Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 23 Gž Ob-221/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat Mataić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Ž. iz V. L., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica N. Đ. Đ., odvjetnica u D., protiv tuženika M. J. iz V. L. obala 2 broj 22, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u S., radi izmjene odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi nad maloljetnim M. J1. iz V. L., …, OIB: …, kojega zastupa posebna skrbnica S. P., djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica S. radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P Ob-19/2021 od 28. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P Ob-19/2021 od 28. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Mijenja se točka II. 1. presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, pod posl. br. P Ob-10/20 od 15. srpnja 2020. godine u dijelu prema kojem su roditelji imali zajedničku roditeljsku skrb nad mldb. M. J. na način da sada roditeljsku skrb nad mldb. M. J1., OIB …, odnosu na odluke u vezi putovanja u R. H. i u inozemstvo, u vezi pribavljanja osobnih isprava (putovnice i osobne iskaznice), u vezi odlučivanja o školovanju i pohađanju škole i izvanškolskih aktivnosti, te u vezi liječenja ostvaruje isključivo majka M. Ž., OIB …, s tim da će majka o svim relevantnim informacijama koje se tiču djeteta obavještavati oca M. J..“

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da ovaj sud usvoji žalbu.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev za izmjenom presude istoga suda poslovni broj P Ob- 10/20 od 15. srpnja 2020. u dijelu kojim je odlučeno da će stranke zajednički ostvarivati roditeljsku skrb nad mlljt. M. J1., na način da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na odluke u vezi putovanja zajedničkog djeteta stranka u R. H. i inozemstvo, u vezi pribavljanja osobnih isprava (putovnice i osobne iskaznice), u vezi odlučivanja o školovanju i pohađanju škole i izvanškolskih aktivnosti te u vezi liječenja.

7. Nije sporno da je zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi bivših supružnika nad zajedničkim maloljetnim djetetom uređeno odlukom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P Ob-10/20 od 15. srpnja 2020. i da se takva odluka temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

8. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog spisa proizlaze sljedeće odlučne činjenice:

- da je zajedničko dijete stranaka maloljetni M. J1., rođen 25. siječnja 2015., te da je nakon prestanka zajednice života i razvoda braka stranaka nastavio živjeti s majkom u V. L.,

- da je presudom P Ob-10/20 od 15. srpnja 2020., a sukladno sporazumu roditelja, određeno da maloljetni M. J1. nastavi stanovati sa majkom, da roditelji imaju zajedničku roditeljsku skrb, da otac sa sinom provodi svaki utorak i četvrtak poslijepodne u vremenu do 13 do 19,30 sati, svaki drugi vikend te polovicu blagdana i praznika,

- da se od donošenja takve sudske odluke bitne okolnosti na temelju kojih je donesena nisu izmijenile,

- da tužiteljica radi kao medicinska sestra u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju K. u V. L., da u V. L. i stanuje u iznajmljenom stanu, da osim maloljetnog M. ima i kćerku iz ranijeg braka koja je sada u dobi od 17 godina, da njeni roditelji stanuju u obiteljskoj kući u B. te da je trenutno u emotivnoj vezi sa osobom koja živi i radi u N.,

- da tuženik M. J. stanuje u kući u V. L. koja je vlasništvo njega, bivše supruge i sina T., za stanovanje koristi prvi kat kuće, po zanimanju je mesar te ima vlastiti obrt,

- da je maloljetni M. u dobi od nepunih sedam godina, pohađao je dječji vrtić u V. L., zbog određenih zdravstvenih poteškoća odgođen mu je upis u školu, a sada je po predškolskom programu upisan u Dječji vrtić B.,

- da iz izvješća Centra za socijalnu skrb u K. proizlazi kako je maloljetni M. privržen i ocu i majci s time što je opterećen konfliktnim odnosom između roditelja, a posebice zbog činjenice da se otac u njegovoj nazočnosti negativno izražava o majci,

- da iz istog izvješća proizlazi kao se susreti i druženja oca sa sinom ostvaruju redovito te otac doprinosi za uzdržavanje no isto tako se navodi da je roditeljska komunikacija vezana uz zajedničko dijete neprimjerena i nepravodobna,

- da tužiteljica u svome iskazu potvrđuje kako se od donošenja ranije odluke nisu izmijenile bitne okolnosti no kako je već kod izbora škole za maloljetnog M. naišla na tuženikov otpor, ona smatra da je za dijete podobnije da pohađa školu u B. gdje žive njezini roditelji dok se tuženik protivi tome i smatra da bi dijete trebalo pohađati školu u mjestu stanovanja tj. u V. L., a pored toga tuženik joj je odbio dati suglasnost da maloljetni sin otputuje zajedno s njom na određeno vrijeme u N.,

- da tuženik u svome iskazu ističe da se sudska odluka o zajedničkoj roditeljskoj skrbi faktično i ostvarivala, priznaje da se nije suglasio s upisom djeteta u školu u B. držeći da vrijeme iza škole dok mu je majka na poslu dijete može provoditi kod njega, da on ima više prava biti sa djetetom nego baka i djed u B., a isto da je odbio odobriti odlazak djeteta u N. te smatra da za vrijeme dok je tužiteljica u inozemstvu sa svojim partnerom zajednički sin može boraviti kod njega,

- da je Centar za socijalnu skrb u K. predložio omogućiti majci samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na pitanja vezana uz putovanje, u vezi odlučivanja o pohađanju škole te u pogledu liječenja maloljetnog djeteta zbog konfliktnog odnosa između stranaka kojeg obilježava otežana komunikcija.

9. Činjenična tvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Tužiteljica u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza ponavljajući tijekom postupka istaknute tvrdnje da su se izmijenile odlučne okolnosti da bi u najboljem interesu djeteta bilo da ona samostalno odlučuje o bitnim pravima djeteta.

11. Kako tužiteljica u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbe čl. 105. i čl. 5. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, dalje: ObZ) odbijajući tužbeni zahtjev.

13. Odredbom članka 105. st. 1. ObZ propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na određeno bitno pitanje u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 4. istog članka propisano je da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi mora dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta.

14. Odredbom članka 5. st. 1. ObZ propisano je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.

15. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da je u konkretnom slučaju u najboljem interesu djeteta da stranke i nadalje zajednički ostvaruju roditeljsku skrb. Pri tome prvostupanjski sud pravilno zaključuje da sama činjenica što između stranka ne postoji kvalitetna roditeljska komunikacija i što je njihov odnos konfliktan ne predstavlja razlog radi kojeg bi se oca ograničilo u sudjelovanju kod donošenja bitnih odluka za dijete, a posebice jer u postupku nije dokazano da on svojim ponašanjem šteti zdravlju djeteta i da bi se promijenile okolnosti od donošenja odluke o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

16. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da okolnost što tuženik nije odobrio upis djeteta u školu u B., gdje žive roditelji tužiteljice i što nije dozvolio djetetu putovanje u N. kod novog partnera tužiteljice ne ukazuju da tuženik nije štitio interese i dobrobit djeteta. Upravo suprotno u skladu s dobrobiti djeteta je da pohađa školu u mjestu u kojem mu žive roditelji i da više vremena provodi s roditeljem s kojim ne živi.

17. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i prvostupanjsku potvrditi prvostupanjsku presudu, primjenom odredbe čl. 368. st. 1 ZPP.

18. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.

U Zagrebu, 8. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić