Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod

Trg pobjede 13

Poslovni broj: 7/P-77/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirni Vujčić, u pravnoj stvari tužitelja RIMC d.o.o., Sveta Nedelja, Ulica dr. Franje Tuđmana 6, OIB 31747352460, kojeg zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika GRAD SLAVONSKI BROD, Slavonski Brod, Vukovrska 1,OIB 58007872049, kojeg zastupa punomoćnik Marko Bujić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate iznosa od 136.347,47 Kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 17. veljače 2022. godine u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika parničnih stranaka, te na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude dana 08. ožujka 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 136.347,47 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja po visini odgovara stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu od pet postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi koja po visini odgovara stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu od pet postotnih poena."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 13.281,25 Kn, a to u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 136.347.47 Kn po osnovi naknade štete sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka.

2. U tužbi, u bitnome, navodi da je tužitelju kao investitoru Upravni odjel za prostorno uređenje i zaštitu okoliša tuženika izdao građevinsku dozvolu klasa: UP/I- 361-03/17-01/000037 od 28. travnja 2018. godine kojom je dozvoljena izgradnja prodavaonice prehrambenih i neprehrambenih proizvoda na lokaciji Slavonski Brod Osječka ulica b.b., kč.br. 5789/32 k.o. Slavonski Brod, da je pod točkom II. građevinske dozvole navedena napomena da je u obuhvatu predmetnog zahvata u prostoru i izvođenje radova na pristupu na predmetnu građevinsku česticu s postojeće kolničke površine kč.br. 6306/1 k.o. Slavonski Brod ( Osječka ulica ), da je početak građenja bio 20. lipnja 2017., završetak radova predviđen za 26. listopada 2017. a tehnički pregled za 27. listopada 2017. te da je tehnički pregled obavljen 27. listopada 2017. pri čemu je sačinjen Zapisnik Povjerenstva za tehnički pregled broj:

TP-2710/17. Navodi da je Povjerenstvo radilo u sastavu od 14 od ukupno 16 članova te da nitko od članova Povjerenstva nije imao primjedbi na isprave o izvedenim radovima i ugrađenim materijalima i svi su se članovi povjerenstva suglasili da su ostvareni svi uvjeti za izdavanje uporabne dozvole te da je dana 2. studenog 2017. protivno zauzetom stajalištu da su ostvareni uvjeti za izdavanje uporabne dozvole tuženik donio rješenje klasa: UP/I-361-04/17-01/7 kojom se obnavlja postupak u predmetu ishođenja građevinske dozvole za formiranje građevne čestice i građenje prodavaonice prehrambenih i neprehrambenih proizvoda na građevnoj čestici k.č..br 5789/32 k.o. Slavonski Brod, da je točkom II izreke odgođeno izvršenje građevinske dozvole izdane od tuženika 28. travnja 2017. godine, kao i izvršenje izmjene i dopune građevinske dozvole klasa: UP/I-361-03/17-01/000074 od 1. kolovoza 2017. te da navedeno rješenje nije bilo osnovano na zakonu što je utvrđeno rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenje klasa: UP/II-361-03/17-02/403 od 28. studenog 2017., a kojim rješenjem je poništeno rješenje tuženika UP/I-361-04/17- 01/7 od 2. studenog 2017. godine. Navodi da je tuženik dana 3. studenog 2017. protivno zauzetom stajalištu da su ostvareni uvjeti za izdavanje uporabne dozvole donio rješenje klasa UP/I-361-05/17-01/21 kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje uporabne dozvole za ovu građevinu na kč.br. 5789/32 te da je ovo rješenje tuženika poništeno rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja klasa:

