REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1347/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. P. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici K. M. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. i P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M. Z. iz Z., OIB …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4516/17-3 od 23. siječnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj P-2317/15-13 od 9. lipnja 2017., u sjednici održanoj 8. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4516/17-3 od 23. siječnja 2018. pod točkom II. i III. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj P-2317/15-13 od 9. lipnja 2017. u dijelu u kojem je platni nalog Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-139/13-2 od 23. rujna 2014. ukinut za iznos od 300,00 kuna te sudi:

"I. Održava se na snazi platni nalog Općinskog suda u Zaprešiću (sada Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću) pod poslovnim brojem P- 139/13-2 od 23. rujna 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 300,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2012. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.".

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.325,00 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom presudom poslovni broj P-2317/15-13 od 9. lipnja 2017. ukinuo je u cijelosti platni nalog Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-139/13-2 od 23. rujna 2014.

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-4516/17-3 od 23. siječnja 2018. pod točkom I. prihvatio je žalbu tužitelja kao osnovanu te je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je platni nalog Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-139/13-2 od 23. rujna 2014. ukinut u dijelu, kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 9,00 kuna sa zateznim kamatama, te je navedeni platni nalog održao na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 9,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 16. svibnja 2012. do isplate, dok je pod točkom II. izreke odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je platni nalog Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P- 139/13-2 od 23. rujna ukinut za iznos od 300,00 kuna, te tužitelju nije dosuđen parnični trošak. Pod točkom III. izreke odredio je da se tužitelju ne dosuđuje trošak žalbe, a pod točkom IV. izreke odredio je da je protiv ove presude dopuštena revizija.

3. Protiv drugostupanjske presude u odbijajućem dijelu tužitelj je izjavio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, postavljajući pritom pitanje za koje tužitelj smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj je predložio prihvatiti reviziju i ukinuti odnosno preinačiti točke II. i III. pobijane presude i prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/2019), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice navedeno u točkama 1.-3. tog članka.

7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Prema odredbI čl. 467.a st. 1. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 309,00 kuna, koji se u dijelu od 9,00 kuna odnosi na iznos prijevozne karte za relaciju Z. G. K. - T., a u dijelu od 300,00 kuna na dodatak za prijevoznu kartu propisan Tarifom 103 Tarifa za prijevoz putnika u domaćem prijevozu, jer je tuženik 16. svibnja 2012. putovao vlakom bez valjane prijevozne karte na relaciji Z. G. K. - T..

10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev i u odnosu na cijenu prijevozne karte u iznosu od 9,00 kuna jer tužitelj nije dokazao njezinu visinu, dok je drugostupanjski sud u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i primjenom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev.

11. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev u iznosu od 300,00 kuna koji se odnosi na dodatak iz točke 3.4. Tarife 103 te su zaključili da je riječ o ugovornoj kazni koja u smislu odredbe čl. 350. st. 3. ZOO nije dopuštena te je u tom dijelu ukinut platni nalog.

12. Drugostupanjski sud dopustio je reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a zbog sljedećeg pravnog pitanja koje glasi:

"Predstavlja li tarifni dodatak ugovornu kaznu u smislu čl. 350. ZOO ili ne predstavlja ugovornu kaznu s obzirom na to da je Tarifa 103 koja se primjenjuje podzakonski akt donesen na temelju čl. 3. i 4. t. 12. Zakona o ugovorima u prijevozu u željezničkom prometu koji se javno objavljuje i poznat je putnicima?".

13. Stoga je revident postavio sljedeće pravno pitanje:

"Je li odredbom 3.4. stavak 1. Tarife 103 faktički propisana ugovorna kazna za novčanu obvezu?".

14. Obrazlažući razloge važnosti dopuštenog pravnog pitanja tužitelj se poziva na odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-164/14 od 1. rujna 2014., Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-2434/12.2 od 17. siječnja 2013. u kojim odlukama je zauzeto shvaćanje kako se dodatak iz točke 3.4. Tarife 103 ne može smatrati ugovornom kaznom nego zakonom određenom naknadom. Nadalje, revident se pozvao i na odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3024/2017 od 2. siječnja 2018. Revident se poziva i na odredbu čl. 4. Uredbe (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu u vezi s čl. 9. Jedinstvenih pravila za ugovor o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika (CIV) Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., izmijenjene Protokolom o izmjenama Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu od 3. lipnja 1999. (Protokol 1999.), prema kojem je Općim prijevoznim uvjetima moguće predvidjeti da putnik koji ne pokaže valjanu prijevoznu ispravu uz prijevoznu cijenu mora platiti i dodatak.

15. Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

16. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu navedenim odredbama te odredbom čl. 467.a ZPP ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

17. Naime, odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 87/96) propisano je da tarifa sadržava odredbe o općim prijevoznim uvjetima, da se ista mora javno objaviti na uobičajen način, da prijevoznik na svakome kolodvoru koji je otvoren za prijevoz putnika i stvari mora pokazati tarifu zainteresiranoj osobi ako ona to zahtjeva te da tarifu donosi uprava društva.

18. Dakle, Tarifa je podzakonski akt kojim je u točki 3.4. st. 1. Tarife 103 propisano da se za zadržavanje u vlaku bez namjere putovanja, za zauzimanje više sjedala, za namjerno izbjegavanje kontrole prijevozne karte, za nedostatak prijevozne isprave bez prijave kondukteru i za ometanje konduktera u radu pri naplati prijevozne cijene, osim odgovarajuće doplate plaća i dodatak u iznosu od 300,00 kuna.

19. Prema odredbi čl. 62. Zakona o željeznicama ("Narodne novine", broj 94/13, 148/13 i 73/17) propisano je kako se prava i obveze putnika u željezničkom prijevozu uređuju Uredbom EZ br. 1371/2007 o pravima i obvezama putnika u željezničkom prijevozu, Službeni list L 315, od 3. prosinca 2007.

20. Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (dalje: Uredba) stupila je na snagu 3. prosinca 2009., a pravni odnos (vožnja bez karte) nastao je u 2012., dakle, prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

21. Međutim na pravne odnose i sporove proizašle iz njih a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njezine pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu Suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je bio u primjeni od 2005., a propisi Republike Hrvatske nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013. moraju se tumačiti u skladu s pravom Europske unije pa se tako i konkretni pravni odnos ima tumačiti u smislu navedene Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007.

22. Cilj Uredbe je poboljšanje usluga željezničkog putničkog prijevoza u Zajednici.

23. Uredba kao sekundarni izvor prava Europske unije ima opću primjenu, obvezujuća je u cijelosti te je izravno primjenjiva u svim državama članicama a što upravo dovodi i do njezine najvažnije uloge, a to je ujednačavanje prava.

24. Uredbom je predviđeno kako se jačanje prava putnika u željezničkom prometu treba temeljiti na postojećim odgovarajućim propisima Dodataka A-Jedinstvenih

pravnih propisa za ugovor o međunarodnom prijevozu putnika i prtljage željeznicom (CIV) - uz Konvenciju o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., izmijenjenu Protokolom od 3. lipnja 1999. (Protokol 1999.). Također Uredbom je izričito ukazano da je poželjno proširiti njezino područje primjene i zaštiti ne samo putnike u prekograničnom, nego i putnike u unutarnjem željezničkom prometu.

25. Nadalje odredbom čl. 9. st. 1. Jedinstvenih pravila za ugovor o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika (CIV) koja čine Prilog I, Dodatak A Uredbi, propisano je da od početka putovanja putnik mora imati valjanu prijevoznu ispravu i pokazati ju kod pregleda prijevoznih isprava te je u Općim prijevoznim uvjetima moguće predvidjeti, između ostalog i da putnik koji ne pokaže valjanu prijevoznu ispravu, uz prijevoznu cijenu mora platiti i dodatak.

26. Slijedom navedenog odredba podzakonskog akta Tarife 103 upravo predstavlja Opće prijevozne uvjete u smislu prethodno citirane odredbe te je odredbom točke 3.4. st. 1. Tarife 103 prošireno područje primjene Uredbe sa svrhom zaštite putnika i na unutarnji željeznički promet Republike Hrvatske.

27. Prema tome odredba točke 3.4. stavak 1. Tarife 103 nema značenje ugovorne kazne u smislu odredbe čl. 350. ZOO jer je u skladu sa Uredbom kao pravom Europske unije, a koje je iznad nacionalnog prava i ima izravni učinak za sve države članice.

28. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP i preinačiti nižestupanjske presude na način da je tužitelju dosuđen daljnji iznos od 300,00 kn sa pripadajućim kamatama, te odlučiti kao pod toč. I. izreke presude.

29. S obzirom na to da je preinačena presuda glede glavne stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje. Tužitelju je dosuđena jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500 kuna (Tbr. 7. toč. 8. Tarife), trošak sastava žalbe u iznosu od 300,00 kuna (Tbr. 10. toč. 3. Tarife) i trošak sastava revizije u iznosu od 800,00 kuna (Tbr. 10. toč.6. st. 2. Tarife), što uvećano za trošak PDV-a iznosi 2.000,00 kuna. Tužitelju je također dosuđen trošak sudskih pristojbi u iznosu od 325,00 kuna (100,00 kuna na tužbu s prijedlogom i rješenjem o izdavanju platnog naloga, 100,00 kuna za presudu te 125,00 kuna na žalbu).

31. Slijedom navedenog tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.325,00 kuna te je odučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

Zagreb, 8. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.