Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:I Kž-69/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. O. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj: K-4/2021. od 30. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog M. O. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi M. O. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude, te je na temelju istog propisa, uz primjenu članka 48. stavka 2. i 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
2. Na temelju članka 72. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od tri godine dulje od izrečene kazne zatvora, koja mjera počinje teći od izvršnosti pobijane presude.
3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka za branitelja i opunomoćenika oštećenika.
4. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio optuženi M. O. po branitelju M. M., odvjetniku iz O. društva M. i M. u O., zbog odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da mu se za inkriminirano kazneno djelo izreče kazna zatvora u trajanju od jedne godine i da se ista zamjeni radom za opće dobro. 5. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, predloživši da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
6. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. Žalba nije osnovana.
8. Nije u pravu optuženi M. O. kad u žalbi ističe da mu pri odmjeravanju kazne za inkriminirano kazneno djelo prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao utvrđene olakotne okolnosti, a kako nije pronašao otegotnih okolnosti, smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci koju mu je sud izrekao, previsoka.
9. Prilikom izbora vrste i mjere kazni prvostupanjski je sud optuženom Mirku Ostruniću kao olakotno cijenio priznanje djela, iskreno kajanje, dosadašnju neosuđivanost zbog kaznenih djela i prekršaja, kao i doprinos oštećenika koji se ogleda u tome da su pristali na vožnju s optuženikom iako su znali da je u alkoholiziranom stanju te činjenicu da oštećeni N. P., koji je od posljedica prometne nesreće na mjestu događaja preminuo, nije koristio sigurnosni pojas koji bi spriječio nastupanje smrtne posljedice, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika nije bilo. 10. Suprotno stavu optuženika, sve utvrđene olakotne okolnosti prvostupanjski sud je pravilno vrednovao, što uostalom proizlazi iz činjenice da je upravo uvažavajući utvrđene olakotne okolnosti, sud primijenio institut o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 2. i 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. te mu je, osudivši ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, izrekao kaznu zatvora ispod granice zakonski propisanog minimuma. Naime, za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11., za koje djelo je sud optuženika proglasio krivim, propisana je kazna zatvora u trajanju od tri do petnaest godina zatvora.
11. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv u žalbi izneseni nekritičan stav optuženika koji, zanemarujući težinu počinjenog kaznenog djela kao i posljedice koje su proizašle iz tog djela, a radi se o tome da je isti kritične zgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, pri koncentraciji od 1,37 g/kg alkohola u krvi, zbog čega nije bio sposoban za sigurnu vožnju, te zbog prebrze vožnje (79,6 km/h), koja je bila znatno veća od dozvoljene brzine od 50 km/h, takvim kršenjem prometnih vozilom sletio s kolnika te skrivio prometnu nesreću u kojoj je ugrozio živote i tijela dvojice suputnika koji su se s njim nalazili u vozilu, od kojih je N. P., zbog zadobivenih ozljeda na mjestu događaja smrtno stradao, dok je D. P., stjecajem sretnih okolnosti, preživio, zadobivši tešku tjelesnu ozljedu.
12. Dakle, unatoč svim onim olakotnim okolnostima koje su navedene u točki 9., koje je prvostupanjski sud optuženiku ispravno uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne, imajući u vidu stupanj krivnje optuženika te posljedice koje su proizašle počinjenjem inkriminiranog kaznenog djela, kojom prilikom je došlo do ugrožavanja života i tijela više osoba, te olakotne okolnosti na koje se optuženik u žalbi poziva, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ne opravdavaju daljnje ublažavanje kazne zatvora koju mu je izrekao prvostupanjski sud, a posebno ne opravdavaju zamjenu izrečene kazne zatvora radom za opće dobro, na što optuženik pledira u žalbi.
13. Naime, polazeći od principa individualizacije kazne, prvostupanjski je sud, u skladu s odredbom članka 41. KZ/11., pravilno vrednovao sve olakotne okolnosti na strani optuženika koje su utjecale na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, te mu je, primjenom odredbi o ublažavanju kazne (sudsko ublažavanje), za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11., za koje ga je proglasio krivim, izrekao adekvatnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci koja kazna, suprotno stavu optuženika, nije prestrogo izrečena. Naprotiv, i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, izrečenom kaznom je u potrebnoj mjeri izražena društvena osuda o neprihvatljivosti protupravnog ponašanja optuženika kao sudionika u prometu pa je ona primjerena težini i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, ličnosti optuženika i svim okolnostima djela, zbog čega će se u konkretnom slučaju ostvariti sve one, u članku 41. KZ/11., propisane svrhe specijalne i generalne prevencije.
14. Zbog svih prethodno iznesenih razloga, a kako prilikom ispitivanja žalbi stranaka nije utvrđeno postojanje povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. je odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović,v.r.
