Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-Us-7/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog K. A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavkom 1. točkom 4. u vezi članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-Us-1/2022. od 13. siječnja 2022. u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-Us-1/2022. od 13. siječnja 2022., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US-7/2021. od 3. veljače 2021., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-us-1/2021. od 23. kolovoza 2021., protiv optuženog K. A. B. i drugih, zbog kaznenih djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavak 4. u vezi sa člankom 131. stavak 1. (pravilno je stavak 3.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). produljen istražni zavor protiv optuženog K. A. B., optuženog B. R., optuženog M. F., optuženog A. R., optužene A. V. i optuženog H. J. iz zakonskog osnova iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi K. A. B. po braniteljici odvjetnici S. H. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavak 2. ZKP/08. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje na način da «nad I optuženikom ukine istražni zatvor», a podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Žalbom rješenje pobija i optuženi M. F., po branitelju odvjetniku B. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i vratiti ga „optužnom vijeću na ponovno odlučivanje“, a podredno preinačiti pobijano rješenje na način da se istražni zatvor ukine i „isti pusti na slobodu“.

2.2. Pravodobnu žalbu podnio je i optuženi A. R. osobno i po branitelju odvjetniku M.

V. zbog "bitnih povreda", odnosno zbog „žalbenih osnova iz čl. 467. ZKP-a“. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti istražni zatvor, odnosno ukinuti pobijano rješenje, „pustiti okrivljenika na slobodu, a podredno istražni zatvor zamijeniti prikladnim mjerama opreza“. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženog A. R..

2.3. Pravodobnu žalbu podnio je i optuženi H. J. po branitelju odvjetniku A. Ć. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "ukinuti istražni zatvor, odnosno zamijeniti jednom ili više mjera opreza iz čl. 98. Zakona o kaznenom postupku".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Nisu osnovani navodi optuženog K. A. B. da u pobijanom rješenju „nisu navedeni nikakvi uvjerljivi razlozi“, a da oni razlozi koji su navedeni su „stereotipne formulacije iz ranijih rješenja“; navodi optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J. da sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama, odnosno navodi optuženog M. F. da oni razlozi koji su navedeni u pobijanom rješenju su „nejasni, paušalni, neodređeni, proturječni i suprotnosti sa sadržajem spisa“, kojima ovi optuženici upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na svakog od ovih optuženika i kaznena djela za koje se svaki od njih tereti, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv svakog od ovih optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelji ne prihvaćaju pitanje je činjenične naravi.

5.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J., prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da bi svatko od ovih optuženika počinio kaznena djela za koja se svatko od njih pojedinačno tereti proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a osobito rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Te je dokaze već optužno vijeće pri odlučivanju o potvrđivanju optužnice dostatno analiziralo u mjeri koja je potrebna za dovoljan stupanj osnovane sumnje da bi ovi optuženici počinili kaznena djela za koja se terete. Za ispunjene osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. dostatno je postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela, što je i ostvareno, pa nisu osnovane tvrdnje optuženog K. A. B. da su u pobijanom rješenju „fabricirani dokazi“.

5.2. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, kao i ocjenu uloge i doprinosa svakog od žalitelja, te dokazanosti djela za koje se terete, dati će raspravni sud, nakon provedenog kontradiktornog postupka prilikom donošenja presude, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga ponavljajući opsežni žalbeni prigovori kojima optuženi K. A. B., optuženi M. F., optuženi A. R. te optuženi H. J. tumače i ocjenjuju postojanje dokazanosti kaznenog djela za koje se svako od njih pojedinačno tereti, a time i osnovane sumnje nisu od značaja. Napominje se žalitelju M. F. da zakonitost pojedinog dokaza nije predmet preispitivanja u okviru ispitivanja prvostupanjskog rješenja kojim je produljena mjere istražnog zatvora optuženicima.

5.3. Nije u pravu optuženi M. F. da je korištenjem izraza iz činjeničnog opisa optužnice prilikom obrazlaganja postojanja pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora sud „utvrdio“ da su optuženici počinili kaznena djela, odnosno da je time žalitelju povrijeđena pretpostavka nedužnosti jer to ne predstavlja utvrđenje „o krivnji“ niti zaključak da je optuženik počinio kaznena djela za koje se tereti, što je tek predmet dokazivanja i raspravljanja u kontradiktornom postupku na raspravi.

