Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I 5/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I 5/2024-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božićević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika M. T. zbog kaznenog djela iz čl. 61. toč. 140. toč. 1. st. 1. Kaznenog zakona Švicarske (StGB) i drugih, odlučujući o žalbi izručenika iznesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 22. siječnja 2024., broj Kv II-10/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2024.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Žalba izručenika M. T. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem, pod toč. I. izreke, na temelju čl. 33. i čl. 34. st. 1. i 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći (ispravno temeljem čl. 38. tog Zakona- ''Narodne novine'',br. 178/2004 – u daljnjem tekstu: ZOMP), utvrđeno je udovoljenje zakonskim pretpostavkama za dodatno izručenje stranca M. T. nadležnim pravosudnim tijelima Švicarske (Švicarske Konfederacije) radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od šest godina izrečene presudom Visokog suda Kantona Zürich, Kaznene komore broj S8200159 od 8. siječnja 2021. (ispravno broj SB200159), uzimajući u obzir 1067 dana zatvora, zbog kaznenih dijela pljačke iz čl. 61.140. točka 1. st. 1. StGB i drugih što odgovara produljenom kaznenom djelu protiv imovine-razbojništvo u supočiniteljstvu iz čl. 230. st. 1. toč. 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje: KZ/11.).

 

1.1. Ujedno je, pod toč. I. izreke, citiran cjelokupni činjenični opis kaznenih djela prema pravomoćnoj presudi stranog suda temeljem koje se dodatno izručenje traži.

 

1.2. Pod toč. II. izreke, utvrđuje se ispunjenje pojedinih zakonskih uvjeta, odnosno izostanak zapreka za dodatno izručenje te se navode uvjeti pod kojima se dodatno izručenje dopušta u smislu čl. 37. st. 1. ZOMP-a.

 

2. Protiv toga rješenja žali se izručenik po branitelju A. J., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povreda kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

2.1. Izručenik podnosi žalbu i po braniteljici S. D., odvjetnici iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

2.2. S obzirom da su obje žalbe izručenika podnesene iz istovjetnih razloga, razmatrane su kao jedinstvena cjelina.

 

3. Temeljem čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08), koje odredbe se ovdje u smislu čl. 81. ZOMP-a primjenjuju, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske te je u roku vraćen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Uvodno treba reći da je srpski državljanin M. T. već izručen pravosudnim tijelima Švicarske Konfederacije radi vođenja kaznenog postupka zbog različitih kaznenih djela temeljem rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 2. svibnja 2023. broj II. Kv-123/2023-9, potvrđenog rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-8/2023-4 od 23. svibnja 2023. te je predan švicarskoj policiji 19. srpnja 2023.

 

5.1. S obzirom da se izručenik tada nije odrekao načela specijalnosti, 25. listopada 2023. zaprimljena je molba nadležnih švicarskih tijela za dodatno izručenje u smislu čl. 14. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957. s dopunskim protokolima (''Narodne novine- međunarodni ugovori'' broj 14/1994- u daljnjem tekstu: Konvencija) radi izvršenja kazne zatvora prema naprijed citiranoj presudi švicarskog suda.

 

6. Nije ostvarena u žalbi istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

6.1. Suprotno tvrdnji žalbe, izreka pobijanog rješenja nije nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima rješenja, a obrazloženje pobijanog rješenja sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

 

6.2. Naime, iako se u izreci pobijanog rješenja, nepotrebno, navode cjelokupni činjenični opisi kaznenih djela iz pravomoćne presude švicarskog suda te se navode i pojedina utvrđenja o ispunjenju zakonskih pretpostavki, odnosno izostanku zapreka za dodatno izručenje, iz te izreke, istovremeno, jasno proizlazi da se dodatno izručenje dopušta radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od šest godina zbog obostrano kažnjivih kaznenih djela. Pri tome, navođenje činjeničnih opisa kaznenih djela u izreci rješenja nije potrebno jer se ovdje, konkretno, radi o izručenju zbog izvršenja kazne temeljem pravomoćne sudske presude kojom su svi elementi nužni za raspoznavanje kriminalnih događaja potpuno utvrđeni, a time i osigurani uvjeti za, eventualnu, buduću primjenu načela specijalnosti. Sažete dijelove činjeničnog opisa kaznenog djela (vrijeme, mjesto, učesnici …) dovoljno je navesti u obrazloženju rješenja s ciljem provjere ostvarenja pretpostavki, odnosno izostanka zapreka za izručenje. U protivnome, izreka rješenja se suvišno opterećuje, a isti razlozi bespotrebno ponavljaju.

