REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1137/2019-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnici B. V. i mr. N. V., odvjetnik u R., protiv tuženika Sveučilište u R., Pomorski fakultet u R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-32/17-2 od 4. prosinca 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2502/12-43 od 17. studenoga 2016., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj P-2502/12-50 od 29. studenoga 2016., u sjednici održanoj 8. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj GžR-32/17-2 od 4. prosinca 2018. u dijelu kojim je potvrđena točka I. izreke presude Općinskog suda u Rijeci broj P-2502/12-43 od 17. studenog 2016., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj P-2502/12-50 od 29. studenoga 2016.
r i j e š i o j e:
Odbacuju se dopune revizije tužitelja od 8. listopada 2021. i 21. veljače 2022. kao nepravodobne.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da mu tuženik isplati s naslova prekovremenog rada iznos od 331.930,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i da mu naknadi prouzročeni parnični trošak (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 74.612,00 kuna, s pripadajućom zateznom kamatom (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke.
3. Rješenjem suda drugog stupnja ukinuta je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom II. izreke glede troškova postupka i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (toč. I.). Odlučeno je da će se o troškovima sastava žalbi i odgovora na žalbu odlučiti konačnom odlukom (toč. II.).
4. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti u skladu s revizijskim navodima, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
5. Tužitelj je revizijskom sudu dostavio i podneske 8. listopada 2021. i 21. veljače 2022., s kojima je postupljeno kao s dopunama revizije.
6. Odgovor na reviziju nije podnesen.
7. Revizija tužitelja nije osnovana, a dopune revizije su nepravodobne.
8. U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada u razdoblju od rujna 2009. do lipnja 2012.
10. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj bio djelatnik tuženika od 1992., na radnom mjestu domara ložača, pri čemu tužitelj ima pravo na besplatan stan koji se nalazi unutar radnog prostora tužitelja. Nadalje sudovi utvrđuju da je tužitelj sam izvršio organizaciju posla na način da je isti obavljao tijekom cijelog dana, periodično po potrebi i na zahtjev djelatnika s kojima je surađivao, iako se nije radilo niti o hitnim, niti o neodgodivim poslovima koji ne trpe odgodu, niti su mu isti bili naloženi od strane neposredno nadređenih, a posebno ne pismeno. Sudovi nadalje utvrđuju da tužiteljev posao nije bio obujma dužeg od 40 sati tjedno, te da je za cijelog utuženog razdoblja primao plaću prema satima rada u platnim listama, s time da za utuženo razdoblje u spisu ne postoji verificirana evidencija o prisutnosti tužitelja na radu. Također nižestupanjski sudovi zaključuju da činjenica je li tuženik počinio prekršaj nedonošenjem odluke o radnom vremenu ili ne vođenju evidencije je neodlučna za zaključak o postojanju prekovremenog rada, obzirom nisu ispunjeni uvjeti sukladno čl. 42. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 - dalje: ZR), kao i da tužitelj sukladno čl. 219. ZPP nije dokazao da je obavljao poslove u trajanju dužem od redovnog fonda sati.
11. Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, niti ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.
12. Revident u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP smatrajući da su nižestupanjski sudovi iz provedenih dokaza trebali zaključiti da je tužiteljevo radno vrijeme bilo duže od 8 sati dnevno.
13. U skladu s odredbom čl. 8. ZPP izvedene dokaze sud prosuđuje prema svom uvjerenju, dok pobijana presuda sadrži uvjerljive i logične razloge kojima se može provjeriti ima li takvo uvjerenje osnovu u provedenim dokazima u postupku. Naime, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatra revident da bi trebalo, te ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čini revident.
14. U odnosu na revizijske navode koji se zapravo svode na prigovor ocjeni izvedenih dokaza te iznošenje drugačijih zaključaka, suprotnih zaključcima nižestupanjskih sudova, valja reći da navedenim prigovorima tužitelj zapravo ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa niti ti revizijski razlozi nisu osnovani.
15. Odredbom članka 131. stavak 4. ZR propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.
16. U konkretnom slučaju za utuženo razdoblje ne postoji verificirana evidencija o prisutnosti tužitelja na radu, međutim ručno pisana evidencija radnih sati koju je dostavio tužitelj sama za sebe ne može biti dostatan i vjerodostojan dokaz u pravcu dokazivanja prekovremenih radnih sati, osobito što tužitelj nikada navedenu evidenciju nije dostavio tuženiku, niti je osporio odrađeni broj sati koji je bio naveden u obračunskim listama. Treba dodati da ostali, u postupku izvedeni dokazi, nisu ukazivali na točnost te evidencije sastavljene po tužitelju.
17. Obzirom iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelj nije radio prekovremeno, ne postoje pretpostavke za isplatu utuženog iznosa, slijedom čega nisu od značaja navodi tužitelja iz revizije u svezi primjene odredbi čl. 131. ZR.
18. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, budući da iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelj nije radio prekovremeno, pa neosnovano zahtijeva isplatu naknade za prekovremene sate.
19. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
20. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi bila pravovremena i dopuna revizije mora biti podnesena u roku za podnošenja revizije.
21. Iz spisa proizlazi da je punomoćniku tužitelju pobijana drugostupanjska presuda dostavljena 9. siječnja 2019. pa je u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije tužitelja, bio 8. veljače 2019. (petak).
22. Obzirom da tužitelj dopune revizije nije podnio u roku koji je određen za podnošenje revizije, već protekom tog zakonskog roka, to su dopune revizije nepravovremene u smislu odredbe čl. 389. st. 1. ZPP.
23. Zbog navedenog su na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP dopune revizije tužitelja od 8. listopada 2021. i 21. veljače 2022. odbačene kao nepravovremene, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 8. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
