Republika Hrvatska

Općinski sud u R.

Žrtava fašizma 7

51000 R.

Poslovni broj: P-1784/2016-39

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski sud u R., po sutkinji N. C. V., u pravnoj stvari tužitelja E.&S. bank d.d. R., J. trg 3a, OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz OD B. i P. iz Z., protiv tužene M. P. iz V., D. 104, B. i H., OIB …, zastupane po punomoćniku I. V., odvjetniku iz R., nakon glavne rasprave održane dana 20. siječnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja I. L., odvjetnice iz R. i punomoćnika tužene I. V., odvjetnika iz Z., radi isplate, objavljene dana 8.ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženoj M. B. (ranije P.) iz V., D. 104, B. i H., OIB …, da tužitelju E.&S. bank d.d. R., J. t. 3a, OIB …, isplati iznos od kn 22.424,25 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 23. veljače 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II.Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 1.049,59 kn, s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos od 23. veljače 2016., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti.

II.Smatra se da je povučen tužbeni zahtjev za iznos od 73.500,99 kn.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 7.390,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, tekućima od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 1. srpnja 2018. podnio tužbu u kojoj navodi kako tužitelj ima potraživanje prema pok. I. P. iz Z., G. N. 5, OIB …, u iznosu od 96.974,83 kn. Odredbom čl. 14. st. 5. i čl. 15. st. 6. Ugovor o kreditu br. … od 17. rujna 2010. i Ugovora o dugoročnom revolving kreditu br. … od 2. studenog 2011. ugovorena je mjesna nenadležnost suda prema sjedištu Banke. Stoga je tužitelj sukladno cit. odredbama i čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u R. kao nadležnim sudom. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-4717/15, UPP/OS-47/15-11 javnog bilježnika J. Z. od 13. ožujka 2015. nasljednikom iza pok. I. P. utvrđena je M. P.. Tuženik odgovara za dugove ostavitelja sukladno odredbi čl. 139. Zakona o nasljeđivanju. Tužitelj je tuženu pozvao na plaćanje dugovanja, no tužena se na te pozive oglušila. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženu da tužitelju isplati iznos od 96.974,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos od 88.968,05 kn od 23.veljače 2016., te mu naknadi troškove postupka.

2.Tužena je u odgovoru na tužbu uvodno istaknula prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, budući da su ugovori o kreditu između tužitelja i pok. I. P. sklopljeni u podružnici/poslovnoj jedinici tužitelja u Z., gdje je pok. I. P. imao prebivalište do svoje smrti, pa bi stoga bio nadležan sud u Z. Nadalje, navodi kako se navodno potraživanje tužitelja prema tuženoj u ovoj pravnoj stvari temelji na činjenici da je tužena rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika J. Z. iz Z. posl.br. O-4717/2015 (UPP/OS-47/15-11) utvrđena nasljednicom iza pok. I. P. iz Z., G. N. 5, te da stoga odgovara za njegove dugove sukladno odredbama čl. 139. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15; dalje u tekstu: ZN) prema kojima nasljednik, u zakonom predviđenim slučajevima, odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Kako iznos koji tužitelj potražuje od tužene premašuje vrijednost naslijeđene imovine, to je tužbeni zahtjev neosnovan. Rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno je kako vrijednost naslijeđene imovine iznosi 10,01 kn na računu otvorenom kod tužitelja te 22.414,24 kn s osnova novčanog potraživanja prema investicijskom društvu I. V. P. d.o.o. Z., M. 1. Kako sveukupna vrijednost naslijeđene imovine iznosi 22.424,25 kn, tužena ne može odgovarati za ostaviteljeve dugove preko ovog iznosa, pa je neosnovano potraživanje tužitelja po osnovi glavnice, kao i zateznih kamata koje na utuženi iznos teku od 23. veljače 2016. Rješenjem o nasljeđivanu utvrđeno je kako su nasljednici iza pok. I. P. osim tužene i mlt. sin I. P., u jednakim dijelovima. Svog nasljednog dijela mlt. I. P. se prihvatio i potom ga ustupio ovdje tuženoj. Stoga bi tužena, sve kad bi tužiteljevo potraživanje bilo osnovano, mogla odgovarati najviše do polovine vrijednosti naslijeđene imovine. Nadalje, ističe da je pok. I. P. imao dugovanja prema vjerovnicima koje nisu stranke ovog postupka, a čija potraživanja su premašila vrijednost imovine koju je tužena naslijedila, pa kako je tužena vjerovnicima podmirila dugovanje prije pokretanja ovog postupka u visini vrijednosti naslijeđene imovine, to je i stoga tužbeni zahtjev neosnovan.

