Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37.Gž R-3539/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Kovačević Ostoić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ksenije Grgić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz B., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik M. T., odvjetnik u V., protiv tuženika F. T. d.o.o., V. T., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u V., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-43/20-26 od 8. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 8. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-43/20-26 od 8. studenoga 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja B. M. koji glasi:

"I. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog dana 30.01.2018. godine između tužitelja B. M., B., OIB:… kao radnika i tuženika društva F. T. d.o.o., …, OIB:… kao poslodavca, a koji je otkaz tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu datiranu s 28.02.2020., nije dopušten.

II. Nalaže se tuženiku društvu F. T. d.o.o., .., OIB:… kao poslodavcu da vrati tužitelja B. M., …, OIB:… kao radnika na radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju B. M. da tuženiku F. T. d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. studenoga 2021. do isplate, po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. - dalje: ZPP), predloživši njeno preinačenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koje uz to proizlaze iz isprava u spisu i dijelom su nesporne, žalbeni navodi se i ne odnose na takve konkretne nedostatke.

5. Također ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih pravilnost presude ne bi bilo moguće ispitati, žalbeni navodi odnose se na činjenična utvrđenja i zaključke te pravna shvaćanja prvostupanjskog suda.

6. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene dok žalitelj ponavlja svoje navode i iznosi vlastitu ocjenu dokaza, zaključke o činjenicama i pravne stavove.

7. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili 30. siječnja 2018. ugovor o radu za poslove radnog mjesta direktora - člana uprave, na neodređeno vrijeme. U čl. 2. ugovoreno je da, ukoliko radnik prestane obavljati funkciju direktora, radi odnos će se nastaviti na način da je poslodavac dužan radniku omogućiti sklapanje ugovora o radu za drugo odgovarajuće radno mjesto, sukladno njegovoj stručnoj spremi.

8. Odlukom nadzornog odbora tuženika na sjednici održanoj 18. veljače 2020. tužitelj je opozvan s dužnosti direktora društva, ovu odluku on nije pobijao.

9. Odlukom nadzornog odbora tuženika donesenom na sjednici održanoj 24. veljače 2020. za direktoricu tuženika imenovana je M. Ž..

10. Dana 28. veljače 2020. tuženik je, zastupan po direktorici M. Ž., donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, time da mu radni odnos prestaje danom 4. ožujka 2020.

11. Odluka o otkazu je dostavljena tuženiku 10. ožujka 2020. poštom nakon što dostava od strane javnog bilježnika A. L. M. u N. M. 4. ožujka 2020. nije uspjela. Dana 19. ožujka 2020. je on preporučenom pošiljkom podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženiku dostavljen 23. ožujka 2020., o zahtjevu nije odlučeno.

12. Suprotno tvrdnji tužitelja odluka o otkazu nije protivna odredbi čl. 120.st.3. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019. - dalje: ZR) prema kojoj se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. I sam potvrđuje kao nespornu činjenicu da mu je pisana odluka o otkazu dostavljena poštom 10. ožujka 2020. Pri tome je bez utjecaja na zakonitost postupka dostave i same odluke o otkazu činjenica koju žalitelj naglašava, naime da je u odluci kao dan prestanka radnog odnosa naveden datum 4. ožujka 2020., iako mu je odluka dostavljena nakon tog datuma.

13. Naime, u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu, prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac nema obavezu poštivanja otkaznog roka što znači da je slobodan odrediti prestanak radnog odnosa već i danom donošenja odluke o otkazu i za nastupanje pravnih učinaka raskida ugovora nije odlučan dan njene dostave radniku, za razliku od redovnog otkaza kod kojeg prema odredbi čl. 121. st. 1. ZR otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu.

14. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj dostavio tuženiku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad s danom 28. veljače 2020., Međutim, kraj utvrđenja pa i nespornih činjenica da on nije obolio od profesionalne bolesti niti je ozlijeđen na radu, ta okolnost nije od utjecaja na zakonitost otkaza u smislu odredbe čl. 38. ZR.

15. Iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužitelj opozvan s funkcije direktora društva odlukom nadzornog odbora od 18. veljače 2020. jer:

- nije upozorio nadzorni odbor na neutemeljenost odluke nadzornog odbora o isplati mjesečne naknade za rad njegovom predsjedniku i dopustio je kao direktor da se predsjedniku nadzornog odbora isplaćuje mjesečna naknada za rad bez valjane osnove sve do naloga skupštine društva o obustavi isplate i opozivu predsjednika nadzornog odbora iz članstva odbora a što su bile njegove obveze kao direktora društva,

- što je akumulator naručen i plaćen u ime i za račun poslodavca ugradio u svoj osobni automobil,

- što je bez znanja i odobrenja Skupštine i nadzornog odbora s predsjednikom nadzornog odbora sastavio izmijenjeni tekst vlastitog ugovora o radu u kojem je izmijenjena odredba o dodatku na plaću po osnovi staža tako da je umjesto dodatka od 0.5% za godinu staža kod poslodavca određen dodatak od 0,5% za svaku godinu staža, tako da su postojala dva teksta ugovora o radu o čemu nisu obaviješteni članovi nadzornog odbora i skupština, isplata plaće je od prvog mjeseca njegovog rada izvršena prema izmijenjenom tekstu.

16. Nadalje se u odluci o otkazu navodi da iz ponašanja radnika na radnom mjestu direktora proizlazi da ne cijeni radni odnos kod poslodavca time niti poslodavca, da ne drži do zakonitog i poštenog radnog odnosa s poslodavcem koji podrazumijeva međusobno uvažavanje i poštovanje zbog čega poslodavac ne može imati poslovni interes za nastavak radnog odnosa s njim na bilo kojem drugom radnom mjestu.

17. Neosnovano žalitelj osporava zakonitost odluke tvrdeći da ne sadrži valjane razloge za odluku o otkazu ugovora o radu već samo za odluku o opozivu s funkcije direktora, a riječ je o različitim odlukama.

18. Iako je točno da su opoziv s mjesta direktora i odluka o otkazu ugovora o radu dvije različite odluke, ovisno o okolnostima svakog slučaja moguće je da razlozi opoziva budu ujedno i valjani razlozi za otkaz ugovora o radu ukoliko se radi o propustima i povredama radnih obveza ili drugim činjenicama zbog kojih za poslodavca nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa niti na nekom drugom radnom mjestu. U ovom slučaju iz obrazloženja pobijane odluke o otkazu proizlazi upravo da je tuženik zbog postupaka tužitelja koji su bili razlog njegovog opoziva izgubio povjerenje u njega i njegov odnos prema radu i njemu kao poslodavcu, u njegovu korektnost, zbog čega nije za njega prihvatljiv nastavak radnog odnosa niti na nekom drugom radnom mjestu.

19. Nadalje, odluku o otkazu je donijela direktorica društva, kao organ društva koji je prema odredbi čl. 10. Izjave trgovačkog društva F. T. d.o.o. (dalje: Izjava) ovlašten zastupati društvo samostalno i pojedinačno, bez ograničenja (list. 49. spisa). Stoga je, suprotno navodima tužitelja, odluku o otkazu donijela ovlaštena osoba. Pri tome nije odlučno da li je sve činjenice na kojima se temelji odluka o otkazu ona osobno i sama utvrđivala ili je odluku donijela temeljem činjenica koje su utvrdili drugi organi društva (čl. 9. Izjave), skupština društva koju čini član društva u ovom slučaju grad Krapinske Toplice kao osnivač kojega predstavlja gradonačelnica, kao i pojedini članovi nadzornog odbora.

20. Suprotno navodima žalitelja, iz provedenih dokaza i utvrđenja suda prvoga stupnja proizlazi da mu je omogućeno izjašnjenje o svim činjenicama na kojima se temelje razlozi kako opoziva tako i otkaza. Iz dopisa gradonačelnice od 5. prosinca 2019. (list 58. spisa) proizlazi da je od njega tražila očitovanje i podatke o isplatama naknada članovima nadzornog odbora, pojašnjenje o isplatama dodatka za minuli rad temeljem njegovog ugovora o radu i pojašnjenje računa broj 724-1-1 od 5 studenoga 2018. (s datumom otpreme 31. listopada 2019.) izdanog po N. T. s izričitim navodima o vozilu u koje je ugrađena nabavljena oprema. Tužitelj je dopisom od 6. prosinca 2019. uz ostalo, potvrdio isplate naknade članu (ondašnjem predsjedniku) nadzornog odbora koja u bruto davanjima iznose 81.144,35 kn i u 2019. 73.029,87 kn, izjasnio se da je njegovim ugovorom o radu u čl. 11. st. 2. ugovorena isplata dodatka na staž od 0.5% za svaku godinu navršenog staža prema evidenciji HZMO-a te da se sporni račun odnosi na dio sklopa motorne pile STIHL a ne na akumulator.

