Ps-77/20.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji ovog suda Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. D., O.: …, S., 2. I.

D., O.: …, S., i 3. I. D., O.:

…, S., koje zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik iz

S., protiv tuženika: 1. A. C., O.: … i 2. H. C.,

O.: …, oboje iz S., koje zastupa punomoćnik D.

V., odvjetnik iz K. K., , uz sudjelovanje umješača na

strani tužitelja: R. H., koju zastupa O. iz S.,

radi iseljenja, predaje u posjed i isplate i u pravnoj stvari tužitelja: A. C., O.: …, koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik iz K. K.,

protiv tuženika: 1. J. D., O.: …, S.,

2. I. D., O.: …, S. i 3.

I. D., O.: …, S., koje zastupa punomoćnik

M. J., odvjetnik iz S., radi isplate, nakon održane i zaključene

glavne i javne rasprave 21. siječnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja – protutuženika M. B., odvjetnice iz S., tužene – protutužiteljice pod 1. A. C., punomoćnika tuženika – protutužitelja D. V. i zz umješača L. M., dipl. iur., 7. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj pod 1. A. C. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseli iz posebnog dijela zgrade anagrafske oznake S.,

označene kao č. zgr. 1370/2 z.u. 2527, poduložak 7 i to baš stana na trećem (III)

katu, označen brojem 5, površine 31,91 m2 te ga slobodnog od osoba i svojih stvari preda tužiteljima i R. H. u suposjed na način što će predaju suposjeda

R. H. izvršiti predajom ključeva Općinskom sudu u Splitu i ODO u u S. kao zakonskom zastupniku R. H..

II. Nalaže se tuženicima pod 1. A. C. i pod 2. H. C. da u roku od 15

dana isplate tužiteljima iznos od 41.747,00 kuna sa zakonskom kamatom koja u razdoblju od 1. kolovoza 2010. do 30. travnja 2015. teče na iznos od:

- 695,79 kuna od 1. rujna 2010.

- 695,79 kuna od 1. listopada 2010. -

695,79 kuna od 1. studenog 2010. - 695,79

kuna od 1. prosinca 2010.

- 695,79 kuna od 1. siječnja 2011.

- 695,79 kuna od 1. veljače 2011.

- 695,79 kuna od 1. ožujka 2011.

- 695,79 kuna od 1. travnja 2011.

- 695,79 kuna od 1. svibnja 2011.

- 695,79 kuna od 1. lipnja 2011.

- 695,79 kuna od 1. srpnja 2011.

- 695,79 kuna od 1. kolovoza 2011.

- 695,79 kuna od 1. rujna 2011.

- 695,79 kuna od 1. listopada 2011.

- 695,79 kuna od 1. studenog 2011.

- 695,79 kuna od 1. prosinca 2011.

- 695,79 kuna od 1. siječnja 2012.

- 695,79 kuna od 1. veljače 2012.

- 695,79 kuna od 1. ožujka 2012.

- 695,79 kuna od 1. travnja 2012.

- 695,79 kuna od 1. svibnja 2012.

- 695,79 kuna od 1. lipnja 2012.

- 695,79 kuna od 1. srpnja 2012.

- 695,79 kuna od 1. kolovoza 2012.

- 695,79 kuna od 1. rujna 2012.

- 695,79 kuna od 1. listopada 2012.

- 695,79 kuna od 1. studenog 2012.

- 695,79 kuna od 1. prosinca 2012.

- 695,79 kuna od 1. siječnja 2013.

- 695,79 kuna od 1. veljače 2013.

- 695,79 kuna od 1. ožujka 2013.

- 695,79 kuna od 1. travnja 2013.

- 695,79 kuna od 1. svibnja 2013.

- 695,79 kuna od 1. lipnja 2013.

- 695,79 kuna od 1. srpnja 2013.

- 695,79 kuna od 1. kolovoza 2013.

- 695,79 kuna od 1. rujna 2013.

- 695,79 kuna od 1. listopada 2013.

- 695,79 kuna od 1. studenog 2013.

- 695,79 kuna od 1. prosinca 2013.

- 695,79 kuna od 1. siječnja 2014.

- 695,79 kuna od 1. veljače 2014.

- 695,79 kuna od 1. ožujka 2014.

- 695,79 kuna od 1. travnja 2014.

- 695,79 kuna od 1. svibnja 2014.

- 695,79 kuna od 1. lipnja 2014.

- 695,79 kuna od 1. srpnja 2014.

- 695,79 kuna od 1. kolovoza 2014.

- 695,79 kuna od 1. rujna 2014.

- 695,79 kuna od 1. listopada 2014.

- 695,79 kuna od 1. studenog 2014.

- 695,79 kuna od 1. prosinca 2014.

- 695,79 kuna od 1. siječnja 2015.

- 695,79 kuna od 1. veljače 2015.

- 695,79 kuna od 1. ožujka 2015.

- 695,79 kuna od 1. travnja 2015. -

695,79 kuna od 1. svibnja 2015. - 695,79

kuna od 1. lipnja 2015.

- 695,79 kuna od 1. srpnja 2015.

sa zakonskom kamatom do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa sve do isplate sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena.

- 695,79 kuna od 1. kolovoza 2015. pa sve do isplate sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena.

Za više traženo u iznosu od 15.252,60 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj pod 1. A. C. u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iznos od 15.307,38 kuna sa zateznom kamatom koja u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. svibnja 2017. teče na iznos od:

- 695,79 kuna od 1. rujna 2015.

- 695,79 kuna od 1. listopada 2015. -

695,79 kuna od 1. studenog 2015. - 695,79

kuna od 1. prosinca 2015.

- 695,79 kuna od 1. siječnja 2016. -

695,79 kuna od 1. veljače 2016.

- 695,79 kuna od 1. ožujka 2016. -

695,79 kuna od 1. travnja 2016. - 695,79

kuna od 1. svibnja 2016.

- 695,79 kuna od 1. lipnja 2016.

- 695,79 kuna od 1. srpnja 2016.

- 695,79 kuna od 1. kolovoza 2016. -

695,79 kuna od 1. rujna 2016.

- 695,79 kuna od 1. listopada 2016. -

695,79 kuna od 1. studenog 2016. - 695,79

kuna od 1. prosinca 2016.

- 695,79 kuna od 1. siječnja 2017. -

695,79 kuna od 1. veljače 2017.

- 695,79 kuna od 1. ožujka 2017. -

695,79 kuna od 1. travnja 2017. - 695,79

kuna od 1. svibnja 2017.

- 695,79 kuna od 1. lipnja 2017.

sve do isplate sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a u razdoblju od 1. lipnja 2017. do dana iseljenja i predaje stana opisanog u točki I. izreke presude mjesečne iznose od po 695,79 kuna sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena.

Za više traženo u iznosu od 17.692,62 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan. IV. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 29.742,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 7. ožujka 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 26.298,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženicima naknaditi umješaču na strani tužitelja trošak postupka u iznosu od 12.800,00 kuna.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 7.200,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

VI. Odbija se protutužbeni zahtjev:

"Dužni su tužitelji-protutuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime ulaganja u stan koji se nalazi u zgradi zk označe č. zgr. 1370/2 z.u. 2527,

poduložak 7 k.o. S., koji se nalazi na trećem katu i označen brojem 5, površine 31,91 m2 isplatiti tuženoj – protutužiteljici pod 1. iznos od 45.000,00 kuna uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena".

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 14. travnja 2015., se navodi kako su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao č. zgr. 1370/2 z.u. 2527 PU 7 k.o. S., koji je povezan sa stanom na III. katu označen brojem 5, površine 31,91 m2 za po 1/6 dijela, a suvlasnik za ½ dijela je RH s upisom na društveno vlasništvo u zemljišnoj knjizi. Na temelju rješenja UDU u SDŽ, S. za imovinsko

pravne poslove, K.: UP-I-942-04/97-01/263 od 21. svibnja 2010. tužiteljima je u vlasništvo vraćena predmetna nekretnina u navedenim suvlasničkim dijelovima, a na temelju tog rješenja je izvršena i uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Društveno vlasništvo je na temelju zakona, vlasništvo RH ukoliko za taj dio nije upisano pravo korištenja na nekretnini u korist trećih osoba. U ovom slučaju na predmetnoj nekretnini nema nikakvih tereta pa su tužitelji suvlasnici predmetnog stana za po 1/6 dijela svaki, odnosno ukupno ½ dijela, a RH je suvlasnik tog posebnog dijela nekretnine za 3/6 dijela. Tuženici bez valjane pravne osnove koriste nekretninu u suvlasništvu tužitelja i protivno njihovoj volji, odbijaju suposjed nekretnine predati suvlasnicima, a za to korištenje suvlasnicima ne plaćaju nikakvu naknadu. U predmetu Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IP-370/98. donesena je presuda do 6. svibnja 2002. kojom je tužena pod 1. A. C., kao bespravna korisnica, obvezana iseliti iz predmetnog stana i predati ga slobodnog od osoba i stvari tadašnjem vlasniku G. S.. Presudom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-2947/02. od 14. studenog 2003. odbijena je žalba tužene i potvrđena navedena presuda, međutim tužena nikada nije iselila iz tog stana, niti je stan u posjed predala ranijem vlasniku i obvezniku povrata, niti je nakon povrata nacionalizirane imovine sadašnjim vlasnicima predala nekretninu u posjed. U postupku povrata nacionalizirane imovine tužena pod 1. A. C. je sudjelovala u postupku te je protiv rješenja od 21. srpnja 2010. izjavila žalbu koja je odbijena rješenjem Ministarstva pravosuđa, K.: UP/I-942-01/10-01/1024 od 22. siječnja 2014., koja je tužiteljima uručena 28. travnja 2014. Žalba je podnesena zlouporabom ovlaštenja jer je tužena bila svjesna, posebno obzirom na rezultate prethodnog parničnog postupka da nema nikakvih prava na predmetnoj nekretnini. Na ovakav način je tužiteljima počinila štetu jer je odgođen nastup pravomoćnosti rješenja o povratu, a posljedično tome i upis prava vlasništva u zemljišne knjige pa je u razdoblju od donošenja prvostupanjske odluke o povratu imovine 21. srpnja 2020. do nastupa pravomoćnosti odluke o povratu 5. lipnja 2014. neosnovano obogaćena na teret imovine u suvlasništvu tužitelja. I nakon 5. lipnja 2014. do iseljenja tuženici su neosnovano obogaćeni na teret tužitelja. Tužitelji su pokušali ovaj pravni odnos riješiti izvan suda te su upućivali dopise i pregovarali sa tuženom pod 1, A.

C., ali bezuspješno. Konačno, tužitelji su zaključili da tužena vodi pregovore s ciljem odugovlačenja postupka iseljenja pa su uputili dopis od 28. srpnja 2014. i 18. studenog 2014. kojim su ostavili naknadi rok za iseljenje i najavili tužbu radi iseljenja i naknade štete na temelju neosnovanog obogaćenja. Ovo upozorenje nije rezultiralo udovoljenjem zahtjeva ni nakon radnji koje su slijedile iza navedeni dopisa pa su tužitelji nakon što su shvatili da tužena opstruira i postupak diobe s RH uputili dopis od 30. ožujka 2015. i ponovili upozorenje na posljedice neočitovanja i odbijanja iseljenja. Tužena A. C. stan koristi uglavnom sama, ali i tuženik pod 2. H.

