REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn. 92/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. K. iz S., , OIB: …..,

zastupana po pun. H. A., odvjetniku u S., protiv tuženika U.

O. d.d., Z., OIB: ….., zastupanog po

odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & P. d.o.o. S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. siječnja 2022. godine u nazočnosti zamj. pun. stranaka, dana 8. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku na ime naknade neimovinske i imovinske štete u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 80.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 75.000,00 kn teku od 2. ožujka 2018. godine do isplate, na iznos od 5.000,00 kn od presuđenja do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatražene kamate na dosuđeni iznos od 75.000,00 kn od 2. veljače 2016. godine do 2. ožujka 2018. godine, te na dosuđeni iznos od 5.000,00 kn od 1. veljače 2019. godine do presuđenja zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.992,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 1. veljače 2019. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba protiv tuženika i A. L. kao tuženika ad. 2. U tužbi se navodi kako je dana 2. veljače 2016. godine u S., A. L. upravljajući automobilom Ford

Escort, reg. oznake i broja …., vozeći zapadnim dijelom kolnika U. G.

u S., od smjera sjevera u smjeru juga, postupio suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je vozilom ušao u raskrižje s kolnikom državne ceste D-8 i s kolnikom J., na raskrižju vršio radnju skretanja u lijevo, bez da se prethodno uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, radi takve vožnje da nije propustio sva vozila koja su se kretala kolnikom državne ceste D-8, zbog čega je prednjim lijevim dijelom vozila udario moped reg. oznake i broja ….. ……. kojim je desnom prometnom trakom sjeverne kolničke trake državne ceste D-8, zadržavajući smjer kretanja na raskrižju, upravljala tužiteljica, uslijed čega je tužiteljica preko poklopca motora vozila Ford pala na kolnik i zadobila teške tjelesne povrede u vidu otvorenog prijeloma desne potkoljenice sa pomakom koštanih ulomaka i nekrozu kože desne potkoljenice, kao i niz drugih tjelesnih povreda. Radi navedenog da je protiv A. L. vođen kazneni postupak pred ovim sudom pod brojem K-157/17, da je donesena pravomoćna presuda kojom se A. L. proglašava krivim radi zazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu. Vozilo A. L. da je temeljem police osiguranja broj ….. u

vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika, tužiteljica da se tuženiku obratila u mirnom postupku, da je ponuda za naknadu štete tuženika bila preniska i da je tužiteljica istu odbila i ustala ovom tužbom. Radi navedenog tužiteljica na ime pretrpljene imovinske i neimovinske štete potražuje iznos od 80.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na imovinsku štetu u iznosu od 5.000,00 kn teče od 2. veljače 2016. godine pa do isplate, a na neimovinsku štetu u iznosu od 75.000,00 kn teče od podnošenja tužbe do isplate.

Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetne nezgode. Navodi da je tužiteljici prije podnošenja tužbe na ime naknade štete isplatio iznos od 41.000,00 kn. Osporava visinu tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske štete. Isto tako, protivi se zahtjevu s naslova imovinske štete i tijeku zatraženih kamata na imovinsku štetu.

Tužitelj je povukao tužbu u odnosu na ranijeg tuženika ad. 2 A. L.,

isti je na to pristao, dana 16. svibnja 2019. godine doneseno je rješenje ovog suda kojim je to utvrđeno, to rješenje je pravomoćno.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske i imovinske štete koju bi pretrpjela i trpi iz prometne nezgode u kojoj je sudjelovala kao vozač mopeda, koja se dogodila dana 2. veljače 2016. godine u S., krivnjom osiguranika tuženika. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužiteljice, pasivna legitimacija tuženika, nije sporan pravni osnov odgovornosti tuženika za štetu tužiteljici, sporna je visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonskih zateznih kamata. Među strankama nije sporno ni to da je tuženik prije podnošenja tužbe na ime naknade štete isplatio tužiteljici iznos od 41.000,00 kn.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom zapisnika o očevidu PU splitsko-dalmatinske, P. prometne policije broj ….. od 2. veljače 2016. godine; presude Općinskog suda u Splitu K-157/17 od 14. studenog 2017. godine, koja je pravomoćna; zahtjeva tužiteljice tuženiku u mirnom postupku koji je od strane tuženika zaprimljen dana 2. ožujka 2018. godine i dopisa tuženika od 22. ožujka 2020. godine te dopisa tuženika pun. tužitelja od 8. svibnja 2018. godine; dopisa tužiteljice tuženiku od 10. svibnja 2018. godine sa dokazom o zaprimanju istog na taj dan; e-mail poruke tuženika pun. tužitelja od 15. svibnja 2018. godine; dopisa pun. tužitelja tuženiku od 29. lipnja 2018. godine sa potvrdom o primitku na isti dan te dopisa tuženika pun. tužitelja od 6. kolovoza 2018. godine; police osiguranja tuženika broj ……; fotodokumentacije tužiteljice; medicinske dokumentacije za tužiteljicu; medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima spec. ortopedu dr. D. T.; spec. neurokirurgu dr. M. J. i spec. psihijatru dr. S. B.; potvrde za starije i nemoćne osobe L. S. broj 1529/07 od 4.

