REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3586/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S., OIB: ... iz R., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetniku u R., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-667/2019-2 od 16. travnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-445/2015-30 od 25. veljače 2019., u sjednici održanoj 8. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-667/2019-2 od 16. travnja 2019. i Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-445/2015-30 od 25. veljače 2019. te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na dijelu k.č.br. 304/1 gospodarska zgrada i šuma površine 2870 m2 upisane u z.k.ul. 1216 k.o. P. u površini od 454 m2 označenom plavom bojom i točkama A-B-C-D-E-A na skici vještaka R. S. od 2. prosinca 2016., da je tuženica dužna trpjeti cijepanje nekretnine u tom dijelu i da se tužitelj ovlašćuje na temelju presude ishoditi upis vlasništva na novonastaloj nekretnini u svoje ime, te zahtjev za utvrđenje da je stekao vlasništvo temeljem dosjelosti na dijelu k.č.br. 341 šuma površine 1 ral i 59 hvati upisane u z.k.ul. 1222 k.o. P. u površini od 2106 m2 označeno zelenom bojom i točkama H-I-J- K-L-M-H na skici istog vještaka i da se tužitelj ovlašćuje na temelju presude ishoditi upis prava vlasništva na novonastaloj nekretnini, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom. Prema stavku II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka od 6.500,00 kuna, dok je za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženice odbijen.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska pod stavkom I i II u dijelu kojim je naloženo tužitelju isplatiti tuženici trošak parničnog postupka, dok je u nepobijanom dijelu točke 2. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova povrh dosuđenog iznosa presuda ostaje neizmijenjena.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže usvojiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno usvojiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak prema troškovniku, kao i trošak revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet konkretnog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na dijelovima k.č.br. 304/1 upisane u z.k.ul. 1216 k.o. P. i k.č.br. 341 upisane u z.k.ul. 1222 k.o. P. određenim na skici vještaka R. S. od 2. prosinca 2016., zahtjev da je tuženica dužna trpjeti cijepanje navedenih nekretnina i upis prava vlasništva tužitelja na novonastaloj nekretnini.
7. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da tužitelj zahtjev temelji na tvrdnji da dijelove navedenih nekretnina njegova obitelj drži u poštenom posjedu više od 40 godina na način da ih koristi kao jedinstvenu gospodarsku cjelinu.
- da je tuženica osporila zahtjev tužitelja navodeći da nikada nije bio upisan kao posjednik nekretnina, da je kao posjednik i danas upisano I. E., da su obje nekretnine 1967. prenesene u z.k.ul. 246 k.o. P. i upisane kao društveno vlasništvo uz pravo korištenja I. E. te je taj upis egzistirao sve do upisa tuženice 2009. i da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva temeljem dosjelosti jer se na navedenim nekretninama u društvenom vlasništvu u rok za dosjelost računa razdoblje od 8. listopada 1991.,
- da je tužiteljev otac stupio u posjed nekretnina 1970.-tih godina kada su mu predane od djelatnika I. E. na ime troškova smještaja njihovih radnika u njegovoj kući, da su predmetni dijelovi nekretnina bili ograđeni živicom koju je on zamijenio žičanom ogradom i da je od tada nekretnine koristio kao vrt, voćnjak i okućnicu uz gospodarsku zgradu koju je izgradio.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje se na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991., jer je do tog datuma odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 93/91) bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvari u društvenom vlasništvu, te da je isto propisano i izmjenom odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP prema kojoj se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja u razdoblju prije tog datuma, pa uzimajući u obzir navode iz tužbe na kojima tužitelj zahtjev temelji na poštenom posjedu nekretnina uključujući i posjed prednika od 1970., te da se u vrijeme potrebno za dosjelost ne računa razdoblje prije 8. listopada 1991. i da je tužitelju primjenom čl. 159. st. 4. u vezi st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), potrebno neprekidno trajanje poštenog posjeda od 40 godina pa zaključuju da nije protekao propisani rok za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, slijedom čega odbijaju tužbeni zahtjev.
9. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pritom prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
10. U tom smislu revident naznačuje slijedeća pitanja:
"- Da li je tužitelj koji se nalazi u nesmetanom posjedu putem svojih prednika od 1970. godine, koju nekretninu je dobio u zamjenu za pružanje usluga smještaja od posjednika i upisanog korisnika, i kojem je protekao rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, stekao pravo vlasništva za vrijeme važenja izvorne odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini budući da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo takvu zakonsku odredbu tek 17. studenoga 1999. godine koja je važila do 14. prosinca 1999.?
- Da li tužitelj koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini za vrijeme važenja izvorne odredbe članka 388. st. 4. ZVDSP-a i oslonio se na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuo kao neustavno odlukom Ustavnog suda RH od 17.11.1999. godine, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, može snositi posljedice grešaka koje je počinila država donijevši takav propis tj. Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima?
- Da li se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uračunava i razdoblje posjedovanja za vrijeme trajanja društvenog vlasništva kakvo je pravno stajalište zauzeto u odlukama Trgo protiv RH, Radomilja i dr. protiv RH i Jakeljić protiv RH?
- Da li je u sudskom postupku potrebno utvrditi na temelju izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a ukoliko se tužitelj poziva na istu i tvrdi da je stekao pravo vlasništva i za vrijeme važenja te odredbe, da li je tužitelj ex lege postao vlasnikom predmetne nekretnine te da li je ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a neka treba osoba, stekla ikakva prava u pogledu predmetne nekretnine ili je neka druga stranka, osim tužitelja ikada potraživala kakva prava nad tom nekretninom?
- Da li u slučaju ukoliko se u stjecanje prava vlasništva dosjelošću uračunava i vrijeme razdoblja posjedovanja za vrijeme trajanja društvenog vlasništva tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe mora imati ispunjen rok za stjecanje prava vlasništva ili se u tom razdoblju uračunava i vrijeme trajanja postupka do zaključenja glavne rasprave?"
11. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tužitelj ukazuje na odluke Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Republike Hrvatske, zahtjev broj 35298/2006, presuda od 11. srpnja 2009., Jakeljić protiv Republike Hrvatske, zahtjev broj 22768/12, presuda od 28. lipnja 2016., Radomilja i dr. protiv Republike Hrvatske, te presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2080/16 od 12. rujna 2017., uz tvrdnju da je u navedenim odlukama zauzet pravni stav o postavljenim pitanjima koji je suprotan shvaćanju iz drugostupanjske presude.
12. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno označeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
13. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da su pravna pitana zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena i osnovana.
14. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.
15. Naime, o ovim pravnim pitanjima revizijski sud se izjasnio u odluci broj Rev 291/14 od 17. travnja 2018. u kojoj je rečeno:
"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“
16. Naime, člankom 3. Zakona o preuzimanju zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine Republike Hrvatske, br. 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.
16.1. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. je u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.
16.2. Dana 17. studenog 1999., Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., "Narodne novine" broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).
17. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama (Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske, Rakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) na koje se osim ove posljednje revident i poziva vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je:
"U tim okolnostima, sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."
18. Kako iz podataka u spisu proizlazi da su prednici tužitelja posjedovali spornu nekretninu prije 8. listopada 1991. sud će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koja je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje se u bile u režimu društvenog vlasništva.
19. Nadalje, s obzirom da je treće postavljeno pitanje prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješenjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije tužitelja, to je o rješenju ostalih postavljenih pitanja ne ovisi odluka u ovom postupku.
20. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravljali sve relevantne činjenice, u konkretnom slučaju da li su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP usvojiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
21. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci.
22. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
23. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 8. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