C. kada je u S. isti koristi i na navedenoj nekretnini ima prijavljeno prebivalište pa je slijedom navedenog i on pasivno legitimiran, što također proizlazi iz dopisa tužene od 25. veljače 2015.

Na temelju odredbe članka 161. stavak 1. u vezi članka 46. stavak 1. i 2. ZV-a tužitelji su kao suvlasnici ovlašteni od tuženika kao nesavjesnih posjednika tražiti predaju u posjed nekretnine u njihovom vlasništvu te iseljenje tuženika iz iste, s tim da predaju cijele stvari u posjedu od tuženika može zahtijevati prema obvezno pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. U slučaju postojanja nedjeljive obveze, a to je zahtjev za predaju posjeda stana, tužitelji od tuženika imaju pravo zahtijevati da upravo njima ispune obvezu, a u odnosu na RH to ispunjenje mogu istodobno tražiti predajom suposjeda polaganjem ključeva nadležnom Općinskom sudu. Radi toga su tužitelji ovlašteni zatražiti iseljenje tuženika te predaju suposjeda svim suvlasnicima, njima izravno, a RH polaganjem ključeva nadležnom Općinskom sudu. U razdoblju od donošenja rješenja o povratu imovine, od 21. srpnja 2010. do sada tuženici su neosnovano obogaćeni na teret imovine u suvlasništvu tužitelja. Od 1. kolovoza 2010. do 30. travnja 2015. tuženici bi u najmu morali imati drugi stan te bi za takav stan, na sličnoj lokaciji morali izdvajati mjesečno najmanje 3.000,00 kuna. Kako su tužitelji suvlasnici za ½ dijela tog stana, tuženici su neosnovano obogaćeni za 1.500,00 kuna mjesečno, odnosno za 52.500,00 kuna za navedeno razdoblje. Na temelju odredbe članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO-a tuženici su dužni vratiti ono što su stekli bez valjane osnove, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi na temelju bespravnog korištenja stana u suvlasništvu tužitelja. Na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a tuženici su kao nepošteni posjednici dužni platiti i zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. I na temelju odredbe članka 1120. ZOO-a tužitelji su ovlašteni od tuženika tražiti da im naknade korist koju su imali od uporabe te stvari. RH ima pravni interes da kao suvlasnik predmetne nekretnine sudjeluje u ovom postupku makar kao umješač na strani tužitelja te se predlaže istu izvijestiti o parnici.

Predlažu donošenje presude kojom će se naložiti tuženicima iseljenje iz predmetnog stana i predajom u susposjed tužiteljima za 3/6 dijela, a 3/6 dijela predmetne nekretnine koji predstavlja suvlasnički udio RH koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao društveno vlasništvo predati Općinskom sudu u Splitu predajom ključeva predmetnog stana. Također naložiti tuženicima isplatiti tužiteljima solidarno iznos od 52.500,00 kuna sa zateznom kamatom te solidarno iznose od 1.500,00 kuna mjesečno u razdoblju od 1. svibnja 2015. do dana iseljenja i predaje predmetno stana te im naložiti naknadu parničnog troška.

2. U odgovorima na tužbu, zaprimljenima 11. rujna 2015. i 1. listopada 2015., tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Istakli su prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Tužitelji nisu suvlasnici predmetne nekretnine na način kako je to navedeno u tužbi pa stoga nisu niti ovlašteni tražiti od tuženika iseljenje iz iste. Istakli su prigovor nedostatka pasivne legitimacije i to posebno u odnosu na tuženika pod 2. H. C. iz razloga što isti ne koristi predmetnu nekretninu pa tužitelji nemaju nikakav osnov po kojem bi mogli tražiti njegovo iseljenje. Na navedeno ukazuju i sami tužitelji kada u tužbi navode da su ovaj pravni odnos pokušali riješiti s tuženom pod 1. Nije točno da tužena pod 1. A.

C. predmetnu nekretninu koristi bez valjane pravne osnove. Neosnovani su navodi u tužbi da bi tuženici bili dužni vratiti ono što su stekli bez valjane osnove, točnije naknaditi tužiteljima postignute koristi na temelju bespravnog korištenja predmetne nekretnine. Slijedom navedenog predlažu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te obvezati tužitelje na naknadu parničnog troška tuženicima.

3. Podneskom predanim na ročištu održanom 13. siječnja 2016. tuženici su postavili protutužbeni zahtjev u kojem se navodi kako tuženik pod 2. H. C. od 2009. stalno boravi u E. te od tada nikako ne boravi u predmetnom stanu pa je jasno promašena pasivna legitimacija u odnosu na njega. Iz samog postupka je razvidno kako tuženik pod 2. nije uredno zaprimio tužbu na adresi iz tužbe koja je ujedno adresa predmetnog stana, već je tužbu zaprimio na adresi S.. Tužena pod 1. A. C. je dobila predmetni stan za stanovanje u

vrijeme kada je na snazi bio Zakon o stambenim odnosima iz 1959. prema kojem se stanarsko pravo stjecalo danom zakonitog useljenja u stan. Dostavlja Potvrdu

S. O. S. od 20. prosinca 1990. iz koje jasno proizlazi da tužena pod 1.

ima pravo stanovanja u predmetnom stanu. Dakle, tužena pod 1. dugi niz godina neprekidno izvršava svoje pravo, točnije stanuje u stanu te je stekla status nositelja stanarskog prava i ima valjani pravni osnov za korištenje istog. Odredbe članka 30.

stavak 1. i 2. Zakona o najmu stanova kojima je propisano da danom stupanja na snagu tog Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekli prema propisima koji su vrijedili do dana njegovog stupanja na snagu (5. studenog 1996.) te da oni tim danom stječu prava i obveze zaštićenog najmoprimca treba tumačiti na način da do stjecanja svojstva zaštićenog najmoprimca dolazi ex lege. Budući je tužba pokrenuta od strane tužitelja koji su suvlasnici ukupno ½ dijela cijelog te da RH kao upisana suvlasnica za također ½ dijela cijelog nije pokrenula postupak iseljenja,

niti se pridružila tužiteljima, to će tužena pod 1. ustati tužbom protiv tužitelja i RH u drugom postupku, a radi utvrđenja statusa zaštićenog najmoprimca i donošenja sudske odluke kojom se taj status regulira. Predaje zahtjev za otkup predmetnog stana upućen DU za upravljanje državnom imovinom RH te se dio

tužbenog zahtjeva u odnosu na predaju ključeva Općinskom sudu u Splitu za 3/6

dijela predmetnog stana u vlasništvu RH neosnovan, jer je tužena pod 1. kao i svi drugi, uključujući tužitelje ima pod jednakim uvjetima pravo podnijeti zahtjev i kupiti stan od RH. Tužena pod 1. izvodila je određene radove i izvršila znatna materijalna ulaganja u predmetni stan tijekom stanovanja u istom, a koji troškovi joj nikada nisu podmireni. Prije svega to se odnosi na instalacije vode i električne energije, postavljanje pločica, ugradnja stolarije, kompletan namještaj, unutarnja i vanjska vrata, kamene pragove na vratima, kamene klupice na prozorima, ugradnja

vodomjera, armiranobetonsku podnu ploču ispod dnevnog boravka, kuhinje i hodnika te drugo. Vrijednost ulaganja iznosi minimalno 90.000,00 kuna, a budući se tužitelji legitimiraju kao vlasnici u ukupnom suvlasničkom udjelu od ½ dijela cijelog to su isti dužni po navedenoj osnovi naknaditi tuženoj pod 1. iznos od 45.000,00 kuna.

Na temelju odredbe članka 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zahtjeva naknadu za nužne i korisne troškove koje je imala te ujedno ističe prigovor zadržavanja predmetne nekretnine dok joj ti troškovi ne budu naknađeni pa predlaže sudu usvojiti protutužbeni zahtjev kojim će se naložiti tužiteljima – protutuženicima solidarno i u roku od 15 dana isplatiti tuženoj – protutužiteljici pod 1. iznos od 45.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, a na ime izvršenog ulaganja u predmetni stan.

3.1. Protutužba je formirana pod poslovnim brojem P-192/16.

4. Podneskom od 20. siječnja 2016. tužitelji su povukli tužbu u odnosu na tuženika pod 2. H. C. u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iseljenje i predaju stana u posjed, a kojem povlačenju se tuženik nije usprotivio.

4.1. Podneskom od 29. svibnja 2017. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da su tražili:

- iseljenje i predaju u posjed u odnosu na tuženu pod 1. A. C.

- solidarnu isplatu iznosa od 57.000,00 kuna za razdoblje od 1. kolovoza 2010. do 30. travnja 2015. sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate iznosa od po 1.500,00 kuna od tuženika A. i H. C.

- od tužene pod 1. A. C. isplatu za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31.

svibnja 2017. po 1.500,00 kuna mjesečno, odnosno ukupno 33.000,00 kuna, a od 1.

lipnja 2017. pa ubuduće iznose koji dospijevaju od tada do iseljenja i predaje u posjed po 1.500,00 kuna mjesečno

5. Podneskom od 29. svibnja 2017. R. H. je navela kako je pravomoćnim rješenjem UDU u SDŽ

S. za imovinsko-pravne poslove K.: U.-I-942-04/15-01/16, Ur. broj: 2181-05- 01/021-16-12 od 18. studenog 2016. utvrđeno pravo vlasništva RH na ½ dijela predmetnog stana. Iz navedenog je razvidno da ishod predmetne parnice ima potencijalni utjecaj na potraživanje RH prema tuženicima, radi čega ista ima pravni interes stupiti u parnicu kao umješač na strani tužitelja. Slijedom navedenog, sukladno članku 206. ZPP-a daje izjavu o stupanju u parnicu te predlaže sudu sukladno članku 207. ZPP-a donijeti odluku kojim prihvaća sudjelovanje RH kao umješača na strani tužitelja.

5.1. Raspravnim rješenjem pod poslovnim brojem Ps-75/15. od 31. siječnja 2018. prihvaćeno je sudjelovanje R. H. kao umješača na strani tužitelja.

5.2. Raspravnim rješenjem pod poslovnim brojem Ps-75/15. od 28. svibnja 2018. spis pod poslovnim brojem P-192/16. pripojen je spisu pod poslovnim brojem Ps- 75/15. radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja te donošenja jedinstvene odluke.

6. Presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Ps-75/15. od 11. srpnja 2018.:

- naloženo je tuženoj pod 1. A. C. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti iz posebnog dijela zgrade anagrafske oznake S.,

označene kao č. zgr. 1370/2 z.u. 2527, P.U 7, i to baš stana na trećem (III) katu,

označen brojem 5, površine 31,91 m2 te da ga slobodnog od osoba i svojih stvari preda tužiteljima i R. H. u suposjed na način što će predaju suposjeda

R. H. izvršiti predajom ključeva Općinskom sudu u Splitu i O. u S. kao zakonskom zastupniku R. H. (točka I.)

- naloženo je tuženicima pod 1. i 2. solidarno isplatiti tužiteljima iznos od 57.000,00 kuna sa zateznom kamatom za razdoblje od 1. studenog 2010. do 30. travnja 2015. (točka II.)

- naloženo je tuženicima pod 1. i 2. isplatiti tužiteljima iznos od 22.000,00 kuna sa zateznom kamatom za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. svibnja 2017., a od

1. lipnja 2017. do dana iseljenja i predaje predmetnog stana mjesečne iznose od po 1.000,00 kuna sa zateznom kamatom, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen

(točka III.)