prosinca 2007. godine.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

Na okolnost visine štetu koju je iz predmetne prometne nezgode pretrpjela i trpi tužiteljica, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima spec. neurokirurgu, spec. ortopedu i spec. psihijatru.

Sudski vještak spec. neurokirurg dr. M. J. u svom nalazu i mišljenju navodi da nije našao u medicinskoj dokumentaciji da je tužiteljica zadobila ozljedu središnjeg živčanog sustava kao niti perifernog živčanog sustava, da je davanje nalaza i mišljenja u ovom slučaju u nadležnosti vještaka ortopeda – traumatologa.

Sudski vještak spec. ortoped dr. D. T. u svom nalazu i mišljenju navodi da je pregledala med. dokumentaciju tužiteljice, te pregledala tužiteljicu u uvjetima sudnice, da je imala na uvid RTG snimku desne potkoljenice te EM desne potkoljenice, a da je pregledala i osobni zdravstveni karton tužiteljice. Tužiteljica da je dana 2. 02. 2016. primljena na Hitni kirurški te potom na Kliniku za kirurgiju, Zavod za ortopediju i traumatologu K. S.. zbog kompliciranog višekomadnog prijeloma desne potkoljenice sa izrađenom nekrozom kože na gornjem dijelu desne potkoljenice. Isti dan da je napravljena operacija i to krvava repozicija te osteosinteza sa vanjskim fiksatorom. Na tom odjelu da je bila do 15. 02. 2016. godine, a nakon toga da je prebačena na Odjel plastične kirurgije zbog potrebne sanacije mekog tkiva tj. kože desne natkoljenice. 16. 02. 2016. godine da je napravljena operacija kada je mrtva koža odstranjena, kad je evakuiran hematom i stavljena plastika defekta i to slobodnog dijela kože. Na tom odjelu da je boravila do 23. 02. 2016. godine, te da je otpuštena kući uz preporuku kontrole nakon pregleda traumatologa i fizijatra. Navodi da su priloženi nalazi tijeka daljnjih stanja tako da vidi da se tužiteljica javljala redovito na kontrole kod traumatologa kada je vršeno previjanje kože i to transplatirane koja je pokazivala znakove upale. Spisu da je priloženo i otpusno pismo iz bolnice fizikalne medicine K. S. u kojemu je boravila od 6. 07. do 18.