3.Tužitelj je podneskom od 27. ožujka 2018. povukao tužbeni zahtjev za iznos od 73.500,99 kn te je ustrajao u zahtjevu za isplatom iznosa od 23.473,84 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 23. veljače 2016. Ujedno je osporio navode i tvrdnju tužene da je ostavitelj imao dugovanja prema vjerovnicima čija potraživanja premašuju vrijednost naslijeđene imovine, a koja da je tužena podmirila prije pokretanja ovog postupka, budući da tužena osim potvrde o izmirenju navodnog duga, nije priložila nikakve dokaze o postojanju pravnog posla odnosno pravnog odnosa između ostavitelja i vjerovnika. Osporava tuženikov prigovor prebijanja s obzirom da tuženik nema nikakvih potraživanja prema tužitelju.

4.Tužena je u podnesku od 9. travnja 2018. pristala na djelomično povlačenje tužbe te je zatražila naknadu parničnih troškova u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva (list 58). U odnosu na preostalu tražbinu, koja je predmetom tužbenog zahtjeva, ističe da tužena ima potraživanje prema tužitelju po osnovi pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju J. Z. posl.br. O-4717/15, UPP7OS-47/14-11 od 2. rujna 2015. te je u ostavinskom postupku već utvrđeno da je u trenutku ostaviteljeve smrti stanje po tekućem računu broj HR… iznosilo 1.059,60 kn. U ostavinskom postupku utvrđeno je da je stanje na tom računu, prema potvrdi tužitelja od 22. srpnja 2015., iznosilo 10,01 kn. Sredstvima po tekućem računu ostavitelja mogao je raspolagati isključivo tužitelj, iz čega proizlazi da je samovlasno naplatio iznos od 1.049,59 kn prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, premda ga je bio dužan isplatiti tuženoj kao nasljednici temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Stoga tužena ustraje kod prigovora radi prebijanja istaknutog na ročištu od 19. ožujka 2018. u visini 1.059,60 kn.

5.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. … od 17. rujna 2010. (list 4-7), Ugovor o dugoročnom revolving kreditu br. … od 2. studenog 2011. (list 8-13), izvode iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 22. veljače 2016. (list 14-15), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-4717/2015, UPP/OS-47/15-11 od 13. ožujka 2015. (list 16-17; 26-27), pozive na plaćanje i otkaz kredita od 22. veljače 2016 s preslikama povratnica (list 18-20), odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Gr1 149/04 od 16. travnja 2004. (list 28-29), zapisnik javnog bilježnika J. Z. posl.br. O-4717/15, UPP7OS-47/14-11 od 2. rujna 2015. (list 30-31; 59-60), potvrda tužitelja od 20. rujna 2016. za tekući račun (list 37), potvrda tužitelja od 20. rujna 2016. za devizni račun (list 38), potvrdu o izmirenju duga (list 47; 86), saslušao je tužiteljicu na ročištu (list 101-102) i zamolbenim putem svjedoka P. Š., putem Općinskog suda u Travniku (list 126-127), izvršio je uvid u spis Općinskog građanskog suda u Z. posl.br. O-4717/2015.