- odbijen je u cijelosti protutužbeni zahtjev kojim tužena – protutužiteljica pod 1. traži isplatu iznosa od 45.000,00 kuna na ime izvršenog ulaganja (točka IV.)

- utvrđeno je kako se smatra da je tuženik pod 2. H. C. pristao na povlačenje tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom I., a koji se odnosi na predaju predmetnog stana u posjed (točka I. izreke rješenja)

- naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 33.540,00 kuna zajedno s kamatom od 11. srpnja 2018. pa do isplate (točka II. izreke rješenja).

6.1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž- 1685/2018-2 od 7. rujan 2020. ukinuta je presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu pod brojem Ps-75/15. od 11. srpnja 2018. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I., II. i III. izreke te u pobijanom odbijajućem dijelu u odnosu na točku IV. izreke presude, kao i u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke rješenja te je predmet vraćen u navedenom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je u nepobijanom odbijajućem dijelu presude pod točkom II. i III. izreke te nepobijanom dijelu rješenja pod točkom I. izreke, navedena odluka ostala neizmijenjena.

7. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IP-370/98. od 6. svibnja 2002., presude Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-2947/02. od 14. studenog 2003., dopisa UDU u SDŽ, S. za imovinsko- pravne

poslove K.: U.-I-942-04/97-01/263, U.. broj: 2181-05-03-1-74/J. od 4. listopada 2010., žalbe A. C. protiv rješenja UDU u SDŽ, S. za imovinsko-pravne poslove K.: UP-I-942-04/97-01/263, Ur.

broj: 2181-05-03-10-71/JE, izračuna visine mjesečne naknade glede koristi od uporabe stana u vlasništvu G. S. bez valjanog pravnog osnova K.: 371-

01/01-01/484, Ur. broj: 2181/01-02/03-01-132 od 21. prosinca 2001., rješenja Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvenu zaštitu K.: UPI-551-01/05- 01/1292, Ur. broj: 2181/01-09/03-05-2 od 1. kolovoza 2005., rješenja Ministarstva pravosuđa, U. za građansko, trgovačko i upravno pravo, K.: U./I.-942-01/10-

01/1024, U.. broj: 514-04/01-14-02 od 22. siječnja 2014., dopisa od 28. srpnja 2014., dopisa od 30. ožujka 2015., e-maila od 25. veljače 2015., dopisa od 18. studenog 2014., rješenja UDU u SDŽ, S. za

imovinsko-pravne poslove K.: U.-I-942-04/97-01/263, U.. broj: 2181-05-03-10-

71/JE od 21. srpnja 2010., zk izvatka za z.u. 2527 k.o. S., rješenja Općinskog suda u Splitu, ZK odjela S. pod poslovnim brojem Z-7080/14. od 16. rujna 2014., priznanice 3. listopada 1989., priznanice od 12. ožujka 1993., priznanice od

16. studenog 1992., priznanice od 13. veljače 1992., priznanice od 13. lipnja 1991., priznanice od 28. ožujka 1990., priznanice od 26. lipnja 1989., priznanice od 8. studenog 1988., priznanice od 13. siječnja 1988., priznanice od 7. veljače 1996., priznanice od 6. veljače 1997., priznanice od 4. siječnja 1994., priznanice iz 1992., priznanice za prosinac 1994., priznanice za razliku od 1. studenog do 31. prosinca 1990., priznanice za razliku od 1. prosinca do 31. prosinca 1989., priznanice za prosinac 1991., potvrde S. O. S., I. V. od 20. prosinca 1990., zahtjeva za otkup stana od 10. ožujka 2015., rješenja UDU u SDŽ, S. za imovinsko-pravne poslove, K.: U.-I- 942-

04/15-01/16, Ur. broj: 2181-05-01/021-16-12 od 18. studenog 2016., dopisa PU, PUS, I. S., K.: 410-23/18-12/33, Ur. broj:

513-07-17-01/18-02 od 19. JB dr. F. S. iz M. pod brojem ovjere 2456/S/2016, ugovora o darovanju nekretnina od 19. siječnja 2017. ovjerenog kod

JB J. M. Š. pod brojem OV-513/17. od 19. siječnja 2017.,

ugovora o darovanju nekretnina od 12. prosinca 2016. ovjerenog kod JB T. P. iz G., A., S., pod brojem I-483901, dopisa od

29. srpnja 2015., dopisa od 8. srpnja 2015., zk izvatka za z.u. 14680 k.o. S. i to E- 21, dopisa od 22. siječnja 2015., zahtjeva za otkup stana od 9. ožujka 2020.,

uplatnica, uplatnice od 15. siječnja 2021., uplatnice od 15. prosinca 2020., uplatnice od 14. studenog 2020., uplatnice za listopad 2020., uplatnice od 19. rujna 2020., uplatnice od 19. kolovoza 2020., uplatnice za srpanj 2020., uplatnice od 1. srpnja 2020., uplatnice od 1. srpnja 2020., uplatnice od 5. svibnja 2020., uplatnice od 5. svibnja 2020., uplatnice od 7. ožujka 2020., uplatnice od 30. siječnja 2020., rješenja G. S., U. O. O. komunalnih poslova, K.: U./I-363-03/98-

02/067424, U. broj: 2181-18-33-98-01 od 27. listopada 1998., rješenja G. S.,

U.O. O. komunalnih poslova, K.: U./I-363-03/98-02/067424, Ur broj: 2181-01-01/01-02-00 od 14. siječnja 2002., rješenja G. S., UO za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravo, K.: UP/I-

363-03/19-02/072479, Ur. broj: 2181/01-11/01-19-01 od 21. veljače 2019., saslušanjem tužitelja pod 2. I. D. i tužene pod 1. A. C..

8. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9.1. Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("NN"

broj: 35/05. i 41/08. – dalje: ZOO) kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu,

stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće, dužan je vratiti vrijednost ostvarene koristi.

10.1. Odredbom članka 1120. ZOO-a propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

10.2. Prema odredbi članaka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" 91/95., 64/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01.,

79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. – dalje ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

10.3. Odredbom članka 162. točka 1. ZV-a određeno je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu preda u posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

10.4. Odredbom članka 165. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (1.).

Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovog članka zastarijeva u roku od 3 godine od dana kada mu je stvar predana (2.).

Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari (3.).

Nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode (4.).

Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari (5.).

Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada (6.).

11. Čitanjem presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IP-370/98. od 6. svibnja 2002. utvrđeno je da je istom naloženo tuženoj A. C. zajedno s članovima obiteljskog domaćinstva iseliti iz stana u S., …stan broj . . te isti slobodan od osoba i stvari predati na raspolaganje tužitelju G.

S., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

12. Čitanjem presude ŽS u Splitu pod poslovnim brojem Gž-

2947/02. od 14. studenog 2003. utvrđeno je da je istom odbijena žalba tužene A.

C. kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IP-370/98. od 6. svibnja 2002.

13. Čitanjem izračuna visine mjesečne naknade glede koristi od uporabe stana u vlasništvu G. S. bez valjanog pravnog osnova K.: 371-01/01-01/484, Ur. broj: 2181/01-02/03-01-132 od 21. prosinca 2001. utvrđeno je da se istim utvrđuje da je A. C. korisnik stana bez valjanog pravnog osnova te je obvezna G.

S. naknaditi korist koju je imala i ima od takve uporabe stana. Predmetni stan se nalazi u S., …, stan broj …, ukupne korisne površine 31,91

m2. Naknada za navedeni stan iznosi 223,37 kuna mjesečno počevši od 1. siječnja 2002.

14. Čitanjem rješenja U. O. za socijalnu skrb i zdravstvenu zaštitu

K.: UPI-551-01/05-01/1292, Ur. broj: 2181/01-09/03-05-2 od 1. kolovoza 2005.

utvrđeno je da se istim A. C. odobrava novčana pomoć za razdoblje od 1.

siječnja 2005. do 31. prosinca 2005. u iznosu od 1.440,00 kuna za podmirenje troškova stanovanja.

15. Čitanjem rješenja UDU u SDŽ,

S. za imovinsko-pravne poslove K.: UP-I-942-04/97-01/263, Ur. broj: 2181- 05-03-10-71/JE od 21. srpnja 2010. utvrđeno je da se istim I. D. pok. J.,

J. D. pok. L. i I. D. pok. L., svakom za po 1/6 dijela, vraća u

posjed i vlasništvo sa pripadajućim zajedničkim dijelovima zgrade i pripadajućim zemljištem stan broj ..., površine 31,91 m2, položen na III. katu, smješten u stambenoj zgradi u S., anagrafske oznake …sagrađenoj na č. zgr. 1370/2 z.u. 2527 k.o. S., ranijeg vlasništva J. D.

pok. R. i D. dr. M. pok. R. za po ½ dijela, nacionaliziranoj

pravomoćnim rješenjem K. za nacionalizaciju pri N. S., broj N-325/1959/5

od 28. prosinca 1959., a kao obveznik povrata je utvrđen G. S..

16. Čitanjem žalbe A. C. protiv rješenja UDU u S D Ž , S. za imovinsko-pravne poslove K.: UP-I-942-04/97- 01/263, Ur. broj: 2181-05-03-10-71/JE utvrđeno je da je ista izjavljena protiv rješenja UDU od 21. srpnja 2010. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog

činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede postupovnih odredbi. Predlaže drugostupanjskom sudu upotpuniti postupak i otkloniti nedostatke,

bilo sam preko prvostupanjskih organa ili kojeg zamoljenog organa te u konačnici svojim rješenjem poništi prvostupanjsko rješenje i sam riješi stvar, a podredno svojim rješenjem poništi prvostupanjsko rješenje i vrati predmet prvostupanjskom organu na ponovni postupak.

17. Čitanjem dopisa UDU u SDŽ,

S. za imovinsko-pravne poslove K.: UP-I-942-04/97-01/263, Ur. broj: 2181- 05-03-1-74/JE od 4. listopada 2010. utvrđeno je da se istim dostavlja žalba A.

C. zastupane po punomoćniku B. V. 13. rujna 2010. izjavljenu protiv rješenja K.: UP-I-942-04/97-01/263 od 21. srpnja 2010.

18. Čitanjem rješenja Ministarstva pravosuđa, U. za građansko, trgovačko i upravno pravo, K.: UP/II-942-01/10-01/1024, Ur. broj: 514-04/01-14-02 od 22.

siječnja 2014. utvrđeno je da se istim odbija žalba Ane Crnko izjavljena protiv rješenja UDU u SDŽ, S. za

imovinsko-pravne poslove, K.: UP/I-942-04/97-01/263, Ur. broj: 2181-05-03-10-

71/JE od 21. srpnja 2010. kao neosnovana.

19. Čitanjem dopisa od 28. srpnja 2014. utvrđeno je da istim odvjetnik M. J.

se obraća A. C. kao punomoćnik I. D. i dr., vlasnika stana broj …,

na adresi …, u zgradi sagrađenoj na č. zgr. 1370/2 k.o. S. te ju poziva

da najkasnije do 1. rujna 2014. iseli iz predmetnog stana i isti slobodan od osoba i stvari s podmirenim dugovanjem preda vlasnicima u zakonit i neposredan posjed. U protivnom će pokrenuti sudski postupak radi prisilnog iseljenja i radi naknade štete temeljem stjecanja bez valjane osnove i izgubljene zarade.

20. Čitanjem dopisa od 18. studenog 2014. utvrđeno je da se istim odvjetnik M.

