REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 36/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice A. C. iz O., OIB … i II- tužitelja S. C. iz O., J., OIB …, koje oboje zastupa punomoćnik mr. sc. M. V., odvjetnik u O., protiv tuženice R. H., OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji oba tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1602/16-4 od 25. srpnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pn-66/15-29 od 25. kolovoza 2016., u sjednici dana 8. ožujka 2022.

p r e s u d i o j e:

I. Revizija I-tužiteljice A. C. protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1602/16-4 od 25. srpnja 2017. u točkama I.I. i I.II izreke se odbija kao neosnovana.

II. Revizija II-tužitelja S. C. protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1602/16-4 od 25. srpnja 2017. u točkama I.IV., I.VI., I.VII. i I.VIII. izreke se odbija kao neosnovana.

i

r i j e š i o  j e:

III. Revizija I. i II. tužitelja protiv odluke o parničnim troškovima u točkama II., III. IV. i V. izreke drugostupanjske presude se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Karlovcu, Stalna službe u Ogulinu, presudom poslovni broj Pn- 66/15-29 od 25. kolovoza 2016. sudio je:

"I. Nalaže se tuženiku R. H., OIB:…, da 1.tužiteljici A. C. iz O., OIB:…, plati na ime naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe plati iznos od 220.000,00 kn (slovima: dvjesto dvadeset tisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16. lipnja 2014.g. pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31. srpnja 2015.g. određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku R. H., OIB:…, da 1.tužiteljici A. C. iz O., OIB:…, plati na ime naknade materijalne štete za izgubljeno uzdržavanje iznos od 800,00 kn (slovima: osamsto kuna) mjesečno počevši od 16. lipnja 2014.g. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to najkasnije do 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec s tim da dospjele obroke plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 25. kolovoza 2016.g. pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31. srpnja 2015.g. određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se 1.tužiteljica A. C. s dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade materijalne štete zbog izgubljenog uzdržavanja u iznosu od 200,00 kn mjesečno odnosno u visini razlike od 800,00 kn do 1.000,00 kn.

IV. Nalaže se tuženiku R. H., OIB:…, da 2.tužitelju S. C. iz O., J., OIB:…, plati na ime naknade nematerijalne štete iznos od 461.600,00 kn (slovima: četiristo šezdeset jedna tisuća šesto kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16. lipnja 2014.g. pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31. srpnja 2015.g. određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se 2. tužitelj S. C. s dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade nematerijalne štete za iznos od 240.000,00 kn odnosno u visini razlike od iznosa 461.600,00 kn do iznosa od 701.600,00 kn.

VI. Nalaže se tuženiku R. H., OIB:…, da 2.tužitelju S. C. iz O., J., OIB:…, plati na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od 14. veljače 2014.g. do 25. kolovoza 2016.g. iznos od 23.145,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 25. kolovoza 2016.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

VII. Nalaže se tuženiku R. H., OIB:…, da 2.tužitelju S. C. iz O., J., OIB:…, na ime tuđe pomoći i njege plaća iznos od 450,00 kn (slovima: četiristo pedeset kuna) mjesečno počevši od 25. kolovoza 2016.g. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to najkasnije do 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

VIII. Nalaže se tuženiku R. H., OIB:…, da 2.tužitelju S. C. iz O., J., OIB:…, plati na ime naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade iznos od 800,00 kn (slovima: osamsto kuna) mjesečno počevši od 16. lipnja 2014.g. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to najkasnije do 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec s tim da dospjele obroke plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 25. kolovoza 2016.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IX. Odbija se da 2.tužitelj S. C. iz O., J., OIB:…, s dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno odnosno u visini razlike od 800,00 kn do 2.000,00 kn."

1.1.Tuženici R. H. je naloženo naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 38.288,50 kuna (točka X. izreke).

2. Županijski sud u Puli-Pola presudom poslovni broj Gž-1602/16-4 od 25. srpnja 2017. preinačio je prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu, u točkama I., II.,

IV., VI., VI. i VII. izreke i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

2.1. Rješenjem je preinačena prvostupanjska odluka o parničnim troškovima u toč. X. izreke presude te je tužiteljima naloženo naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 32.480,00 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška odbijen, a odbijen je u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova kao neosnovan (toč. II. izreke).

2.2. Odbijena je kao neosnovana, žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu, toč. III. i V. izreke prvostupanjske presude (toč. III. izreke).