6.Neosnovan je prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu za koji je zakonom propisana isključiva mjesna nadležnost određenog suda, već se radi o sporu radi isplate protiv tužene kao stranke koja nema prebivalište niti boravište u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 58. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), kojom je propisana nadležnost za osobe koje nemaju općemjesnu nadležnost u Republici Hrvatskoj, što je ovdje slučaj. U konkretnom slučaju tužitelj je Erste&Steiermarkische bank d.d. sa sjedištem u R., pa se podrazumijeva da bi tužena, ukoliko bi bila utvrđena njena obveza prema tužitelju u ovom postupku, bila dužna ispuniti tužitelju obvezu u mjestu njegova sjedišta, dakle na području nadležnosti Općinskog suda u R.. Pritom valja ukazati i da je u čl. 14. st. 5. Ugovora o kreditu od 17. rujna 2010. te u čl. 15.st.6. Ugovora o dugoročnom revolving kreditu br. … od 2. studenog 2011., a iz kojih ugovora proizlazi utužena tražbina odnosno dugovanje tužene kao nasljednice, ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke u slučaju spora, te bi i po toj osnovi i bio nadležan sud u R..

7.Nije sporno među strankama da je tužena nasljednica iza pok. I. P. temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-4717/2015, UPP/OS-47/15-11 od 2. rujna 2015. te je u toč. I. iz tog rješenja utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu sačinjavaju pokretnine i to:

- novčana sredstva na tekućem računu kod E.&S. bank d.d., u neutvrđenom iznosu, broj tekućeg računa HR…, prema Podacima iz jedinstvenog registra računa- transakcijski računi građana izdanim od FINA; Ugovoru o tekućem računu iste banke, od 23.09.2008. i Dopisu E.&S. b. d.d. od 23.07.2015.,

- novčana sredstva na deviznom računu kod E.&S. b. d.d.., u neutvrđenom iznosu, broj deviznog računa HR… (…), prema Dopisu E.&S. b. d.d.. od 23.07.2015.,

- novčana sredstva na računu kod E.&S. b. d.d.., u neutvrđenom iznosu, broj računa … prema Visa electron kartici, Ugovoru o korištenju kreditne kartice od 14.10.2008., iste banke i Dopisu E.&S. b. d.d.. od 23.07.2015.,

- kredit kod E.&.S. b. d.d.., broj ugovora …, prema ugovoru o kreditu od 17.09.2010., korisnik kredita I. P. i Dopisu E.&.S. b. d.d.. od 23.07.2015.,

- kredit kod E.&.S. b. d.d.., broj …, prema Dopisu E.&.S. b. d.d.. od 23.07.2015.,

- novčano potraživanje prema investicijskom društvu I.V.P. d.o.o. s osnova pružanja investicijskih usluga, aktivnosti i pomoćnih usluga u iznosu od 22.414,24 kn, prema Stanju nalogodavca na 09.09.2015. I.V.P. d.o.o.

U toč. II. tog rješenja njegovom nasljednicom je proglašena ovdje tužena M. P., supruga ostavitelja, u cijelosti. Iz obrazloženja rješenja vidljivo je da je mlt. I. P., sinu ostavitelja te jednom od njegovih zakonskih nasljednika postavljen poseban skrbnik, a budući da je u ostavinskom postupku utvrđeno da su dugovi prema ostavini veći od ostavinske mase, to je Centar za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Trešnjevka, bio suglasan da cjelokupnu ostavinsku imovinu naslijedi samo supruga ostavitelja Matea Petrović, koja se prihvatila nasljeđivanja temeljem Zakona, kao i ustupa od strane drugog nasljednika.

8.Uvidom u Zapisnik sastavljen dana 13. ožujka 2015. u ostavinskom postupku iza pok. Ivana Petrovića umrlog 13. ožujka 2015., pred javnim bilježnikom J. Z. posl.br. O-4717/15, UPP7OS-47/14-11, utvrđeno je da je javni bilježnik službenim putem pribavio podatke o ostavinskoj imovini, pa tako iz očitovanja E.&.S. b. d.d.. od 23. srpnja 2015. proizlazi da je ostavitelj imao otvorene račune sa stanjem na dan smrti 13. ožujka 2015., i to tekući račun HR… sa stanjem 1.059,60 kn; kredit … s nedospjelim dugom u iznosu od 6.542,55 EUR na dan 22. srpnja 2015.; kredit 5301999021 s nedospjelim dugom u iznosu od 39.457,30 kn na dan 22. srpnja 2015. te devizni račun. Isto proizlazi i iz potvrde E.&.S. b. d.d.. od 20. rujna 2016. kojom se potvrđuje da stanje po tekućem računu HR… P. I., na dan 13. ožujka 2015. iznosi 1.059,60 kn.