J., kao punomoćnik I. D. i dr. obraća odvjetniku D. V., kao

punomoćniku A. C. kojim se zahvaljuju A. C. na ponudi za otkup njihovog suvlasničkog dijela predmetnog stana te izjavljuju kako je ponuda preniska obzirom na tržišnu vrijednost nekretnine te pozivaju A. C. i članove njenog obiteljskog domaćinstva da u primjerenom roku predaju suvlasnicima predmetnu nekretninu u suposjed.

21. Čitanjem e-maila od 25. veljače 2015. utvrđeno je da istim odvjetnik D.

V. obavještava odvjetnika M. J. kako njegova stranka A. C. nije u mogućnosti ispuniti traženo iz objektivnih razloga. Međutim, ista će ponuditi konačan odgovor 15. travnja 2015. jer mora obaviti konzultacije sa svojim sinom H.

C..

22. Čitanjem dopisa od 30. ožujka 2015. utvrđeno je da se istim odvjetnik M.

J., kao punomoćnik I. D. i dr. obraća odvjetniku D. V., kao

punomoćniku A. C. kojim poziva izvijestiti sudskog vještaka J. Š.

kada može pristupiti u predmetni stan radi očevida na licu mjesta povodom postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice.

23. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Splitu, ZK odjela S. pod poslovnim brojem Z-7080/14. od 16. rujna 2014. utvrđeno je da se istim na temelju rješenja S. za imovinsko-pravne poslove u S., K.: UP-I-942-04/97-01/263,

Ur. broj: 2181-05-03-10-71 od 21. srpnja 2010. dopušta uknjižba prava vlasništva posebnog dijela zgrade anagrafske oznake S., označena kao č. zgr. 1370/2 z.u. 2527 k.o. S. i to baš stan na III. katu, označen brojem …, površine

31/91 m2 na ime I. D. pok. J. za 1/6 dijela, J. D. pok. L. za

1/6 dijela, I. D. pok. L. za 1/6 dijela i društveno vlasništvo za 3/6 dijela.

24. Čitanjem zk izvatka za z.u. 2527 k.o. S. utvrđeno je da su na nekretnini označenoj kao č. zgr. 1370/2 "kuća" i to na stanu na I.. katu, označen brojem 5, površine 31,91 m2 kao suvlasnici upisani I. D. pok. J. za 1/6 dijela, J.

D. pok. L. za 1/6 dijela, I. D. pok. L. za 1/6 dijela i D.

vlasništvo za 3/6 dijela (stanje na dan 3. studenog 2014.

25. Čitanjem priznanice od 13. siječnja 1988. utvrđeno je da je istom B. T..

izvršio uplatu iznosa od 50.000,00 D. E. S., O. D. na ime potroška električne energije.

26. Čitanjem priznanice od 8. studenog 1988. utvrđeno je da je istom B. T..

izvršio uplatu iznosa od 143.000,00 D. E. S., O. D. na ime potroška električne energije.

27. Čitanjem priznanice od 26. lipnja 1989. utvrđeno je da je istom B. T..

(C.) izvršio uplatu iznosa od 400.000,00 D. E. S., O.

D. S. na ime potroška električne energije.

28. Čitanjem priznanice 3. listopada 1989. utvrđeno je da je istom B. T..

(C.) izvršio uplatu iznosa od 732.600,00 D. E. – S. O.

D. S. na ime potroška električne energije.

29. Čitanjem priznanice za razliku od 1. prosinca do 31. prosinca 1989. utvrđeno je da je istom B. T. izvršio uplatu iznosa od 156.000,00 D. S.

interesno zajednici u oblasti stanovanja na području O. S. na ime uplate razlike od 1. prosinca do 31. prosinca 1989.

30. Čitanjem priznanice od 28. ožujka 1990. utvrđeno je da je istom B. T..

izvršio uplatu iznosa od 1.000,00 D. E. S. O. D. S.

na ime potroška električne energije.

31. Čitanjem priznanice za prosinac 1991. utvrđeno je da je istom B. T.

izvršio uplatu iznosa od 628,10 D. F. u stambeno-komunalnom gospodarstvu

O. S. na ime uplate za prosinac 1991.

32. Čitanjem priznanice od 13. lipnja 1991. utvrđeno je da je istom B. T.

(C.) izvršio uplatu iznosa od 3.080,10 D. H. D. E. S. na ime

razlike obračuna u iznosu od 3.064,90 Din i kamata u iznosu od 15,20 Din.

33. Čitanjem priznanice od 13. veljače 1992. utvrđeno je da je istom B. T.

(C.) izvršio uplatu iznosa od 2.500,00 D. H. D. E. S. na ime

potroška električne energije.

34. Čitanjem priznanice od 16. studenog 1992. utvrđeno je da je istom B. T..

(C.) izvršio uplatu iznosa od 8.000,00 D. H. D. E. S. na ime

potroška električne energije.

35. Čitanjem priznanice od 12. ožujka 1993. utvrđeno je da je istom B. T.

izvršio uplatu iznosa od 15.000,00 HRD na račun H.-a DP E. S.

na potrošak električne energije.

36. Čitanjem priznanice za razliku od 1. studenog do 31. prosinca 1990. utvrđeno je da je istom B. T. izvršio uplatu iznosa od 19,00 D. SIZ u oblasti stanovanja na području O. S. na ime uplate

razlike od 1. studenog do 31. prosinca 1990.

37. Čitanjem priznanice iz 1992. utvrđeno je da je istom B. T. izvršio uplatu iznosa od 392,00 H. F. u stambeno-komunalnom gospodarstvu S. na ime uplate razlike od 1. kolovoza do 30. rujna 1992.

38. Čitanjem priznanice od 4. siječnja 1994. utvrđeno je da je istom B. T.

izvršio uplatu iznosa od 32.263,00 H. F. u stambeno-komunalnom

gospodarstvu S. na ime uplate za prosinac 1993.

39. Čitanjem priznanice za prosinac 1994. utvrđeno je da je istom B. T.

izvršio uplatu iznosa od 43,21 kuna F. u stambeno-komunalnom gospodarstvu

S. na ime uplate za prosinac 1994.

40. Čitanjem priznanice od 7. veljače 1996. utvrđeno je da je istom B. T.

izvršio uplatu iznosa od 66,25 kuna F. u stambeno-komunalnom gospodarstvu

S. na ime uplate za prosinac 1995.

41. Čitanjem priznanice od 6. veljače 1997. utvrđeno je da je istom B. T.

izvršio uplatu iznosa od 66,25 kuna F. u stambeno-komunalnom gospodarstvu

S. na ime uplate za prosinac 1996.

42. Čitanjem potvrde SOS, Izvršnog vijeća od 20. prosinca

1990. utvrđeno je da se istom potvrđuje da se A. C. rođena …., zaposlena

u R. J. S., sa stanom u ..,. i samohrana majka mal. djeteta oslobodi krivičnog gonjenja te da može ostati u navedenom stanu u ulici … dok stambena komisija O. S. ne riješi dotični slučaj.

43. Čitanjem zahtjeva za otkup stana od 10. ožujka 2015. utvrđeno je da istim A.

C. podnosi zahtjev DU za upravljanje državnom imovinom te

predlaže donošenje odluke kojom se odobrava podnositeljici zahtjeva otkup 7. Etaže č. zgr. 1370/2, u naravi stan na III. katu, označen brojem 5, površine 31,91 m2, z.u.

2527, PU 7, k.o. S. za 3/6 dijela cijelog te se ujedno poziva na zaključenje ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine.

44. Čitanjem rješenja UDU, SDŽ, S. za imovinsko-pravne poslove, K.: UP-I-942-04/15-01/16, Ur. broj: 2181-

05-01/021-16-12 od 18. studenog 2016. utvrđeno je da se istim R. H.

daje u vlasništvo ½ dijela stana broj 05, površine 31,91 m2, položen na III. katu stambene zgrade u S., anagrafske oznake …sagrađena na č. zgr. 1370/2 z.u. 2527 k.o. S., zajedno s odgovarajućim

suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova cijele zgrade i odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta na kojem je ova zgrada izgrađena i zemljišta koje joj služi za redovitu upotrebu, a koja je nacionalizirana rješenjem K. za nacionalizaciju pri NO S. broj: N-325/1959/5 od 28. prosinca 1959, prijašnjeg vlasništva J. i M. D., oboje pok. R., svakog za po ½ dijela.

45. Čitanjem dopisa P U , P U S , I S ,

K.: 410-23/18-12/33, Ur. broj: 513-07-17-01/18-02 od 19. veljače 2018. utvrđeno je da je istim utvrđeno da se tržišna cijena zakupnine za stambene prostore u I. zoni kreće u rasponu od 700,00 kuna do 3.340,00 kuna, a koji podaci su utvrđeni na temelju uporednih podataka i to:

- K. Z. – ugovorena najamnina 2.250,00 kuna za stan površine 36,40 m2 od 6. siječnja 2018.

- G.– ugovorena najamnina 1.000,00 kuna za stan površine 61

m2 od 2011. do 1. lipnja 2014. te 2.650,00 kuna za isti stan od 1. lipnja 2014.

- G.– ugovorena najamnina 1.500,00 kuna za stan površine oko 50 m2 (od 2016.)

- K.– ugovorena najamnina 700,00 kuna za sobu površine 18 m2 (2014.)

- S. – ugovorena najamnina 1.000,00 kuna za stan površine 50 m2

(2008. – 2012.)

- S. – ugovorena najamnina 3.340,00 kuna za stan površine 47 m2 (2015. i 2016.)

- S. – ugovorena mjesečna najamnina 2.300,00 kuna za stan površine 53 m2 (2014.) - B.– ugovorena mjesečna najamnina 2.250,00 kuna za stan površine 78 m2 (od 2013.)

- B.– ugovorena mjesečna najamnina 2.000,00 kuna za stan površine 35 m2 (od 2014.)

- L. P. – ugovorena mjesečna najamnina 2.200,00 kuna za stan površine 61 m2 (2015.) - D. R – ugovorena mjesečna najamnina 1.500,00 kuna za stan površine 52 m2 (od 2012. do 2015.)

- D. R– ugovorena mjesečna najamnina 2.000,00 kuna za stan površine 30 m2 (od 2012. do 2014.) te 1.600,00 kuna od 1. lipnja 2016.

- D. R – ugovorena najamnina 2.250,00 kuna za stan površine 28

m2 (2012. do 2014.)

- K. G. – ugovorena najamnina 2.000,00 kuna za stan površine 45 m2 od 2014.

- P. – ugovorena najamnina 1.650,00 kuna za jednosobni stan (od 2013.).

46. Čitanjem ugovora o darovanju od 3. studenog 2016. ovjerenog kod JB dr. F. S. iz M. pod brojem ovjere 2456/S/2016 utvrđeno

je da istim I. D. kao darovatelj daruje, a I. D. kao daroprimac prihvaća u vlasništvo sa svim pripadnostima i služnostima posebni dio nekretnine označene kao č. zgr. 1370/2 z.u. 2527 k.o. S. u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu upisanog u PU 5 s neodređenim omjerom etažnog vlasništva (E-5), što u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju površine 32 m2 za 2/12 dijela i posebni dio nekretnine označene kao č. zgr. 1370/2 z.u. 2527 k.o. S. u zemljišnoj knjizi

Općinskog suda u Splitu upisano u PU 7 s neodređenim omjerom etažnog vlasništva (E-7), što u naravi predstavlja stan na III. katu, označen brojem 5, površine 31/91 m2

za 1/6 dijela. Darovatelj ovlašćuje daroprimca da na temelju ugovora, a bez njegovog daljnjeg pitanja ili sudjelovanja može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima, uz istodobni upis brisanja tog prava s imena darovatelja za darovane suvlasničke dijelove.

