REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4070/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. K. iz S. -M., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u B., protiv tuženice R. H., Ministarstvo …, Z., OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, postupajući po prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-66/2021-2 od 1. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-42/2018-22 od 21. listopada 2020., u sjednici održanoj 8. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se revizija tuženici protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-66/2021-2 od 1. veljače 2021. radi pravnog pitanja koje glasi:

„Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad?“

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-66/2021-2 od 1. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-42/2018-22 od 21. listopada 2020.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten pri čemu je tražio trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja dva pitanja za koje navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te navodi razloge važnosti postavljenog pitanja.

4. U pobijanoj odluci sud je, pozivajući se na odredbe čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14), čl. 139. stavak 3. Zakona o službi oružanih snagama ("Narodne novine" broj 73/13, 75/15, 50/16) i čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14), zauzeo pravno shvaćanje da tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju od travnja 2013. do kolovoza 2017. pripada pravo na naknadu za godišnji odmor u koji treba uračunati i dodatak za vojnu službu i minuli rad.

5. U odluci Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1083/2020-2 od 8. prosinca 2020. na koju se podnositeljica pozvala u prijedlogu za dopuštenje, zauzeto je pravno shvaćanje da za razdoblje nakon 8. svibnja 2014. djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za godišnji odmor po kriteriju redovnog rada bez ikakvih dodataka, dakle, bez uračunavanja dodatka za vojnu službu i dodatka za minuli rad.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je drugo postavljeno pitanje koje glasi kako je navedeno u izreci ove odluke važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1083/2020-2 od 8. prosinca 2020. i Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-143/19 od 3. listopada 2019.), a ne postoji praksa revizijskog suda o tom pitanju.

7. Stoga je ovaj sud ocijenio da postoje razlozi za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 3. ZPP te je na temelju te odredbe i odredaba čl. 387. st. 1., 4. i 6.

ZPP riješeno kao u izreci.

8. U odnosu na prvo naznačeno pitanje podnositeljica prijedloga nije izložila odgovarajuće razloge važnosti tog pitanja jer u odlukama revizijskog suda broj: Revr- 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12 na koje se pozvala nije zauzeto pravno shvaćanje o postavljenom pitanju („primjenjuju li se na djelatne vojne osobe odredbe Zakona o radu i Kolektivnog ugovora kad je propisima koji se primjenjuju kao lex specialis propisan način obračuna i isplate plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba“) nego o tome imaju li djelatne vojne osobe pravo na dodatak na plaću u osnovi prekovremenog rada nakon donošenja Odluke iz 2009. i Pravilnika iz 2009. što nije predmet ovog spora pa stoga nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenje revizije za to pitanje.

9. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 8. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.