REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 138/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja T. S. iz R., OIB: ... i drugotužiteljice B. S., iz R., OIB: ... , zastupanih po punomoćniku P. O., odvjetniku u R., protiv prvotuženika R. B. iz R., OIB: ... , drugotuženika G. V. iz R, OIB: ... i trećetuženice Lj. V. iz R., OIB: ... , zastupanih po punomoćnici L. B., odvjetnici u R., radi utvrđenja prestanka prava korištenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1790/2015-5 od 27. srpnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2368/12 od 29. prosinca 2014., na sjednici održanoj 8. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1790/2015-5 od 27. srpnja 2016. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i sudi:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2368/12 od 29. prosinca 2014. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je 6. prosinca 1992. tuženicima prestalo pravo korištenja nekretnine kat. čest. br. 741/22, sada upisane kao kuća i dvorište od 687,00 m2 u zk. ul. br. 2454, k. o. S. te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužiteljima naloženo naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu 8.169,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 29. prosinca 2014. do isplate.

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženicima trošak podnošenja revizije u iznosu 2.206,25 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da je 06. prosinca 1992.g. 2-tuženiku i 3-tuženoj prestalo pravo korištenja nekretnine k.č.br. 741/22 upisane sada kao kuća i dvorište od 687 m2 u z.k.ul.br. 2454 k.o. S. te se određuje brisanje prava vlasništva tuženika i brisanje prava korištenja 2 i 3-tuženika nad ovom nekretninom, a tuženici su solidarno dužni tužiteljima naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Nalaže se tužiteljima da tuženicima naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.169,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi od 12% godišnje od 29. prosinca 2014.god. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2.Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2368/12 od 29. prosinca 2014. godine u dijelu točke 1. izreke u kojem je odbijen njihov zahtjev radi brisanja prava vlasništva tuženika i brisanja prava korištenja tuženika G. V. i Lj. V. na nekretnini označenoj kao kat. čest. br. 741/22, sada upisanoj kao kuća i dvorište od 687,00 m2, iz zk. ul. br. 2454, k. o. S., kao i zahtjev radi solidarne naknade parničnog troška.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja p r e i n a č u j e se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2368/12 od 29. prosinca 2014. godine u preostalom dijelu točke 1. izreke, te u točki 2. izreke, i sudi:

Utvrđuje se da je dana 06. prosinca 1992. godine tuženicima G. V. i Lj. V. prestalo pravo korištenja nekretnine kat. čest. br. 741/22, sada upisane kao kuća i dvorište od 687,00 m2 u zk. ul. br. 2454, k. o. S.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.169,00 kuna i isplatu zakonskih zateznih kamata na taj iznos po stopi od 12% godišnje koje teku počev od 29. prosinca 2014. godine do isplate.

Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.

III. Tužitelji sami snose svoj trošak postupka po žalbi.“

3. Protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom II. izreke reviziju su podnijeli tuženici, pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. te na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te iz razloga što odluka o sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su preinačenje drugostupanjske presude, podredno njeno ukidanje uz vraćanje predmeta na ponovno suđenje tom sudu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a (toč. 3.).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.1. Prema odredbi čl. 373. a st. 1. ZPP-a, drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1. da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2. da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze.

Prema odredbi st. 2. toga članka prigodom donošenja odluke iz st. 1. tog članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, dok prema odredbi st. 3. istoga članka u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. toga članka, drugostupanjski sud će ju donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. toga zakona.

7. Iz obrazloženja drugostupanjske presude se može zaključiti da je ta presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke donesena na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a jer je drugostupanjski sud, uvidom u rješenje Gradskog vijeća Grada R. od 16. prosinca 1996. utvrdio bitne činjenice koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir (da je riječ o pravomoćnom rješenju koje je doneseno jer na prijepornoj nekretnini nije izgrađen objekt odnosno nisu izvedeni značajniji radovi), te je obzirom na tako utvrđene činjenice preinačio prvostupanjsku presudu i u navedenom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev.

