Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž-1998/2020-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Vesne Kovačević Ostoić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ksenije Grgić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. S. K.-u. M. GmbH, G., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima Z. H. i M. K., odvjetnicima u Z., protiv tuženika A. H. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-35/14 od 30. svibnja 2014., u sjednici vijeća održanoj dana 8. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-35/14 od 30. svibnja 2014. u dijelu kojim je održano na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika u Z. Ž. M. broj Ovrv-1534/08 od 31. listopada 2008. kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 100.348,88 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2008. do isplate po stopi od 4% godišnje kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 45.419,69 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. svibnja 2014. do isplate.

II. Preinačuje se prvostupanjska presuda i ukida isto rješenje o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da na iznos od 100.348,88 Eur plati zateznu kamatu po stopi većoj od 4% godišnje, do visine stope određene prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 14.072,09 sa zateznom kamatom od 1. studenoga 2008. do isplate, odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnoga troška u iznosu od 72.963,40 kn sa zateznom kamatom od 30. svibnja 2014. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u povodu revizije u iznosu od 23.893,12 kn, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I. Održava na snazi rješenje o ovrsi Ovrv-1534/08 javnog bilježnika Ž. M. od 31. listopada 2008.g. i to u dijelu u kojem je tuženiku naložen platež iznosa od 100.348,88 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 19.06.2008.g. do isplate, kao i u odnosu na trošak ovršnog postupka u iznosu od 14.072,09 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1.11.2008.g. do isplate, kamata određena prema eskontnoj stopi HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%tnih poena, (čl. 29 ZOO), sve to u roku od 15 dana.

II. Ukida se rješenje o ovrsi posl. broj Ovrv-1534/08 javnog bilježnika Ž. M. od 31. listopada 2008.g. i to u dijelu u kojem je tuženiku naložen platež za iznos od 17.613,94 EUR, zajedno sa zateznim kamatama kao i u odnosu na trošak ovršnog postupka za iznos od 2.861,51 kn zajedno sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 118.383,09 kn u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja predstavlja eskontnu stopu HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, temeljem čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. - dalje u tekstu: ZPP-a), pobijajući ju u dijelu pod točkom I. i točkom III. izreke, s prijedlogom za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje a podredno preinačenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP koji žalitelj opisno ističe tvrdnjom da ga prvostupanjski sud "uopće nije saslušao", određeni prijedlog za njegovo saslušanje punomoćnik nije niti iznio. Iz sadržaja zapisnika proizlazi da je prvostupanjski sud na ročištu održanom 9. rujna 2010. odlučio saslušati tuženika na ročištu zakazanom za 2. studenoga 2010. i pozvao ga po punomoćniku (čl. 268. st. 2. ZPP). Tuženik je obavijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti zbog bolesti. Ročište je ponovno zakazano za 2. prosinca 2010., s pozivom tuženiku po punomoćniku, on nije pristupio, nije dostavio medicinsku dokumentaciju a niti predložio ikakve dokaze. Uz to, u žalbi uopće ne navodi koje bi se relevantne okolnosti utvrdile njegovim saslušanjem. Zbog istih razloga neosnovana je i tvrdnja o povredi načela saslušanja stranaka (čl. 264. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP), tim više što zastupnik tužitelja također nije saslušan tijekom postupka.

5. Pravilno su utvrđene činjenice o osnovu i iznosu duga dok je pojedine činjenice bitne za odluku o prigovoru zastare ovaj sud utvrdio primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP kao što slijedi iz daljnjeg obrazloženja ove presude.

6. Nije sporno da je tužitelj kao davatelj leasinga sklopio sa S. H. dva ugovora o leasingu, tijekom 2002. i 2003., da je tuženik potpisao garancije o solidarnom jamstvu za obveze glavnog dužnika iz tih ugovora (list 32., 36. spisa). Po oba ugovora, isplatom zadnje rate leasinga i ispunjenjem svih preuzetih obveza, korisnik leasinga stjeće "punopravno vlasništvo" založnog objekta leasinga, u ovom slučaju vozila.

7. Stranke su kao mjerodavno pravo za ugovor izabrale austrijsko pravo, sukladno ovlaštenju iz čl. 19. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine, broj: 53/1991. - dalje: ZRSZ) i ugovorile nadležnost suda u Zagrebu.

8. U postupku je utvrđeno, temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka, koji stranke nisu osporile, da korisnik leasinga nakon 2003. nije vršio ikakve uplate, utvrđen je preostali ukupni iznos duga od 100.348,88 EUR-a na dan 18. lipnja 2008. Žalitelj nije predložio ikakav dokaz o isplatama od strane glavnog dužnika te je bespredmetan žalbeni navod da "sud nije utvrdio da li je glavni dužnik izvršio obvezu".

