REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 528/2020-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene J. L., zbog kaznenih djela iz članka 291. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optužene J. L. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 2. srpnja 2020. broj K-2/2016., u sjednici održanoj 8. ožujka 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženice, odvjetnika H. K.
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe optužene J. L., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda i to:
- u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se, na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u svezi s člankom 560. stavcima 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), utvrđuje da je optužena J. L. kaznenim djelom iz članka 233. stavaka 1. i 2. KZ/11., opisanim pod točkom 2) izreke, ostvarila imovinsku korist 194.225,00 kuna te da navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske pa se nalaže optuženoj J. L. da Republici Hrvatskoj isplati navedeni novčani iznos u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude,
- u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se optuženoj J. L., na temelju članka 71. KZ/11., određuje trajanje sigurnosne mjere zabrane potpunog obavljanja dužnosti u tijelima lokalne uprave i samouprave u trajanju koje je 2 (dvije) godine dulje od neuvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora.
II. Žalba optužene J. L. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
I Kž 528/2020-6
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optužena J. L. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/11. i kaznenog djela protiv imovine – pronevjere iz članka 233. stavak 1. i 2. KZ/11. Za kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 291. stavak 1. KZ/11. utvrđena joj je kazna zatvora 1 (jedna) godina. Za kazneno djelo iz članka 233. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženici je utvrđena kazna zatvora jedna godina i dva mjeseca. Na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženica je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora dvije godine. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženici je potom izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se od kazne na koju je osuđena izvršiti jedna godina, a dio kazne u preostalom vremenu jedna godina se neće izvršiti ako optuženica u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom da u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude vrati imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom 194.225,00 kuna pod prijetnjom opoziva uvjetne osude.
2. Na temelju članka 77. KZ/11. od optužene J. L. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom pod točkom 2) optužnice i to 194.224,00 kuna.
3. Na temelju članka 71. KZ/11. optuženoj J. L. izrečena je sigurnosna mjera zabrane potpunog obavljanja dužnosti u tijelima lokalne uprave i samouprave u trajanju koje je od dvije godine dulje od izrečene kazne.
4. Na temelju članka 452. točka 3. ZKP/08. odbijena je optužba protiv J. L. da bi počinila kazneno djelo protiv gospodarstva – povredu obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11.
5. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točkama 1.-7. ZKP/08. optuženici je naloženo da snosi troškove kaznenog postupka i to troškove financijskog vještačenja 6.896,55 kuna te troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 2.000 kuna. U odnosu na odbijajući dio presude, na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145, stavak 1. i 2. točka 2.-6. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava.
6. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena J. L. po branitelju po službenoj dužnosti, odvjetniku H. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicu oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (članak 474. stavak 1. ZKP/08.).
I Kž 528/2020-6
9. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optužene J. L., odvjetnika H. K.. Na sjednicu nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i optužena J. L. pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak 475. stavka 4. ZKP/08.).
10. Žalba nije osnovana.
U odnosu na djelo pod točkom 1) izreke prvostupanjske presude
11. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženica navodi da je izreka proturječna razlozima presude. Navodi da iz dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da postoje odluke donesene na sjednici vijeća gradske četvrti R. i to od 4. siječnja 2011., 21. prosinca 2010., 28. veljače 2008., 2. svibnja 2007. i 5. veljače 2009. Ovim odlukama odobrena je donacija N. k. R. i to 103.320,00 kuna, iz čega bi, prema žalbi, eventualno moglo proizlaziti da odlukama vijeća nije pokrivena razlika između 111.203,00 kuna i 103.320,00 kuna.
11.1. Ovi žalbeni navodi nisu osnovani. U obrazloženju prvostupanjske presude jasno se navodi da postoje dvije vrste odluka na temelju kojih su isplaćivane donacije. Prve su odluke vijeća gradske četvrti R. koje je potpisala optuženica kao predsjednica vijeća gradske četvrti, a uz koje nisu priloženi zapisnici sa sjednice vijeća ili se iz zapisnika ne vidi tko je bio prisutan na sjednici ni način glasanja. Druga vrsta odluka su one uz koje je priložen zapisnik sa sjednice iz kojeg je razvidna odluka vijeća o donacijama N. k. R.. U ovom drugom slučaju, riječ je o dvije odluke. Odlukom od 2. svibnja 2007. odobrena je donacija 5.200,00 kuna, a odlukom od 8. srpnja 2009. donacija 8.000,00 kuna. Ovi iznosi predstavljaju jedine donacije za koje postoji valjana odluka vijeća gradske četvrti. Za preostali iznos od 111.203,00 kuna ne postoji odluka vijeća, jer to ne proizlazi iz zapisnika sa sjednica vijeća niti iz drugih dokaza nego je riječ o pojedinačnim odlukama optužene J. L., a to je potvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka.