07. 2016. gdje je vršila fizikalnu terapiju, hodala uz pomoć dviju dolakatnih štaka, da se opisuje izgled kože, krasta na mjestu vanjskog fiksatora te sekrecija u području kožnog transplatata. Cijelo to vrijeme da je redovito vršila i kontrole kod traumatologa, radila bris rane koji je pokazao bakteriju zlatni stafilokok MRSA, dana 21. 06. 2016. godine da su skinuti fiksateri pa da je dalje odlazila na fizikalnu terapiju. Dana 11. studenog 2016. godine da se ponovno javila na Hitni kirurški zbog sumnje na refrakturu u području staroga prijeloma jer je primijećeno oticanje i bolnost za vrijeme fizikalne terapije. Zbog te sumnje da je postavljena imobilizacija potkoljenični gips. Nakon mjesec dana da je skinut gips, RTG nalaz da je bio uredan bez prijeloma te da je tužiteljica poslana na fizikalnu terapiju koju je obavljala redovito. Spisu da je priloženo otpusno pismo K., V. L., gdje je vršila stacionarnu rehabilitaciju i to od 20. 10. 2016. do 10. 11. 2016. godine, da je opisano da je s vježbama slagala veliki dio kontrakture koljena, da je mjesto prijeloma bilo bolno ali bez znakova fluktuacije te da nije bilo toplo, ali da je i dalje predloženo odlaženje na kontrolu kod traumatologa. U spisu da je još priloženo i otpusno pismo od 3. 11. 2017. godine do 24. 11. 2017. godine ponovno iz K. gdje je uredno vršila fizikalnu terapiju u smislu ojačanja muskulature cijele desne noge, a kretnje koljena da su već bile veće, ekstenzija potpuna dok je kod hoda i dalje izraženo šepanje. Iz dokumentacije da još vidi da je iz B. priložen poziv za liječenje, upitana tužiteljica navodi da je bila na liječenju u bolnici B. od 24. listopada 2018. godine do 14. studenog 2018. godine, a što tužiteljica potvrđuje pregledom dokumentacije koju ima kod sebe. Daljnje medicinske dokumentacije u spisu da ne vidi jer da tužiteljica kaže da nije niti odlazila nakon toga, a da to previja kod jedne medicinske sestre, privatno. Navodi da je prestala odlaziti kod liječnika nakon što je zaražena bakterijom u bolnici i zbog tog lošeg iskustva da je prestala tražiti liječničku pomoć službeno. U zdravstvenom kartonu da nije pronašla da je imala sličnu ozljedu prije štetnog događaja. Na pregledu da je ustanovila da je prijelom zarastao u izraženoj varus deformaciji, da su kretnje u desnom koljenu ograničene u blagom stupnju, ali da su čujne krepitacije koje ukazuju da postoje degenerativne promjene u koljenu. Isto to da je vidjela na rentgenskoj snimci što potvrđuje kliničko stanje. S prednje strane koljena da je veliki duboki ožiljak, ne samo kože nego i mišića tako da su obrisi potkoljenice sasvim drukčiji od zdrave noge jer na pojedinim mjestima fale dijelovi mišića. Tužiteljica da joj je tijekom pregleda u sudnici navela da u desnom nožnom zglobu nema kretnje dorzalne fleksije što pretpostavlja da je za vrijeme liječenja došlo do oštećenja živca peroneusa koji je zadužen za podizanje stopala tako da tužiteljica ima deficit i sa te strane. Kako je došlo zbog toga zbog kontrakture nožnoga zgloba jer tužiteljica ne može napraviti potpunu dorzalnu fleksiju njoj da je automatski onemogućen puni čučanj i to stanje da se često pojavljuje kod takvih ozljeda ali da se nije uspjelo za vrijeme fizikalne terapije do kraja rehabilitirati. U nekim nalazima iz K. da je vidjela da se spominje pes ekvinus tj. položaj stopala kao kod balerine i on je da je rehabilitiran do određenog stupnja uz zaostalu daljnju kretnju. To najviše da se vidi kada tužiteljica hoda jer kod hodanja da bi ona trebala spontano podizati to stopalo, a njoj to stopalo da lagano pada pa onda ulaže napore što da još spada u jedan vid naruženja o kojem će se kasnije očitovati.

Nakon nalaza vještak navodi da je temeljem svega mišljenja da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tešku tjelesnu ozljedu u području desne potkoljenice koja je zarasla, ali sa pomakom i izraženom deformacijom. Također da se navedena deformacija odrazila i na susjedni zglob tj. koljeno pa uzrokovala i dodatno umanjenje životnih aktivnosti, a koje se očekuje sa mogućim pogoršanjem u budućnosti. Kako vrijeme teče te degenerativne promjene s vremenom da se pojačavaju. Više faktora da uvjetuje umanjenje životnih aktivnosti, dakle sam položaj potkoljenice u toj varus deformaciji da dovodi do umanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 20 %, zatim umanjena pokretljivost sa degenerativnim promjena u području desnog koljena isto da dovodi do umanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 15 % te na desnom nožnom zglobu isto dovodi do umanjenja životnih aktivnosti od 10 %. To da znači da će tužiteljica ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, zatim kod radova gdje je potrebno biti u čučećem položaju jer ona praktički s tom nogom ne može čučnuti do kraja, zatim da neće biti u mogućnosti trčati kao druge zdrave osobe njene dobi, da će se zamarati kod dužeg hodanja i stajanja te kod podizanja težeg tereta. Kako se pojedinačno što je nabrojila umanjenje životnih aktivnosti preklapa, da se ne može zbrojiti u punom iznosu nego se jednim dijelom mora poravnati pa da je mišljenja da bi to iznosilo 35 %. Što se tiče bolova, da bi to iznosilo u jakom intenzitetu 6 dana, u srednjem intenzitetu 5 tjedana i slabog intenziteta još 3 mjeseca. Naruženost da bi bila u srednjem stupnju prvenstveno što se može sakriti jednim dijelom s odjećom, a kada se razgoliti ili da nosi kratke hlače ili na kupanju ona da bi čak bila i većeg stupnja, u trenucima kada nije prekrivena odjećom naruženost kod tužiteljice da bi bila visokog srednjeg stupnja. Što se tiče tuđe njege i pomoći nakon izlaska iz bolnice dok je hodala sa dvije štake i bila kući prije hospitalizacije na Plastičnoj kirurgiji 2 mjeseca da je trebala tuđu njegu i pomoć kao pomoć kod obavljanja osobne higijene te higijene stanovanja, pripreme hrane, prvi mjesec 3 sata dnevno i još jedan mjesec 2 sata dnevno. Zatim da je nakon izlaska sa Plastične kirurgije ponovno trebala još mjesec dana 2 sata dnevno jer je u više navrata odlazila na stacionarnu rehabilitaciju, Još da bi dodala tome da joj je još trebala između stacionarnih i fizikalnih terapija te nakon njih još 3 mjeseca po 1 sat dnevno.

Sudski vještak spec. psihijatar dr. S. B. u svom nalazu i mišljenju navodi da da se temeljem priložene med. dokumentacije u sudskom spisu doznaje da je tužiteljica T. K. rođena 1983. godine nastradala u saobraćajnoj nezgodi dana 2. veljače 2016. godine na način kako je opisano u tužbenom zahtjevu te da je odvijanjem ove saobraćajne nezgode zadobila tešku tjelesnu ozljedu o čemu se izjasnila prethodna vještakinja ortoped. P. ostale med. dok. da je pregledala i originalni osobni zdravstveni karton tužiteljice kao i elektronički ispis zdravstvenog kartona u kojem nalazi da je prije predmetnog štetnog događaja da su joj upisivane dijagnoze s naslova njene specijalizacije kao i propisivana terapija psihofarmako. P. navedenog da u spisu nalazi i spec. nalaz psihijatra dr. B. U., nalaz datira od 20. prosinca 2017. godine u kojem psihijatar navodi da je tužiteljica za vrijeme hospitalizacije na odjelu plastične kirurgije u veljači 2016. godine bila pregledana od strane psihijatra te da su joj propisani lijevi Z. (antidepresiv) i anksiolitik, lijek za smirivanje napetosti. U. nalazu psihijatra od 20. prosinca 2017. godine da se navode dijagnoze sindroma anksiodepresivum i poremećaj prilagodbe. N. da je uključen antidepresiv i anksiolitik. U. spisu da ne nalazi dokaze o daljnjem psihijatrijskom liječenju. N. da je mišljenja da je tijekom odvijanja ove nezgode tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1-2 minute. P. da je uslijedio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 5-6 dana. S. srednjeg intenziteta sa iste osnove u određenim različitim vremenskim periodima da je bio u trajanju od 2-3 tjedna, te strah blažeg intenziteta u trajanju od 5-6 mjeseci. P. da se reaktivirao strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana prije i dva dana poslije indiciranog operativnog zahvata transplantacije kože. R. navedeni psihički simptomi da su izazvali kod tužiteljice povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera. P. duševnog integriteta da se očituje u trpljenju bolova, zabrinutosti, potištenosti, napetosti, straha, potrebom za mirovanje, indiciranim kontrolnim pregledima ni rehabilitaciji, te radi potrebe tuđe njege i pomoći. U. konačnoj procjeni duševnih boli da treba uzeti naruženje kojeg je vještak ortoped ocijenio u srednjem stupnju kada noga nije obnažena, no u ljetnim mjesecima kad je

P.. 92/19

noga obnažena naruženost bi bila visokog srednjeg stupnja, da se radi i o estetskom i funkcionalnom naruženju. I. i trajanje duševnih boli vezano uz naruženje da ovisi o ličnosti odnosno kako će osoba to prihvatiti. O. da je aktualno u srednjoj životnoj dobi pa da bi duševne patnje trebale trajati. N. kako treba naglasiti da će ovi postoperativni ožiljci biti vidljivi u ljetnim mjesecima kada joj je noga obnažena, a to da je jedan od uvjeta da netko intenzivnije pati. I. da je njeno vještvo koncipirano isključivo za povredu duševnog integriteta vezano za predmetni štetni događaj. S. životnih aktivnosti s naslova njene specijalnosti da nema.

Z. liječenja s naslova njene specijalnosti vezano za predmetnu prometnu nezgodu da je bio u roku od 7 mjeseci nakon predmetne nezgode.