6. Žalbeni navodi optuženog K. A. B. da pobijanim rješenjem „nije produbljena niti opravdana osnovana sumnja“ te žalbeni navodi optuženog H. J. da se ne navode „neke nove okolnosti“ koje bi dovele do produljena istražnog zatvora, ne dovode u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J., a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom ovih optuženika na slobodu. Stoga su bez značaja takvi navodi žalitelja koji očito upiru na primjenu tzv. dinamičkog pristupa razvijenog u praksi Europskog suda za ljudska prava, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem se ovaj kazneni predmet nalazi (stadij završetka rasprave nakon provedenog kontradiktornog postupka) jer ovi žalitelji ispuštaju iz vida da su se okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. dopunjavale novim činjenicama proizašlim iz kontradiktornog postupka koje dodatno pojačavaju postojanje osnovane sumnje, a time i dodatno opravdavaju primjenu istražnog zatvora protiv optuženika. Pri tome osobito imajući na umu sveobuhvatnost razloga iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Osim toga, navodi žalitelja K. A. B. koji smatra da je došlo do kršenja članka 16. stavka 1. i 2., članka 22, članka 24. članka 25. stavak 1. i 2. , članka 28. i članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav) i članka 5. stavak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija), ničim nisu potkrijepljeni. Drugostupanjski sud nije utvrdio da bi postojao zastoj ili bilo kakve nepravilnosti u postupanju prvostupanjskog suda, osobito cijeneći da je riječ o kaznenom postupku protiv šest optuženika u kojem se rasprava kontinuirano održava od potvrđivanja optužnice krajem kolovoza 2021. pa je prvostupanjski sud, suprotno tvrdnjama optuženog K. A. B., do sada u postupku pokazao dovoljan stupanj marnosti, u skladu s objektivnim mogućnostima i nije bilo neopravdanih zastoja u postupanju. Nije utvrđeno ni da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika pa takvi žalbeni navodi nisu osnovani. Napominje se žaliteljima kako postupanje suda koje je suprotno stavu žalitelja ne znači samo po sebi povredu optuženikovih prava, kako se to u žalbi ovih žalitelja neosnovano nastoji prikazati.

7. Neosnovani su žalbeni navodi optuženog A. R. da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe članka 9. stavka 1., 2. i 4., članka 125. stavka 1. točka 1. i 3. i članka 98. stavka 1. ZKP/08. Po ocjeni drugostupanjskog suda pobijanim rješenjem je pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitano postojanje opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kako u odnosu na ovog žalitelj, tako u odnosu su na ostale žalitelje. Pri tome je prvostupanjski sud dao cjelovite razloge u odnosu na sve potrebne sastojke rješenja o istražnom zatvoru propisane u članku 124. stavku 3. ZKP/08. pa nije u pravu ovaj žalitelj da je sud „uzeo zdravo za gotovo tvrdnje tužiteljstva“ odnosno da bi počinio postupovnu povredu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.. Nije u pravu ni optuženi K. A. B. da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer se „sud nije referirao na stav obrane… predan i u pisanom podnesku… ignoriranjem navoda branitelja“, pa da je time počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, nakon što je prvostupanjski sud dao cjelovite razloge u odnosu na sve potrebne sastojke rješenja o istražnom zatvoru, odnosno nakon što je utvrdio neophodnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora (kao i nepodobnost primjene blažih mjera kao zamjene za istražni zatvor), protivno žalbenim navodima, ispunjene su zakonske pretpostavke članka 124. stavak 3. ZKP/08. te nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer su izneseni jasni i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama, dok navodi obrane u kojima se iznose obiteljske prilike optuženika, njegovo školovanje, podrška roditelja kao i budući poslovni planovi nisu odlučne okolnosti od utjecaja na iteracijsku opasnost, pa ih ispravno prvostupanjski sud takvima nije niti ocijenio.

8. Suprotno žalbenim navodima optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovih optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Točno je da je optuženi A. R. kazneno neosuđivana osobe, ali suprotno navodima ovog žalitelja, kao i suprotno navodima optuženog K. A. B. i optuženog M. F., pravilno je prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela za svakog od optuženika utemeljio, prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koje se oni na razini osnovane sumnje terete i to da su u sastavu kriminalnog udruženja nabavljali, skladištili i razdjeljivali drogu amfetamin, marihuanu i heroin te prodavali na ilegalnom tržištu što upućuje na iznimnu organiziranost i koordiniranost unutar zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti.

8.1. Naime, protivno žalbenim navodima optuženog M. F. prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu upravo okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje su svi optuženici osnovano sumnjivi, a koje opravdano upućuju na izrazitu kriminalnu volju i upornost te nije u pravu žalitelj A. R. da se time elementi kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u pobijanom rješenju „dvostruko vrednuju“. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti u odnosu na optuženog K. A. B., optuženog M. F. i optuženog H. J. povezao s činjenicom da su sva trojica kazneno osuđivani (detaljno i pravilno navedeno za optuženog K. A. B. u odlomku 38. pobijanog rješenja, za optuženog M. F. u odlomku 39., a za optuženog H. J. u odlomku 41.) što upućuje na to da njihovo ponašanje nije usklađeno s zakonskim propisima. Štoviše, osnovano se sumnja da je optuženi K. A. B. kazneno djelo za koje se tereti počinio u roku provjeravanja iz presude Općinskog suda u Splitu broj K-568/2017. od 29. lipnja 2017., a optuženi M. F. kaznena djela za koja se tereti počinio u roku provjeravanja iz presude Općinskog suda u Splitu broj K-915/2015. od 6. listopada 2016.

8.2. Protiv optuženog A. R., prema podacima u spisu, doista je pred Općinskim sudom u Splitu u tijeku drugi kazneni postupak zbog kaznenog djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama (i to amfetamina, marihuane i hašiša). Točno je da vođenje drugog kaznenog postupka ne može biti, sama za sebe, dostatna okolnost koja pokazuje da je netko sklon činjenju kaznenih djela (jer bi to bilo protivno načelu pretpostavke nedužnosti optuženika), ali suprotno žalbenim navodima optuženog A. R. pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu i ovu okolnost, a sve s obzirom na pravnu prirodu kaznenog djela iz tog drugog kaznenog postupka koji je već u tijeku i koji je u stadiji vođenja rasprave.

9. Ponovno se ističe, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela pri svakoj odluci sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, imajući u vidu i njihovu brojnost i kakvoću u cjelini. Dakle, prethodna (ne)osuđivanost, kao i osobne prilike, samo je jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za svakog od optuženika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju u odnosu na sve optuženike. Stoga neosnovani su žalbeni navodi optuženog K. A. B. da dosadašnja osuđivanost, i to prije 7,5 godina i 5 godina, nije odlučna činjenica i da upućuje da je ovaj žalitelj „sazrio i promijenio se“; kao i navodi optuženog M. F. da osuđivanost zbog drugog djela nije odlučna činjenica jer je zanemareno da „nije kažnjavan zbog istog ili istovrsnog djela“. Neosnovani su i žalbeni navodi optuženog A. R. da njegova neosuđivanost i zaposlenost nije uzeta u obzir te da treba cijeniti da je „prvi put“ u zatvoru, kao navodi optuženog H. J. treba cijeniti će se vratiti na radno mjesto po puštanju na slobodu. Netočno optuženi H. J. ističe da je neosuđivana osoba jer je to u suprotnosti s podacima u spisu kao što je razvidno iz izvatka iz kaznene evidencije sa lista 1606 spisa, kao što i optuženi M. F. ističe da nije točno da je nezaposlena osoba premda je takve osobne podatke predočio sudu.

10. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve prethodno iznesene okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi i u odnosu na optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J. te da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela u odnosu na svo četvero optuženika ne može u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem neke blaže mjere, pa tako ni nekom od mjera opreza u odnosu na niti jednog optuženika (niti mjerom redovitog javljanja policijskoj postaji kako predlaže optuženi A. R.). Stoga nisu u pravu optuženi K. A. B., optuženi M. F., optuženi A. R. ni optuženi H. J. kada tvrde da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora, odnosno da ne postoji opasnost od ponavljanja djela na njihovoj strani. Ujedno, irelevantni su navodi optuženog A. R. da opasnost ne postoji jer su „tijela kaznenog progona postupanjem u ovom predmetu i to onemogućila“. Nije u pravu optuženi A. R. da je riječ o „pukim pretpostvakama“ niti je u pravu da je odlukom o produljenju istražnog zatvora povrijeđen članak 3. stavak 2. ZKP/08.

11. Što se tiče žalbenih navoda i optuženog K. A. B., optuženog A. R. i optuženog H. J. kojima upiru na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora u odnosu na svakog optuženika. Nisu prihvatljivi ni navodi optuženog K. A. B. da je istražni zatvor „ušao u kaznu“; navodi optuženog A. R. da su trajanjem istražnog zatvora stečeni uvjeti da se ista svrha ostvari blažim mjerama navodi te navodi optuženog H. J. da se istražni zatvor „pretvara u izražavanje kazne“ jer je vrijeme u istražnom zatvora „zasigurno utjecalo da se okani eventualnog počinjenja…kaznenog djela“. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti svaki od ovih optuženika, propisane kazne (od 3 do 15 godina zatvora), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja svakog od optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, s time da su ovi optuženici u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2020.

12. U odnosu na daljnje žalbene primjedbe optuženog K. A. B. kojim se poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da se može primijeniti, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju osnovane sumnje, kao i o opasnosti od ponavljanja djela (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

13. Žalbeni navodi optuženog K. A. B. da je otac djeteta te da zbog uhićenja nije održana njegova svadba i prekinuto mu je školovanje, a da ga čeka posao, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora kraj svih okolnosti koje su prethodno iznesene.

14. Budući da žalbenim navodima optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženog H. J. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 8. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.