11.2. Neosnovan je i žalbeni navod o tome da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer se u presudi ne navodi broj G. grada K. koji je pročitan pa se ne mogu provjeriti navodi iz obrazloženja. Prilikom izvođenja dokaza čitanjem G. grada K. (u kojem je objavljen Statut grada K.) stranke nisu stavile nikakav prigovor niti je tijekom postupka iznesen prigovor kojim bi se osporilo da pročitani Statut nije primjenjiv u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje je optuženici stavljeno na teret. Osim toga, u zapisniku s rasprave na kojoj je izveden ovaj dokaz, kao i u presudi, upućuje se na list spisa na kojem se nalazi G. grada K., a iz samog G. nedvojbeno proizlazi da je riječ o G. broj 8/09. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, navodi iz obrazloženja mogu se ispitati pa nije počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žaliteljica neosnovano upire.
11.3. Žaleći se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženica ističe da je znatan dio materijalne dokumentacije o poslovanju gradske četvrti R. uništen u poplavi jer se službene prostorije gradske četvrti nalaze u podrumskim prostorijama. Smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice jer se oslonio samo na materijalnu dokumentaciju, a zanemario iskaz svjedokinje N.
I Kž 528/2020-6
P. koja je kao zaposlenica FINA-e odobravala isplate, a to nije mogla činiti bez valjanih odluka. Napominje da je prvostupanjski sud iskaz ove svjedokinje ocijenio u cijelosti istinitim. U žalbi se poziva na iskaz svjedoka Z. Z. koji je naveo da predsjednik vijeća gradske četvrti može samostalno donijeti odluku, ali ima obavezu o tome obavijestiti vijeće. Ističe se također da svjedok Ž. L. ne može imati prava saznanja o odlukama koje su donesene na sjednici vijeća gradske četvrti, iako je bio član vijeća gradske četvrti. Naime, riječ je o pripadniku oporbe, a članovi oporbe nisu niti bili pozivani na sjednice vijeća jer je vladajuća stranka imala apsolutnu većinu.
11.4. Optuženica je i tijekom postupka, kao i sada u žalbi, tvrdila da je dio dokumentacije gradske četvrti R. uništen u poplavi. Međutim, radi utvrđivanja istinitosti tih navoda nije predložila niti jedan dokaz. O mogućem uništenju dokumentacije ne iskazuje nitko od ispitanih svjedoka. Ne postoji niti je predložen dokaz koji bi potkrijepio navodno uništenje dokumentacije.
11.5. Neosnovani su i žalbeni navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer se temelji na iskazima članova oporbe koji nisu niti bili pozivani na sjednice. Naime, iskazi svjedoka međusobno su suglasni. Potkrijepljeni su dokumentacijom, a nisu dovedeni u pitanje drugim provedenim dokazima. Također, treba napomenuti da su ispitani i članovi vijeća gradske četvrti koji nisu bili iz oporbenih redova (V. M., K. L.), a koji su također iskazali da nemaju saznanja o najvećem dijelu donacija N. k. R..
11.6. U pogledu iskaza svjedokinje N. P., prvostupanjski je sud dao jasne razloge zbog kojih zaključuje da je ova svjedokinja odobravala isplate na temelju samoinicijativnih odluka optuženice, za koje je smatrala da predstavljaju "odgovarajuće" odluke, a ne na temelju odluka vijeća. Ove razloge prihvaća i drugostupanjski sud kao logične i zdravorazumske. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na točku 1) izreke presude.
U odnosu na djelo pod točkom 2) izreke prvostupanjske presude
12. Žaliteljica navodi da presuda pod točkom 2) izreke ne odgovara u potpunosti presudi koja je izrečena i javno objavljena na raspravi od 2. srpnja 2020.
