REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1378/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz O., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S., protiv I-tuženika Ž. S. iz S. T., OIB:..., i II-tužene I. P. iz Z., OIB:..., oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. P., G. G., V. V. i M. K. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji I i II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4807/17-3 od 27. ožujka 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-814/14 od 18. srpnja 2017., u sjednici održanoj 8. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija I i II-tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4807/17-3 od 27. ožujka 2018., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženici dužni solidarno isplate protuvrijednost iznosa od 33.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove parničnog postupka (toč. I.). Ujedno je tužitelj dužan naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 20.625,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužitelja te je presuda suda prvog stupnja preinačena na način da je naloženo I i II-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 33.000,00 eura na dan 11. svibnja 2010., sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja, te je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.820,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
3. Protiv presude drugostupanjskog suda I i II-tuženici su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te jer smatraju da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu reviziju prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.
7. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 33.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti s osnova povrata kapare isplaćene tuženicima na temelju kupoprodajnog ugovora, sklopljenog između stranaka 16. listopada 2007., a povodom raskida tog ugovora 11. svibnja 2010.
9. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:
- da je 16. listopada 2007. između stranaka i to I i II-tuženika, kao prodavatelja, i tužitelja, kao kupca, zaključen kupoprodajni ugovor predmet kojeg su bile nekretnine i to etažno vlasništvo obiteljske stambene zgrade u .... i dvorište upisane u ZU 35256, poduložak 4 i 2, KO G. Z. i to kat. čest. 1945/4 površine 690 m2, stan broj 1, od 78,32 m2 neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi 4 etaža 0/0 (poduložak 4) povezana sa tavanskim prostorom nad čitavom kućom s površinom od 116 m2 u nacrtu označeno brojem 4 neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, 2 etaža 0/0 (poduložak 2) za ugovorenu cijenu od 330.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja,
- da je tužitelj svakom od tuženika isplatio 16.500,00 eura (ukupno 33.000,00 eura) na ime kapare dok se preostali iznos od 148.500,00 eura obvezao isplatiti u roku od 6 mjeseci od dana ovjere potpisa na tom ugovoru,
- da predmetni ugovor nije izvršen,
- da su stranke 11. svibnja 2010. sklopile raskid kupoprodajnog ugovora zaključenog 16. listopada 2007. navodeći u čl. 1. istog „da su u međuvremenu nastupile okolnosti zbog kojih ugovor nije moguće održati na snazi pa su suglasne da se isti raskine“ te u čl. 3. „ugovorne stranke su suglasne da će u slučaju eventualne ponovne prodaje nekretnine iz čl. 1. ovog raskida ugovora I. K., ukupan iznos od 33.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja, koji je prodavateljima isplaćen na ime kapare odmah po potpisivanju ugovora iz čl.1. ovog raskida ugovora, biti uračunat u cijenu nekretnine, odnosno da će cijena nekretnine biti umanjena za taj iznos.“
10. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev smatrajući da je do raskida došlo iz razloga za koji nisu odgovorni tuženici, te se stranke raskidom ugovora nisu sporazumjele, osim u čl. 3. o učincima raskida, da raskid treba promatrati kao oblik razrješenja odnosa koji ima podlogu u činjenici da tužitelj nije izvršio ugovorne obveze. Naime, sud prvog stupnja poziva se na odredbu čl. 304. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) ukazujući i na sadržaj čl. 3. raskida Ugovora iz kojeg proizlazi da ako je tužitelj smatrao da mu pripada pravo na povrat kapare raskidom, da ne bi bilo potrebno ovakvo ugovaranje za slučaj zaključenja novog ugovora, jer se kapara ne bi nalazila kod tuženika, već bi bila vraćena njemu, a da se eventualno radilo o produljenju roka povrata kapare, da bi isto bilo u ugovoru izričito ugovoreno.
11. Odlučujući povodom žalbe tužitelja sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja prihvaćajući tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZOO, ocjenjujući da na obvezu vraćanja onoga što je primljeno ne utječe krivnja za raskid ugovora, te da u konkretnom slučaju ugovorne stranke iz raskida kupoprodajnog ugovora, osim u odnosu na čl.3., nisu ugovorile drugačije učinke raskida ugovora.
12. Revidenti u reviziji pravilno ukazuju da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
13. Drugostupanjski sud u svom obrazloženju navodi da stranke nisu ugovorile učinke raskida ugovora, osim u odnosu na čl. 3. Ovakvo obrazloženje je kontradiktorno i nerazumljivo.
14. Obzirom na sadržaj čl. 3. raskida kupoprodajnog ugovora izostala je ocjena suda o pravoj volji stranaka. Naime, propušteno je utvrditi da li su stranke prilikom raskida ugovora podrazumijevale povrat kapare ili su obzirom na sadržaj članka smatrale da kupac gubi kaparu, ali s ugovorenim pravom umanjenja kupoprodajne cijene, za slučaj eventualne ponovne prodaje.
15. Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP (jer je navedeno obrazloženje drugostupanjske presude nejasno i ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati), valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom sudu, a kako bi u nastavku postupka otklonio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
16. U nastavku postupka sud drugoga stupnja ponovno će odlučiti o žalbi tužitelja i dati jasne razloge u svojoj odluci, pogotovo o tome koja je bila prava volja parničnih stranaka kod raskida ugovora, a vezano za isplaćenu kaparu.
17. Novom odlukom ujedno će se odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.
Zagreb, 8. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