UP/I-361-05/17-02/135 od 28. studenog 2017. godine , a u istom je utvrđen čitav niz svjesnih i namjernih propusta prvostupanjskog tijela, te je suprotno utvrđenju prvostupanjskog tijela Ministarstvo utvrdilo da se glavnim projektom niskogradnje predviđa rekonstrukcija i proširenje DC423, a da je iz Zapisnika Povjerenstva za tehnički pregled od 2. listopada 2017 razvidno da predstavnik Hrvatskih autocesta d.o.o. nije tražio dodatnu dokumentaciju te dao mišljenje da se predmetna građevina može koristiti i izdati uporabna dozvola. Navodi, da je radi poništenja navedenog rješenja od 28. studenog 2017. tuženik poslao tužbu Upravnom sudu koja je odbijena rješenjem posl. br.: Usl-1397/17 od 27. veljače 2017., da je protiv navedenog rješenja tuženik podnio žalbu i Visokom upravnom sudu koja je odbijena rješenjem posl.br. Usž-1968/18 od 19. rujna 2018., a Visoki upravni sud je potvrdio stajalište da tuženik nije ovlašten na pokretanje upravnog spora protiv rješenja nadležnog drugostupanjskog tijela. Navodi da su ove radnje poduzete s ciljem onemogućavanja otvaranje predmetne nekretnine 7. studenog 2017., te je unatoč tome dopisom od 7. prosinca 2017. zatražio od tužiteljeva punomoćnika ovlaštenje za zastupanje čemu je udovoljeno, a 17. prosinca 2017. donio zaključak kojim je naložio tužitelju dostavu nepotrebne i opsežne dokumentacije koja se već većim dijelom nalazila u spisu. Navodi da je u izvješću predsjednika Povjerenstva Željka Devčić od 12. i 13. prosinca 2017. navedeno da su ispunjeni preduvjeti za izdavanje pozitivnog mišljenja koje će biti dostavljeno na dan sazivanja novog tehničkog pregleda, te unatoč tome što je tužitelj tome udovoljio, izdano je rješenje klasa UP I- 361-05/17-01/21 dana 3. siječnja 2017. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje uporabne dozvole uz objašnjenje da nije postupljeno po predmetnom dopisu i zaključku, a protiv tog rješenja tužitelj je uložio žalbu, pa je rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja klasa UP/II-361-05/18-02/3 od 25. siječnja 2018. godine poništeno rješenja tuženika od 2. siječnja 2018.,a tuženik je podnio tužbu protiv navedenog rješenja koja je rješenjem Upravnog suda posl. br.: Usl-195/2019 od 27. rujna 2019. odbačena. Zbog ovakvog protupravnog ponašanja tuženika kojim je donosio različita nezakonita rješenja, te s obzirom da su se svi članovi Povjerenstva suglasili da su ostvareni uvjeti izdavanja uporabne dozvole, navodi da je tužitelju nastala šteta. Očitovao se da je tužitelj dana 5. veljače 2018. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine s društvom Lidl Hrvatska d.o.o. Velika Gorica kojim kupuje ove nekretnine, da se odredbom čl.1 st. 3 tog Ugovora stranke utvrdile da je izdano rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 25. siječnja 2018. koje još nije postalo pravomoćno i da je protiv istog moguće pokrenuti upravni spor te da je tužitelj jamčio suprotnoj strani da isti neće pokrenuti upravni spor, da se ugovorne strane suglasno odredile da zbog nepravomoćnosti predmetnog rješenja Lidl Hrvatska d.o.o.k.d. zadržava od ukupnog iznosa kupoprodajne cijene iznos od 1.665.684,71 kn, da je tužitelj dana 7. veljače 2018. izdao kupcu račun broj 013-1-1- 18 s dospijećem 10 dana od dana izdavanja, da je po osnovi tog računa društvo Lidl Hrvatska .d.o.o trebalo isplatiti tužitelju iznos od 26.845.818,00 Kn bez PDV-a, ali je zbog nepravomoćnosti rješenja zadržalo iznos od 1.665.684,71 Kn pa je tužitelju nastala šteta u iznosu od 136.34.,47 Kn, što predstavlja iznos zakonskih zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje iznosa od 1.665.684,71 Kn pa predlaže udovoljiti tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se očitovao da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije. Očitovao se da je iz sadržaja ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između Lidl Hrvatska d.o.o. k.d. proizlazi suglasnost volja stranaka da se isplata kupoprodajne cijene ima izvršiti u dva obroka, te je iz čl. 3. vidljivo da iznos 25.180.133,20 Kn dospijeva na naplatu u roku od 10 dana od ispunjenja određenih pretpostavki, a zadržani iznos od 1.665.684,71 kn biti će isplaćen u roku od 10 dana od primitka pravomoćne odluke pa kako je tužitelj pristao na navedene uvjete i nije ovlašten potraživati naknadu štete od tuženika. Nastavno tome, tužitelj nije bio ovlašten društvu Lidl Hrvatska d.o.o.k.d. izdati račun broj 013-1-1-18 s danom dospijeća od 10 dana na puni iznos, a niti je društvo Lidl Hrvatska d.o.o. k.d. bilo u obvezi navedeni iznos u cijelosti podmiriti. Očitovao se da svojim postupanjem nije činio ništa protupravno i jasno je obrazlagao svoje navode i vođenje žalbenih postupaka dopuštenih zakonom i Ustavom Republike Hrvatske. Očitovao se i da bi postojala odgovornost za štetu moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti, a to su subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost, pa tuženik sudjelovanjem i poduzimanjem pravnih radnji u upravnim postupcima i sporovima nije postupao protupravno bez obzira kako su ti postupci povodom pravnih lijekova završili te nema protupravnosti, pa stoga tužitelj nije bio ovlašten dana 7. veljače 2018. izdati račun broj 013-1-1-18. Osporio je i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i navodno provedeno financijsko vještačenje od 13. svibnja 2019. te se očitovao da je nejasno kako je tužitelj utvrdio dan početka tijeka zakonskih zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje, odnosno kako je odredio dana kada je rješenje trebalo postati pravomoćno.

4. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenje Upravnog suda u Osijeku posl. br. USL-105/2019-40 od 27. rujna 2019., rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja klasa UP/II-361-03/17-02/403 od 28. studenog 2017., dopise na stranicama 13. i 14. spisa, rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja klasa UP/II-361-05/17-02/135 od 28. studenog 2017., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. veljače 2018., izvod iz katastarskog plana, dopis na stranici 51. spisa, rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj Usž-1968/17-2 od 19. rujna 2017., rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj Usž-5092/19-2 od 14. siječnja 2021., saslušan je zakonski zastupnik tužitelja Ivan Rimac te svjedok Željko Devčić. Na temelju tako provedenog postupka utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sporno je između parničnih stranka je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 136.347,47 Kn po osnovi naknade štete iz razloga što tužitelj tvrdi da je tuženik svojim radnjama – donošenjem rješenja koja su utvrđena nezakonitim onemogućio tužitelja u dovršenju radova na građevini gospodarske namjene – prodavaonici prehrambenih i neprehrambenih proizvoda na kč.br. 5789/32 k.o. Slavonski Brod zbog čega je kupac ove nekretnine zadržao dio iznosa kupoprodajne cijene u iznosu od 1.665.684,71 Kn i platio tužitelju tek 15. siječnja 2019. godine. .

6. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. veljače 2018. godine utvrđeno je da je sklopljeno između tuženika i društva LIDL HRVATSKA d.o.o., k.d., da je predmetom ugovora nekretnina i to kč.br. 5789/32 upisana u z.k. uložak 13622 k.o. Slavonski Brod površine 10.018 m2, da je ugovoreno da će na toj čestici kupac voditi trgovinu prehrambenim proizvodima i da su u tu svrhu izdane građevinska dozvola klasa: UP/I-361-03/17-01/000037 od 28. travnja 2017. godine koja je izvršna 25. svibnja 2017. godine te i dana 1. kolovoza 2017. godine rješenje klasa:. UPI- 361-03/17-01/000074 koje je izvršno i pravomoćno 1. rujna 2017 godine, te i dana 25. siječnja 2018. godine rješenje Ministarstva graditeljstva o prostornog uređenja Republike Hrvatske klasa UP/II-361-05/17-02/135 koje je izvršno 25. siječnja 2018. godine, da stranke konstatiraju da predmetno rješenje u trenutku sklapanja ugovora još uvijek nije pravomoćno jer je protiv istog još uvijek moguće pokrenuti upravni spor i da iz tog razloga određuju da od cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene u iznosu od 26.845.818,00 Kn kupac zadržava iznos od 1.665.684,71 Kn. Nadalje proizlazi da ukoliko bude pokrenut upravni spor u propisanom roku kupac će u roku 10 dana od primitka pravomoćne presude/odluke navedeni i zadržani dio kupoprodajne cijene isplatiti prodavatelju, a u slučaju negativno okončanog tog upravnog spora odnosno da rješenje bude ukinuto, poništeno ili u slučaju da prestane važiti na drugi način, kupac navedeni zadržani iznos neće isplatiti prodavatelju te će ga zadržati, a u slučaju da takav spor ne bude pokrenut kupac će u roku od 10 dana od primitka potpisne izjave prodavatelja ili nadležnog tijela da spor nije pokrenut isplatiti prodavatelju ovaj iznos.

7. Iz rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske klasa: UP/II-361-03/17-02/403 od 28 studenog 2017 proizlazi da je poništeno rješenje tuženika klasa: UP/I-361-04/17-01/7 od 2. studenog 2017. godine kojim je obnovljen postupak u predmetu ishođenja građevinske dozvole za formiranje građevinske čestice i građenje na čestici kč.br 5789/32 k.o. Slavonski Brod i kojim je odgođeno izvršenje građevinske dozvole izdane 28. travnja 2017. godine te izvršenje i izmjene građevinske dozvole od 1. kolovoza 2017. godine.

8. Nadalje, iz rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske klasa: UP/II-361-05/17-02/135 od 28 studenog 2017. godine proizlazi da je poništeno rješenje tuženika klasa UP/I-361-05/17-01/21 od 3. studenog 2017. godine kojim je odbijen zahtjev tužitelja kao investitora za izdavanje uporabne dozvole za građevinu na kč.br. 5789/32 i predmet vraćen na ponovni postupak.

9. Iz rješenja Upravnog suda u Osijeku posl., br. Usl- 159/2019-40 od 27. rujna 2019. godine proizlazi je da je odbačena tužba ovdje tuženika radi poništenja rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske klasa UP/II-361-05/18-02/3 od 25. siječnja 2018. godine kojim je poništeno rješenje ovdje tuženika klasa UP/I-361-05/17-01/21 od 2. siječnja 2018. godine te dozvoljena uporaba građevine gospodarske namjene – prodavaonice prehrambenih i neprehrambenih proizvoda i rekonstrukcija i proširenje DC -423 za koji je izdan akt za građenje- građevinske dozvola od 28. travnja 2017. i izmjena i dopuna građevinske dozvole od 1. kolovoza 2017. godine, a iz rješenja Visokog upravnog suda Zagreb posl.br. Usž- 5092/19-2 od 14. siječnja 2021. godine vidljivo je da je odbijena žalba i potvrđeno rješenje Upravnog suda u Osijeku broj Usl-195/19 od 27. rujna 2019. godine. Nadalje, iz rješenja Visokog upravnog suda Zagreb posl.br. Usž-1969/18-2 od 19. rujna 2018. godine vidljivo je da je odbijena žalba i potvrđeno rješenje Upravnog suda u Osijeku broj Usl-1383/17-6 od 27. veljače 2017. godine kojim je odbačena tužba koju je Grad u svojstvu tužitelja podnio radio poništenja rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske UP/I-361-05/17- 02/135 od 28. studenog 2017. godine kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje UP/I-361-05/17-01/21 od 3.studenog 2017. odnosno rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja kao investitora za izdavanje uporabne dozvole i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