12.1. Suprotno tome, rješenjem broj K-2/2016. od 15. srpnja 2020. Županijski sud u Karlovcu je ispravio zapisnik s rasprave o objavi presude od 2. srpnja 2020. Razvidno je da napisana presude i izvornik nisu neusklađeni. Treba dodati da je riječ o ispravku očite pogreške u pisanju pravnog opisa na zapisniku, a ne u pisanom otpravku presude. To je razvidno kada se ima na umu činjenični opis i pravna kvalifikacija kaznenog djela iz članka 233. stavka 1. i 2. KZ/11. U izmijenjenom pravnom opisu dodane su riječi "koja joj je povjerena na radu", a ta je okolnost opisana u činjeničnom opisu proizlazi iz pravne kvalifikacije. Očito je, dakle, riječ o nebitnoj pogrešci koja je pravilno ispravljena.
13. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženica tvrdi da u postupku ne postoji nijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi ona novac zadržala za sebe. I ovdje, bez pobližeg navođenja okolnosti, ističe da je
I Kž 528/2020-6
dokumentacija uništena i oštećena u poplavi, odnosno da dokumentacija nije pravilno vođena zbog "nesnalaženja" jer je riječ o udruzi u kojoj su se poslovi obavljali volonterski. U žalbi se također tvrdi da je nesporno da su za funkcioniranje nogometnog kluba bila potrebna sredstva i to za nabavu i održavanje opreme, plaćanje najma stadiona, plaćanje nogometnih sudaca i delegata, troškova gostovanja i troškova prigodnih svečanosti. Sva ova plaćanja, prema žalbenim navodima, bila su obavljana isključivo na ruke. Ističe se da je to prevladavajući način rada u nogometnim udruženjima nižeg natjecateljskog ranga. S obzirom na navedeno, optuženica u žalbi ističe da N. k. R. ne bi mogao funkcionirati bez dugovanja da je ona sav novac podigla i zadržala za sebe, kao što joj se stavlja na teret. Smatra da su u ukupno inkriminiranom iznosu 194.225,00 kuna neosnovano sadržana i sredstva koje je klub dobio iz europskih fondova, jer je poznato da se isplate u EU projektima mogu vršiti samo u slučaju kada se predoče svi računi i uplate o izvedenim radovima.
13.1. Suprotno žalbenim navodima optuženice, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Optuženica, osim uopćenih i nepotkrijepljenih tvrdnji o plaćanju troškova kluba "na ruke", ne nudi nijedan konkretan dokaz o tome da je novac koji je podizala s računa doista potrošila za potrebe kluba. O tome nema nikakvu dokumentaciju niti je na te okolnosti optuženica predložila bilo kojeg svjedoka koji bi potvrdio da je od optuženice primao novac na ruke na ime najma stadiona, u svojstvu nogometnog delegata ili suca i slično. Ove okolnosti je prvostupanjski sud pravilno doveo u vezu s vremenima i mjestima na kojima je optuženica podizala novac, a za koje je utvrđeno da nisu ni u kakvoj vezi s aktivnostima nogometnog kluba. Naime, očito je da isplate na M. u vrijeme kada se tamo ne nalaze igrači kluba te isplate u prosincu, posebno na Badnjak, nisu ni u kakvoj vezi s natjecanjima N. k. R..
13.2. Što se tiče 40.000,00 kuna koji je klubu uplaćen iz fondova Europske unije, prvostupanjski je sud utvrdio da je taj novac podignut nekoliko dana nakon što je uplaćen na račun kluba i to na otoku M.. To očito nema veze s obvezama kluba. Iako optuženica tvrdi da je taj novac koristila za podmirenje računa pojedinim tvrtkama, o tome nije predočila nijedan dokaz. Da su ta sredstva doista korištena u na način predviđen pravilima Europske unije, na što se poziva sama optuženica, bilo bi očekivano da barem u tom dijelu postoji odgovarajuća dokumentacija, bez obzira na "nesnalaženje" i "volontersko" vođenje dokumentacije kluba. Osim toga, iz iskaza svjedoka Ž. L. proizlazi da obaveze po projektu koji je dijelom financiran sredstvima Europske unije nisu izvršene. Tako je naveo da su se izvođači radova žalili da od optuženice ne mogu dobiti "nikakve dokumente, ni račune, a ni materijale koji su bili potrebni za ostvarenje projekta", kao i to da izvođačima radova nisu plaćeni računi. Sve navedeno opovrgava obranu optuženice da su obaveze u vezi s projektom EU uredno podmirene te da o tome postoje računi i dokazi o uplatama. Nadalje, nisu vjerodostojni navodi optuženice da je klub cijelo vrijeme podmirivao svoje obaveze, što ne bi bilo moguće da je ona zadržala cijeli iznos za sebe. Prvo, ti se navodi ne mogu provjeriti jer ne postoji nikakva dokumentacija o financijskom poslovanju kluba. Drugo, više svjedoka (D. C., R. B., V. J.) govore o tomu da se 2009. razgovaralo o prestanku rada kluba zbog loše novčane situacije te da se zbog toga simpatizeri kluba podupirali rad kluba vlastitim novčanim sredstvima i drugim oblicima pomoći
I Kž 528/2020-6
(svjedokinje R. B. i V. J.). Ove činjenice upućuju na to da financijske obaveze kluba nisu uredno podmirivane na način na koji optuženica to prikazuje u svojoj obrani.
