima koje FINA naknadno dostavlja na zahtjev suda i koji je u relevantnom trenutku otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača na dan 6. listopada 2021. iznosio 1732 dana neprekidne blokade, dakle više od zakonom propisane tri godine.
21. Ovakvo stajalište je sukladno pravnom stajalištu izraženom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-995/2021 od 14. rujna 2021. koje je doneseno povodom revizije upravo Republike Hrvatske kao vjerovnika u jednostavnom postupku stečaja potrošača, čija je revizija u konačnici odbijena te je odgovoreno: „Trajanje razdoblja od tri godine iz članka 79.a stavak 2. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj 100/15. i 67/18.) utvrđuje se na temelju ukupne neprekidne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koje vodi Financijska agencija, a ne samo s obzirom na trajanje blokade potrošača po osnovama za koje je pokrenut postupak jednostavnog stečaja.“
22. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je blokada potrošača trajala dulje od tri godine te da iznos glavnica neizvršenih-aktivnih osnova iz članka 79.a. stavak 2. ZSP-a za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina ne prelazi iznos od 20.000,00 kn odnosno iznosi 4.866,32 kn, to su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za donošenje pobijanog rješenja.
23. Stoga je žalbu vjerovnika trebalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 10. SZ-a i člankom 23. i 79.o ZSP-a.
U Rijeci 9. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
Ivanka Maričić-Orešković