10. Iz iskaza svjedoka Željka Devčić proizlazi da je kao predsjednik Povjerenstva za tehnički pregled sudjelovao u postupku koji je prethodio izdavanju uporabne dozvole, da problem nije bila gradnja koja se odnosila na sam objekt nego na rekonstrukciji državne ceste, da je zatražio da tužitelj kao investitor dopuni dokumentaciju koja se odnosi na rekonstrukciju državne ceste, da je investitor dostavio tu dokumentaciju, ali ne u zakonskom roku, nego 12. prosinca 2017. godine te da je predstavnik Grada na samom tehničkom pregledu u svom mišljenju napisao da se mora ići u postupak obnove građevinske dozvole zbog zahvata na državnoj cesti te da je Tehničko povjerenstvo u konačnici donijelo zaključak da se ne može izdati uporabna dozvola jer se po jednom članu Povjerenstva mora pristupiti obnovi građevinske dozvole da bi su istu stavio i zahvat na državnoj cesti .i da se trebalo ponovno obnoviti postupak izdavanja građevne dozvole te da bez pribavljanja dokumentacije koju je tražilo povjerenstvo građevina nije upotrebljiva. Iskazu svjedoka priklonjena je vjera osim u dijelu u kojem tvrdi da bez pribavljanja dokumentacije koju je tražilo tehničko povjerenstvo građevina ne bi bila upotrebljiva jer iz rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 28.studdenog 2017. godine ( str. 15-18 spisa ) vidljivo da je građevinskom dozvolom odobrena rekonstrukcija i proširenje DC 423 i da prethodno izdavanje uporabne dozvole za taj zahvat. ne može biti uvjet za izdavanje uporabne dozvole

11. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja Ivan Rimac proizlazi da je tužitelj dana 25. lipnja 2017. godine dobio građevinsku dozvola koja je postala pravomoćna i izvršna u lipnju 2017. godine i tužitelj odmah pristupio gradnji i izgradio objekt te je održan tehnički pregled koji je prošao bez primjedbi ijednog člana povjerenstva te se trebala izdati uporabna dozvola, ali je tuženik nije izdao, već je tužitelj putem pošte primio rješenje kojim tuženik traži poništenje svoje građevinske dozvole te se tužitelj žalio na odluku Grada i Ministarstvo je žalbu prihvatilo te dalo uputu da se izda e- uporabna dozvola, ali Grad nije postupio na takav način te pokretao upravne sporove i u tim sporovima nije uspio te je u konačnici uporabna dozvola izdana u veljači 2018. godine. Iskazu je priklonjena vjera kao logičnom i uvjerljivom osim u dijelu da nije bilo primjedbi članova povjerenstva na tehničkom pregledu jer je to protivno utvrđenjima iz rješenja Ministarstva od 28. studenog 2017. ( str. 15-19 spisa ).

12. Ocjena je sud da tužitelj nije dokazao postojanje svih zakonom propisanih pretpostavki za naknadu štete propisanih odredbom čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO). Mišljenje je suda da činjenica da je tuženik pokrenuo upravne sporove protiv rješenja Ministarstava graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske UP/II-361- 05/17-02/135 od 28.studenog 2017.godne, a posebno rješenja ovog Ministarstva klasa UP/II-361-05/18-02/3 od 25. siječnja 2018. godine kojim je poništeno rješenje tuženika klasa UP/I-361-05/17-01/21 od 2. siječnja 2017. godine te dozvoljena uporaba građevine gospodarske namjene – prodavaonice prehrambenih i neprehrambenih proizvoda i rekonstrukcija i proširenje DC -423 za koji je izdan akt za građenje- građevinske dozvola od 28. travnja 2017. i izmjena i dopuna građevinske dozvole od 1. kolovoza 2017. godine nije protupravna radnja. Međutim, kako su u tim postupcima, i to najprije u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu, a potom faktički i u tom sporu odnosno sporovima, u stvari utvrđeni nezakonitim akti tuženika koji se odnose na obnovu postupka ishođenja građevinske dozvole i odgađanja njenog izvršenja te i odbijanje zahtjeva tužitelja za izdavanje uporabne dozvole za građevinu na k.č.br. 5789/32, koji su poništeni pobijanim rješenjima navedenog Ministarstva i to rješenjem UP/II-361-05/17-02/135 od 28.studenog 2017.godne te i rješenjem klasa UP/II-361-05/18-02/3 od 25.siječnja 2018. godine kojim je dozvoljena uporaba građevine gospodarske namjene i rekonstrukcija i proširenje DC 423 za koji je izdan akt za građenje –građevinska dozvola od 28. travnja 2017. godine i njena izmjena od 01. kolovoza 2017. godine, to se radi o nezakonitom radu tuženika i postoji odgovornost tuženika za štetu tužitelju vezano uz izdavanje građevinske i uporabne dozvole za građevinu na kč.br. 5789/32 čiji je investitor tužitelj.

13. Međutim, tužitelj, po ocjeni suda, nije dokazao visinu štete. Tužitelj tvrdi da je društvu LIDL HRVATSKA d.o.o., k.d. izdao račun broj 013-1-1-18 od 7. veljače 2018. godine s dospijećem 10 dana od dana izdavanja i da je po osnovi tog računa ovo društvo trebalo platiti tužitelju iznos od 26.845.818,00 Kn, ali je zbog nepravomoćnosti rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske od klasa UP/II-361-05/18-02/3 25. siječnja 2018. godine ovo društvo zadržalo iznos od 1.665.684,71 Kn jer je tuženik protiv tog rješenja pokrenuo upravni spor i platilo ga tek 15. siječnja 2019. godine. Nadalje, tvrdi da mu pripada šteta u visini zakonskih zateznih kamata zbog zakašnjelog plaćanja iznosa od 1.665.684,71 Kn u iznosu od 136.347,47 Kn. Kako tužitelj nije dostavio niti ovaj račun u spis, a niti dokaz o plaćanju, a niti financijsko vještačenje na koje se poziva kako bi se moglo utvrditi od kada se, na koji iznos i do kada računa tijek zakonskih zateznih kamata te tako i utvrditi visina tih kamata, to je ovoj činjenici odnosno visini štete odlučeno uz primjenu pravila iz odredbe čl. 221.a. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) i ista utvrđena nedokazanom.

14.Stoga je uz poziv na citirane zakonske odredbe odlučeno kao u izreci presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl.154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (2.500,00 Kn), pristup ročištima 30. rujna 2021. godine , 25. studenog 2021. godine i 17. veljače 2021. (3x 2.500,00 Kn) te ročištu 20.siječnja 2022. godine (625,00 Kn), te PDV (2.656,25 Kn) prema Tbr. 8.1. , Tbr. 9.1. i 5. te Tbr. 42.. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 112/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer obveza plaćanja ove pristojbe sukladno odredbi čl. 4 Zakona o sudskim pristojbama ( NN 118/18 ), dospijeva u trenutku pravomoćnog dovršetka postupka razmjerno uspjehu stranaka u parnici pa je ovaj trošak preuranjen.

U Slavonskom Brodu, 8. ožujka 2022. godine

Sutkinja

Mirna Vujčić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu

u Zagrebu u roku od petnaest dana u tri primjerka putem ovoga suda.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude

rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije

uredno obaviještena o ročištu za objavu od dana dostave presude.

Rok za žalbu ne teče u vremenskom razdoblju od 01. do 15. kolovoza.

Broj zapisa: eb307-83320

Kontrolni broj: 074b0-dce45-f1ff4

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRNA VUJČIĆ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.