Poslovni broj: Gž Ob-72/2023-3

 

 

                                                                                     Poslovni broj: Gž Ob-72/2023-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., OIB …, V., zastupan po punomoćniku M. M., odvjetniku u O., protiv tužene A.-J. B., OIB …, V., zastupana po punomoćniku F. M., odvjetniku u V., radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj 8 P Ob-9/2022-31 od 13. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice A.-J. B. i potvrđuju se presuda i rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj 8 P Ob-9/2022-31 od 13. listopada 2023.

 

Obrazloženje

 

 

              1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Prestaje obveza uzdržavanja određena tužitelju D. B. O.: … iz V., prema tuženici A. - J. B. OIB.: … iz V., presudom Općinskog suda u Kaštel Lukšiću P-237/01 od 8. travnja 2002. godine, a izmijenjena presudom Općinskog suda u Vukovaru P-11/12 od 15. svibnja 2015. godine s danom podnošenja tužbe sudu, odnosno 24. veljače 2022. godine.

 

II. Nalaže se tuženoj A.-J. B. OIB.: …iz V., naknaditi tužitelju D. B. OIB.: iz V.,  parnični trošak u iznosu 537,53 eura(slovima: petsto trideset sedam eura i pedeset tri centa), odnosno 4.050,02 kuna(slovima: četiri tisuće pedeset kuna i dvije lipe)1, a sve to u roku od 15 dana. "

 

              1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"I. Zabranjuje se tuženoj A.-J. B. OIB.: …iz V., naplata uzdržavanja od tužitelja D. B. OIB.: …iz V., temeljem presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-11/2012-18 od 15. svibnja 2015.g. i to tražbina nastalih nakon podnošenja tužbe, odnosno od tražbine za ožujak 2022.g. pa nadalje sve do pravomoćnog okončanja ovog postupka."

 

              2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremenu žalbu izjavila je tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je kod tuženice došlo do promijenjenih okolnosti jer da sve pretpostavke na temelju kojih su donesene ranije  odluke egzistiraju, da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 300. stavak 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19 i 47/20, dalje ObZ), a da se nije promijenilo ni zdravstveno stanje tuženice. Predlaže drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu i rješenje ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje prvostupanjskom sudu. 

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.  

 

              4. Žalba tuženice je neosnovana.

 

              5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se presudom utvrdi da prestaje obveza uzdržavanja tužitelja prema tuženici određena presudom Općinskog suda u Kaštel Lukšiću poslovni broj P-237/01 od 8. travnja 2002., a izmijenjena presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-11/2012 od 15. svibnja 2015. s danom podnošenja tužbe, odnosno 24. veljače 2022., a ukoliko sud taj zahtjev ne prihvati tužitelj traži da se ranija presuda prvostupanjskog suda izmijeni na način da se tužiteljeva obveza smanji na iznos od 50,00 kuna mjesečno.

 

              5.1. U tužbi je tužitelj predložio i donošenje rješenja o određivanju privremene mjere kojom se tuženici zabranjuje naplata uzdržavanja po ranije donesenoj presudi.

 

              6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju tuženica žalbom ukazuje. Suprotno njezinim žalbenim navodima za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne razloge o odlučnim činjenicama, pobijana presuda je jasna i razumljiva,  te se ne nalaze razlozi zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati.

 

6.1. Ne nalaze se ni druge bitne povrede iz članka 254. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6.2. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio provedene dokaze, pa nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 8. ZPP na koju sadržajem žalbe tuženica ukazuje.

 

              7. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice koje su relevantne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, pa je neosnovan žalbeni prigovor tuženice da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

              7.1. Kao nesporno među strankama je utvrđeno da je presudom Općinskog suda u Kaštel Lukšiću poslovni broj P-237/01 od 8. travnja 2002. razveden brak između tužitelja i tuženice i da je tužitelju naloženo tužiteljici plaćati uzdržavanje u iznosu od 1.500,00 kuna. Nije sporno ni da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-11/2012 od 15. svibnja 2015. navedena odluka izmijenjena te je iznos koji je tužitelj na ime uzdržavanja tuženici bio dužan plaćati povećan na iznos od 1.900,00 kuna.