S. je prihvatio nalaze i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, kao stručna, logična i uvjerljiva. N. i mišljenja su u potpunosti obrazloženi i nema nikakovih preostalih neriješenih dilema i neodgovorenih pitanja. T. je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. T., predlaže da sud pozove vještaka da se izjasni o njegovim prigovorima na dio njenog nalaza i mišljenja. T. je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka spec. psihijatra, predlaže provesti dopunu vještva. S. je stava da nije bilo mjesta ponovnom pozivanju vještaka radi dopune njihovih nalaza i mišljenja, vještva su cjelovita, logična i obrazložena, za navesti je da su ročištima na kojima su izvedeni ovi dokazi nazočili pun. stranaka i tužiteljica osobno, vještak ortoped obavila je i klinički pregled tužiteljice, a vještak psihijatar imala je osiguranu nazočnost tužiteljice na ročištu vezano za eventualna postavljanja pitanja istoj. P. je bio zdravstveni karton tužiteljice i zadatku vještačenja vještaci su pristupili ozbiljno, profesionalno i pažljivo, u konačnici su takva i njihova vještva. D., prijedloge stranaka za dopunu vještava sud je odbio kao suvišne i nepotrebne, vještva su u potpunosti pravilna i valjano i potpuno obrazložena.

T. odredbe čl. 19. Z.-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Z., pod pravima osobnosti u smislu ovoga Z. razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr..

T. je radi predmetnog događaja nastala šteta, temeljem odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Odredba čl. 1100. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti, u ovom događaju tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, sud je stava da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 136.000,00 kn (odnosno na ime fizičkih bolova iznos od 33.000,00 kn; duševnih bolova radi smanjenja životnih aktivnosti iznos od 60.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha iznos od 18.000,00 kn i na ime duševnih bolova radi naruženosti iznos od 25.000,00 kn). Kako je tužiteljici plaćen nesporno iznos od 41.000,00 kn, to bi joj pripadao iznos od 95.000,00 kn. Kako je tužiteljica na ime naknade imovinske štete zatražila iznos od 75.000,00 kn, to je sud istoj mogao dosuditi upravo taj iznos, tako da je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 75.000,00 kn.

Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon. Tužiteljica zakonske zatezne kamate potražuje od dana nastanka nezgode, međutim, kamate joj pripadaju od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, zahtjeva tužiteljice koji je tuženik zaprimio dana 2. ožujka 2018. godine pa do isplate. Dakle, više zatražene kamate na dosuđenu glavnicu do 2. ožujka 2018. godine zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovan.

Š. se tiče zahtjeva tužitelja na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći, ista, sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka spec. ortopeda tužiteljici pripada za ukupno 300 sati. S. prihvaća cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 35,00 kn, za onu nemedicinskog karaktera, sukladno podacima iz potvrde D. za starije i nemoćne osobe L., S., tuiteljici sa ovog osnova pripada iznos od 10.500,00 kn, kako je tužiteljica zatražila iznos od 5.000,00 kn, to joj je sud iznos od 5.000,00 kn i dosudio, ali ne od podnošenja tužbe nego od presuđenja do isplate, jer se radi o naknadi nenovčane imovinske štete, visina koje je utvrđena u vrijeme presuđenja. D., za više zatražene kamate na iznos od 5.000,00 kn do presuđenja zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovan.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3 i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/12 i 25/13, d89/14 i 70/19), sporna je bila visina zahtjeva tužiteljice, sud je tužiteljici obistinio sav potreban trošak koji je imala i koji je bio potreban za vođenje postupka, budući ista nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužiteljici odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn; zastupanja na 4 ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn (16. svibnja 2019. godine, 23. travnja 2021. godine, 5. studenog 2021. godine i 26. siječnja 2022. godine), pristupa na ročište od dana 11. veljače 2021. godine u iznosu od 250,00 kn (25%); 25% PDV-a u iznosu od 1.312,50 kn, trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 1.150,00 kn i trošak vještačenja u iznosu od 2.280,00 kn, odnosno ukupno iznos od 9.992,50 kn. Preostali trošak tužiteljici nije priznat, naime, trošak pristojbe presude nije zatražen u određenom iznosu, dok preostali zatraženi trošak koji nije priznat nije bio potreban za vođenje postupka.

Splitu, 8. ožujka 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

Broj zapisa: eb307-7f152

Kontrolni broj: 0f0b2-6a94d-d6971

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JULIJANA PONOŠ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.