47. Čitanjem ugovora o darovanju nekretnina od 12. prosinca 2016. ovjerenog kod

JB P. iz G., A., S., pod brojem I-483901

utvrđeno je da je isti sklopljen između J. D. kao darovatelja i A.

D. kao daroprimatelja te da istim darovatelj daruje, a daroprimac za zahvalnošću prihvaća darovanje prava vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima posebni dio nekretnine označene kao č. zgr. 1370/2 z.u. 2527 k.o. S.

PU 5 s neodređenim omjerom etažnog vlasništva (E-5), što u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju površine od 32 m2 za 1/12 dijela i PU 7 s neodređenim omjerom etažnog vlasništva (E-7), što u naravi predstavlja stan na III. katu, označen brojem 5, površine 31,91 m2 za 1/6 dijela. Darovatelj ovlašćuje daroprimca da na temelju ugovora, a bez njegovog daljnjeg pitanja ili sudjelovanja može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima, uz istodobni upis brisanja tog prava s imena darovatelja za darovane suvlasničke dijelove.

48. JB J. M. Š. pod brojem OV-513/17. od 19. siječnja 2017.

utvrđeno je da je isti sklopljen između A. D. kao darovatelja i I. D.

kao daroprimca te da istim darovatelj daruje, a daroprimac za zahvalnošću prihvaća darovanje prava vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima posebni dio nekretnine označene kao č. zgr. 1370/2 z.u. 2527 k.o. S. P. s neodređenim omjerom etažnog vlasništva (E-5), što u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju površine od 32 m2 za 1/12 dijela i PU 7 s neodređenim omjerom etažnog vlasništva (E-7), što u naravi predstavlja stan na III. katu, označen brojem …, površine 31,91 m2 za 1/6 dijela. Darovatelj ovlašćuje daroprimca da na temelju ugovora, a bez njegovog daljnjeg pitanja ili sudjelovanja može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima, uz istodobni upis brisanja tog prava s imena darovatelja za darovane suvlasničke dijelove.

49. Čitanjem zk izvatka za z.u. 14680 k.o. S. i to E-21 utvrđeno je da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. 907/5 i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-21), stan na II. katu označen brojem 4, površine 73,82

m2, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i balkona, anagrafske oznake … kao vlasnik za cijelo upisan H.

C..

50. Čitanjem zahtjeva za otkup stana od 9. ožujka 2020. utvrđeno je da istim A.

C. zahtjeva od MDI da donese odluku kojom se

odobrava podnositeljici zahtjeva otkup 7. Etaže č. zgr. 1370/2, u naravi stan na III. katu, označen brojem .., površine 31,91 m2, z.u. 2527, PU 7, k.o. S. za 3/6 dijela te se ujedno poziva na zaključenje ugovora o kupoprodaji nekretnine.

51. Čitanjem uplatnice od 30. siječnja 2020. utvrđeno je da istom A. C. vrši uplatu iznosa od 239,40 kuna na ime razlike za siječanj 2020. za korištenje stana bez pravne osnove, na račun D.N. d.o.o.

52. Čitanjem uplatnice od 7. ožujka 2020. utvrđeno je da istom A. C. vrši uplatu iznosa od 239,40 kuna na ime korištenja stana bez pravne osnove za veljače 2020., na račun D.N. d.o.o.

53. Čitanjem uplatnice od 5. svibnja 2020. utvrđeno je da istom A. C. vrši uplatu iznosa od 267,77 kuna na ime korištenja stana bez pravne osnove za ožujak 2020. Uz opomenu kako je na dan 29. veljače 2020. nepodmiren iznos prethodnih računa u ukupnom iznosu od 8.618,40 kuna, na račun D. N. d.o.o.

54. Čitanjem uplatnice od 5. svibnja 2020. utvrđeno je da istom A. C. vrši uplatu iznosa od 242,15 kuna na ime korištenja stana bez pravne osnove za travanj 2020. Uz opomenu kako je na dan 31. ožujka 2020. nepodmiren iznos prethodnih računa u ukupnom iznosu od 937,65 kuna, na račun D.N. d.o.o.

55. Čitanjem uplatnice od 1. srpnja 2020. utvrđeno je da istom A. C. vrši uplatu iznosa od 246,13 kuna na ime korištenja stana bez pravne osnove za svibanj 2020. Uz opomenu kako je na dan 30. travnja 2020. nepodmiren iznos prethodnih računa u ukupnom iznosu od 1.878,05 kuna, na račun D. N. d.o.o.

56. Čitanjem uplatnice od 1. srpnja 2020. utvrđeno je da istom A. C. vrši uplatu iznosa od 248,13 kuna na ime korištenja stana bez pravne osnove za lipanj 2020. Uz opomenu kako je na dan 31. svibnja 2020. nepodmiren iznos prethodnih računa u ukupnom iznosu od 2.073,11 kuna, na račun D. N. d.o.o.

57. Čitanjem uplatnice za srpanj 2020. utvrđeno je da istom A. C. vrši uplatu iznosa od 252,03 kuna na ime korištenja stana bez pravne osnove za srpanj 2020.

Uz opomenu kako je na dan 30. lipnja 2020. nepodmiren iznos prethodnih računa u ukupnom iznosu od 3.019,49 kuna, na račun D. N. d.o.o.

58. Čitanjem uplatnice od 19. kolovoza 2020. utvrđeno je da istom A. C. vrši uplatu iznosa od 250,80 kuna na ime korištenja stana bez pravne osnove za kolovoz 2020., na račun D.N. d.o.o.

59. Čitanjem uplatnice od 19. rujna 2020. utvrđeno je da istom A. C. vrši uplatu iznosa od 241,05 kuna na ime korištenja stana bez pravne osnove za rujan 2020. Uz opomenu kako je na dan 31. kolovoza 2020. nepodmiren iznos prethodnih računa u ukupnom iznosu od 640,08 kuna, na račun D.N. istom A. C. vrši uplatu iznosa od 244,18 kuna na ime korištenja stana bez pravne osnove za studeni 2020. U. opomenu kako je na dan 30. rujna 2020. nepodmiren iznos prethodnih računa u ukupnom iznosu od 1.338,33 kuna, na račun D. N. d.o.o.

61. Čitanjem uplatnice od 14. studenog 2020. utvrđeno je da istom A. C. vrši uplatu iznosa od 244,59 kuna na ime korištenja stana bez pravne osnove za studeni 2020. uz obračun zatezne kamate, na račun D. N. d.o.o.

62. Čitanjem uplatnice od 15. prosinca 2020. utvrđeno je da istom A. C. vrši uplatu iznosa od 239,40 kuna na ime korištenja stana bez pravne osnove za prosinac 2020., na račun D.N. d.o.o.

63. Čitanjem uplatnice od 15. siječnja 2021. utvrđeno je da istom A. C. vrši uplatu iznosa od 239,40 kuna na ime korištenja stana bez pravne osnove za siječanj 2021., na račun D.N. d.o.o.

64. Čitanjem rješenja G. S., UO komunalnih poslova,

K.: UP/I-363-03/98-02/067424, Ur broj: 2181-18-33-98-01 od 27. listopada 1998.

utvrđeno je da se istim utvrđuje A. C. kao obveznik plaćanja komunalne

naknade u mjesečnom iznosu od 17,23 kuna za 31,91 m2 prostora koji se nalazi u I. zoni, MO – GK L. – M. u ulici …, a koji iznos

komunalne naknade je dužna plaćati od 1. siječnja 1998.

65. Čitanjem rješenja G. S., UO komunalnih poslova,

K.: U./I-363-03/98-02/067424, Ur. broj: 2181-01-01/01-02-00 od 14. siječnja 2002. utvrđeno je da se istim utvrđuje A. C. kao obveznik plaćanja komunalne naknade za stambeni prostor površine 31,91 m2 koji se nalazi u S., gradski kotar L. – M. u iznosu od 17,23 kuna, a koji iznos komunalne

naknade je dužna plaćati od 1. siječnja 2002.

66. Čitanjem rješenja G. S., UO za komunalno gospodarstvo,

redarstvo i mjesnu samoupravo, K.: UP/I-363-03/19-02/072479, Ur. broj: 2181/01-

11/01-19-01 od 21. veljače 2019. utvrđeno je da se istim A. C. utvrđuje obveznikom plaćanja komunalne naknade za stambeni prostor (stan 5, kat III.) na adresi S., G. K. L. – M., površine 31,91 m2, u

iznosu od 7,11 kn/m2 u godišnjem iznosu komunalne naknade od 226,88 kuna, počevši od 1. siječnja 2019.

67. Iz iskaza tužitelja pod 2. I. D. proizlazi kako se predmetni stan nalazi u obiteljskoj kući koja je bila nacionalizirana i koja je u procesu denacionalizacije dijelom vraćena u posjed njegove obitelji. Poslovni prostori koji se nalaze u prizemlju kuće su vraćeni, a jedino je pitanje predmetni stan. 2010. doneseno je rješenje da predmetni stan pripada njegovoj obitelji, a skoro osam godina od donošenja tog rješenja oni nisu u mogućnosti koristiti stan iz razloga što se gospođa C. nalazi u njemu. Darovnicom brata J. i strica I. stan je prepisan njemu. Navedena darovnica je bila prije više od godinu dana. Već nekoliko godina plaća pričuvu za stan, a nema prava korištenja njegovog stana. Iz pričanja mu je poznato da je još prije denacionalizacije 1997. gospođi C. ustupljen predmetni stan od G.

S.. Gospođa C. nije imala stanarsko pravo u trenutku denacionalizacije.

Predmetni stan je pripao njemu za ½ dijela, a ½ dijela RH. U predmetnom stanu živi gospođa C.. Nije mu poznat H. C.. Njegova majka je 2014. je zajedno s odvjetničkom J. bila u predmetnom stanu koji su pogledali te je bio pokušaj dogovora za otkupu stana s gospođom C., ali se nisu dogovorili. Majka mu nije ništa posebno pričala o tome u kakvom se stanju stan nalazi. Pretpostavlja da je

G. S. upravljao predmetnim stanom dok nisu dali zahtjev za povrat. Nije mu poznato da je A. C. podnijela zahtjev za otkup suvlasničkog dijela stana koji pripada RH. Naveo je kako tužitelji imaju prvenstveno pravo otkupa drugog dijela stana kao suvlasnici.

