REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4332/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K., pok. J., OIB: ..., iz T., kojeg zastupa punomoćnik Z. D., odvjetnik u T., protiv tuženika T. H. d.o.o., OIB: ..., T., kojeg zastupaju punomoćnici E. S. i M. Ž., odvjetnici u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-997/19-2 od 21. svibnja 2019., kojom je ukinuta presuda i odbačena tužba u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-2945/16 od 23. studenoga 2018., u sjednici održanoj 8. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti tražio da se utvrdi da je korisnik grobnog mjesta br. 010710509, a koje se nalazi na gradskom groblju u T. (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 15.000,00 kn (toč. II.).
2. Rješenjem suda drugoga stupnja ukinuta je prvostupanjska presuda u toč. I., te je odbačena tužba tužitelja (toč. I.). Odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska odluka o troškovima postupka do iznosa od 5.625,00 kn (toč. II.), dok je u preostalom dijelu preinačena prvostupanjska odluka i odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 9.375,00 kn (toč. III.). Ujedno je odbijen zahtjev stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. IV.).
3. Protiv rješenja suda drugoga stupnja pravodobnu reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), postavljajući pritom pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se prihvatiti reviziju i ukinuti pobijano drugostupanjsko rješenje, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. U odgovoru na reviziju poriču se svi navodi tužitelja, te se ističe da je revizija nedopuštena, odnosno neosnovana, time da tuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
8. U reviziji tužitelj postavlja u biti pitanje je li parnični sud nadležan odlučivati o pravu korištenja grobnog mjesta u parnici koju je tužitelj pokrenuo protiv pravne osobe koja upravlja grobljem.
9. Kao razlog važnosti tužitelj ističe da je shvaćanje drugostupanjskog suda u protivnosti sa shvaćanjem revizijskog suda u predmetu Rev-2269/93, te Županijskog suda u Zadru broj Gž-920/16 od 29. kolovoza 2017. Pri tome je u presudi Županijskog suda u Zadru prihvaćena sudska nadležnost, pa navedena odluka predstavlja razlog važnosti postavljenog pitanja.
10. U konkretnom parničnom predmetu drugostupanjski sud je ocijenio da podnesena tužba tužitelja protiv tuženika, komunalnog poduzeća koje upravlja grobljem, a radi utvrđenja da je tužitelj korisnik grobnog mjesta br. 010710509 koje se nalazi na gradskom groblju u T. ne spada u sudsku nadležnost. Kod toga drugostupanjski sud ističe da prema odredbi čl. 10. st. 1. i 2. Zakona o grobljima („Narodne novine“ broj 19/98, 50/12 i 89/17 – dalje: ZG) grobljem, kao komunalnim objektom u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, upravlja uprava groblja, time da se pod upravljanjem podrazumijeva i dodjela grobnih mjesta na korištenje.
Nadalje prema odredbi čl. 13. st. 1. ZG uprava daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme, uz naknadu te o tome donosi rješenje. U st. 2. je dalje propisano da se protiv rješenja uprave groblja o dodjeli grobnog mjesta na korištenje može izjaviti žalba nadležnom tijelu za komunalne poslove jedinice lokalne samouprave. Osim toga, prema čl. 14. st. 1. ZG grobno mjesto za koje grobna naknada nije plaćena deset godina, smatra se napuštenim i može se ponovno dodijeliti na korištenje, ali tek nakon proteka 15 godina od posljednjeg ukopa u grob, odnosno 30 godina od ukopa u grobnicu. Uprava groblja donosi i odluku o prijenosu korištenja (čl. 15. ZG), također u upravnom postupku. Iz toga slijedi da se u upravnom postupku, a ne u parničnom postupku, odlučuje o dodjeli grobnog mjesta na korištenje, o prestanku i prijenosu korištenja.
11. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda pravilnim prihvaća i revizijski sud. Naime, iz odredbe čl. 14. ZG jasno proizlazi ovlast uprave groblja da u upravnom postupku dodjeljuje grobno mjesto na korištenje, odnosno da u slučaju ako zahtjevu stranke ne udovolji, da zainteresirana stranka ima pravo žalbe nadležnom tijelu za komunalne poslove jedinice lokalne samouprave. Dakle, u parnici u kojoj tužitelj tužbom traži utvrđenje da mu pripada pravo korištenja nekog grobnog mjesta, te kojoj je tuženik - komunalna tvrtka koja upravlja grobljem, ne postoji sudska nadležnost u smislu odredbe čl. 16. ZPP.
12. Pravilno drugostupanjski sud ukazuje da bi nadležnost parničnog suda postojala kada bi postojao spor između potencijalnih korisnika grobnog mjesta, nasljednika upisanog korisnika ili nekih trećih osoba.
13. Stoga je u konkretnom slučaju pravilno sud drugoga stupnja primijenio odredbu čl. 16. ZPP, ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu tužitelja. Radi toga je reviziju tužitelja valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
14. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.
Zagreb, 8. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