9.Tužena M. P. navela je u svom iskazu da je s pok. I. P. zaključila brak 28. lipnja 2014. godine, a zajedničko dijete mlt. I. P. rođen je nakon njegove smrti 10. svibnja 2015. godine. Tuženoj je bilo poznato da je I. P. imao kredite kod E.b., no da se radi o kreditnim obvezama koje su nastale prije sklapanja njihovog braka te da joj nije poznata visina isplaćenog kredita niti visina preostale obveze po tim kreditima. Pok, I. P. kod E. banke imao je tekući i devizni račun, a naknadno je utvrdila da je na jednom kunskom računu preostalo oko 1.000,00 kn. Navodi i da je nakon smrti svojeg supruga naslijedila 22.414,24 kn te oko 1.000,00 kn na jednom od kunskih računa, a ostalo da je naslijedila samo njegove dugove. Iznos od 22.414,24 kn isplaćena su joj nakon okončanja ostavinskog postupka, a nakon smrti supruga da nije podizala sredstva s njegovih bankovnih računa. Nadalje, navodi da je pok. suprug dugovao P. Š., suprugu njegove sestre, iznos od 3.000,00-4.000,00 EUR (nije joj poznat točan iznos), koji mu je ovaj posudio da bi pokrenuo poslovanje tvrtke za internetsku prodaju, najvjerojatnije tijekom 2013. godine. Nakon suprugove smrti P. Š. nije izričito zatražio da mu vrati posuđeni iznos, no da je neprestano vršio pritisak u tom pravcu, tako da je istome isplatila cjelokupni iznos koji je primila od investicijskog fonda. P. Š. je novac predala u jednom kafiću, a naknadno je sačinila potvrdu o izmirenju duga, koju je osobno sastavila. Navodi da se radi o potvrdi na listu 86 spisa. Novac je isplatila u konvertibilnim markama, kao sredstvu plaćanja u BiH. Na pitanje zbog čega sredstva koja je primila od investicijskog fonda nije plasirala prema banci – tužitelju, radi namirenja njegovih potraživanja, tužena navodi da u trenutku kad su joj isplaćena ova sredstva da još nije znala koliko iznose potraživanja tužitelja, odnosno da u ostavinskom postupku nije utvrđena visina dugovanja pok. I. P..

10.Sud je zamolbeno, putem nadležnog pravosudnog tijela Federacije Bosne i Hercegovine, Općinskog suda u Travniku, zatražio saslušanje svjedoka P. Š.. Uvidom u zapisnik o njegovom saslušanju od 5. srpnja 2021. utvrđeno je da je svjedok iskazao da je pok. I. P. iz Z., koji je preminuo u V., BiH dana 13. ožujka 2015., bio brat njegove supruge, koji je namjeravao otvoriti tvrtku te mu je svjedok P. Š. u tu svrhu posudio iznos od 3.870,00 EUR, negdje u svibnju ili lipnju 2013., a s tim u svezi nisu sastavili ugovor ili kakvu drugu ispravu, jer je imao povjerenja u I. P., koji se obvezao vratiti posuđeni novac za tri do četiri godine. Nakon što je isti preminuo, P. Š. je novac vratila njegova supruga, prema kojoj isti više nema nikakvih daljnjih potraživanja.

