1

Poslovni broj: Gž-917/2021-3

 

                                   

          Republika Hrvatska

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-917/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V., P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u O. društvu Ž. i partneri, P. S. protiv tuženika Općine P., P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj 5P-2311/19-32 od 20. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja M. V. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj 5P-2311/19-32 od 20. svibnja 2021.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja M. V. za naknadu troškova žalbenog postupka.

             

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom suđeno je: 

             

              "I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

              „Nalaže se Općini P. O.: …, … P., da isplati tužitelju M. V. OIB: …, P. iznos od 123.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stop na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje do godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po gore navedenoj stopi tekućom o donošenja prvostupanjske presude do isplate ,a sve u roku od 15 dana. „

 

              II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.875,00 kn (jedanaesttisućaosamstosedamdesetpet kuna), a sve u roku od 15 dana."

 

              2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio pravovremenu žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,  dalje ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije vodio računa o društvenom uređenju koje je bilo na snazi u vrijeme izgradnje sporne prometnice, ističe kako je zemljište oduzeto bez da je isplaćena naknada za isto. Nadalje navodi da je tuženik 2016. donio Odluku o nerazvrstanim cestama i da je predmetna nekretnina uvrštena kao nerazvrstana cesta u Odluci te osporava zaključak prvostupanjskog suda o prigovoru zastare. Predlaže drugostupanjskom sudu žalbu usvojiti i pobijanu presudu preinačiti na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.  

 

              4.   Žalba tužitelja je neosnovana.

 

              5.  Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju povredu tužitelj ukazuje žalbom. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjska presuda je jasna i razumljiva, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe izreci i ne postoje  razlozi zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati.

 

              5.1.  Nema ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede temeljem članka 365. stavak 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              6.  Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja je im nastala zbog oduzimanja zemljišta čest. zgr. 748/1 i čest. zgr. 748/2 upisane u z.k.ul. 2803 k.o. P., a na kojima je izgrađena nerazvrstana cesta. 

 

              7.  U odgovoru na tužbu, između ostalih navoda, tuženik je istaknuo prigovor zastare.

 

              8.  Prvostupanjski sud je utvrdio sve činjenice koje su odlučne za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja, kao i o osnovanosti prigovora zastare koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, pa je neosnovan žalbeni prigovor tužitelja da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

 

              8.1.  Utvrđeno je da se na dijelu nekretnine čest. zgr. 748/1 u površini 13 m2 i na čest. zgr. 748/2 u površini od 20 m2, nalazi nogostup i ulica ispred kuće tužitelja. Utvrđeno je da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik navedenih nekretnina koje su upisane u z.k.ul. 2803 k.o. P. upisan tužitelj.

 

              8.2. Temeljem provedenih dokaza, posebno iskaza samog tužitelja i njegova sina M. V. saslušanog kao svjedoka, utvrđeno je da je za vrijeme II svjetskog rata, tijekom talijanskog bombardiranja srušena kuća koja je bila sagrađena na navedenim nekretninama, te da je nakon toga rata tu napravljen put koji je 1963./1964. asfaltiran, odnosno da se od tada tu nalazi asfaltirana cesta.

 

              8.3. Utvrđeno je da prije izgradnje puta na predmetnim nekretninama i asfaltiranja ceste tuženik, odnosno prednik tuženika nije donio akt o oduzimanju zemljišta, da tužitelju nije isplaćena naknada za oduzeto zemljište. Utvrđeno je i da je tuženik 2016. donio Odluku kojom je navedena cesta uvrštena u popis nerazvrstanih cesta na području tuženika kao jedinice lokalne samouprave.

 

              8.4. Utvrđeno je da je tužitelj pokrenuo postupak radi isplate naknade za oduzeto zemljište sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, kao i da je njegov zahtjev u tom postupku odbijen.

 

              9.  Slijedom svega navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je 1960.-tih godina tužitelju faktično oduzet posjed predmetnih nekretnina i da je tada na njima tuženik izgradio asfaltiranu cestu, odnosno iste je priveo javnoj svrsi te se radi o javnom dobru u općoj uporabi. Dakle, bez obzira što nije proveden postupak eksproprijacije, navedene nekretnine su oduzete iz posjeda tužitelja samom izgradnjom asfaltirane ceste.

 

              9.1. U povezanosti s navedenim, pravilan je i zaključak da je osnovan tuženikov prigovor zastare.

 

              10. Pravo vlasnika zahtijevati naknadu za oduzetu nekretninu ne može zastarjeti dok on može zahtijevati njezin povrat, međutim od kada on ne može više zahtijevati povrat nekretnine dospijeva njegov zahtjev za naknadu.

 

              10.1. U konkretnom slučaju zahtjev tužitelja za naknadu za oduzeto zemljište dospio je privođenjem zemljišta svrsi, dakle izgradnjom puta, a svakako izgradnjom asfaltirane ceste, dakle 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je tužitelj sa sigurnošću mogao zaključiti da mu je nekretnina nepovratno oduzeta i kada je po redovitom tijeku stvari šteta postala izvjesna. U povezanosti s navedenim  neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da bi, obzirom da je Odluka tuženika o nerazvrstanim cestama na području Općine P. donesena 2016., tada dospio i zahtjev tužitelja za naknadu, jer da je tada vlasništvo predmetne nekretnine prešlo s tužitelja na tuženika.

 

              11.  Člankom 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,  dalje: ZOO) propisan je opći zastarni rok, odnosno propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

 

              12. Iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužitelj svoj zahtjev temelji na institutu naknade štete zbog umanjenja imovine, pa sukladno članku 230. stavak 1. ZPP tražbine naknade štete zastarijevaju za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a sukladno stavku 2. u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

 

              12.1.  Obzirom na činjenicu kada je šteta nastala i kada je tužitelj saznao za štetu i počinitelja, odnosno kada je saznao da više ne može tražiti povrat svojih nekretnina na kojima je izgrađena cesta (60.-ih godina prošlog stoljeća), kao i činjenicu kada je tužba podnesena (29. siječnja 2019.), nedvojbeno je da je tužiteljeva tražbina za isplatu naknade za oduzeto zemljište zastarjela, a neosnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj osporava pravilnost toga zaključka.

 

              13.  Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je prigovor zastare ocijenio osnovanim i kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

 

              14.  Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je tuženiku dosudio naknadu troškova za radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka, a visinu naknadu odredio je prema vrijednosti predmeta spora i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. 

 

              15. Slijedom navedenog, obzirom je materijalno pravo pravilno primijenjeno, a žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, na temelju članka 368. ZPP žalbu tužitelja valjalo je kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.

 

              16. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio.

 

U Sisku 7. ožujka 2024.

                                                                     

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Alenka Lešić,v.r.