Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-89/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. S., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm- 9/2022. (Kzd-1/2022.) od 23. veljače 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog V. S. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-9/2022. (Kzd- 1/2022.) od 23. veljače 2022., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOz-DO-9/2021. od 30. studenog 2021., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-14/2021. od 13. siječnja 2022., protiv optuženog V. S., zbog kaznenog djela pokušaja silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 13. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog V. S. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 10. srpnja 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi V. S. po branitelju odvjetniku N. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje na način da optuženiku ukine istražni zatvor ili „da ga eventualno zamijeni blažom mjerom opreza (zabranom napuštanja boravišta i/ili javljanjem nadležnoj policijskoj postaji)“.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Premda žalitelj uvodno ističe zakonsku osnovu pobijanja bitnu povredu odredbi kaznenog postupka, to ne konkretizira. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.
5.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženi počinio kazneno djelo za koje se tereti proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Stoga, žalbeni prigovori kojima optuženik ocjenjuje postojanje dokazanosti kaznenog djelo za koje se tereti, a time i osnovane sumnje nisu od značaja bez obzira što je djelo za koje je optuženik osnovano sumnjiv ostalo u pokušaju.
6. Nadalje, žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela utemeljen na okolnostima i načinu počinjenja kaznenog djela pokušaja silovanja za koje je optuženik osnovano sumnjiv (prema optužnici djelo je počinjeno na način da je žrtvu, 16-godišnjakinju, povukao u lift, odvukao u sobu, gurnuo na krevet usprkos snažnom opiranju žrtve, a zatim kad se žrtva uspjela ustati s kreveta nastavio je gurati o zid da bi potom žrtva uspjela pobjeći). Iznesene okolnosti doista upućuju na visoki stupanj upornosti i bezobzirnost te kriminalne volje kod optuženika.
6.1. Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da optuženik ima izražen organski poremećaj ličnosti koji je posljedica oštećenja izazvanih prometnom nesrećom te postoji rizik od budućeg opasnog ponašanja, odnosno opasnost da bi mogao počiniti teže kazneno djelo. Preporučuje se izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Iz vještačenja proizlazi da optuženik ima povremene poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju i povremeno pojačan libido, kao i povremene probleme s impulzivnošću te kontrolom nagona. Zbog navedenog je povremeno morao uzimati psihofarmakoterapiju koju je povremeno izostavljao što je neminovno dovodilo do pogoršanja psihičkog stanja. S obzirom na navedeno, a usprkos optuženikovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela i nije u pravu optuženik kada navodi da nisu ostvarene posebni uvjeti za produljenje mjere istražnog zatvora, odnosno kad osporava zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela.
7. Dakle, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom blažom mjerom, kako to predlaže žalitelj (pa tako ni mjerom zabrane napuštanja boravišta i/ili javljanjem nadležnoj policijskoj postaji) i unatoč žalbenim navodima da je optuženik osoba s tjelesnim nedostacima koji mu bitno otežavaju kretanje.
8. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, imajući u vidu i njihovu brojnost i kakvoću u cjelini. Pri tome prethodna neosuđivanost, kao i osobne i zdravstvene prilike, samo su neke od okolnosti koje će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za optuženika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Suprotno navodima žalbe, prema podacima u spisu optuženiku je potrebno redovito liječenje, u kontroliranim uvjetima koji mogu biti i ambulantni, ali s obzirom da redovito uzimanje propisane terapije spada u voljnu sferu, a optuženik ima smanjenu sposobnost upravljanja svojom voljom, tada navedena okolnost doista predstavlja jednu od okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela.
9. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti isticanjem ugroženog zdravstvenog stanja optuženika u zatvorskim uvjetima budući da mu je unutar zatvorskog sustava, za sada, osigurana odgovarajuća i potrebna medicinska skrb.
10. Drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora jer je, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisane kazne (od najmanje 3 od najviše 10 godina), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora. Pri tome nisu od značaja paušalni navodi žalitelja o mogućnosti izricanja uvjetne osude u slučaju osuđujuće presude.
11. Sukladno svemu navedenom neosnovano optuženik u žalbi sadržajno navodi da prvostupanjski sud nije pažljivo, detaljno i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje osnovane sumnje i opravdanost te neophodnost daljnje primjene istražnog zatvora iz osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.
12. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 8. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća za mladež:
Ivan Turudić, univ. spec. crim.,v.r.