21. Nakon toga je dana 30. siječnja 2020. održan sastanak u uredu gradonačelnice kojem je prisustvovao i tužitelj, uz članove nadzornog odbora B. A. i J. O., radi razjašnjenja u vezi spornog računa br. 724-1-1 od 31. listopada 2018. ispostavljenog tuženiku. Iz zapisnika proizlazi izjava dvaju članova nadzornog odbora da su osobno provjerili navode tužitelja o tome da se predmetni račun odnosi na dio sklopa motorne pile ali su utvrdili da je riječ o akumulatoru koji je ugrađen u osobni automobil tužitelja, prisutni tužitelj nije osporio njihove navode već je izjavio ako je akumulator problem da će on izvršiti povrat tih 1.000,00 - 2.000,00 kn tuženiku. Na sastanak je pristupio i Ž. L., radnik tuženika koji je potvrdio da je potpisao otpremnicu i primitak akumulatora ali ga nikada nije preuzeo niti mu je poznato gdje je završio. Uz to, iz očitovanja N. T. d.o.o. od 9.siječnja 2020. - pojašnjenja računa 724-1-1 od 31. listopada 2018. (list 108.spisa) proizlazi da se isti odnosi na akumulator koji je tužitelj usmeno naručio.

22. Nadalje, iz zapisnika sa sastanka od 30. siječnja 2020. također proizlazi da je tužitelj predočio primjerak ugovora o radu kojim je ugovoreno pravo na dodatak na staž za svaku godinu staža te su prisutni usporedbom utvrdili da postoji više verzija istog ugovora o radu.

23. Iz zapisnika o sastanku održanom 18. veljače 2020. u uredu gradonačelnice proizlazi da se tužitelj izjašnjavao u vezi postojanja dva različita primjerka ugovora o radu, tom je prilikom potvrdio da je u prvom primjerku ugovoren dodatak od 0.5% za godinu staža kod poslodavca te je nakon informacije računovodstva da se drugim radnicima isplaćuje taj dodatak za ukupni staž, u dogovoru s tadašnjim predsjednikom nadzornog odbora sastavio drugi primjerak ugovora s izmijenjenom odredbom samo u pogledu tog dodatka, nije mu poznato da li je postojala suglasnost ostalih članova nadzornog odbora.

24. Konačno, tužitelj je bio prisutan i na sjednici nadzornog odbora održanoj 18. veljače 2020. na kojoj je donesena odluka o njegovom opozivu, također je bio određeno vrijeme prisutan i na sjednici nadzornog odbora od 24. veljače 2020. kada mu je predloženo da se izjasni o svim spornim pitanjima i okolnostima koje mu se stavljaju na teret radi eventualnog sporazuma, kako bi se sve riješilo mirnim putem,ali je on izjavio da se ne može očitovati dok ne primi "pismeni prijedloge" i obavi konzultacije s odvjetnikom.

25. Iz izloženog proizlazi da je tužitelj bio uključen u sve radnje poduzete radi razjašnjenja činjenica o propustima za koje ga se sumnjičilo i teretilo, on te činjenice nije niti osporio, slijedom čega neosnovano tvrdi da mu je uskraćeno pravo na obranu. Uz to, iz njegovih navoda ne proizlazi koje konkretne činjenice ili dokaze nije mogao iznijeti u postupku kod poslodavca koji je prethodio otkazu a zbog kojih on, kako tvrdi "nikada ne bi mogao donijeti takvu odluku", njegova tvrdnja u tom pravcu je posve paušalna.

26. Odluka o otkazu također nije donesena protekom prekluzivnog roka propisanog odredbom čl. 116. st. 2. ZR prema kojoj se ugovor o radu može izvanredno otkazati u roku od 15 dana od saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji. Iz prethodno izloženih činjenica proizlazi da su činjenice o spornim postupcima tužitelja u ovom slučaju utvrđivane tijekom prosinca 2019. te siječnja i veljače 2020., tužitelj je u to vrijeme obavljao dužnost direktora, tj. organa ovlaštenog za zastupanje i donošenje odluke o otkazu. Obzirom na tu okolnost, tek po njegovom opozivu mogao je početi teći rok za donošenje odluke o otkazu a u ovom slučaju je odluka donesena od strane novoizabrane direktorice u zakonskom roku.