11.U konkretnom slučaju tužena, kao zakonska nasljednica svog supruga pok. I. P., umrlog 13. ožujka 2015., odgovara za njegove dugove do visine naslijeđene imovine, sukladno odredbi čl. 139. st. 1. ZN-a. Sukladno odredbi čl. 139. st. 3. ZN-a, na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednosti ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio, sud pazi samo na prigovor nasljednika. Kako proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-4717/15, UPP7OS-47/14-11 od 2. rujna 2015., tužena je naslijedila novčano potraživanje u iznosu od 22.414,24 kn prema investicijskom društvu Interkapital vrijednosni papiri d.o.o., koji su joj i isplaćeni. Nadalje, tužena je naslijedila i sredstva na tekućem računu ostavitelja HR… koja na dan 22. srpnja 2015. iznose 10,01 kn. Stoga je neosnovana i ničim dokazana tvrdnja tužitelja da u naslijeđenu imovinu valja uračunati i sredstva na tekućem računu u visini iznosa od 1.059,60 kn, kada sam tužitelj za potrebe ostavinskog postupka dostavlja podatke i potvrđuje da je stanje na dan 22. srpnja 2015. iznosilo 10,01 kn. Pritom tužitelj ničim ne dokazuje da je tužena nakon smrti ostavitelja, dakle nakon 13. ožujka 2015., raspolagala ovim iznosom sa tekućeg računa. Doduše, tužitelj se u podnesku od 21.lipnja 2018. poziva na to da dostavlja stanje po tekućem računu broj HR …, međutim dostavio je samo izvod iz poslovnih knjiga na dan 14.svibnja 2018. iz kojeg proizlazi da tužitelj ima tražbinu prema I. P. u iznosu od 84,64 kn na ime zateznih kamata po predračunu, što samo za sebe ne predstavlja dokaz stanju tekućeg računa u relevantnom periodu. Pritom valja navesti da je tužitelj na ročištu od 20.siječnja 2022. predložio zaključenje glavne rasprave te se stoga ima smatrati da je odustao od ranije predloženog financijskog vještačenja. Stoga je osnovan prigovor tužene da ova sredstva nisu bila predmetom nasljeđivanja te da je tužena naslijedila samo iznos od 22.414,24 kn te iznos od 10,01 kn, koliko je iznosilo stanje na tekućem računu. Teret dokazivanja činjenice da je tužena raspolagala preostalim sredstvima s tekućeg računa ostavitelja bio je na tužitelju, koji to ničim nije dokazao. Stoga sud smatra dokazanim da je tužena naslijedila imovinu u vrijednosti od 22.424,25 kn te tužena odgovara za obveze ostavitelja pok. I. P. samo do tog iznosa.

12.Neosnovan je prigovor tužene da tužitelj tužbom nije obuhvatio sve nasljednike. Kako je prethodno obrazloženo, upravo je tužena jedina nasljednica iza supruga pok. I. P., a upravo zbog činjenice da je već u ostavinskom postupku utvrđeno da su dugovi prema ostavini veći od ostavinske mase, zbog čega je u ime mlt. I. P., sina ostavitelja koji je rođen nakon njegove smrti, Centar za socijalnu skrb dao suglasnost posebnom skrbniku mlt. djeteta da ustupi svoj nasljedni dio nasljednici M. P., ovdje tuženoj, koja se prihvatila nasljeđivanja koje joj pripada temeljem Zakona, kao i ustupa po tom zakonskom nasljedniku. Prema tome, tužena se svojom voljom prihvatila nasljeđivanja, koje pritom uključuje i ostaviteljeve dugove.