68. Tužena pod 1. A. C. je navela kako je doslovno bila na ulici sa svojim sinom. Radila je u J.. U stanu u kojem je stanovala pet godina sa sinom poslodavka joj je isključila struju i izbacila je iz stana. Kako nije imala gdje stanovati tražila je od svoje firme, a i od O. i molila ih da joj nađu smještaj. Ušla je u predmetni stan u … koji stan je bio prazan. To je bio neuređeni stan,

zapušten. Više je izgledao kao izba nego stan. Našla je jednu osobu koja je bravu skinula i tako je ušla u stan. Od nekih ljudi je saznala da je stan prazan. U taj stan ušla je 19. rujna 1987. sa svojim sinom H.. Od O. je stalno dobivala obećanja da će se riješiti stambeno pitanje, kao i od svoje firme. Bila je kazneno gonjena zbog ulaska u stan, a poslije je dobila od G. da može ostati u stanu dok

se ne riješi njen slučaj. U to vrijeme kada se uselila u stan su stalno dolazili nekakvi ljudi, njoj nepoznati koji su je htjeli izbaciti iz stana. Tako je sve bilo do negdje 1996. ili 1997. Od tada nitko nije više dolazio. Od G. je dobila obećanje da će oni stvar riješiti, ali to je sve ostalo samo na obećanju. Od svoje firme J. dobila je

stan 1995. ili 1996. u ulici M. K., ali su u taj stan ušli neki ljudi, dva

bračna para bespravno od kojih jedan od njih ostao u stanu pa je bila primorana ostati u predmetnom stanu. Ljudima je vraćen predmetni stan i to ne spori, ali nema gdje. Njen sin se oženio i sa svojom obitelji živi u L. od 2009. Kada je ušla u predmetni stan isti je bio derutan, uložila je dosta u taj stan. Naime, dobila je otpremninu zbog odlaska u mirovinu, a dobila je i neka sredstva od strica pa je tako adaptirala stan. To i nije bio stan jer stan nema nikakvu oznaku. Stan ima neku kvadraturu od 29 m2, odnosno i ne zna se koliko kvadrata ima stan jer nitko ga nije došao mjeriti. Stan je adaptirala 1995. i u tu adaptaciju uložila oko 10.000,00 EUR po današnjim cijenama. Stavila je betonsku ploču u dnevnom boravku i hodniku, u sobu novi parket, pločice u wc-u i kuhinji, na prozorima i podu kamene klupice, nove grilje, sanitarni čvor, vodomjer i blindo vrata, a stavila je i sva vrata unutar stana. Sve što je napravljeno u stanu je ona napravila. U trenutku kada je ušla u predmetni stan isti je bio u vlasništvu G. S., a to joj je poznato jer joj je gospođa K. rekla da je tu njezina teta stanovala i imala nužni smještaj. Grad joj je slao uplatnice sve do lipnja 2017. Smatra da ima pravo na stan kao zaštićeni najmoprimac jer joj je stalno obećavano da će se riješiti njen slučaj. Navedeno obećanje se odnosilo baš na predmetni stan. Podnijela je zahtjev za otkup stana R. H., ali odgovor

nije dobila. Plaćanje najamnine je išlo od kako se uselila u predmetni stan pa kroz cijelo razdoblje stanovanja.

69. Iz iskaza svjedokinje T. N. proizlazi kako poznaje tuženu dugi niz

godina. Poznaje i njenog sina H. te je navela kako je H. živio u … negdje od polaska u školu, I. razred pa sve dok se nije oženio 2009. ili 2010., nije

sigurna kada je otišao sa suprugom živjeti u E.. Poznato joj je i to da H.

dođe u RH jedanput ili dvaput godišnje na odmore te pritom boravi kod punice s obzirom da ima malodobno dijete, a stan u … nije dovoljno uvjetan za istovremeni boravak svih u njemu. Viđa ga da dođe posjetiti majku, kao što viđa i njegovo dijete. Tužena joj je prijateljica. Nije joj poznato ima li H. u vlasništvu kakvu nekretninu, ali misli da nema.

70. Svjedokinja Z. M. je navela kako poznaje tuženu i njenog sina već

duži niz godina s obzirom da žive na istoj adresi u istoj zgradi. Prisjeća se da je njen sin bio još dijete dok su došli živjeti u predmetnu zgradu, a da je otišao u E.

kada se oženio, kada je to bilo nije se mogla prisjetiti. Poznato joj je i to da ima sina od 5 godina te da dođe posjetiti majku, ali nije vidjela da bi boravio kod nje. Nije joj poznato ima li H. u vlasništvu kakvu drugu nekretninu.

71. Svjedok N. Č. je naveo kako poznaje tuženu još od 80-ih godina

prošlog stoljeća, kao što poznaje i njenog sina. Sin tužene se odselio iz …

te potom otišao u E. gdje se prethodno i školovao. Zna ga viđati da dolazi u posjete i slično, ali nakon što je otišao više nije živio na predmetnoj adresi. Sumnja da bi H. u vlasništvu imao kakvu drugu nekretninu. H. je pomorac te se kao takav morao dodatno školovati kada bi ga firma poslala, a sve skupa bi trajalo 3 ili 6

mjeseci. Školovanje je bilo u E.. To je sve bilo nakon što je H. završio

srednju školu i nakon što je postao zaposlenik firme, o kojoj firmi se točno radi nije se mogao prisjetiti. Isto je bilo i prije nego što se oženio. Pojašnjava da firma ulaže u svoje zaposlenike kako bi stekli veći rang zvanja. Radilo se o kontinuitetu rada i škole. H. je radio na kruzeru kao bijelo osoblje (sve vezano za ugostiteljstvo).

H. se oženio 2009. – 2010.

72. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja na iseljenje i predaju u posjed stana na trećem katu zgrade označene kao č. zgr. 1370/2 z.u. 2527 p.u. 7 k.o. S.,

a koji stan je označen brojem 5, površine 31,91 m2, a koji zahtjev je usmjeren prema tuženoj pod 1. A. C., kao i zahtjev na isplatu na temelju stjecanja bez osnove i to prema tuženiku pod 1. i pod 2. za razdoblje od 1. kolovoza 2010. do 30. travnja 2015., a prema tuženoj pod 1. i za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa ubuduće do iseljenja i predaje predmetnog stana u posjed tužiteljima.

72.1. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tužene pod 1. prema tužiteljima na naknadu na ime izvršenih ulaganja u predmetni stan.

73. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog

dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim,

a protutužbeni zahtjev neosnovanim.

74. Tako, tijekom postupka je utvrđeno:

- da je Općinski sud u Splitu pod poslovnim brojem IP-370/98. 6. svibnja 2002. donio presudu kojom je tužena pod 1. A. C. kao bespravna korisnica obvezana iseliti iz stana koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na č. zgr. 1370/2 z.u. 2527

k.o. S. i predati ga slobodnog od osoba i stvari tadašnjem vlasniku G. S.

- da je ŽS u Splitu pod poslovnim brojem Gž-2947/02. od 14.

studenog 2003. odbio žalbu A. C. čime je presuda Općinskog suda u Splitu

postala pravomoćna

- da tužena A. C. nikada nije postupila po pravomoćnoj presudi

Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IP-370/98.

- da je rješenjem UDU SDŽ S.

za imovinsko-pravne poslove K.: UP-I-942-04/97-01/263 od 21. srpnja 2010.

tužiteljima vraćen u vlasništvo predmetni stan u suvlasničkim dijelovima

- da je zemljišnoknjižni odjel u S. na temelju rješenja S. za imovinskopravne poslove uknjižio tužitelje kao suvlasnike na predmetnom stanu za ½

dijela i to rješenjem od 16. rujna 2014., a na drugoj polovini je upisano društveno vlasništvo

- da je tužena pod 1. A. C. sudjelovala u postupku povrata nacionalizirane imovine, da je protiv rješenja od 21. srpnja 2010. izjavila žalbu koja je odbijena rješenjem Ministarstva pravosuđa K.: UP/I-942-01/10-01/1024 od 22.

siječnja 2014.

- da je tuženik pod 2. H. C. imao prijavljeno prebivalište na adresi … od 14. travnja 1988. do 22. srpnja 2015.

- da se tuženik pod 2. H. C. oženio 2010. kada je otišao živjeti u

E. te da dolazi u R. jednom ili dvaput godišnje kada redovno posjećuje majku

- da je tuženik pod 2. H. C. upisan kao vlasnik stana u … i to trosobnog stana površine 73,82 m2

- da je rješenjem UDU, S. za imovinsko-pravne poslove

K.: U.-I-942-04/15-01/16 od 18. studenog 2016. R. H. dano u

vlasništvo ½ dijela stana broj 5 površine 31,91 m2, položenog na III. katu stambene zgrade anagrafske oznake …

- da su ugovorima o darovanju nekretnina od 3. studenog 2016., 27. listopada 2016. i 19. siječnja 2017. A., I. i M. D. darovali I. D. svoje

suvlasničke udjele na predmetnom stanu, odnosno na posebnom dijelu nekretnine označene kao č. zgr. 1370/2 z.u. 2527 k.o. S. (E-7), stan na trećem katu označen brojem .., površine 31,91 m2

- da je tužena pod 1. A. C. M. državne imovine 9. ožujka 2020.

podnijela zahtjev za otkup stana te da je D. N. d.o.o. u 2020. na ime korištenja stana bez pravne osnove plaćala 23,40 kuna mjesečno. 75. Sve navedeno jasno proizlazi iz svih citiranih i analiziranih dokaza.

76. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na rješenju UDU

SDŽ od 21. srpnja 2010. kojim je tužiteljima vraćena u

vlasništvo predmetna nekretnina, rješenju Ministarstva pravosuđa od 22. siječnja 2014., presudi ovog suda pod poslovnim brojem IP-370/98 od 6. svibnja 2002. te na odredbama članka 46. stavak 1. i 2., članka 161. stavak 1., članka 165. stavak 1., 4. i

6. ZV-a te članku 1111. stavak 1. i 2. i članka 1120, ZOO-a.

76.1. Tuženici osporavaju tužbeni zahtjev navodeći da tužena pod 1. A. C. ne koristi predmetnu nekretninu bez valjane pravne osnove pa da nije niti u obvezi naknaditi tužiteljima postignute koristi na temelju bespravnog korištenja stana, ističu prigovor promašene pasivne legitimacije za tuženika pod 2. H. C. te nedostatak aktivne legitimacije za tužitelja pod 1. J. D. i pod 3. I. D..

77. Iz svih citiranih i analiziranih dokaza je utvrđeno da je tužiteljima pravomoćnim rješenjem UDU u SDŽ 21. srpnja 2010.

vraćeno u posjed i vlasništvo sa pripadajućim zajedničkim dijelovima zgrade i pripadajućim zemljištem stan br. ... površine 31,91 m2, položen na III. katu smješten u stambenoj zgradi u S., anagrafske oznake …, sagrađenoj na čest. zem. 1370/2 z.u. 2527 k.o. S., ranijeg vlasništva D. J. pok. R. i

D. dr. M. pok. R. za po ½ dijela, nacionaliziranoj pravomoćnim rješenjem K. za nacionalizaciju pri N. S., broj N-325/1959/5 od 28.

prosinca 1959., a pravomoćnim rješenjem UDU u S D Ž od 18. studenoga 2016. utvrđeno je pravo vlasništva R.

H. na ½ dijela tog stana. Vlasništvo tužitelja na predmetnom stanu upisano je u zemljišne knjige u z.u. 2527 za po 1/6 dijela, a R. H. za 3/6 dijela. Uz tužbu su tužitelji priložili vlasnički list iz kojeg je vidljivo tko su vlasnici, a time i osobe aktivno legitimirane na zahtjev za iseljenje sukladno pravilu o nedjeljivoj obvezi.

77.1. U konkretnom slučaju je ostvarena situacija da su pojedini tužitelji otuđili stan ili pravo o kojem teče parnica. Ta situacija je regulirana odredbom članka 195. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92.,

58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a) koji u stavku 1. propisuje da stranka koja otuđi stvar o kojoj teče parnica ima pravo tu parnicu među istim strankama dovršiti. Prema odredbi članka 195. stavak 2.

ZPP-a osoba koja je pribavila stvar o kojoj teče parnica može stupiti u parnicu mjesto tužitelja samo ako na to pristanu obje stranke.

77.1.1. Dakle, tužitelji imaju pravo nastaviti i dovršiti ovu parnicu, a tužitelj I. D.

ima pravo kao parni sljednik drugih tužitelja zatražiti subjektivnu preinaku i stupiti umjesto svojih prednika na njihovo mjesto, ali mu za to treba suglasnost tuženika.

