REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-6099/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja D. J., OIB ..., vlasnika obrta za morski ribolov i trgovinu B., V., kojeg zastupa punomoćnik L. A., odvjetnik u S., protiv tuženika J. B., OIB ..., vlasnika obrta za proizvodnju proizvoda od betona za građevinarstvo B., T., kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i partneri u Z., radi isplate iznosa od 55.750,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-326/2017-69 od 5. studenog 2021., 8. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-326/2017-69 od 5. studenog 2021. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv točke III. presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-326/2017-69 od 5. studenog 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-326/2017-69 od 5. studenog 2021. naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 55.750,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da plati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 16.476,50 kn (točka II. izreke), te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 6.523,50 kn (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji, da je tuženik isporučio tužitelju prenosivi montažni objekt u funkciji prijenosnog sanitarnog čvora, da je taj montažni objekt raspao prilikom premještanja sa kamiona radi postavljanja na čvrstu betonsku konstrukciju, a da je uzrok nastanka štete propust u izgradnji tog objekta. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da je predmetni ugovor raskinut sukladno odredbi čl. 413. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), pa je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos koji je plaćen na ime ispunjenja obveze, sukladno odredbi čl. 368. st. 2. ZOO-a.

3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom je naveo da je počinjena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Naime, neizvršenje potrebnih predradnji prije prijenosa sanitarnog čvora, zatim, njegov iskrcaj na zemljanu podlogu po mraku na plažu koja se nalazila 2-3 m niže u odnosu na kamion dizalicu, prouzročili su uništenje prijenosnog sanitarnog čvora, stoga je nesporno da u postupku nije dokazano postojanje uzročne veze između bilo koje radnje tuženika i nastale štete. Uz navedeno, činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno jer je ostalo neodgovoreno je li došlo do propadanja stabilizatora kamiona prilikom iskrcaja kućice i urušavanja objekta zbog tog uzroka te udarca samog objekta u kamion ili podlogu, je li teret pri transportu bio odgovarajuće učvršćen, je li kamion s dizalicom uopće bio prikladan za prijenos tereta. Tužitelj je organizirao prijevoz i istovar sanitarnog čvora, premda je bio u potpunosti nepripremljen za to. Upravo propusti tužitelja su doveli do propasti objekta. Predložio je preinačiti pobijanu odluku.

4. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. S obzirom na to da tuženik nema pravnog interesa žaliti se protiv točke III. izreke pobijane presude kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.523,50 kn, njegova je žalba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena (čl. 366. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a).

7. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika u spisu.

8. Iz spisa proizlazi da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak radi ostvarenja svog novčanog potraživanja u iznosu od 55.750,00 kn.

9. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužitelj naručio od tuženika, kao specijaliziranog proizvođača betonskih konstrukcija, izradu prenosivog montažnog objekta u funkciji prijenosnog sanitarnog čvora. Uvjeti koje je trebalo ispoštovati prilikom izrade montažnog objekta jesu izrada adekvatnog i konstrukcijski stabilnog te funkcionalnog prijenosnog sanitarnog čvora te dostava tipskog atesta/projekta sa uključenim izrađenim atestima vodovodnih instalacija, električnih instalacija, atest kvalitete izrade same konstrukcije građevine te upotrijebljenih materijala. Tuženik je izradio prijenosni sanitarni čvor, istog opremio električnim i vodovodnim instalacijama te sanitarijama i zatvorima, ali uz istog nikada nije dostavio ovjereni tipski projekt, kao ni obavljene ateste za valjanost građevinske konstrukcije te ateste za instalacije struje i vode. Tuženik je u svom proizvodnom pogonu utovario prijenosni sanitarni čvor na kamion koji je vršio transport od proizvodnog pogona tuženika do mjesta montaže na Visu. Istog dana prilikom istovara, od strane I. Č., kao ovlaštenog dizaličara, koji je upravljao vlastitom autodizalicom po nalogu tužitelja, u trenutku podizanja tereta – prijenosnog sanitarnog čvora, došlo je do pucanja kompletne konstrukcije objekta, i to na način da se teret raspao u trenutku kada je podignut od tla, a čemu je uzrok nedovoljna čvrstoća i kvaliteta izrade kompletne betonske konstrukcije, iako je prihvat tereta izvršen na adekvatan način, odnosno na mjestima na kojima je sam tuženik kao proizvođač predvidio prihvat tereta u osnovnoj funkciji prijenosnog sanitarnog čvora. Tužitelj je tuženiku platio iznos od 55.750,00 kn na ime cijene za isporučeni objekt, pa stoga, potražuje taj iznos budući da je do propasti stvari došlo krivnjom tuženika.