13.Nadalje, sud nije prihvatio iskaz tužene, kao ni svjedoka P. Š., ocijenivši da su iskazi tužene i svjedoka nevjerodostojni i prilagođeni tome da tužena izbjegne podmirenje obveza prema tužitelju. Tužena tvrdi da nije znala visinu dugovanja ostavitelja, iako su u ostavinskom postupku utvrđena sva dospjela dugovanja ostavitelja prema tužitelju s osnova kreditnih obveza, na što upućuje zapisnik od 2. rujna 2015. Javni bilježnik je u ostavinskom postupku pribavio detaljna očitovanja o imovini ostavitelja, uključujući i njegova dugovanja, pa se tužena ne može pozivati da joj je to ostalo nepoznato. Štoviše, u ostavinskom postupku nije bilo prijavljenog navodnog dugovanja pok. I. P. prema P. Š., a bilo je evidentirano dugovanje koje je ostavitelj imao prema tužitelju, pa je životno nelogično i neprihvatljivo da bi tužena podmirivala navodne dugove ostavitelja o kojima nije imala saznanja, pored činjenice da je najkasnije tijekom ostavinskog postupka saznala za postojanje dugovanja prema tužitelju, kao i visinu te obveze. Prema tome, bilo bi logično za očekivati da je tužena podmirila dugove ostavitelja za koje je imala saznanja u trenutku kada je naslijedila njegovu imovinu, a ne dugove o kojima je tek naknadno stekla saznanja. Sud nije prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedoka P. Š., imajući u vidu činjenicu da se radi o srodniku pok. I. P. (bratu njegove supruge), kao i činjenicu da svjedok svoje navode nije potkrijepio relevantnim ispravama (ugovor, potvrda i sl.). Prema tome, iskaz ovog svjedoka je po ocjeni ovog suda prilagođen tvrdnjama i iskazu tužene i u cilju da ista uspije u ovom postupku.

14.Slijedom navedenog, sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev do visine iznosa od 22.424,25 kn, dok je preostali dio zahtjeva odbio kao neosnovan, iz naprijed navedenih razloga. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO).

15.Budući da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za iznos od 73.500,99 kn, na koje povlačenje je tužena pristala, to je sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, sud donio rješenje kao u toč. II.

15.Odluka o troškovima postupka, u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, temelji se na odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a, kojim je propisano da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Isto se odnosi i u odnosu na djelomično povlačenje, što je ovdje slučaj, pa je stoga tužitelj u obvezi naknaditi tuženoj troškove zastupanja koji su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu (T.br.7.1.) u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanja na ročištu (T.br.9.1.) od 19.3.2018. u iznosu od 1.000,00 kn te sastav podnesaka (T.br.8.3.) od 14.10.2016. i 9.4.2018., za svako po 250,00 kn, što ukupno iznosi 2.500,00 kn. Sud nije priznao tuženoj troškove sastava podneska od 14.10.2016. i 9.4.2018. u punom iznosu, budući da se u tim podnescima u bitnome ponavljaju navodi tužene iz odgovora na tužbu odnosno izneseni na pripremnom ročištu. Stoga je valjalo odbiti zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.500,00 kn, kao neosnovan.

16.U odnosu na dosuđujući dio presude, sud je o troškovima postupaka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a uz primjenu Tarife, slijedom čega je tužena dužna naknaditi tužitelju troškove sastava tužbe (T.br.7.1.) u iznosu od 1.000,00 kn, pristup na ročišta (T.br.9.1.) od 19.3.2018., 7.5.2018., 13.11.2018. i 20.1.2022., za svako po 1.000,00 kn, sastav podnesaka (T.br.8.1.) od 27.9.2016. u iznosu od 1.000,00 kn, sastav podnesaka (T.br.8.3.) od 17.11.2016., 27.3.2018., 3.5.2018. i 12.1.2022., za svako po 250,00 kn, što s pripadajućim PDV-om (T.br.42) te troškovima sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 570,00 kn te na presudu u iznosu od 570,00 kn ukupno iznosi 9.890,00 kn. U preostalom dijelu za iznos od 5.060,00 kn, sud je odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan, ocijenivši da istome ne pripada pravo na naknadu troškova sastava svih podnesaka u punom iznosu, jer se tužitelj u bitnome o navodima tužene očitovao u podnesku od 27. rujna 2016., te ostali podnesci nisu imali utjecaja na tijek i ishod postupka.

17.Slijedom navedenog, prebijanjem troškova odmjerenih jednoj i drugoj strani, tužena je dužna naknaditi tužitelju troškove postupka u visini 7.390,00 kn.

U R. 8.ožujka 2022.

S u t k i nj a

N. C. V.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene