REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-861/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika DUŠANA ŠOŠIĆA vl. obrta SUNČANA POSTELJA iz Brela, Podrače 13a, OIB 14170885312, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, N. Tesle 9, protiv tuženika - protutužitelja Likvidacijska masa iza AROMA GRUPA d.o.o. Rijeka, Drežnička 2, kojeg zastupa punomoćnica Iva Sindičić, odvjetnica u Rijeci, A. Starčevića 4, po tužbi radi utvrđenja i po protutužbi radi isplate iznosa od 166.813,16 kn s kamatom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-269/2021-57 od 14. siječnja 2022., 8. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-269/2021-57 od 14. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-269/2021-57 od 14. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-269/2021-57 od 14. siječnja 2022. odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je osnovana tužiteljeva tražbina prema tuženiku s naslova računa br. 144/12 u iznosu od 56.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. studenoga 2012. do isplate, br. 145/12 u iznosu od 56.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. studenoga 2012. do isplate te br. 146/12 u iznosu od 56.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. studenoga 2012. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 166.813,16 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku, kako slijedi: - na iznos od 189,00 kuna od 14. ožujka 2013. do isplate, - na iznos od 5.564,75 kuna od 18. siječnja 2013. do isplate, - na iznos od 160.759,41 kuna od 26. siječnja 2013. do isplate sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja je obračunata sukladno odredbi čl. 22. st. 4. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za osam postotnih poena do 29. lipnja 2013. a od 30. lipnja 2013. sukladno odredbi čl. 12.a. st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena.“

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-269/2021-57 od 14. siječnja 2022. odlučeno je:

„I. Utvrđuje se nepostojanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju u iznosu od 150.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje po stopi u visini koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od 12. listopada 2012. do isplate istaknutog radi prebijanja.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

3. Iz obrazloženja proizlazi da je sud ocijenio izvedene dokaze na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) te utvrdio da tuženik nije dokazao ulaganja u poslovni prostor koji je u vlasništvu tužitelja niti je predlagao izvođenje dokaza kojima bi to dokazao, slijedom čega je odlučio da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 150.000,00 kn za koji je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje iznos od 56.250,00 kn, na ime zakupnine za vrijeme kada je tuženik koristio tužiteljev poslovni prostor, a nije plaćao zakupninu tužitelju na temelju ugovora o zakupu sklopljenog između stanaka. Odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva donosi na temelju odredbe čl. 5. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 91/96, 124/97, 174/04 i 38/09, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora), a o platnom nalogu odlučuje na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a. Odlučujući o protutužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je izrazio shvaćanje da tražbina tužitelja nije prestala stavljanjem van snage rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-2780/2012 od 28. studenog 2012. budući da je tražbina tužitelja kao stjecatelja i dalje postojala na temelju valjanih računa za zakupninu, zbog čega iznos 166.813,16 kn sa zateznim kamatama nije stečen bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a.

4. Protiv naznačene presude u cijelosti žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti presudu podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.500,00 kn. U žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, da je prekoračen tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 354 st. 2. t. 12. ZPP-a, da je sud pogrešno utvrdio da ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužitelju te osporava odluku o troškovima postupka iz razloga što je donesena pogrešna odluka o tužbenom zahtjevu te o protutužbi i o prigovoru radi prebijanja.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presudu unutar žalbenih navoda i po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje se ukazuje žalbom i na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Naprotiv, suprotno žalbenim navodima ne postoje nedostaci zbog kojih prvostupanjsku presudu ne bi bilo moguće ispitati u smislu čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Ovaj sud prihvaća sve iznesene razloge u prvostupanjskoj presudi te ocjenjuje neosnovanim žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

8. Predmet spora je utvrđenje osnovanosti tužiteljeve tražbine prema tuženiku prema računu broj 144/2012 u iznosu od 56.250,00 kn s kamatama, a koji iznos je nesporno naplaćen u ovršnom postupku na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-2780/2012 od 28. studenoga 2012. na novčanim sredstvima tuženika. Dakle, radi se o deklaratornom zahtjevu tužitelja kao stjecatelja da su bile osnovane tražbine stjecatelja s osnove neplaćene zakupnine sve do njihove naplate.

9. Predmet protutužbenog zahtjeva od 19. studenog 2014. tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) traži od tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) isplatu iznosa od 166.813,16 kn s kamatom na temelju stjecanja bez osnove. Radi se o zahtjevu tuženika prema tužitelju kao stjecatelju koji se temelji na okolnostima da je tužitelj kao stjecatelj 9. siječnja 2013. dostavio rješenje o ovrsi javnog bilježnika pod poslovnim brojem Ovrv-2780/2012 od 28. studenoga 2012. na provedbu FINA-i radi naplate pa je po računu tuženika naplaćena tražbina u ukupnom iznosu od 166.813,16 kn s tim da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-2780/2012 od 28. studenoga 2012. stavljeno izvan snage rješenjem prvostupanjskog suda od 25. rujna 2013.

10. Između stanaka nije sporno:

- da su tužitelj kao zakupodavac i Lovro Vukadin kao zakupnik 14. svibnja 2010. sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora upisanog u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, k.č.br. 1295/2 upisane u zk. ul. 1998 k.o. Brela (u daljnjem tekstu: Ugovor) te da je sklopljen dodatak Ugovora radi izmjene osobe zakupnika na način te je zakupnik postao tuženik kao trgovačko društvo osnovano od strane zakupnika kao jednog od osnivača (Ugovor i Dodatak Ugovoru na listu 44.-52. spisa),

- da je čl. 8. st. 1. Ugovora propisana zakupnina prostora na način da se zakupnik obvezuje za korištenje nekretnine plaćati godišnju zakupninu u iznosu od 6.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate,

- da je čl. 8. st. 3. Ugovora propisano da će se iznos zakupnine umanjiti razmjerno troškovima ulaganja zakupnika u poslovni prostor prema pisanom sporazumu stranaka,

- da su stranke ugovorile pravo tužitelja raskinuti ugovor o zakupu ako tuženik kasni s plaćanjem zakupnine i ostalih obveza,

- da su stranke ugovorile da je zakupnik ovlašten izvanredno otkazati ugovor bez otkaznog roka ako zakupodavac ne dozvoli izvođenje radova koji su nužni za obavljanje djelatnosti, kao i drugim slučajevima predviđenim ugovorom ili zakonom,

- da je tuženik izvršio ulaganja u poslovni prostor,

- da je tuženik koristio predmetni poslovni prostor i da nije plaćao zakupninu,

- da je tuženik iskoristio sredstva osiguranja i dvije zadužnice pod brojem OV-5980/2010 od 14. svibnja 2010. te OV-5981/2010 od 14. svibnja 2010. u ukupnom iznosu od 150.000,00 kn i dostavio FINA-i radi naplate s osnove ulaganja u poslovni prostor, a koje zadužnice su i naplaćene (specifikacija naplate po zadužnicama na listu 29.-30. spisa), dakle, tuženik je od tužitelja temeljem dvije zadužnice naplatio iznos od 150.000,00 kn na ime ulaganja u poslovni prostor (kuhinja i oprema),

- da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu te je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (tri računa za zakupninu za 2010., 2011. i 2012. godinu) poslovni broj Ovrv-2780/2012 od 28. studenoga 2012. koje je donio javni bilježnik Zoran Vrsalović iz Rijeke, u ovršnom postupku naplaćen iznos od 166.813,16 kuna (specifikacija naplate na listu 31.-39. spisa),