Tužitelj I. D. je stekao pravo vlasništva na temelju ugovora o darovanju J.

D. i A. D., A. D. i I. D. te I. D. i I. D.

i to 12. prosinca 2016., 19. siječnja 2017., 3. studenog 2016. i 31. listopada 2016.

Tužitelj pod 2. I. D. je izjavio da ostaje tužitelj u ovoj parnici te da pored toga stupa na mjesto drugih tužitelj umjesto njih i da prihvaća parnicu u zatečenom stanju,

ali kako tuženici na isto nisu pristali, svi tužitelji su ustrajali u tužbi i aktivno su legitimirani bez obzira na prijenos vlasništva stvari na nekretnini koja je otuđena za vrijeme trajanja parnice, a sve na temelju odredbe članka 195. stavak 1. ZPP-a. Za slučaj eventualnog otuđenja svog suvlasničkog dijela suvlasnik odgovara stjecatelju za tuđa prava koja postoje na toj nekretnini, eventualne nedostatke i zahtjeve prema novom suvlasniku pa je jasno da suvlasnik koji je pokrenuo postupak ima pravni interes za dovršetak tog postupka.

78. Tvrdnje tužene pod 1. da predmetni stan koristi na temelju valjanog pravnog osnova, da je stan dobila za stanovanje u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o stambenim odnosima iz 1959. te da je stekla status nositelja stanarskog prava su netemeljeni i ničim dokazani, jer tužena pod 1. nije priložila ili predložila ijedan relevantan dokaz na okolnost stjecanja statusa nositelja stanarskog prava (nema nikakve odluke o dodjeli stana na korištenje). Činjenica da je tuženoj pod 1. od strane

OS S od 20. prosinca 1990. dopušteno kao samohranoj majci da

ostane u stanu u ulici … dok SKO S. ne riješi

dotični slučaj, ne daje za pravo tuženoj pod 1. da bez pravne osnove koristi predmetni stan. I sama tužena pod 1. u svom stranačkom iskazu navodi da je u predmetni stan uselila 1987. sa svojim sinom H. na način da je našla osobu koja joj je skinula bravu i tako je ušla u stan, da su joj i G. S. i njezina firma

J. obećavali naći stan, da joj je stan od strane J. bio pronađen,

ali se uselila u njega druga obitelj, kao i to da je plaćala G., koji je upravljao tim stanom, najam stana pa smatra da ima pravo na stan kao zaštićeni najmoprimac jer joj je stalno SO S., a na koju se tužena pod 1. poziva kao osnovu korištenja predmetnog stana, nesumnjivo proizlazi da je predloženo tadašnjem OS u S. da se tuženica pod 1. oslobodi kaznenog gonjenja te da će stanovati u

predmetnom stanu dok se ne riješi njezin slučaj, dakle iz navedenog nesumnjivo proizlazi da je tužena pod 1. zajedno sa svojim sinom bespravno koristila predmetni stan. Osim toga, presudom ovog suda pod poslovnim brojem IP-370/98. od 6. svibnja 2002. naloženo je tuženici pod 1. iseliti iz predmetnog stana i predati ga na raspolaganje tadašnjem vlasniku G. S.. Iz obrazloženja presude proizlazi da

se tužena pod 1. sa svojim sinom H. nalazi u predmetnom stanu bez pravne osnove i da je dužna iseliti iz stana i predati ga tužitelju G. S. slobodnog od osoba i stvari. Tužena pod 1. nije dobila stan za stanovanje na temelju Zakona o stambenim odnosima, nego je ona bespravni posjednik stana u tuđem vlasništvu.

Tvrdnja tužene da se stanarsko pravo na temelju Zakona o stambenim odnosima stječe danom useljenja u stan nije točna jer se stanarsko pravo stjecalo na temelju pravomoćne odluke o dodjeli stana i useljenjem u stan, a tužena je samo bespravno uselila bez ikakve odluke. Kako tužena nije imala status nositelja stanarskog prava to nije mogla ostvariti niti status zaštićenog najmoprimca sukladno Zakonu o najmu stanova.

78.1. Tvrdnja tužene da je D. U. za upravljanje državnom imovinom

(DUUDI) podnijela zahtjev za otkup predmetnog stana i to 10. ožujka 2015. (koji zahtjev koincidira sa MDI državne imovine po svojoj je prirodi nebitan za ovu parnicu. I iz navedenog se može zaključiti da kod tužene pod 1. postoji svijest da u pogledu predmetnog stana nema nikakvih prava jer u protivnom ne bi podnosila zahtjev za

otkup. Dokazi da je tužena pod 1. plaćala režijske troškove koje je sama prouzročila ne mogu poslužiti kao dokaz na okolnost njenih tvrdnji.

79. Prijedlog tužene pod 1. za prekidom ovog postupka do okončanja postupka povodom njenog zahtjeva za otkup stana je neosnovan. Nakon provedbe postupka povrata nacionalizirane imovine tužitelji su stekli vlasništvo za ½ dijela te nekretnine, a drugu polovinu vlasništva stekla je R. H., koja je ovdje umješač na

strani tužitelja. Prema tome, sve kad bi R. H. to i htjela, a pridružujući

se tužitelju u ovoj parnici očito je da to ne želi, ne bi ni mogla, osim u postupku javne prodaje tuženici prodati ½ stana. Međutim, ni to nije pravno relevantno, sve i kad bi se dogodilo jer ovdje tužitelj traži predaju suposjeda i isplatu stečenog temeljem stjecanja bez osnove, pa eventualni zahtjev tužene prema umješaču za prodaju stana ne može imati nikakvog utjecaja na ishod ove parnice.

80. Zaključno, tužena pod 1. A. C. tijekom proteklog desetljeća, pa i duže,

je raznim prigovorima, žalbama, protutužbom onemogućavala i osporavala tužiteljima legitimno priznato pravo na posjed predmetnog stana, čime ih vrijeđa u rješavanju njihovih prava pa je sud, a slijedom svih analiziranih dokaza i utvrđenih činjenica u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na iseljenje i predaju u suposjed (točka I. tužbenog zahtjeva).

81. Sud ne prihvaća prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika pod 2.

H. C. u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na njega. Iako sud smatra utvrđenim da je tuženik pod 2.

H. C. nakon što se oženio 2010. otišao živjeti u E. te da jedan ili dva

puta godišnje dolazi u S. kada posjećuje majku, tuženik pod 2. H. C. je na adresi spornog stana prebivao do 22. srpnja 2015. jer je tu imao prijavljeno prebivalište sve od 14. travnja 1988. Njegova odjava s ove adrese uslijedila je po saznanju za tužbu. Tužitelji su, smatrajući odjavu prebivališta sa spornog stana udovoljenju zahtjeva u dijelu koji se odnosi na iseljenje i predaju, povukli tužbu u odnosu na tuženika pod 2. u tom dijelu, ali su i dalje osnovano ustrajali u zahtjevu na isplatu na temelju stjecanja bez valjane osnove. Prebivalište je mjesto i adresa na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarenja svojih prava i obveza vezanih uz životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni. U kontekstu navedenog i svih pogodnosti koje donosi prebivalište, sud ovu činjenicu cijeni upravo obzirom na prijavu i odjavu prebivališta te u cijelosti odbija prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika pod 2. H. C..

81.1. S obzirom na utvrđene činjenice iz točke 81. sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika pod 2. H. C. i njegove supruge I. P.

C. kao suvišan i usmjeren isključivo i očigledno na daljnje nepotrebno odugovlačenje i onako predugog predmetnog postupka, ovo tim više što je tuženik više puta pozivan radi saslušanja te se pravdao odsustvom iz RH.

82. Nadalje, tužitelji potražuju od tuženika pod 1. i 2. na ime najamnine za predmetni stan solidarnu isplatu iznosa od 57.000,00 kuna za razdoblje od 1.

kolovoza 2010. pa do 22. srpnja 2015., a od tužene pod 1. isplatu iznosa od 33.000,00 kuna za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. svibnja 2017., a od 1. lipnja 2017. do dana iseljenja i predaje stana mjesečne iznose od po 1.500,00 kuna.

Tuženici su prigovorili da se radi o preinačenju tužbe jer se u točki III. traži dodatni iznos od 33.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, a nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim, za istaknuti je da u ovom slučaju nije došlo do preinake, jer su podneskom od 20. siječnja 2016. tužitelji tražili (točka III.) isplatu mjesečnih iznosa od po 1.500,00 kuna za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do dana predaje u suposjed stana, a s obzirom da su dospjele tražbine za razdoblje od 1.

kolovoza 2015. do 31. svibnja 2017. to su precizirali zahtjev na način da za to razdoblje potražuju isplatu iznosa od 33.000,00 kuna, a za ubuduće, za razdoblje od

1. lipnja 2017. do dana iseljenja i predaje stana u suposjed, mjesečne iznose koji dospijevaju od tada do iseljenja i predaje stana.

Činjenični navodi tužbenog zahtjeva upućuju na stjecanje bez osnove pa je ovdje valjalo primijeniti odredbu članka 1111. ZOO-a kojom je predviđeno da ako je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Ovaj sud smatra da su se tuženici, koristeći se i suvlasničkim dijelom predmetne nekretnine tužitelja, u razdoblju od 1. kolovoza 2010. pa nadalje (dok tužiteljima predmetna nekretnina ne bude vraćena u suposjed za ½ dijela), bez plaćanja naknade, neosnovano obogatili za visinu koristi koju su im inače morali plaćati i to tuženik pod 2. do 22. srpnja 2015., do kada je i imao prijavljeno prebivalište u predmetnom stanu, a tužena pod 1. i od 1. kolovoza 2010. pa nadalje.

82.1. Ističe se da u niti jednom dijelu tužbe, niti u bilo kojem izjašnjenju u pogledu osnove i visine zahtjeva za isplatu tužitelji nisu isticali osnovu izgubljene zarade niti se pozivali na odredbe članka 1045. i 1046. ZOO-a. Posve jasno i bez ikakve dvojbe tužitelji su na osnovi odredbe članka 46. stavak 1. i 2. ZV-a, pozivom na odredbu članka 161. stavak 1. ZV-a, budući da u trenutku podnošenja tužbe nisu bili uknjiženi kao vlasnici u zemljišnoj knjizi, ali su imali valjanu osnovu za uknjižbu, postavili zahtjev za iseljenje po pravilu o nedjeljivim obvezama i zahtjev za isplatu na temelju stečenog bez valjane osnove u smislu odredbe članka 1111. stavak 1. i 2. i članka 1120. ZOO-a u vezi odredbe članka 165. stavak 4. ZV-a. Treba naglasiti da se po sudskoj praksi vrijednost stečenog bez valjane pravne osnove utvrđuje na način da se utvrdi koju korist je nesavjesni posjednik nekretnine imao koristeći tuđi stan, odnosno koliko bi za takav stan morao platiti da ga je uzeo u najam. Upravo ta vrijednost je ona nepripadajuća korist koju je nepošteni posjednik stekao na teret tuđe imovine i to se traži u ovoj parnici.

