REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1786/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja dr. sc. I. B. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu R. i p. j.t.d. u Z., protiv tuženika Sveučilište J. J. S. u O., Pravni fakultet O., O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. S., I. K., B. R. i I. M. u O., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-966/17-3 od 27. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-893/15-27 od 10. travnja 2017., u sjednici održanoj 8. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-966/17-3 od 27. ožujka 2018. potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-893/15-27 od 10. travnja 2017. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 25. srpnja 2015. nedopušten, te da ugovor o radu tužitelju nije prestao, te nalaže tuženiku tužitelja vratiti na rad na poslove koje je obavljao prije otkaza te ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 2.500,00 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu mu troškova postupka.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija nije osnovana.

5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 -–dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 67. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Neosnovano se u reviziji prigovara da bi obje nižestupanjske presude bile opterećene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u smislu da su u njima izostali valjani razlozi u odnosu na koje odluke o zasnivanju radnog odnosa odnosno ugovora o radu sklopljene između stranaka se sporni otkaz ugovora o radu odnosi, a zbog čega da se i ne može ocijeniti zbog kojih povreda obveze iz radnog odnosa je tužitelju otkazan ugovor o radu, a time i mogućnost ocjenjivanja njegove dopuštenosti.

7. Naime, nižestupanjski sudovi su jasno i valjano obrazložili razloge zbog kojih su ocijenili da je otkaz ugovora o radu, a kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 25. srpnja 2015., a zbog utvrđenog skrivljenog ponašanja tužitelja, bio dopušten i zakonit, a na temelju kojeg otkaza je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika, a koji je u vrijeme otkazivanja bio utemeljen na aneksu broj 9. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. studenoga 2014., a kojem su nesporno prethodili ranije 8 sklopljenih aneksa ugovora o radu, a koji ugovor je bio sklopljen 1. travnja 1996., sukladno odredbama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95), a kojim je radni odnos između stranaka zasnovan Odlukom o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme 10. srpnja 1989. uređen sukladno odredbama Zakona o radu.

8. To što su u odluci o otkazu ugovora o radu navedeni i odluka o zasnivanju radnog odnosa, te ugovor o radu i svi aneksi tog ugovora (devet) ne dovodi u sumnju da je tužitelju otkazan ugovor o radu za radno mjesto redovitog profesora Pravnog fakulteta u O., na kojem je radio u vrijeme otkazivanja, a na temelju aneksa broj 9. Ugovora o radu sklopljenog 1. studenoga 2014.

9. Kako je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja u odnosu na tako istaknute prigovore tužitelja, o čemu je prethodno bilo riječi u toč. 7. i 8. ovog obrazloženja dao valjane razloge, to nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

10. Bespredmetni su prigovori tužitelja da mu odluka o njegovom imenovanju za dekana Pravnog fakulteta u O. nije otkazana, a koju dužnost je obavljao u inkriminirano vrijeme, a kod činjenice da u vrijeme donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju od 25. srpnja 2015. tužitelj više nije bio dekan tog fakulteta, zbog čega i nije bilo razloga otkazom ugovora o radu obuhvatiti i tu funkciju, a kada ju tužitelj u to vrijeme nije obavljao. Naime, iz aneksa broj 8. Ugovora o radu od 25. listopada 2014. i aneksa broj 9. Ugovora o radu od 1. studenoga 2014. proizlazi da tužitelj u vrijeme njihovog sklapanja više nije bio dekan, već radio na radnom mjestu redovitog profesora.

11. Predmet spora je dopuštenost otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 25. srpnja 2015., a nakon što je ocijenio da konkretno postupanje tužitelja kao profesora Pravnog fakulteta, a koje je bilo predmetom kaznenog te stegovnog postupka vođenog protiv tužitelja u radnopravnom smislu ima značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, te teškog stegovnog djela, i time opravdanim razlogom za otkazivanje ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika.

12. Nižestupanjski sudovi polazeći od nespornih te u postupku utvrđenih činjenica da je: - u kaznenom postupku vođenom protiv tužitelja pred Županijskim sudom u Zagrebu presudom na temelju sporazuma stranaka broj KOV-US-86/14 od 21. studenoga 2014. tužitelj pravomoćno proglašen krivim i osuđen za počinjeno kazneno djelo protiv službene dužnosti – trgovanjem utjecaja (čl. 295. st. 2. Kaznenog zakona – "Narodne novine", broj 125/11 i 144/12) koje je počinio tako što je uz primljenu novčanu naknadu od 2.000,00 EUR-a, korištenjem svog autoriteta tada kao dekana te predstojnika Katedre predmeta kaznenoprocesno pravo, vršeći pritisak na višeg asistenta Z. T. studentu A. Z. omogućio položiti ispit iz predmeta Kaznenoprocesno pravo, unatoč nedovoljno iskazanom znanju tog studenta potrebnog za prolazak tog ispita, kako na njegovom pisanom tako i usmenom dijelu, nakon čega je; - Odlukom Stegovnog suda tuženika od 6. veljače 2015., potvrđene drugostupanjskom odlukom Stegovnog suda tuženika od 19. lipnja 2015. utvrđena stegovna odgovornost tužitelja zbog počinjenog teškog stegovnog djela zlouporabe radnog mjesta – ovlaštenja koje proizlazi iz djelokruga rada nastavničkog radnog mjesta te nepropisnog i nekorektnog odnosa prema drugim nastavnicima, suradnicima i zaposlenicima Sveučilišta, i izrekao mu mjeru – prijedlog za otkazivanje ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, nakon čega je; - tuženik donio Odluku od 25. srpnja 2015. o otkazivanju ugovora o radu,

ocijenili odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju dopuštenom, smatrajući da opisano ponašanje tužitelja ima značaj kršenja obveze iz radnog odnosa i opravdan je razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika propisan odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu.

13. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14

– dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Odredbom čl. 119. st. 1. ZR propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Prema odredbi stavka 2. tog članka prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini.

14. Polazeći od nesporne činjenice da je pravomoćnom presudom u kaznenom postupku vođenom protiv tužitelja utvrđeno da je on počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – trgovanjem utjecaja primanjem mita za sebe, iskorištavanjem svog službenog i društvenog položaja i utjecaja posredovanjem da se obavi radnja koja se ne bi trebala obaviti, time što je na nedopušten način omogućio studentu A. Z. prolazak na ispitu unatoč nedovoljno iskazanom znanju, jasno je da je takvo postupanje tužitelja jedino moguće ocijeniti kršenjem obveze iz radnog odnosa, a time je i ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.

15. Ne bi trebalo biti sporno da je parnični sud vezan pravomoćnom kaznenom presudom u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti tužitelja kao počinitelja, zbog čega sada u parničnom postupku nema mjesta propitkivanju pravilnosti kaznene presude kako glede počinjenja kaznenog djela tako i kaznene odgovornosti tužitelja. To što je u tom kaznenom postupku donesena presuda na temelju sporazuma stranaka, a nakon što je tužitelj priznao počinjeno kazneno djelo, ne umanjuje značaj te presude niti joj odriče značaj i učinak koji kaznena presuda ima na parnični postupak koji se vodi vezano za otkaz ugovora o radu tužitelju, a koji je dat zbog povreda obveza iz radnog odnosa koje su bile predmetom kaznenog postupka i u njemu pravomoćno donesene kaznene presude.

16. Postupanje tužitelja zbog kojeg je on kazneno presuđen te mu zbog takvog postupanja otkazan ugovor o radu je, sagledano u okolnostima konkretnog slučaja krajnje nemoralno i društveno neprihvatljivo i kao takvo za svaku osudu.

Poziv sveučilišnog profesora ne svodi se samo na to da na studente prenosi znanje iz predmeta kojeg predaje (u ovom slučaju radi se o predmetu Kaznenoprocesnog prava!) već i da svojim ukupnim ponašanjem na studente prenosi i ulijeva moralne i intelektualne vrijednosti, a kada se radi o pravnim predmetima, razvija osjećaj za pravdu i opće dobro, plemenitost, a iznad svega moralnost.

Nažalost konkretno postupanje, a zbog kojeg je tužitelj pravomoćno proglašen krivim i osuđen, on je zanemario sve te vrijednosti i studentima Pravnog fakulteta u O. poslao suprotnu poruku, ali i široj javnosti, posredno kompromitirajući i svoje kolege na fakultetu. Upravo zato njegovo postupanje je nedopustivo i jedino što je u takvim okolnostima bilo moguće učiniti jest bilo otkazati ugovor o radu tužitelju.

17. Potpuno je neodlučno za ovaj spor što je tužitelj u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje je presuđen, a vezano uz koje postupanje mu je i otkazan ugovor o radu, vršio i funkciju dekana Pravnog fakulteta u O. Naime, time što je tužitelj u to vrijeme bio dekan Pravnog fakulteta u O. nije mu prestao i status profesora predmeta kaznenoprocesnog prava, a time ni značaj i utjecaj koji je on imao na sveučilišnu zajednicu. Naprotiv, to što je tada tužitelj bio i dekan, tim više mu je nalagalo moralnost i poštenje u obavljanju te funkcije i svog radnog mjesta, jer bi dekan kao čelna osoba fakulteta trebao biti iznad svega moralni autoritet među kolegama, nastavnicima i studentima.

18. Potpuno je izvjesno da zbog naravi počinjene povrede obveze iz radnog odnosa i okolnosti u kojima je ona počinjena bi bilo upravo nevjerojatno očekivati da je tuženik prethodno pisano trebao upozoriti tužitelja da takvim ponašanjem krši obveze iz radnog odnosa te ukazati na mogućnost otkazivanja ugovora o radu ako se one ponove. To bi naime značilo da tuženik takvo postupanje tužitelja tolerira.

19. Isto tako, a zbog težine i ozbiljnosti povreda obveza iz radnog odnosa koje je tužitelj počinio, u ovom slučaju doista nije bilo opravdano očekivati da tuženik tužitelju omogući iznošenje obrane, a kada je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu pravomoćnom presudom utvrđena njegova kaznena odgovornost za postupanje, a zbog kojeg mu je kao povrede obveze iz radnog odnosa i otkazan ugovor o radu.

20. Stoga odluka o otkazu ugovora o radu nije donesena uz nepoštivanje odredbe čl. 119. ZR.

21. Bespredmetan je prigovor da tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju nije proveo savjetovanje sa radničkim vijećem, a kod nesporne činjenice da kod tuženika nije uspostavljeno radničko vijeće, a tuženik je od sindikalnog povjerenika zatražio očitovanje koje je ovaj i dao sukladno odredbi čl. 150. i čl. 153. st. 3. ZR. 22. Kako je dakle suprotno revizijskim navodima odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja materijalno pravo pravilno primijenjeno, to je reviziju trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZIDZPP primjenjuje na ovaj spor.

Zagreb, 8. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.