10. Tuženik nije osporavao postojanje poslovnog odnosa ni visinu plaćenog iznosa. Osporavao je krivnju za nastanak štete tvrdeći da je do propasti montažnog objekta došlo zbog propusta u prijevozu i istovaru koji je organizirao sam tužitelj. Naime, tuženik je tvrdio da je dizaličar I. Č. vršio istovar svojom auto dizalicom po mraku, bez adekvatnog svjetla te je postupao protivno Pravilniku o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme 18/17, 3.2.1. Minimalnih zahtjeva za radnu opremu za dizanje tereta, jer nije osigurao čvrstoću i stabilnost dizalice tijekom uporabe, odnosno stabilizatori auto dizalice postavljeni su na šljunkovito tlo, koje je bilo u kosini i prilikom podizanja tereta stabilizatori su propali u tlo, zbog čega je teret izgubio ravnotežu i dijelom pao na auto dizalicu, a dijelom na tlo, pri čemu je došlo do oštećenja na prijenosnom sanitarnom čvoru.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je ocijenio da je

prijenosni sanitarni čvor, naručen od strane tužitelja, izrađen po uzoru na isti model kakav tuženik izrađuje, odnosno riječ je o uobičajenom proizvodu tuženika. S obzirom na navedeno, stranke nisu na umu imale osobitu vrijednost izvođačeva rada te je riječ o tipskom modelu proizvoda, odnosno u konkretnom slučaju stranke su sklopile usmeni ugovor o kupoprodaji prijenosnog sanitarnog čvora, a ne ugovor o djelu. Nadalje, prvostupanjski sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku za područje graditeljstva – arhitekture R. M., ing.građ., koji je u nalazu i mišljenju u bitnom naveo da je do štete, odnosno propasti stvari, došlo zbog manjkavosti u kvaliteti upotrijebljenih materijala i načinu izrade prijenosnog sanitarnog čvora od strane tuženika, odnosno pretežiti uzrok nastanka štete je propust u solidnosti u izgradnji prijenosnog sanitarnog čvora, što je rezultiralo propustom u čvrstoći prijenosnog sanitarnog čvora. Iz navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da je krivnja zbog propasti samog prijenosnog sanitarnog čvora na tuženiku, budući da je do propusta došlo u fazi izrade prijenosnog sanitarnog čvora te u tom slučaju, tuženik kao prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke zbog toga što stvar nema potrebna svojstva za redovitu upotrebu, u skladu s odredbom čl. 401. st. 1. t. 1. ZOO-a. S obzirom na to da je utvrđeno da je tužitelj obavijestio tuženika odmah idućeg dana nakon isporuke

obavijestio

raspadu

prijenosnog

sanitarnog čvora te mu poslao slike, a da je tuženik smatrao da krivnja zbog raspada prijenosnog sanitarnog čvora leži na tužitelju zbog propusta učinjenih u prijevozu sanitarnog čvora, pa stoga tuženik nije u naknadnom primjerenom roku ispunio ugovor, odnosno isporučio drugi upotrebljivi prijenosni sanitarni čvor, to se ugovor o kupoprodaji između stranaka smatra raskinutim u smislu odredbe čl. 413. st. 1. ZOO-a. Tuženiku je naloženo da isplati tužitelju utuženi iznos od 55.750,00 kn na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZOO-a.

12. Zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda su pravilni i u cijelosti u skladu s dokumentacijom u spisu.

13. Iz dokaza u spisu, prvenstveno provedenog građevinskog vještačenja po vještaku R. M., ing.građ., proizlazi da je uzrok nastanka štete propust u solidnosti u izgradnji montažnog sanitarnog čvora, a time i njegove čvrstoće. Vještak je istaknuo da ne bi došlo do raspada sanitarnog čvora, već bi on zadržao osnovne konture objekta, da su spojevi (serklaži) kao i spojevi podnih ploča i zidova armirani na adekvatan način, odnosno za slučaj eventualnog oštećenja kućice u transportu i/ili iskrcaja eventualnim udarcem tereta u kamion ne bi došlo do raspada sanitarnog čvora. Drugim riječima, prilikom same izrade montažnog sanitarnog čvora tuženik nije postupao sukladno pravilima struke, što je prouzrokovalo propast stvari (uništenje sanitarnog čvora prilikom iskrcaja).

14. Slijedom navedenog, upravo je postupanje tuženika prilikom izrade sanitarnog čvora, odnosno propusti u njegovoj izgradnji, dovelo do propasti isporučenog montažnog sanitarnog čvora, odnosno krivnja za propast stvari postoji na strani tuženika, pa on kao prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari zbog toga što stvar nema potrebna svojstva za redovitu uporabu u smislu odredbe čl. 401. ZOO-a.

15.Odredbom čl. 413. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novineˮ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) je propisano ako prodavatelj u naknadnom roku ne ispuni ugovor, on se raskida po samom zakonu, ali ga kupac može održati ako bez odgađanja izjavi prodavatelju da ugovor održava na snazi.

16. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a uzevši u obzir nespornu činjenicu da tuženik ni nakon obavijesti da je došlo do propasti isporučene stvari, nije u naknadnom roku ispunio ugovor, to je predmetni ugovor raskinut po samom zakonu. Učinci raskida ugovora propisani su pak odredbom čl. 368. ZOO-a.

17. Prema odredbi čl. 368. st. 1. ZOO-a je propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. (2) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (čl. 368. st. 2. ZOO-a).

18. S obzirom na to da je tužitelj izvršio tuženiku isplatu kupoprodajne cijene, te uzevši u obzir činjenicu da je ugovor raskinut, to je tuženik dužan vratiti tužitelju isplaćeni iznos kupoprodajne cijene u skladu s odredbom čl. 368. st. 2. ZOO-a, kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud u obrazloženju.

19. Tuženikovim žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

20. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka koju tuženik posebno ni ne osporava.

21. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točkama I. i II. izreke.

Zagreb, 8. ožujka 2022.

Sutkinja

Kamelija Parać