2.3. Tužiteljima je naloženo naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 10.150,00 kn. (toč. IV. izreke), a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. V. izreke).

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade neimovinske i imovinske štete koju I- tužiteljica potražuje zbog smrti izvanbračnog supruga D. R., te radi naknade imovinske i neimovinske štete koju potražuje II-tuženik zbog tjelesne ozljede, koja je šteta posljedica štetnog događaja koji se dogodio 14. veljače 2014. godine u napuštenoj vojarni O..

4. Protiv drugostupanjske presude su tužitelji podnijeli zajedničku reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19). Revizija je podnesena zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Presuda ispitana po čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija dopuštenom revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, imajući pri tome na umu cjelokupni sadržaj revizije.

8. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno u toč. 3. ovog obrazloženja, po tužbi I-tužiteljice A. C. naknada neimovinske štete zbog smrti izvanbračnog supruga (pok. D. R.) kao i naknadu imovinske štete u obliku mjesečne novčane rente zbog njegove pogibije, i po tužbi II-tužitelja S. C. naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, kao i naknada imovinske štete u obliku mjesečne novčane rente zbog pretrpljenih ozljeda, sve zbog štetnog događaja koji se dogodio 14. veljače 2014. godine u prostoru napuštenog vojnog objekta u O., u kojem je uslijed eksplozije tijekom demontiranja upaljača zrna topničke granate smrtno stradao D. R. (izvanbračni suprug tužiteljice A. C.), dok je tužitelj S. C. zadobio teške i po život opasne ozljede.

9. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka odgovornost tuženice za štetu.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je dana 14. veljače 2014. u prostoru napuštenog vojnog objekta u O., uslijed eksplozije, izazvane demontiranjem upaljača zrna topničke granate, smrtno stradao D. R. (izvanbračni suprug tužiteljice A. C.), dok je tužitelj S. C. zadobio teške i po život opasne ozljede,

- da su, (kako je utvrdio drugostupanjski sud), prema izvješću Policijske postaje Ogulin od 12. ožujka 2014. godine i Zapisniku o očevidu kojeg su obavili djelatnici te policijske postaje dana 14. veljače 2014., na lijevoj i desnoj strani prilazne ceste, kojom se pristupa prostoru napuštene (bivše) vojarne O. u vlasništvu R. H., postavljeni stupovi sa tablama upozorenja "Ne prilazite. Na ovom području je velika opasnost od mina",

- da su pokojni D. R. i S. C., unatoč upozorenju, stupili u područje vojarne radi prikupljanja sekundarnih sirovina, pri čemu je pokojni D. R. rastavljao topnički projektil (granatu) koja je tom prilikom eksplodirala i usmrtila D. R. i teško ranila S. C..

10.1. Imajući na umu navedena utvrđenja drugostupanjski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete izravnom primjenom odredbe čl. 69. Ustava RH, na koju se pozvao prvostupanjski sud kad je prihvatio tužbeni zahtjev. Tuženica je prostor napuštene vojarne propisno označila kao područje za koje postoji sumnja da je minirano, pa u tom dijelu po stajalištu drugostupanjskog suda ne može postojati odgovornost za nastup štetnog događaja u smislu čl. 69. Ustava Republike Hrvatske, posebice stoga jer u konkretnom slučaju šteta i nije nastala kao posljedica zaostalog minsko-eksplozivnog sredstva, već isključivo kao posljedica radnje pok. D. R. koji je na području bivše vojarne rastavljao topničke projektile (granate).

10.2. Pri tome je drugostupanjski sud našao pravilnim činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, prema kojim su D. R. i tužitelj S. C. ušli su na područje bivše vojarne O., O. J., u namjeri da sakupljaju otpadno željezo i zaostala minsko-eksplozivna sredstva, a tijekom radnje demontiranja upaljača zrna topničke granate koju je obavljao D. R. došlo je do eksplozije od koje je D. R. stradao na mjestu događaja, dok je S. C. teško ozlijeđen. Nepostojanje ograde oko prostora napuštene vojarne, prema mišljenju drugostupanjskog suda, ne znači da R. H. nije poduzela adekvatne mjere da osobe upozori na opasnost kretanja u krugu vojarne (o čemu svjedoče postavljene table s upozorenjima), a općepoznata je činjenica da topničke granate ne mogu predstavljati sekundarnu sirovinu pogodnu za sakupljanje, a sakupljanje i rastavljanje topničkih projektila na prostoru napuštene vojarne predstavlja iznimno opasnu djelatnost u kojoj se nestručnim rukovanjem može ugroziti život i zdravlje ljudi. Stoga su D. R. i tužitelj S. C. svojim postupanjem, odnosno ulaskom na područje napuštene vojarne, unatoč vidljivim upozorenjima i opasnim rukovanjem pronađenim topničkim projektilima, dakle radnjom koju tuženica nije mogla predvidjeti, i čije posljedice nije mogla izbjeći ili otkloniti, uzrokovali štetu. Zato je po shvaćanju drugostupanjskog suda tuženica, vlasnica oružja i područja bivše vojarne, oslobođena odgovornosti za štetu u smislu čl. 1067. st. 2. ZOO-a oslobođena odgovornosti od naknade prouzročene štete.