27. Iz utvrđenja nadalje proizlazi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o opravdanosti razloga za otkaz.

28. Netočan je navod tužitelja da mu je i neovisno o izmijenjenoj odredbi ugovora o radu, temeljem samog Kolektivnog ugovora o radu za graditeljstvo (Narodne novine, broj: 115/2015., 26/2018. - dalje: KU) pripadao dodatak za radni staž od 0.5% za svaku godinu radnog staža, a ne samo za staž ostvaren kod tuženika, kako je bilo ugovoreno u čl. 11. njegovog ugovora o radu.

29. Naime, iz odredbe čl. 5. KU proizlazi da se on ne odnosi na radnike s posebnim ovlastima čija se prava i obveze utvrđuju posebnim ugovorom. U st. 2. je navedeno da su radnici s posebnim ovlastima iz st.1. toga članka radnici koji su kao rukovodeće osobe statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima poslodavca ovlašteni voditi poslove poslodavca i koji samostalno donose odluke o organizaciji rada i poslovanja poslodavca.

30. Iz odredbe čl. 9. Izjave o osnivanju tuženika proizlazi uz ostalo, da tužitelj kao direktor samostalno, na vlastitu odgovornost vodi poslove društva te nesporno predstavlja osobu s posebnim ovlastima na koju se, prema citiranoj odredbi čl. 5. KU, ne odnose njegove odredbe.

31. Stoga, kada je u pitanju konkretno, ovdje sporno njegovo pravo na dodatak na staž, ono ne proizlazi direktno i neposredno iz odredbi KU već iz njegovog ugovora o radu s tuženikom, s kojim je ugovorena isplata dodatka od 5% za godine staža ostvarene kod poslodavca (uz neto iznos plaće od 9.300,00 kn). Na prava i obveze koja nisu regulirana tim ugovorom stranke su ugovorile primjenu Pravilnika o radu, Zakona o radu te Kolektivnog ugovora za graditeljstvo, među kojima će se primijeniti ono što je najpovoljnije za radnika.

32. Iz izloženog slijedi da je za isplatu spornog dodatka tužitelju kao radniku s posebnim ovlastima bilo mjerodavno ono što je ugovoreno s poslodavcem, u ovom slučaju 0,5% za godine staža kod poslodavca. Ovu je odredbu je tužitelj s ondašnjim predsjednikom nadzornog odbora F. P. bez znanja i suglasnosti ostalih članova nadzornog odbora kao tijela koje zastupa društvo prema upravi (čl. 20. Izjave) izmijenio sastavivši drugi primjerak ugovora a na poziv skupštine (gradonačelnice) u pisanom odgovoru od 6.prosinca 2019. (list 59. spisa) neistinito naveo da je u njegovom ugovoru o radu ugovorena isplata dodatka od 0,5% za svaku godinu staža.

33. Nadalje, također je u ovom postupku utvrđeno da je tužitelj, kako ga se tereti, iako prema odredbi čl. 10. Izjave dužan voditi poslovanje društva na vlastitu odgovornost, s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, dopustio i tolerirao da se ondašnjem predsjedniku nadzornog odbora F. P. isplaćuju tijekom cijele 2018. i 9 mjeseci 2019. naknade za rad u mjesečnim iznosima od po 5.000,00 kn iako za to nije postojao valjani temelj u smislu čl. 21. Izjave odnosno odluka skupštine.

34. Iz utvrđenja suda prvoga stupnja proizlazi i točnost navoda tuženika da je tužitelj usmeno naručio od tvrtke N. T. akumulator na koji se odnosi račun br. 724-1-1- izdan 5. studenoga 2018, datum otpreme 31. listopada 2018., koji je platio tuženik, a isti je ugrađen u automobil tužitelja koji je u pisanom očitovanju skupštini pokušao prikriti tu okolnost tvrdeći da je riječ o dijelu sklopa za motornu pilu.

35. Stoga je pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da je tužitelj teškim kršenjem obveza iz radnog odnosa kod obavljanja poslova direktora, svojim odnosom prema radu i ostalim organima društva ujedno njemu kao poslodavcu, narušio povjerenje tuženika te stoga za njega nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa niti na drugom radnom mjestu, što predstavlja zakoniti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR.

36. Slijedom izloženog, neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanje tužitelja na rad.

37. Odluka o naknadi parničnoga troška je zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

38. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Vesna Kovačević Ostoić, v.r.