82.2. U pogledu visine naknade, sud je na prijedlog tužitelja pribavio podatke o tržišnoj cijeni najamnine za stan slične površine i pozicije kako je naprijed u obrazloženju presude navedeno. Da bi utvrdio tržišnu cijenu najma za predmetni stan sud je uzeo podatke koje je dostavila PU i to podatke o visini najma

stanova koji se nalaze u susjednim ulicama na području iste zone. Iznos ugovorene mjesečne najamnine za svaki od stanova koji su navedeni u podacima PU sud je podijelio sa površinom navedenih stanova i na takav način utvrdio

prosječnu cijenu najma za svaki od dostavljenih stanova po m2. Svi dobiveni podaci su zbrojeni i podijeljeni sa brojem stanova za koje su dostavljeni podaci. Tako dobiveni podatak predstavlja prosječnu cijena najma stana po m2 za stanove u susjednim ulicama. Tako dobivena prosječna cijena najma stana po m2 pomnožena je sa površinom predmetnog stana da bi sud utvrdio tržišnu cijenu najma predmetnog stana.

2.250,00 kuna / 36,40 m2 = 61,81 kuna/m2

1.000,00 kuna / 61 m2 = 16,39 kuna/m2

1.500,00 kuna / 50 m2 = 30,00 kuna/m2

700,00 kuna / 18 m2 = 38,88 kuna/m2

1.000,00 kuna / 50 m2 = 20,00 kuna/m2

3.340,00 kuna / 47 m2 = 71,06 kuna/m2

2.300,00 kuna / 53 m2 = 43,39 kuna/m2

2.250,00 kuna / 78 m2 = 28,84 kuna/m2

2.000,00 kuna / 35 m2 = 57,14 kuna/m2

2.200,00 kuna / 61 m2 = 36,06 kuna/m2

1.500,00 kuna / 52 m2 = 28,84 kuna/m2

1.600,00 kuna / 30 m2 = 53,33 kuna/m2

2.250,00 kuna / 28 m2 = 80,35 kuna/m2

2.000,00 kuna / 45 m2 = 44,44 kuna/m2

61,81 kuna/m2 + 16,39 kuna/m2 + 30,00 kuna/m2 + 38,88 kuna/m2 + 20,00 kuna/m2

+ 71,06 kuna/m2 + 43,39 kuna/m2 + 28,84 kuna/m2 + 57,14 kuna/m2 + 36,06 kuna/m2 + 28,84 kuna/m2 + 53,33 kuna/m2 + 80,35 kuna/m2 + 44,44 kuna/m2 = 610,53 kuna/m2

610,53 kuna/m2 / 14 = 43,61 kuna/m2

43,61 kuna/m2 * 31,91 m2 = 1.391,59 kuna

1.391,59 kuna / 2 = 695,79 kuna,

82.2.1. Podaci PU su službeni podaci koje PU kao

nadležnom tijelu prijavljuju građani. Tuženici pogrešno ističu da se radi utvrđivanja najamnine trebao provesti dokaz očevidom na licu mjesta. Tek u situaciji kad PU ne raspolaže podacima o visini najamnine, a nekretnina nije

vlasništvo RH, grada ili O., tek u tom slučaju treba uzeti u obzir mišljenje vještaka o procjeni visine najamnine pa nije bilo potrebe da vještaci utvrđuju ovaj podatak (tako i ŽS ST Gž-369/17. od 31. kolovoza 2017.). Uostalom, ako su već to smatrali nužnim, tuženici su na navedenu okolnost mogli predložiti vještačenje, ali nisu nego isključivo na okolnost izvršenih ulaganja u stan.

82.3. Imajući na umu podatke PU ovaj sud smatra da bi najamnina za

predmetni stan mjesečno iznosila 1.391,59 kuna. Kako ½ dijela predmetnog stana se odnosi na tužitelje to tužiteljima na ime mjesečne najamnine pripada 695,79 kuna, odnosno za razdoblje od 1. kolovoza 2010. do travnja 2015. (60 mjeseci) 41.747,00

kuna, za razdoblje od dospijeća od 1. kolovoza 2015. do 31. svibnja 2017. 15.307,38

kuna, a od 1. lipnja 2017. pa ubuduće do iseljenja i predaje u posjed 695,79 kuna mjesečno.

82.3.1. Na dosuđene iznose tužiteljima pripadaju i zatezne kamate od dospijeća do isplate.

82.3.2. Tužiteljima je ukupno dosuđeno na ime dospjelog potraživanja 57.054,38 kuna, a na ime dospjelog potraživanja odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 32.945,22 kuna. Nadalje, tužiteljima je odbijen tužbeni zahtjev iza više traženih 809,21 kuna na ime mjesečnog iznosa potraživanja koji dospijeva ubuduće do predaje i iseljenja.

83. Tuženica pod 1. - protutužiteljica ističe da je izvodila određene radove i izvršila znatna materijalna ulaganja u predmetni stan tijekom stanovanja, a vrijednost ulaganja iznosi 90.000,00 kuna, odnosno za suvlasnički dio tužitelja od ½ dijela 45.000,00 kuna pa stoga da ima pravo zadržati predmetnu nekretninu dok joj ne bude isplaćena cjelokupna naknada za izvršena ulaganja. Tužitelji se zahtjevu tužene - protutužiteljice protive, ne samo iz razloga što tužena - protutužiteljica prema tužiteljima - protutuženicima nema nikakvu tražbinu koja je dospjela, već i iz razloga što tužena - protutužiteljica bez ikakve pravne osnove koristi predmetni stan. 83.1. Tužena pod 1. A. C. se poziva na članak 164. ZV-a. Tužena pod 1. nije pošteni posjednik tuđe stvari pa ne može na temelju odredbe članka 164. ZV-a

isticati tužbeni zahtjev kojeg je istaknula. Navedeno znači da nema pravo retencije jer to pravo pripada isključivo poštenom posjedniku. Status tužene u ovoj pravnoj stvari je status nepoštenog posjednika i reguliran je odredbom članka 165. ZV-a. Prema odredbi članka 165. stavak 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Prema stavku 3. ovog članka ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku te mu to pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari, međutim, sukladno odredbi stavka 4., nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu,

nego mora stvar predati bez odgode. Pravo retencije regulirano je odredbom članka 165. stavak 4. ZV-a kojom je propisano da nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu nadoknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode.

83.1.1. Rješenje o povratu nekretnine u vlasništvo i posjed tužiteljima od 21. srpnja 2010., upravo zbog nesavjesnog postupanja tužene, postalo je pravomoćno tek 5.

lipnja 2014. Prije toga su tužitelji postavljali zahtjev prema tuženoj na iseljenje, a osobito nakon toga dopisima od 28. srpnja 2014., 18. studenog 2014., 22. siječnja 2015., 30. ožujka 2015., 8. srpnja 2015. i 29. srpnja 2015. Tužba je podnesena nadležnom sudu 14. travnja 2015. Protutužba je podnesena na ročištu od 23. ožujka 2017. kada je sudu izravno predan podnesak od 15. prosinca 2016. Tužena prema tome sasvim sigurno zna da je nesavjestan posjednik od 21. srpnja 2010., a protutužbu postavlja na ročištu od 23. ožujka 2017., što znači da je zahtjev podnijela više od šest godina nakon što je mogla takav zahtjev postaviti. Da je tužena bila pošteni posjednik, ona bi sukladno odredbi članka 165. stavak 6. ZV-a postala nepošteni posjednik trenutkom donošenja odluke o povratu stvari tužiteljima, pa se od tada njena prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika. Utoliko shvaćanje VS iz odluke Rev-x-294/14. od 15. travnja 2015., ne može biti mjerodavno niti primjenjivo na konkretan pravni odnos jer ovdje treba primijeniti odredbu članka 165. stavak 1., 4. i 6. ZV-a, a ne odredbu članka 164. stavak 7. ZV-a na kojeg se referira VS u spomenutoj odluci.

83.2. Zaključno, tužena kao nepošten posjednik nema pravo na naknadu, osim na naknadu nužnih troškova i to prema vlasniku koji je vlasnik bio u vrijeme kada su ti troškovi nastali, a kad bi imala to pravo, to pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari, s tim što nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu nego prema odredbi članka 165.

stavak 4. ZV-a stvar mora predati bez odgode. Stavak 3. propisuje situaciju zastare kada je stvar predana, što ovdje nije slučaj i ovaj se stavak ne može primijeniti na konkretan slučaj jer je ova stvar regulirana stavkom 4.

83.3. Tek uzgredno se ističe da su tužitelji istaknuli i prigovor zastare na potraživanje tužene pod 1., a koji prigovor je po ocjeni ovog suda osnovan. Tužena pod 1. tvrdi da je ulaganja vršila 1995., a tek 2016. ustaje protutužbom. Kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok, to je u konkretnom slučaju nastupila zastara.

83.4. iz svih iznesenih razloga u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužene pod 1. A. C..

84. Naprijed navedenim utvrđenjima je za dodati da se solidarnost ne pretpostavlja pa se u konkretnom slučaju ne radi o solidarnoj nego o djeljivoj obvezi.

85. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a i u skladu s odvjetničkom tarifom.

Tužitelju bi za puni uspjeh u parnici trebalo priznati trošak sastav tužbe od 14. travnja 2015. 2.500,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 13. siječnja 2016., 23. ožujka 2017., 31. siječnja 2018., 22. ožujka 2018., 28. svibnja 2018., 4. veljače 2021., 19. svibnja 2021., 20. listopada 2021., 21. siječnja 2022. po 2.500,00 kuna, za sastav podnesaka od 20. siječnja 2016., 29. svibnja 2017., 4. siječnja 2021. po 2.500,00 kuna, odnosno ukupno 30.000,00 kuna, uvećano 20 % za zastupanje više tužitelja u iznosu od 6.000,00 kuna, odnosno ukupno 36.000,00 kuna, a koji iznos je uvećan za 25 % na ime PDV-a u iznosu od 9.000,00 kuna pa se dolazi do iznosa od 45.000,00 kuna.

Kako je tužitelj uspio u postupku 82 % (osnov 100 %, visina 63 %), a tuženik sa 18 %, to postotak uspjeha tužitelja koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su strane uspjele u parnici iznosi 64 %. Od iznosa od 45.000,00 kuna tužitelju pripada 64 % (visina) to mu od navedenog iznosa pripada 28.800,00 kuna. Navedeni iznos trebalo je uvećati za trošak pristojbe presude u iznosu od 942,00 kuna pa se dobije iznos od 29.742,00 kuna (Nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu od 30.

kolovoza 2018. jer je tuženik uspio sa žalbom radi čega mu nije priznat trošak odgovora na žalbu, niti trošak pristojbe tužbe jer je ista zastarjela).

85.1. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 26.298,00 kuna, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

Umješaču bi za puni uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja na ročištima od 4. veljače 2021., 19. svibnja 2021., 20. listopada 2021. i 21. siječnja 2022. od po 250 bodova, odnosno ukupno 2.000 bodova, što pri vrijednosti boda sa paušalom od 10,00 kuna daje iznos od 20.000,00 kuna.

Kako umješaču pripada trošak u visini uspjeha tužitelja, to mu je dosuđeno 12.800,00 kuna.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 7.200,00 kuna, zahtjev je odbijen kao neosnovan.

86. Sud je odbio prijedlog za provođenje dokaza očevidom na licu mjesta na okolnost utvrđenja izvedenih radova tužene pod 1. u predmetnom stanu kao suvišan kod svih prednjih utvrđenja.

87. U ocjenjivanje ostalih izvedenih dokaza sud se nije upuštao jer nisu bitni za odluku u ovoj pravnoj stvari.

88. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 7. ožujka 2022.

SUTKINJA

JELENA LONČAR v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se

podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave

ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda

objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.