- da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1388/2013 ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2780/2012 od 28. studenoga 2012. koje je donio javni bilježnik Zoran Vrsalović iz Rijeke te je postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik obavljao ugostiteljsku djelatnost u predmetnom poslovnom prostoru, da je predmetni hotel bio u funkciji i da tuženik nije imao nikakvih prepreka niti zabrana za obavljanje poslova restorana. Pravilno je utvrđenje vezano za tuženikov prigovor (da nije mogao legalno koristiti predmetni prostor) da su stranke u čl. 1. st. 2. Ugovora utvrdile da nije izvršen upis predmetne građevine na kopiji katastarskog plana i da objekt nije etažiran i da nije pribavljena uporabna dozvola za građevinu, s time da se zakupodavac obvezao najkasnije do 15. lipnja 2010. pribaviti sve potrebne akte koji su nužni za korištenje nekretnine (st. 3.) kao i da su stavku 4. istog članka stranke utvrdile da u slučaju da zakupodavac ne ishodi sve potrebne akte, a slijedom čega zakupnik neće biti u mogućnosti u poslovnom prostoru obavljati svoju registriranu djelatnost da se Ugovor automatski raskida, osim ako se stranke ne sporazumiju drugačije. Stoga je osnovano stajalište prvostupanjskog suda da ako tuženik nije bio u mogućnosti u poslovnom prostoru legalno obavljati svoju registriranu djelatnost, kako tvrdi, imao je pravo raskinuti Ugovor, što prema rezultatu dokaznog postupka nije učinio.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio da vrijednost ugrađene kuhinje tuženik nije dokazao pa stoga iznos zakupnine nije umanjen razmjerno troškovima ulaganja sukladno čl. 8. st. 3. Ugovora s tim da je tuženik vrijednost kuhinje i opreme nesporno naplatio temeljem dvije zadužnice u iznosu od 150.000,00 kn na ime ulaganja u poslovni prostor zbog čega je neosnovano isticanje prigovora radi prebijanja s osnove ulaganja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio osnovanim tužiteljev zahtjev kojim traži utvrđenje da je osnovana tužiteljeva tražbina naplaćena u ovršnom postupku s naslova predmetnih računa za zakupninu.

13. Vezano za protutužbeni zahtjev ovaj sud dijeli shvaćanje da tražbina tužitelja nije prestala stavljanjem van snage rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-2780/2012 od 28. studenog 2012. budući da je tražbina tužitelja kao stjecatelja i dalje postojala na temelju valjanih računa za zakupninu zbog čega iznos od 166.813,16 kn sa zateznim kamatama nije stečen bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Naime, prijelaz imovine u ovom sporu ima svoju osnovu u pravnom poslu (Ugovoru).

14. Zbog toga, suprotno tvrdnji tuženika, u prvostupanjskom postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a.

15. Na osnovi rečenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

16. Neosnovan je žalbeni navod da plaćanje poreza na dodanu vrijednost nije ugovoreno i da je tužitelj izdao račune retroaktivno pa da je počinjena povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo da tuženik nije ničim dokazao da ne bi bio u obvezi plaćanja PDV-a.

17. Naime, sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost koji je vrijedio u vrijeme trajanja Ugovora („Narodne novine“ broj: 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 94/09, 87/09 i 22/12; dalje: ZPDV ) propisana je obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost, a davanje u najam poslovnog prostora je oporeziva djelatnost. Kada je tužitelj izdao račun za razdoblje trajanja najma za 2012. godinu, i to za ukupnu naknadu, bio je dužan, na cijeli iznos naknade zaračunati i porez na dodanu vrijednost, a tuženik je onda taj porez mogao odbijati sukcesivno, kroz obračunska razdoblja, s tim da je u smislu odredbe čl. 8 ZPDV-a poreznom obvezniku dana mogućnosti da ispravi račune (smanjenjem porezne osnovice na iznos koji duguje prema zakonu), kao i tuženiku da ispravi (smanji) odbitak pretporeza i o tome pisano izvijesti isporučitelja, pa je u skladu s odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost prihvatljivo obrazloženje prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da ne bi bio u obvezi plaćanja PDV-a i time nije počinjena povreda postupka na koju se žalitelj neosnovano poziva.

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci drugostupanjske presude.

20. Pobijanim rješenjem sud je utvrdio da tuženikovo potraživanje prema tužitelju u iznosu od 150.000,00 kn, istaknuto prigovorom radi prebijanja, ne postoji. O prigovoru radi prebijanja sud inače odlučuje presudom a ne rješenjem sukladno odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a. Međutim, ta povreda odredaba postupka nije utjecala na zakonitost i pravilnost odluke. Sud je naveo jasne razloge koji opravdavaju zaključak da tuženik nema potraživanje prema tužitelju u iznosu od 150.000,00 kn. Ovaj sud prihvaća obrazloženje pobijane odluke. Tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost odluke pa je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 8. ožujka 2022.

Sudac

Gorana Aralica Martinović

Broj zapisa: eb307-98e66

Kontrolni broj: 0536c-6007d-827f3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=GORANA ARALICA MARTINOVIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.