REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 456/2016-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Marka Đogaša, vl. Obrta za prijevoz Đogaš, Marijanski put 22., kojeg zastupa punomoćnik Edo Deković, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GRAĐA d.d., Zagreb, Ivekovićeva b.b., kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vidović, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-3855/12-3 od 18. ožujka 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, broj P-504/10 od 24. siječnja 2012., u sjednici održanoj 8. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-3855/12-3 od 18. ožujka 2016., te se predmet vraća tom sud na ponovno suđenje.

O troškovima revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi nalog iz rješenja o ovrsi Ovrv- 440/09 od 24. studenoga 2009., u dijelu kojim je naloženo tuženiku, da plati tužitelju iznos od 20.213,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koja teče na pojedine iznose kako su naznačeni u izreci (toč. I izreke). Ujedno je ukinut platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati zakonske zatezne kamate na navedene iznose za razdoblje od kad su zatražene pa do kad su priznate toč. I izreke (toč. II izreke presude). Naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime troškova postupka iznos od 10.172,62 kn.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je dosuđen iznos od 213,00 kn sa zateznom kamatom od 17. listopada 2009. pa do isplate (toč. I izreke). Preinačena je presuda i ukinut platni nalog u dijelu kojim je tužitelju naloženo da plati 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan (toč. II/1. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev za naknadom troška postupka tužitelja od 10.172,62 kn (toč. II/2. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični troškove od 6.482,50 kn, a odbijen u dijelu od 1.230,00 kn (toč. III izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu 1.250,00 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti predmet na suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnoopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda– trebalo preispitati sudsku praksu.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8.Tužitelj je kao pravna pitanja postavio sljedeća pitanja;

-” kada prijeboj nastaje u slučaju višestrukog prijeboja (multilateralne kompenzacije?)”

-”je li višestruki prijeboj sklopljen ako stranke nisu na istom primjerku potpisom očitovale svoju volju?”

9. U odnosu na drugo pitanje tužitelj se nije pozvao niti dostavio razloge sukladno čl. 382. st. 2. ZPP-a pa to pitanje nije ni razmatrano, dok se u odnosu na prvo pitanje pozvao na odluku ovog suda Revt 188/2011 od 4. siječnja 2012., te na odluke Visokog trgovačkog suda br. Pž-3999/04 od 19. veljače 2007. i Pž-5547/06 od 9. veljače 2009. pa su time ispunjeni propisani uvjeti.

10. Prema ocjeni ovog suda riječ je o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu na temelju ispostavljenih računa za izvršene usluge prijevoza za iznos od 20.213,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Između stranaka je sporno je li dugovanje od 20.000,00 kn zatvoreno višestrukom kompenzacijom Zlatnih vrata d.o.o. tvrtke Podgaj d.o.o., Građe Solin d.o.o. i tužitelja Marka Đogaša kao vlasnika obrta. Naime, tuženik je knjižio plaćanje računa prema tužitelju kompenzacijom na 20.000,00 kn dana 29. srpnja 2009. i to kompenzacijom koja je datirana sa 24. srpnja 2009. zaključene između sudionika Zlatna Vrata d.o.o. koja duguje tvrtki Podgaj d.o.o., koja duguje Građi Solin d.d., koja duguje Marku Đogašu vl. obrta Đogaš koji duguje Zlatnim vratima d.o.o.

12. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu navedene glavnice uz obrazloženje da je navedena kompenzacija stornirana za iznos od 20.000,00 kn a o stornu je Zlatna Vrata d.o.o. obavijestio tuženika kao što ga je i tužitelj obavijestio da nije bio u poslovnim odnosima sa Zlatnim Vratima d.o.o. i da nema dugovanja prema njima. Budući da jedan od učesnika kompenzacije nema duga prema drugom učesniku kompenzacije, prvostupanjski sud zaključuje da se nisu stekli uvjeti da kompenzacije bude zaključena jer kod ove vrste kompenzacije prijeboj nastaje kad stranke nalozima za plaćanje provedu prijeboj na svoje žiro račune.

13. Drugostupanjski sud, za razliku od prvostupanjskog suda, zaključuje da do višestrukog prijeboja dolazi kad se svi sudionici u obveznom odnosu suglase oko prestanke određene obveze a tu suglasnost sudionici mogu izraziti sklopljenim ugovorom ili na bilo koji drugi način, u konkretnom slučaju ovjerom prijedloga kompenzacije. Slijedom toga, smatra da je tuženik tužitelju podmirio dugovanje od 20.000,00 kn putem navedene višestruke kompenzacije.

14. Višestruka kompenzacija, odnosno prijeboj, predstavlja poseban način prestanka obveze kod koje sudjeluje više subjekata i to tako da svaki od sudionika ne mora biti, a obično i nije, istovremeno vjerovnik i dužnik ostalih sudionika. U takvom slučaju, prijeboj nastaje kad ga jedna od stranaka provede na svom žiro-računu, odnosno kad ga banka provede, te se on u tom smislu razlikuje od ugovorne kompenzacije koja se smatra provedenom kad stranke postignu sporazum o kompenzaciji.

15. U konkretnom slučaju, kad su Zlatna Vrata d.o.o. i tužitelj stornirali kompenzaciju jer nisu između sebe imali nikakva potraživanja, tad banka nije ni mogla provesti takvu kompenzaciju na njihovim žiro računima, pa se ima smatra da do predmetne višestruke kompenzacije nije ni došlo. U tom je smislu pogrešan zaključak drugostupanjskog suda.

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o trošku revizijskog postupka odluči konačnom odlukom.

Zagreb, 8. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić

Broj zapisa: eb30b-a973b

Kontrolni broj: 0e181-9461e-54f3e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.