REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1365/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. R. iz C., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. M., L. S. i D. K. iz R., protiv tuženika A. I. iz V. L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. E., odvjetnica u M. L., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ob-19/15-2 od 26. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj P Ob-133/15-5 od 21. svibnja 2015., u sjednici održanoj 8. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ob-19/15-2 od 26. ožujka 2018., a kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj P Ob-133/15-5 od 21. svibnja 2015. gdje je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika.

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ob-19/15-2 od 26. ožujka 2018., a kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj P Ob-133/15-5 od 21. svibnja 2015. gdje je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se da su tužiteljica A. R. iz C., ..., OIB: ..., i tuženik, A. I. iz V. L., ..., OIB: ..., suvlasnici u ½ idealnog dijela nekretnine, svaki, i to stana, 10. etaža 677/10000, stan B4 na prvom katu, koji se sastoji od ulaznog prostora, kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, kupaonice, WC-a, hodnika, sobe 1, sobe 2, lođe i spremišta sp B4, ukupne površine 73,64 m2 u etažnom elaboratu označeno svijetlo crvenom bojom, korisne vrijednosti 677/10000 što odgovara suvlasničkom dijelu od 677/10000 zgrade sagrađene na č. zem. 697/1, k.o. V. L., koja je zgrada upisana u zk. ul. br. 3841 k.o. V. L., podul. br. 10., slijedom čega je tuženik dužan trpjeti upis predmetne nekretnine u zemljišne knjige na tužiteljicu u ½ idealnog dijela, te mu se nalaže da tužiteljici izda ispravu podobnu za upis prava vlasništva sa svog imena i vlasništva na ime i u vlasništvo tužiteljice u ½ idealnog dijela, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II Odbijaju se protutužbeni zahtjevi koji glase:

„1. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužitelja i tuženika na jednake dijelove predstavljaju novčana sredstva u iznosu od 463.039,12 kn stečena po osnovu neosnovanog otkaza od J. d.d., novčana sredstva po osnovu životnog osiguranja zaključenog sa G. W. pravnim prednikom G. o. po osnovu ugovora od 05.04.1998.g. te 21 dionica Trgovačkog društva J. d.d. M. L.

2. Nalaže se tužiteljici da isplati tuženiku ½ označenih iznosa i u stavku 1.“

III Nalaže se tuženiku – protutužitelju naknaditi tužiteljici – protutuženici troškove postupka u iznosu od 23.032,50 kn, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova iznad dosuđenog iznosa, odnosno odbija se za iznos od 4.687,50 kn.“

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja, osim u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev za dionice Jadranke d.d. Mali Lošinj, pravodobnu reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se revizija prihvati na način da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica predmetnog stana u ¼ dijela, a tuženik u ¾ dijela, te da se u preostalom dijelu usvoji protutužbeni zahtjev, odnosno podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika dijelom nije osnovana, a dijelom nije dopuštena.

6. U konkretnom slučaju tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, dakle prema vrijednosnom kriteriju. Kod toga prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva. To znači da se dopuštenost revizije procjenjuje posebno glede tužbenog, odnosno glede protutužbenog zahtjeva.

7. Vezano za tužbeni zahtjev u tužbi je naznačena vrijednost predmeta spora od 111.000,00 kn, što znači da je glede tužbenog zahtjeva tužiteljice dopuštena jedino revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Glede protutužbenog zahtjeva dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, dakle revizija prema vrijednosnom kriteriju, budući da tuženik osim utvrđenja bračne stečevine traži i isplatu ½ vrijednosti, a što prelazi iznos od 200.000,00 kn.

8. Glede tužbenog zahtjeva tužiteljice dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

9. U podnesenoj reviziji tuženik nije postavio određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a o kojem ovisi odluka u sporu. Slijedom navedenog revizija tuženik podnesena protiv drugostupanjska odluke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, radi čega je valjalo u tom dijelu reviziju odbaciti primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.

10. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženik, kako je već rečeno, dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u revizije.

11. Nižestupanjski sudovi su u cijelosti odbili protutužbeni zahtjev tuženika. Kod toga nije u postupku bilo sporno da je tužiteljica dobila izvanredni otkaz ugovora o radu kod poslodavca J. d.d. M. L. u ožujku 1997., prije zaključenja braka s tuženikom, da je tužiteljica vodila radni spor radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, te da je tužiteljice nakon pravomoćnosti parnice 2012. godine, nakon razvoda braka, izvršena isplata iznosa od 463.039,12 kn. Kod toga je utvrđeno da je tužiteljica već u srpnju 1997. bila zaposlena kod drugog poslodavca, V. i č. C. M. L. d.o.o., da je bila nezaposlena svega četiri mjeseca.

Drugostupanjski sud kod toga ističe da tuženik nije niti pokušao dokazati da bi sporni iznos bio stečen radom za vrijeme trajanja izvanbračne ili bračne zajednice, pa je pravilno primjenom čl. 221.a ZPP odbijen u tom dijelu protutužbeni zahtjev.

12. Jednako tako nižestupanjski sudovi primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odbijaju i protutužbeni zahtjev u dijelu u kojem tuženik traži da bračnu stečevinu predstavljaju novčana sredstva po osnovu životnog osiguranja. Kod toga se posebno ističe da tuženik nije dokazao da bi životno osiguranje bilo ugovoreno u korist tužiteljice, posebno kraj činjenice da nije isplaćeno u korist tužiteljice, već u korist sestre tužiteljice B. S., a niti da je premija po tom ugovoru isplaćena iz sredstava stečenih u braku stranaka.

13. Tuženik u reviziji ustraje kod tvrdnje da sporni novčani iznos koji je tužiteljica dobila isplaćena zbog nezakonitog otkaza predstavlja bračnu stečevinu. Navedena tvrdnja tuženik nije osnovana, budući da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova jasno proizlazi da je tužiteljica nezakoniti otkaz dobila 7. ožujka 1997., da se nakon toga vodio radni spor, te da je tek 22. veljače 2012. sporni novac isplaćen tužiteljici. Kod toga je utvrđeno da je tužiteljica nakon četiri mjeseca, u srpnju 1997. počela raditi kod drugog poslodavca i da plaća koju je tužiteljica primala predstavlja nesporno prihod koji je stečen radom za vrijeme trajanja bračne ili izvanbračne zajednice.

14. I prema shvaćanju revizijskog suda u situaciji kada tužiteljica nezakoniti otkaz dobiva prije sklapanja braka, odnosno zasnivanja izvanbračne zajednice, kada tužiteljica za cijelo vrijeme dobiva plaća kod drugog poslodavca, da tada sredstva koja je primila zbog nezakonitog otkaza ne predstavlja imovinu stečenu za vrijeme trajanja braka, niti potječe od te imovine u smislu odredbe čl. 248. odnosno 249. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11).

15. Glede pak sredstva ostvarenih ugovor o životnom osiguranju valja istaći da je utvrđenje nižestupanjskih sudova da tuženik nije dokazao da je životno osiguranje bilo ugovoreno u korist tužiteljice, niti da je premija osiguranja po tom ugovoru plaćana iz sredstava stečenih radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. U tom dijelu tuženik u reviziji pobija činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjenično stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

16. Suprotno tvrdnji tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi su jasni i razumljivi, te nisu u protivnosti s provedenim dokazima i sadržajem zapisnika u spisu.

17. Kako glede protutužbenog zahtjeva revizijski navodi tuženika nisu osnovani, to je u tom dijelu valjalo reviziju tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 8. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.