7.1. Slijedom navedenog, drugostupanjska presuda je u pobijanom dijelu donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a, pa je stoga tuženicima u ovoj pravnoj stvari dopušteno podnošenje revizije za koju su pretpostavke određene čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

7.2. U takvoj situaciji, a kada je dakle dopušteno podnošenje tzv. redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, nema mogućnosti podnošenja revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, tzv. izvanredne revizije.

7.3. Zato je ovaj sud podnesenu reviziju tuženika razmatrao kao tzv. redovnu reviziju i u tom smislu ocjenjivao osnovanost njezinih navoda, te u tom smislu i ispitao zakonitost pobijane presude.

8. Revizijski sud je ispitao drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a budući da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni svi relevantni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni niti proturječni, te drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je drugotuženiku i trećetuženici prestalo pravo korištenja nekretnine k.č.br. 741/22 upisane sada kao kuća i dvorište od 687 m2 u z.k.ul.br. 2454 k.o. S., te zahtjev da se odredi brisanje prava vlasništva prvotuženika i brisanje prava korištenja drugotuženika i trećetuženice nad ovom nekretninom.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužitelji priloženim rješenjima o nasljeđivanju dokazali da su nasljednici ranijeg vlasnika nekretnine, pok. E. S.,

- da su drugotuženik i trećetuženica bili upisani kao vlasnici predmetne nekretnine, i to nakon što je brisano njihovo pravo korištenja, a da je kao vlasnik sada upisan prvotuženik,

- da je rješenjem Skupštine Općine R. od 14. siječnja 1988. Općini R. dano na korištenje i predano u posjed radi izgradnje individualnih stambenih objekata u naselju S. građevinsko neizgrađeno zemljište u društvenom vlasništvu, među kojima i predmetna nekretnina označena kao kat. čest. br. 741/22, iz zk. ul. br. 2454, k. o. S.,

- da su rješenjem istog tijela od 18. rujna 1989. drugotuženiku predane na korištenje i u posjed za izgradnju stambene zgrade gradilište broj 50 kat. čest. br. 741/22 i kat. čest. br. 2088/2, iz zk. ul. br. 1022, k. o. S., upisane kao društveno vlasništvo i na korištenju Općine R., za koje zemljište je taj tuženik bio dužan platiti naknadu, kao i zaključiti s Općinom R. ugovor o međusobnim pravima i obvezama, nakon čega je trebao stupiti u posjed predmetnog zemljišta, s time da je bio u obvezi da u roku od tri godine od dana zaključenja ugovora izgradi objekt ili izvrši znatnije radove na njegovoj izgradnji, jer će se u suprotnom utvrditi prestanak prava korištenja tog građevinskog zemljišta, te izvršiti njegova predaja u posjed Općini R.,

- da je dana 6. prosinca 1989. između Općine R. i drugotuženika sklopljen ugovor o korištenju predmetnog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu,s time da je ugovoreno da će objekt predviđen za izgradnju biti izgrađen u roku od tri godine od dana zaključenja toga ugovora, odnosno da će biti izvedeni znatniji radovi,

- da je rješenjem Gradskog vijeća Grada R. od 16. prosinca 1996. utvrđen prestanak prava korištenja na predmetnoj nekretnini drugotuženiku i trećetuženici jer na prijepornoj nekretnini nije izgrađen objekt, odnosno nisu izvedeni znatniji radovi, te je raskinut ugovor o korištenju predmetnog građevinskog zemljišta od 6. prosinca 1989. koji je zaključen između Općine R. i drugotuženika,

- da je na temelju provedenog uviđaja utvrđeno je da je na spornoj nekretnini izgrađen nezavršeni stambeni objekt koji se sastoji od suterena, prizemlja i prvog kata, i to sukladno građevinskoj dozvoli izdanoj 29. listopada 1990.

12. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 365. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), kojom je propisano da tko tvrdi da je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu odnosno prvenstveno pravo korištenja toga zemljišta u međuvremenu izvanknjižno prestalo, treba to dokazati pred sudom da bi se na temelju sudske odluke izbrisalo to pravo odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo.

13. Obzirom na utvrđene činjenice, prvostupanjski sud je zaključio da su na predmetnoj nekretnini u roku od tri godine od dana sklapanja ugovora s Općinom R. od 6. prosinca 1989. izvedeni znatniji radovi na izgradnji objekta, slijedom čega tužitelji nisu dokazali da je pravo korištenja tuženicima prestalo te stoga odbija tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

14. Drugostupanjski sud je, pošavši od toga da je rješenje Gradskog vijeća Grada R. od 16. prosinca 1996. postalo pravomoćno, ocijenio da su tužitelji dokazali svoje tvrdnje da je 6. prosinca 1992. prestalo pravo korištenja drugotuženika i trećetuženice na prijepornoj nekretnini, pa da je pravilnom primjenom odredbe čl. 365. st. 6. ZV-a trebalo udovoljiti tom dijelu tužbenog zahtjeva.

15. U reviziji, kao i tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, tuženici ističu prigovor aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.

16. Takav prigovor tužitelja je osnovan.

17. Naime, iz rezultata provedenog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je rješenjem Skupštine Općine R. od 14. siječnja 1988. Općini R. dano na korištenje i predano u posjed građevinsko neizgrađeno zemljište u društvenom vlasništvu te je izvršena deposedacija nekretnine koje je prijašnji vlasnik bio pok. prednik tužitelja E. S.

17.1. Potom je ta nekretnina predana drugotuženiku na korištenje i u posjed, da bi rješenjem Gradskog vijeća Grada R. od 16. prosinca 1996. bio utvrđen prestanak prava korištenja drugotuženika na predmetnoj nekretnini i raskinut ugovor o korištenju građevinskog zemljišta.

17.2. Slijedom navedenog, obzirom da je proveden zakonit postupak deposedacije i davanja zemljišta na korištenje novom korisniku propisan odredbama Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 54/80, 42/86, 41/88, 48/88, 16/90 i 53/90 – dalje: ZGZ), prestala su prava prijašnjeg vlasnika na predmetnoj nekretnini, prednika tužitelja pok. E. S., a koja nekretnina je oduzeta u korist Općine R..

17.3. Potom je, sukladno odredbi čl. 53. ZGZ-a, doneseno rješenje kojim je utvrđeno da je prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta i da ga je korisnik dužan predati općini, te je raskinut ugovor o korištenju građevinskog zemljišta sklopljen između drugotuženika i Općine R.

17.4. Dakle, obzirom da su prestala prava prijašnjeg vlasnika nekretnine ne proizlazi da bi tužitelji, kao njegovi pravni slijednici, bili aktivno legitimirani za podnošenje tužbenog zahtjeva kojim zahtijevaju utvrđenje da je tuženicima prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta – već bi za to bio aktivno legitimiran pravni slijednik bivše općine.

18. Valja napomenuti da su tužitelji ovlaštenici prava koja proizlaze iz Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02) te su, kao što to iz spisa predmeta proizlazi, podnijeli zahtjev za povrat predmetne nekretnine, u odnosu na kojeg je pravomoćno odlučeno da im pripada pravo na naknadu.

19. Obzirom na izloženo, valjalo je, pozivom na odredbu čl. 395. st. 1. ZPP-a, prihvatiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci presude.

20. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je obvezati tužitelje na naknadu zatraženog troška sastava revizije u iznosu 112,5 bodova po Tbr. 10. toč. 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) što uz vrijednost boda od 10,00 kn po Tbr. 50 iznosi 1.125,00 kn, čemu je pribrojen iznos PDV-a od 25% što iznosi 1.406,25 kn te zatraženi iznos sudske pristojbe plaćene na reviziju 800,00 kn, što sveukupno iznosi 2.206,25 kn.

Zagreb, 8. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.