 

              7.2. Nadalje nije sporno da tužiteljica boluje od Non–Hogkingovog limfoma dugi niz godina, da je bila bolesna u vrijeme razvoda braka, da je nezaposlena i vodila se kao nezaposlena u evidencijama zavoda od 18. listopada 2001. do 31. prosinca 2001., 25. ožujka 2002. do 30. studenog 2007., kao i da je bila zaposlena u trajanju od ukupno 5 mjeseci i 25 dana tijekom 1990. i 1991. Utvrđeno je da tužiteljica nije bila na vještačenju preostale radne sposobnosti, odnosno invaliditeta.

 

              7.3. Utvrđeno je da je tužitelj navršio 65 godina života i da je ostvario pravo na starosnu mirovinu koja mu je priznata s 1. siječnja 2023. u iznosu od 348,38 eura (predujam), a konačnim rješenjem zavoda mirovina je utvrđena u iznosu od 462,01 euro mjesečno prema radnom stažu od 34 godine 4 mjeseca i 15 dana ostvarenog u Republici Hrvatskoj i stažu od 4 godine i 2 mjeseca ostvarenog u SR Njemačkoj.

 

              7.4. Utvrđeno je da tuženica živi sama u državnom stanu za koji plaća najamninu, ne prima novčanu pomoć od nadležnog centra jer prima uzdržavanje od bivšeg supruga, pomaže joj majka koja joj je 2017. i darovala 20.000,00 eura. Utvrđeno je da je tuženica tijekom ostavinske rasprave nakon smrti oca svoj nasljednički dio ostavine (više nekretnina u V. i Z., novčana sredstva, automobil) ustupila majci.

 

              7.5. Utvrđeno je da je tužitelj tuženici plaćao uzdržavanje duže od 20 godina, odnosno da ga je plaćao duže nego što je trajao njihov brak.

 

              8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima ukazuje da je trebalo provesti dokaz financijskim vještačenjem visine mirovine koju prima tužitelj, sve zbog rada i staža ostvarenog u SR Njemačkoj. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prijedlog za provođenje toga dokaza odbio, za to je dao jasne razloge, a napominje se da visina mirovine nedvojbeno proizlazi iz rješenja zavoda kojim je tužitelju mirovina priznata. 

 

              8.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno, kao neuvjerljive i nelogične, cijenio navode tuženice da joj je od 20.000,00 eura koje joj je darovala majka 2017., 17.000,00 eura otuđeno, obzirom je sama tuženica priznala da krađu novca nikad nije prijavila nadležnim službama. Nadalje, u povezanosti sa svim ostalim provedenim dokazima, pravilno je prvostupanjski sud cijenio i postupak tuženice tijekom ostavinske rasprave iza pok. oca kada je svoj nasljednički dio na ostavinskoj imovini ustupila majci.

 

              9. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su se okolnosti na strani obje stranke od donošenja ranije odluke o plaćanju uzdržavanja promijenile, tužitelj više nije u radnom odnosu već je u starosnoj mirovini u značajno nižem iznosu od iznosa plaće koju je primao dok je bio zaposlen, a tuženica je ustupila imovinu značajne vrijednosti koju je naslijedila nakon očeve smrti, a dobila je i značajan iznos (20.000,00 eura) na dar od majke, od čega se mogla i sama uzdržavati. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da bi nalaganje tužitelju daljnje obveze plaćanja uzdržavanja tuženici doista za njega predstavljalo očitu nepravdu.

 

              10. U povezanosti s navedenim, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbu članka 299. ObZ pa je neosnovan i taj žalbeni prigovor. 

 

              11. Odluka o troškovima postupka sadržana u izreci pobijane prvostupanjske presude je pravilna i zakonita, iako tuženica tu odluku zapravo pobija načelno i ne navodi zbog čega ista ne bi bila pravilna, sve zbog drugačijeg pravnog stava o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

              12. Iako tuženica u žalbi ne obrazlaže razloge zbog kojih pobija rješenje kojim je tuženici zabranio naplatu uzdržavanja od tužitelja temeljem ranije donesenih presuda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio i odredbu članka 541. stavak 1. i 2. ObZ i pravilno je postupio kada je navedeno rješenje donio.

 

13. Slijedom svega navedenog, obzirom da žalbeni navodi tuženice nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženice valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi, a temeljem članka 380. točka 2. ZPP valjalo je potvrditi i prvostupanjsko rješenje.  

 

U Sisku 7. ožujka 2024.