13.3. Prvostupanjski je sud sve dokaze izvedene u ovom postupku savjesno i detaljno raščlanio te ocijenio svakog posebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti. Potom je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, zaključivši da su se u postupanju optuženice ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela pronevjere kako je to opisano u izreci pobijane presude. Zato je neosnovana žalba optuženice podnesena iz osnova navedenih u članku 469. i članku 470. ZKP/08.
14. S obzirom na to da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženice u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili oduzimanju predmeta, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08., pobijana je presuda ispitana i u tom dijelu te je utvrđeno da je odluko o kaznenoj sankciji pravilno donesena.
14.1. Određujući vrstu i mjeru kazne, prvostupanjski je sud uzeo u obzir bitne okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Kao olakotna okolnost uzeta je u obzir dotadašnja neosuđivanost optuženice, dok otegotne okolnosti prvostupanjski sud nije našao. Prvostupanjski sud uzeo je u obzir težinu počinjenih djela, visinu štete koja je počinjena gradskoj četvrti R., visinu pribavljene imovinske koristi na štetu N. k. R., dužinu razdoblja u kojem su počinjena djela te činjenicu da je počinjenjem djela pod točkom 1) izreke prvostupanjske presude optuženica zloupotrijebila javne ovlasti koje su joj povjerili građani. Pravilnom ocjenom svih utvrđenih okolnosti, optuženici je prvostupanjski sud za kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. KZ/11. izrekao kaznu zatvora jedna godine, a za kazneno djelo iz članka 233. stavak 2. KZ/11. kaznu zatvora jedna godine i dva mjeseca. Pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela, osudio je optuženicu na jedinstvenu kaznu zatvora dvije godine. Osim toga, optuženici je izrečena djelomično uvjetna osuda, jer je prvostupanjski sud utvrdio da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženica ubuduće neće činiti kaznena djela. Prvostupanjski je sud prilikom primjene djelomično uvjetne osude pažljivo ocijenio težinu i okolnosti počinjenih djela, kao i osobnost optuženice te pravilno ocijenio da će se djelomično uvjetnom osudom ispuniti zahtjevi specijalne i generalne prevencije.
15. U odnosu na odluku o oduzimanju imovinske koristi, u povodu žalbe optuženice trebalo je po službenoj dužnosti preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na odluku o oduzimanju imovinske koristi kao što je to navedeno u izreci. Optuženoj J. L. naloženo je da Republici Hrvatskoj isplati navedeni novčani iznos u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. Naime, prvostupanjski sud je na oduzimanje imovinske koristi pravilno primijenio ZKP/08., ali je sastavio necjelovito izreku u tom dijelu pa je zato prvostupanjska presuda u tom dijelu preinačena.
16. Osim toga, trebalo je preinačiti i prvostupanjsku presudu i u dijelu u kojem je izrečena sigurnosna mjera iz članka 71. KZ/11. jer je u tom dijelu povrijeđen kazneni
I Kž 528/2020-6
zakon na štetu optuženice. Naime, prvostupanjskom presudom određeno je da sigurnosna mjera traje dvije godine dulje od izrečene jedinstvene kazne zatvora. S obzirom na to da je optuženici izrečena djelomično uvjetna osuda, pravilno je optuženici izreći sigurnosnu mjeru zabrane potpunog obavljanja dužnosti u tijelima lokane uprave i samouprave koje je dvije godine dulje od neuvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora.
17. Slijedom navedenog i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08.
Zagreb, 8. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