11. Tužitelji revizijom pobijaju drugostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

12. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka:

12.1. Tužitelji su u reviziji naveli da pobijanu presudu nije moguće ispitati zato što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da su izneseni razlozi nejasni i proturječni, te zato što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. U obrazloženju ovih navoda tužitelji su naveli kako sud nije pravilno ocijenio iskaze svjedoka koji su tvrdili da nije bilo znaka upozorenja na ulasku u vojarnu u O., dok je drugostupanjski sud o toj činjenici odlučio na temelju izviješća Policijske postaje Ogulin od 12. ožujka 2014. godine i Zapisniku o očevidu

12.2. Opisanim navodima tužitelji sadržajno nisu konkretno ukazali na proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, nego su osporili ocjenu izvedenih dokaza kontradiktornog sadržaja, odnosno ukazali na bitnu povredu odredaba čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP. U odnosu na te navode valja imati na umu da prema odredbi čl. 8. ZPP sud odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, što je drugostupanjski sud i učinio. Obrazloženje presude je jasno, a drugostupanjski sud je odgovorio na žalbene navode odlučnog značenja u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP.

13. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje je ukazano revizijom.

14. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja prema odredbi čl. 365. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

15. Tužitelji u reviziji tvrde da su u donošenju pobijane presude pogrešno primijenjene odredbe više propisa i to:

- čl. 69. Ustava RH ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01., 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14),

- čl. 2. st. 1, čl. 4. st. 2., čl. 5.st. 2. i čl. 61. st. 1. i 2. Zakona o humanitarnom razminiranju ("Narodne novine", broj 153/05, 63/07, 152/08, dalje; ZoHR),

- čl. 1045. st. 3. i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, dalje: ZOO).

16. Tužitelji potražuju naknadu štete nastale od opasne stvari u vlasništvu R. H.. Stoga su za rješenje spora mjerodavne odredbe ZOO i to:

- čl. 1045. st. 3. ZOO prema kojoj za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju,

- čl. 1067. ZOO prema kojoj se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), a oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (st. 2.).

16.1. U odnosu odgovornosti R. H. za štete nastale od eksplozivnih naprava zaostalih nakon domovinskog rata Vrhovni sud RH je zauzeo pravno shvaćanje u više svojih odluka (Rev 482/06-2 od 23. svibnja 2006., Rev 131/08-2 od 14. svibnja 2008., Rev 751/07-2 od 19. rujna 2007.), pa tako i u odluci posl. br. Rev 977/07-2 od 14. siječnja 2009.,) u kojima je u bitnome navedeno:

- da prema odredbi čl. 70. (u izvornom tekstu 69.) Ustava RH svatko ima pravo na zdrav život, a država osigurava pravo građana na zdrav okoliš, te je dužna u okviru svojih ovlasti osobitu skrb posvetiti zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Ta odredba upućuje na to da je država dužna voditi brigu o tome da okoliš bude bezopasan i zdrav za ljude.

- da ljudski okoliš može biti zagađen i raznim eksplozivnim napravama zaostalim nakon rata, pa je država - tuženica R. H. ta koja je u jednom razumnom roku trebala osigurati da se sva područja za koja je utvrđeno da su minirana, odnosno za koja se sumnja da su minirana, obilježe kako građani ne bi zalazili u ta područja i izlagali se opasnosti.