 

7. Nadalje, žalitelj tvrdi da je zakon pogrešno primijenjen jer odredba čl. 38. ZOMP-a ne predviđa dodatno izručenje radi izvršenja kazne zatvora, već samo za slučaj da ''izručenik bude optužen za druga kaznena djela… dopustiti će se provođenje kaznenog postupka i za ta djela''. Time žalitelj, ustvari, sugerira da se dodatno izručenje može dopustiti samo sa svrhom vođenja novog kaznenog postupka, a ne radi izvršenja kazne.

 

7.1. Ova teza žalbe nije osnovana.

 

7.2. Naime, žalitelj ispušta iz vida da citirana odredba zakona koja regulira dodatno izručenje upućuje na ispunjenje uvjeta iz čl. 34., 35. i 37. ZOMP-a. Prema čl. 34. st. 1. ZOMP-a izručenje se može dopustiti i radi izvršenja sankcija koje uključuju lišenje slobode, a u st. 3. tog članka, predviđeno je da se pravomoćna presuda čije se izvršenje traži mora odnositi na kaznu zatvora koja je odmjerena u trajanju od najmanje četiri mjeseca. Isto tako, zapreke za izručenje navedene u čl. 35. st. 1. ZOMP-a ravnopravno se odnose, kako na izručenje radi vođenja kaznenog postupka, tako i na izručenje radi izvršenja kazne.

 

7.3. Jednako slijedi i iz čl. 14. Konvencije koja navodi da se zbog poštivanja načela specijalnosti protiv već izručene osobe ''neće voditi postupak niti će biti osuđen ili pritvoren s ciljem izvršavanja kazne'', osim u odnosu na kaznena djela zbog kojih je prethodno izručen.

 

7.4. Iz izloženog, dakle, jasno slijedi da se dodatna zamolba za izručenje može podnijeti, ne samo zbog vođenja novog kaznenog postupka, već i zbog izvršenja kazne za kazneno djelo počinjeno prije izručenja. S obzirom da su kaznena djela iz presude stranog suda počinjena u veljači 2018. tj. prije izručenja, nema zapreke da se, uz ostvarenje drugih zakonskih uvjeta (koje žalitelj ne osporava),dodatno izručenje dopusti.

 

8. U žalbi po branitelju A. J. prigovara se tome što je država moliteljica zatražila dodatno izručenje tek u listopadu 2023. iako je osnova za izručenje (pravomoćna presuda od 18. siječnja 2021.), egzistirala već u vrijeme podnošenja prvobitne zamolbe od 10. ožujka 2023. Pri tome, žalitelj ne precizira u okviru kojeg žalbenog osnova se ovaj prigovor ističe niti navodi zakonski ili konvencijski razlog temeljem kojeg bi takvu zamolbu, kao naknadno podnesenu, trebalo odbiti. U svakom slučaju, ocjena o tome kada će i zbog kojih razloga tražiti dodatno izručenje isključivo je u domeni države moliteljice te ne predstavlja uvjet niti zapreku za izručenje. Odlučno je da se dodatno izručenje traži zbog izvršenja kazne za kazneno djelo počinjeno prije izručenja, što je u konkretnom slučaju ostvareno.

 

9. Slijedom toga, a budući da ostale zakonske pretpostavke za izručenje nisu sporne, trebalo je žalbu izručenika odbiti kao neosnovanu. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, pa je, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao izreci.

 

Zagreb, 7. ožujka 2024.

 

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu