REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 12/2017-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. b. Z. d.d., OIB … Z., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva L. i p. protiv tuženice M. K., OIB … iz Z., koju zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 5139/16-2 od 20. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4717/07-41 od 23. ožujka 2016., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju se presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 5139/16-2 od 20. rujna 2016. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4717/07-41 od 23. ožujka 2016. u točki II. i III., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. ukinuto je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvmj-143/00 od 19. studenoga 2001. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 8.432,80 DEM sa zakonskom zateznom kamatom od 28. travnja 1999. te iznos od 965,00 kuna kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.620,00 kuna. U točki II. odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da Odvjetničkom društvu L. i p. d.o.o., isplati iznos od 1.485,07 EUR-a sa zateznom kamatom od 16. listopada 2010. do isplate, te za ovršni trošak u iznosu od 1.620,00 kuna sa zateznom kamatom od 19. studenog 2001. do isplate. U točki III. naloženo je tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kn u roku od 15 dana.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4717/07-41 od 23. ožujka 2016. u dijelu pod stavkom II. i III. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti prvostupanjsku presudu odnosno podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a propisano je u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u članku 382. stavku 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.
6.1. Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.2.Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Prema odredbi članka 392. a. stavka 2. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
8. U reviziji tužiteljica postavlja pitanje:
„Može li, u slučaju ustupa tražbine nakon podnošenja tužbe radi isplate, raniji vjerovnik zadržati procesnopravnu legitimaciju u parnici, dok na novoga vjerovnika prelazi materijalnopravna legitimacija?“
9. Obrazlažući razloge važnosti revidentica se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-117/03 od 16. prosinca 2003.
10. Odlučujući o dopuštenosti revizije vijeće ovog suda odlučilo je da je revizija dopuštena, pa je na temelju odredbe članka 392. a stavka 2. ZPP-a pobijana drugostupanjska presuda ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.
11. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.485,07 EUR-a u protuvrijednosti u kunama sa zateznim kamatama (kako je tužiteljica postavila zahtjev u podnesku od 20. siječnja 2016.), a tuženica je potpisom mjenice, koja je izdana kao sredstvo osiguranja kredita sklopljenog sa tužiteljicom, preuzela mjeničnu obvezu prema Privrednoj banci Zagreb d.d.
12. Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužiteljice iz razloga što je tužiteljica cedirala svoju tražbinu o kojoj teče parnica čime je zadržala svoju procesnopravnu legitimaciju u sporu te je ovlašten nastaviti parnicu, no prestala je njena materijalnopravna legitimacija te je prestala biti vjerovnik tuženice, pa stoga ne može uspjeti sa tužbenim zahtjevom da tuženica tražbinu isplati njoj. Nadalje, iako tužiteljica postavlja zahtjev na način da sud naloži tuženici da tražbinu ispuni Odvjetničkom društvu L. i p. nižestupanjski sudovi zaključuju da joj niti pozivom na odredbu članka 195. stavka 1. ZPP-a ne pripada pravo tražiti ispunjenje u korist drugog, a nije došlo ni do promjene zahtjeva odnosno preinake u smislu odredbe članka 192. stavka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 195. stavka 2. ZPP-a.
13. Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno, jer je došlo do pogrešne primjene odredbe članka 195. stavak 1. i 2. ZPP-a.
14. Člankom 195. ZPP-a u stavku 1. je propisano ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Stavkom 2. istog članka propisano je da osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke.
15. Vezano uz primjenu tog članka na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. rujna 2020. u vezi s tumačenjem primjene odredbe članka 195. stavka 1. ZPP-a zauzeto je pravno shvaćanje:
„Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz članka 195. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“
16. Obzirom da u ovome slučaju predmet spora nije raspravljen u smislu takvog pravnog shvaćanja niti je po njemu o ovome odlučeno, a zbog čega je i činjenično stanje relevantno za odluku o predmetu spora (u okviru takvog shvaćanja) ostalo nepotpuno razmotreno i ne postoje uvjeti za preinačenje osporene presude to je primjenom odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u ukinutom dijelu.
17. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (članak 166. stavak 3. ZPP-a), o čemu je odlučeno odlukom iz stavka II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