9. U ovakvoj situaciji davatelj leasinga, sukladno posebnim uvjetima za oba ugovora (list 34. i 38. spisa) ima, po svom izboru, pravo na zahtjev da se odmah isplate sve preostale rate ili pravo na raskid.

10. U smislu par. 1357. ABGB jamac platac odgovara kao i glavni dužnik, vjerovnik može zahtijevati po izboru ispunjenje obveze od glavnog dužnika, jamca ili obojice istodobno, iz čega proizlazi i da za takvog jamaca vrijedi isti zastarni rok.

11. Međutim, osnovan je prigovor pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci prvostupanjskog suda koji je prigovor zastare odbio primjenom odredbi o općem zastarnom roku.

12. Po mišljenju ovoga suda, u ovom slučaju valja primijeniti odredbu par. 1480. ABGB koja propisuje trogodišnji rok, umjesto općeg zastarnog roka od trideset godina koji propisuje par. 1478. toga Zakona.

13. Prema Verbalnoj noti Saveznog ministarstva za europske i međunarodne poslove (list 141.-156. spisa) par. 1480. ABGB (list 153. spisa) glasi:

"Potraživanja zaostalih godišnjih plaćanja, posebice kamata, mirovina, doprinosa za uzdržavanje, isplata za poljoprivrednike te po osnovi anuiteta ugovorenih za vraćanje glavnice prestaju u roku od tri godine, samo pravo zastarijeva uslijed nekorištenja tijekom trideset godina".

14. Predmetnim ugovorima o leasingu ugovorena je korisnikova obveza plaćanja mjesečnih anuiteta, kao redovitih mjesečnih iznosa koji sadrže kamatu i dio iznosa glavnice. Imajući u vidu da citirani par. 1480. ABGB propisuje trogodišnji zastarni rok za kamatu i anuitete, a i logično je da kamata i glavnica zastaruju u istom roku, za pitanje zastare mjerodavna je ova zakonska odredba.

15. Uz to, ovakav stav nalaže vjerovniku savjesno izvršavanje njegovih prava iz ugovora i štiti pravnu sigurnost dužnika, tim više što je u pitanju vrsta obveze čije je svako neizvršavanje očito i omogućuje vjerovniku relativno brzo poduzimanje pravnih radnji radi naplate.

16. U ovom slučaju zastara počinje teći dospijećem tj. od 1.veljače 2004., tužba je podnesena 12. studenoga 2008.

17. Tužitelj je tijekom postupka prigovorio da je pokrenuo ovršni postupak protiv glavnog dužnika te je došlo do prekida zastare.

18. Sukladno odredbi par. 1497. AGBG dosjelost i zastara prekida se ako je onaj, koji se na nju hoće osloniti, a to prije nego je prošlo vrijeme zastare, priznao izrijekom ili "muče" tuđe pravo ili ako onaj kome to pravo pristaje pozvao na sud i tužba se bude uredno produžila ali ako je tužba proglašena presudom pravomoćnom da je nevaljana drži se da je zastara neprekinuta.

19. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o zastarnom roku prvostupanjski sud ove činjenice nije utvrdio, međutim sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 373.a. st. 1. t. 1. ZPP ovaj sud ih je utvrdio uvidom u priložene spise ovršnih predmeta.

20. Uvidom u spis Ovr-1386/05 utvrđeno je da je ovdje tužitelj podnio 14. travnja 2005. prijedlog za ovrhu Općinskom sudu u Sesvetama protiv ovršenika H. S. radi namirenja novčane tražbine iz ugovora o leasingu br. 203870032 sklopljenog 22. siječnja 2003., ovrha na pokretninama je određena rješenjem o ovrsi od 22. rujna 2005., postupak je obustavljen rješenjem suda od 22. veljače 2012. jer su uredovanja na adresi ovršenika iz ovršnog prijedloga kao i naknadno pribavljenoj adresi više puta ostala bezuspješna jer na tim adresama ovršenik ne stanuje.

21. Uvidom u spis Ovr-1383/05 utvrđeno je da je ovdje tužitelj podnio 14. travnja 2005. ovršni prijedlog Općinskom sudu u Sesvetama protiv H. S. radi namirenja tražbine iz ugovora o leasingu broj 203870012 sklopljenog 4.listopada 2002., rješenje o ovrsi na pokretninama je doneseno 22. rujna 2005., pravomoćno 14. travnja 2006. Postupak je obustavljen rješenjem suda od 26. kolovoza 2010. jer je iz prokaznog popisa imovine proizlazilo da ovršenik nema imovine a ovrhovoditelj nije stavio daljnji prijedlog.

22. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je podnošenjem ovršnih prijedloga protiv glavnog dužnika dana 14. travnja 2005., povodom kojih su donesena rješenja o ovrsi, prekinut tijek zastare i protiv ovdje tuženika kao solidarnog jamca.

23. Budući da je ovršni prijedlog, sada tužba, protiv njega podnesena 24. listopada 2008., kada zbog vođenja ovršnih postupaka zastara nije tekla, proizlazi da do podnošenja tužbe u ovom sporu zastara tražbine nije zbog tih razloga nastupila.

24. Stoga je, neovisno o pogrešnom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda u pogledu trajanja zastarnog roka prigovor zastare valjalo odbiti i pravilnom primjenom citiranih odredbi AGBG.

25. Kako je osnov i iznos duga pravilno utvrđen, zakonita je odluka u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu glavnice sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate.

26. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci o stopi zatezne kamate na iznos glavnog duga koja je također trebala biti dosuđena primjenom austrijskog zakona a ne odredbi Zakona o obveznim odnosima koju je (bez ikakvog obrazloženja) primijenio prvostupanjski sud.

27. Pravo na isplatu zatezne kamate za slučaj zakašnjenja s plaćanjem novčanog potraživanja propisano je odredbom par. 1333. AGBG (list 152.spisa) i to po stopi od 4% godišnje (par.1000.).

28. Stoga je pravilnom primjenom relevantnih zakonskih odredbi, koje se u ovom slučaju primjenjuju jer su stranke tako ugovorile, valjalo naložiti tuženiku plaćanje zatezne kamate od 4% godišnje umjesto zatezne kamate koju propisuje zakon Republike Hrvatske.

29. Žalitelj osnovano osporava i pravilnost odluke o parničnom trošku koja ne sadrži valjane razloge o iznosu pojedinih troškova zastupanja. Kako je povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi ono stavljeno van snage u dijelu kojim je ovrha određena i proveden parnični postupak, ukinuto je i rješenje o ovrsi u dijelu kojim je tužitelju dosuđen trošak ovrhe te je o potrebnim troškovima i njihovom iznosu odlučeno kao o troškovima parnice, primjenom odredbe čl. 155. ZPP i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015.).

30. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelju valja priznati troškove sastava prijedloga za ovrhu, sada tužbe, u iznosu od 13.750,00 kn (trošak sastava i javnobilježnička nagrada), podnesaka od 29.9.09. od 857 b, 23.3.10. i 4.6.10., po 50 b., troškove zastupanja na ročištima 5.10.09., 17.11.09., 4.2.10. po 50 b, ročištu 16.3.10. 428,50 b, ročištu 1.7.10., 428,50 b, ročištima 9.9.10., 2.11.10., 2.12.10. po 50 b, žalbe od 15. veljače 2011. 312,50 b, 6. ožujka 2014. 50 b, ročištu 23.4.14. 857 b, ukupno 4.140,50 b ili 41.405,00 kn, uz PDV od 25%, ukupno 51.756,25 kn. Tome valja dodati trošak financijskog vještačenja od 3.000,00 kn, trošak pristojbi na presudu i žalbu od 10.000,00 kn ukupno i trošak dostave 129,03 kn, što iznosi 64.885,28 kn.

31. Tuženiku pripada naknada troškova zastupanja na ročištima 2.12.10., 9.9.10.,

6.3.14. i 30.1.14. po 50 b, na ročištu 16.3.10. 428,50 b, na ročištu 23.4.14. 857 b, ukupno 1485,5 b ili 14.855,00 kn, uz PDV ukupno 18.568,75 kn.

32. Tužitelj je uspio u omjeru od 85%, tuženik u omjeru od 15% stoga nakon obračuna prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP tužitelju pripada naknada u iznosu od 70% utvrđenih troškova odnosno 62.144,88 kn.

33. Nadalje, tužitelju pripada i naknada troškova revizije, koja uključuje trošak sastava revizije od 1.114,50 b ili 11.145,00 kn, uz PDV 13.893,12 kn i trošak pristojbe od 10.000,00 kn.

34. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe jer nije uspio u pogledu glavne stvari (čl. 154. st.1. ZPP).

35. Slijedom izloženog temeljem odredbi čl. 368. st. 1., čl. 370. t. 3. i čl. 373. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Vesna Kovačević Ostoić, v.r.