- da su obvezu RH nalagale i odredbe Zakona o razminiranju ("Narodne novine", broj 19/96, 86/98 i 64/00), jer prema odredbi čl. 2. tog zakona poslovi razminiranja su poslovi od značaja za sigurnost Republike Hrvatske te zaštitu okoliša i zdravlja ljudi, a razminiranje se provodi putem Plana razminiranja kojeg donosi Vlada Republike Hrvatske (čl. 3. citiranog Zakona), a sredstva za provođenje plana se osiguravaju u državnom proračunu (čl. 4.). Okolnost što država poslove razminiranja ustupa pravnim osobama nije od značenja za odgovornost države za propuste u svezi zaštite okoliša, jer je država dužna obavljati inspekcijski nadzor nad radom pravnih osoba kojima je povjereno razminiranje (čl. 19. do 22. Zakona o razminiranju).

17. Imajući na umu utvrđenje da u konkretnom slučaju tuženica, koja je vlasnica napuštene (bivše) vojarne O., ni preko deset godina od dovršetka ratnih operacija nije uklonila eksplozivne naprave i učinila sigurnim prostor vojarne ograđivanjem ili na drugi način, pri čemu je poduzela mjere upozorenja tako što je na prilazu vojarni postavila jasne znakove opasnosti od eksplozivnih naprava, ostaje za ocijeniti je li u okolnostima konkretnog slučaja šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju tuženica nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

17.1. Glede okolnosti štetnog događa u postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da su D. R. i tužitelj S. C. neovlašteno ušli su na područje bivše vojarne O., O. J., u namjeri da sakupljaju otpadno željezo i zaostala minsko-eksplozivna sredstva, da su pristupili demontiranju upaljača zrna topničke granate koju radnju je obavljao D. R., i pri tome je došlo do eksplozije od koje je D. R. stradao na mjestu događaja, dok je S. C. teško ozlijeđen. Tužitelj S. C. je u svom iskazu potvrdio kako je imao saznanja da se topnički projektili nalaze na području bivše vojarne jer se već dulje vremena na tom prostoru bavio sakupljanjem čahura od oružja.

17.2. Kod ocjene o tome je li šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, treba imati na umu da je do eksplozije granate došlo pri nezakonitom rastavljanju granate radi prodaje metalnog dijela kao sekundarne sirovine, iako je općepoznata činjenica da topničke granate ne mogu predstavljati sekundarnu sirovinu pogodnu za sakupljanje. Sakupljanje i rastavljanje topničkih projektila na prostoru napuštene vojarne, osim što je nezakonito, predstavlja i iznimno opasnu djelatnost u kojoj se nestručnim rukovanjem može ugroziti život i zdravlje ljudi. D. R. i tužitelj S. C. su odrasle osobe svjesne opasnosti od eksplozivnih naprava, a unatoč tome su nedopuštenim ulaskom na područje napuštene vojarne (unatoč vidljivim upozorenjima) i opasnim rukovanjem pronađenim topničkim projektilima, uzrokovali štetu radnjom koju tuženica nije mogla predvidjeti, i čije posljedice nije mogla izbjeći ili otkloniti. U ovom slučaju nije riječ o slučajnom kontaktu trećih osoba s eksplozivnom napravom, nego o namjernom protuzakonitom rukovanju eksplozivnim napravama radi pribavljanja imovinske koristi, pa je predmetni slučaj činjenično bitno različit u odnosu na činjenična utvrđenja na kojima se temelji odluka Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev x-1109/13-2, na koju su se pozvali tužitelji u reviziji. Ovdje naime nije riječ o slučajnom aktiviranju mine na neoznačenom miniranom području naseljenog mjesta kao u predmetu Rev x-1109/13, nego je šteta nastala isključivo kao posljedica nezakonite opasne djelatnosti samih stradalnika koja je u tolikom mjeri neočekivana da ju tuženica nije mogla predvidjeti. Zbog iznijetih razloga je tuženica kao vlasnica eksplozivnih naprava (opasnih stvari) oslobođena odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO.

18. Zbog iznijetih razloga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava niti revizijski razlog bitnih povreda odredaba postupka na koje su tužitelji ukazali u reviziji.

19. Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

20. Revizija protiv odluke o parničnim troškovima je nedopuštena.

21. Prema odredbi čl. 382. st. 1. i 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude. Samo iznimno, stranke mogu prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.). Isto pravno shvaćanje zauzeto je već u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015. i nizu odluka revizijskog suda, te je uspostavljena ujednačena sudska praksa.

22. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP valjalo odbaciti reviziju protiv odluke o parničnim troškovima.

Zagreb, 8. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.